REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10278/2023-38.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Slaven Šoša i Marina Končić iz Dubrovnika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 6. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 639,89 EUR (4.821,30 kn) s osnova pretplate kredita zbog jednostranog povećanja redovne kamate, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na niže naznačene iznose kako slijedi:

- 35,08 kn od dana 30.11.2007. do isplate,

- 34,99 kn od dana 31.12.2007. do isplate,

- 35,49 kn od dana 31.01.2008. do isplate,

- 36,57 kn od dana 29.02.2008. do isplate,

- 36,47 kn od dana 31.03.2008. do isplate,

- 35,32 kn od dana 30.04.2008. do isplate,

- 46,00 kn od dana 31.05.2008. do isplate,

- 46,08 kn od dana 30.06.2008. do isplate,

- 45,26 kn od dana 31.07.2008. do isplate,

- 45,44 kn od dana 31.08.2008. do isplate,

- 45,96 kn od dana 30.09.2008. do isplate,

- 49,92 kn od dana 31.10.2008. do isplate,

- 47,72 kn od dana 30.11.2008. do isplate,

- 50,59 kn od dana 31.12.2008. do isplate,

- 50,59 kn od dana 31.01.2009. do isplate,

- 51,14 kn od dana 28.02.2009. do isplate,

- 82,10 kn od dana 31.03.2009. do isplate,

- 81,20 kn od dana 30.04.2009. do isplate,

- 80,31 kn od dana 31.05.2009. do isplate,

- 79,55 kn od dana 30.06.2009. do isplate,

- 79,63 kn od dana 31.07.2009. do isplate,

- 80,47 kn od dana 31.08.2009. do isplate,

- 79,80 kn od dana 30.09.2009. do isplate,

- 79,55 kn od dana 31.10.2009. do isplate,

- 80,49 kn od dana 30.11.2009. do isplate,

- 82,61 kn od dana 31.12.2009. do isplate,

- 82,61 kn od dana 31.01.2010. do isplate,

- 82,54 kn od dana 28.02.2010. do isplate,

- 84,17 kn od dana 31.03.2010. do isplate,

- 85,92 kn od dana 30.04.2010. do isplate,

- 87,10 kn od dana 31.05.2010. do isplate,

- 88,84 kn od dana 30.06.2010. do isplate,

- 88,87 kn od dana 31.07.2010. do isplate,

- 90,90 kn od dana 31.08.2010. do isplate,

- 90,90 kn od dana 30.09.2010. do isplate,

- 91,27 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

- 93,71 kn od dana 30.11.2010. do isplate,

- 98,44 kn od dana 31.12.2010. do isplate,

- 93,49 kn od dana 31.01.2011. do isplate,

- 95,90 kn od dana 28.02.2011. do isplate,

- 100,68 kn od dana 31.03.2011. do isplate,

- 102,32 kn od dana 30.04.2011. do isplate,

- 102,32 kn od dana 31.05.2011. do isplate,

- 108,10 kn od dana 30.06.2011. do isplate,

- 100,74 kn od dana 31.07.2011. do isplate,

- 100,74 kn od dana 31.08.2011. do isplate,

- 100,74 kn od dana 30.09.2011. do isplate,

- 94,24 kn od dana 31.10.2011. do isplate,

- 94,30 kn od dana 30.11.2011. do isplate,

- 96,12 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

- 97,68 kn od dana 31.01.2012. do isplate,

- 97,64 kn od dana 29.02.2012. do isplate,

- 97,93 kn od dana 31.03.2012. do isplate,

- 96,83 kn od dana 30.04.2012. do isplate,

- 96,83 kn od dana 31.05.2012. do isplate,

- 96,83 kn od dana 30.06.2012. do isplate,

- 97,22 kn od dana 31.07.2012. do isplate,

- 96,61 kn od dana 31.08.2012. do isplate,

- 96,30 kn od dana 30.09.2012. do isplate,

- 97,25 kn od dana 31.10.2012. do isplate,

- 96,89 kn od dana 30.11.2012. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.119,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 818- 50-3134635 koji je 11. studenog 2005. solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu pod brojem OU-1364/05. Dalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovoren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 23.471,31 CHF s otplatom u mjesečnim anuitetima koji su se povećavali zbog jednostrane promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF. Tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke, odnosno vezanosti glavnice i anuiteta za tečaj CHF, nepoštene i ništetne, a prema konačno postavljenom zahtjevu, nakon provedenog financijskog vještačenja, traži da sud presudom utvrditi da su sporne ugovorne odredbe ništetne te da tuženiku naloži isplatu iznosa koje je tužitelj preplatio temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredaba.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Prije svega ističe prigovor zastare, navodi kako se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini i kako sudovi u tom postupku nisu izvodili dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe iz tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene, ističe kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, smatra kako je tužitelj dužan dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost spornih ugovornih odredaba, tvrdi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, navodi kako se o istoj pojedinačno pregovaralo, smatra kako ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja i kako nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a istovjetne navodi iznosi i u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tvrdi kako je tužitelj mogao birati između više vrsta kredita i kako je predmetni ugovor solemniziran, odnosno kako je tužitelju sadržaj ugovora bio obrazložen od strane javnog bilježnika, ističe kako je institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj bio u primjeni dugi niz godina, kako je navedena klauzula bila zakonom dopuštena, navodi kako u trenutku sklapanja predmetnog ugovora banke nisu bile dužne s korisnicima ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, ističe kako je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka. Također, prigovara visini tužbenog zahtjeva te slijedom svega iznesenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem i uvidom u dostavljene isprave. Sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) jer je ocijenio da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. ZPP-a, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te je presudom broj P-328/2019-23 od 30. rujna 2022. utvrdio da su sporne odredbe predmetnog ugovora ništetne (točka I. izreke) i tuženiku naložio da isplati tužitelju iznose koje je preplatio temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjeni redovne kamate (točka II. izreke) i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (točka III. ugovora) te da mu nadoknadi parnične troškove (točka IV. izreke).

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj GŽ-1120/2022-2 od 24. kolovoza 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. Izreke, a u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. Izreke prvostupanjska presuda je ukinuta te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

5. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu koji je 11. studenog 2005. solemniziran kod javnog bilježnika Nikše Viđena i kojim je ugovorom tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 23.471,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu po stopi od 5,50% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i uz otplatu u mjesečnim anuitetima koji su izraženi u valuti CHF, a otplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen i da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja početne redovne kamate, kao i promjene tečaja CHF prema HRK.

6. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koji su tuženiku plaćeni zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara.

7. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Sukladno odredbi čl. 138. i čl. 502.c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku. Iz sadržaja gore navedenih presuda proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema potrebne kriterije.

9. Budući da je gore navedenim presudama utvrđeno da su sporne odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene, sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) iste su ništetne. Posljedično tome, predmetni ugovor o kreditu u tom dijelu nema pravni učinak.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Imajući u vidu prethodno navedeno, a kako tuženik ne spori da se radi o potrošačkom ugovoru, sud je ocijenio da nije potrebno izvoditi dokaze predložene radi utvrđivanja činjenica bitnih za ocjenu ništetnosti spornih ugovornih odredaba. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Vezano za predloženo saslušanje javnog bilježnika treba reći kako se navedenim dokazom ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju kao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka, niti je imao takve zakonske ovlasti. U odnosu na predloženo saslušanje djelatnice banke treba istaknuti kako iz dostavljenih isprava i drugih izvedenih dokaza ne proizlazi da je naznačena djelatnica radila na konkretnom ugovoru. Naime, tuženik nije pojasnio ima li ista neposrednih saznanja o predmetnom ugovoru, odnosno je li upravo naznačena djelatnica pregovarala s tužiteljem prije zaključenja predmetnog ugovora.

12. Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem je ugovorena promjena redovne kamate jednostranom odlukom kreditora te u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule. Zbog djelomične ništetnosti ugovora tuženik je temeljem čl. 1111. ZOO-a dužan vrati tužitelju iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

13. Stalni sudski vještak dipl.oec. Darko Prpić (Darfin d.o.o.) na temelju dostavljene dokumentacije izračunao je da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope (razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu) iznosi ukupno 881,80 CHF, odnosno 4.821,30 kn, dok ukupna razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos (razlika između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita) iznosi 13.450,38 kn, dakle, ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope i valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 18.271,68 kn.

14. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i objektivno iz razloga što su svi izračuni jasni i pregledni, a njihova pravilnost i točnost nije dovedena u sumnju iznesenim prigovorima. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a izneseni prigovori u suštini se odnose na pravna pitanja o kojima se sud već očitovao. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj prilikom otplate kredita zbog povećanja redovne kamate tuženiku više platio 4.821,30 kn, odnosno 639,89 EUR, a zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji je bio na snazi u vrijeme isplate kredita, više je platio 13.450,38 kn, odnosno 1.785,17 EUR.

15. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 24. siječnja 2019. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

16. Neosnovan je stav da bi za preinačeni dio tužbenog zahtjeva rok zastare trebalo računati do dana kada je izvršena preinaka. Budući da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev zasnovan na istoj pravnoj osnovi, a to je povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, smatra se da je zahtjev tužitelja postavljen podnošenjem tužbe, neovisno o eventualnim kasnijim promjenama visine tužbenog zahtjeva. Pravni stav o zastari kod preinake tužbe koji je iznesen u prvostupanjskoj presudi broj P-328/2019-23 od 30. rujna 2022. potvrđen je pravnim shvaćanjem koje je zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj dana 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) a prema kojem, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Dakle, prigovor zastare nije osnovan kako u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi tako i u odnosu na naknadno povećani tužbeni zahtjev. 17. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju isplati i 639,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

18. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

20. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 14. siječnja 2022. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 10. srpnja 2019., 21. siječnja 2021., 25. kolovoza 2022., 21. ožujka 2024. i 6. studenog 2024. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) i to u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.750,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP- a. Podnesak od 9. srpnja 2019. predan je na ročištu pa je stoga tužitelj mogao i usmeno iznijeti sve navode iz podneska. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,45 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 70,74 EUR.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima