Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-2835/2018-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MP, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Lovri Perici, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika OTP banka d.d., (OIB:52508873833), Split, Ulica Domovinskog rata 61 kao slijednik Splitske banke d.d., (OIB: 69326397242), Split, Ulica Domovinskog rata 61 (prije Societe Generale – Splitska banka d.d., Split, Ruđera Boškovića 16), zastupanog po punomoćniku Karmen Pende Kovačević, odvjetnica iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane 5. studenog 2024., 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 51635/07 od 5. lipnja 2007. i to:

- odredbe čl.5.2. u dijelu u kojem se navodi kako je kamatna stopa – neovisno o vrsti iste – promjenjiva; može se povećati ili smanjivati aktom kreditora,

- odredba čl.9.2. u dijelu u kojem se navodi kako je redovna kamatna stopa promjenjiva; utvrđuje se (povećava ili smanjuje) aktom kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom kreditora koji uređuje postupak odobravanja/korištenja kredita,

- odredba čl. 9.6. u dijelu u kojem se navodi kako o promjeni vrste kamatne stope samostalno odlučuje kreditor na osnovu vlastitih prosudbi o ispunjenju/održanju zadanih uvjeta. Za navedeno – promjenu vrste kamatne stope (povlaštena/nepovlaštena) dovoljno je pisano saopćenje upućeno korisniku kredita.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. (OIB:52508873833), Split, Ulica Domovinskog rata 61 da tužitelju ĆP, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], isplati iznos od 5.240,24 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i to na:

- iznos od 76,34 € počev od 11. veljače 2008. do isplate,

- iznos od 71,23 € počev od 10. ožujka 2008. pa do isplate,

- iznos od 76,09 € počev od 10. travnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 73,48 € počev od 12. svibnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 75,46 € počev od 10. lipnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 73,11 € počev od 14. srpnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 0,01 € počev od 11. kolovoza 2008. pa do isplate,

- iznos od 75,31 € počev od 13. kolovoza 2008. pa do isplate,

- iznos od 74,97 € počev od 12. rujna 2008. pa do isplate,

- iznos od 72,53 € počev od 13. listopada 2008. pa do isplate,

- iznos od 74,72 € počev od 10. studenog 2008. pa do isplate,

- iznos od 72,11 € počev od 10. prosinca 2008. pa do isplate,

- iznos od 74,22 € počev od 2. veljače 2009. pa do isplate,

- iznos od 0,05 € počev od 3. veljače 2009. pa do isplate,

- iznos od 140,51 € počev od 19. ožujka 2009. pa do isplate,

- iznos od 73,50 € poečv od 10. travnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 70,90 € počev od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 66,25 € počev od 29. lipnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 69,75 e počev od 24. srpnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 79,70 € počev od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- iznos od 141,83 € počev od 5. studenog 2009. pa do isplate,

- iznos od 71,40 € počev od 13. studenog 2009. pa do isplate,

- iznos od 140,10 € počev od 19. siječnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 70,60 € počev od 2. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 63,64 € počev od 10. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 137,29 € počev od 10. svibnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 65,91 € počev od 2. srpnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 70,28 € počev od 26. srpnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 171,53 € počev od 23. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 291,99 € počev od 7. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 56,71 € počev od 8. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 243,22 € počev od 7. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 36,63 € počev od 8. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 590,73 € počev od 16. svibnja 2012. p'a do isplate,

- iznos od 58,83 € počev od 11. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 56,41 € počev od 10. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 57,71 € počev od 10. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 57,15 € počev od 10. rujna 2012. pa do isplate,

- iznos od 54,76 € počev od 10. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 55,97 € počev od 12. studenog 2012. pa do isplate,

- iznos od 53,59 € počev od 10. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 54,75 € počev od 10. siječnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 54,13 € počev od 11. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 48,33 € počev od 11. ožujka 2013. pa do isplate,

- iznos od 52,79 € počev od 10. travnja 2013.pa do isplate,

- iznos od 50,45 € počev od 10. svibnja 2013 pa do isplate,

- iznos od 51,44 € počev od 10. lipnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 49,13 € počev od 10. srpnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 49,64 € počev od 12. kolovoza 2013. pa do isplate,

- iznos od 48,01 € počev od 10. rujna 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,79 € počev od 10. listopada 2013. pa do isplate,

- iznos od 46,58 € počev od 11. studenog 2013. pa do isplate,

- iznos od 44,39 € počev od 10. prosinca 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,11 € počev od 10. siječnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 40,84 € počev od 10. veljače 2014. pa do isplate,

- iznos od 28,60 € počev od 10. ožujka 2014. pa do isplate,

- iznos od 31,05 € počev od 10. travnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 29,47 € počev od 12. svibnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 29,85 € počev od 10. lipnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 28,29 € počev od 10. srpnja 2014.pa do isplate,

- iznos od 28,36 € počev od 11. kolovoza 2014. pa do isplate,

- iznos od 27,14 € počev od 10. rujna 2014. pa do isplate,

- iznos od 25,67 € počev od 10. listopada 2014. pa do isplate,

- iznos od 25,88 € počev od 10. studenog 2014. pa do isplate,

- iznos od 24,43 € počev od 10. prosinca 2014. pa do isplate,

- iznos od 24,59 € počev od 12. siječnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 23,89 € počev od 10. veljače 2015. pa do isplate,

- iznos do 20,87 € počev od 10. ožujka 2015. pa do isplate,

- iznos od 22,41 € počev od 20. travnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 21,02 € počev od 27. svibnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 21,02 € počev od 19. lipnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 19,66 € počev od 10. srpnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 19,35 € počev od 10. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 18,05 € počev od 10. rujna 2015. pa do isplate,

- iznos od 16,79 € počev od 12. listopada 2015. pa do isplate,

- iznos od 16,62 € počev od 10. studenog 2015. pa do isplate,

- iznos od 15,39 € počev od 10. prosinca 2015. pa do isplate,

- iznos od 15,16 € počev od 11. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 14,81 € počev od 10. veljače 2016. pa do isplate,

- iznos od 13,98 € počev od 10. ožujka 2016. pa do isplate,

- iznos od 14,09 € počev od 11. travnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 12,82 € počev od 10. svibnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 12,38 € počev od 10. lipnja 2016. pa do ispate,

- iznos od 11,14 € počev od 11. srpnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 9,56 € počev od 8. kolovoza 2016. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.722,63 € (tisućusedamstodvadesetdvaeuraišezdesettricenta), sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koje teku od dana donošenja ove presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 (petnaest) dana .

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 51635/07 kojeg su tužitelj i pravni prednik tuženika, Splitska banka d.d. zaključili 5. lipnja 2007. i to u odredbama čl. 5.2., čl.9.2. i čl. 9.6. Ugovora, odnosno u dijelu koji se odnosi na određivanje promjene ugovorene kamatne stope, načina određivanja i uvjeta određivanja promjene kamatne stope.

2. Također, tužitelj je postavljanim tužbenim zahtjevom tražio i da sud naloži tuženiku kao pravnom slijedniku Splitske banke d.d., isplatu tužitelju iznosa navedenih u toč.II. izreke ove presude, a koje iznose je tužitelj specificirao nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja.

3. Iz navoda tužbe proizlazi da naprijed navedeni Ugovor o kreditu sadrži nepoštene i ništetne odredbe, da je istim odredbama ugovoreno da o promjeni vrste i visine kamatne stope samostalno odlučuje kreditor na osnovu vlastitih prosudbi o ispunjenju i održanju zadanih uvjeta, da činidba u pogledu kamate koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije bila određena niti odrediva, da se o kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo nego se ista mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika bez suglasnosti tužitelja, da su izmjene glavnice i kamate ovisile o nepredvidivim i neizvjesnim činjenicama, da je tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja, protivno moralu društva, da svojim postupcima prekršio odredbe Zakona o obveznim odnosima, te Ustava Republike Hrvatske, te da je zbog postupanja tuženika i promjene visine kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita, tužitelj preplatio iznos kredita u ukupno iznosu od 39.471,22 kn.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio navodima tužitelja, osporio visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

5. Dalje je tuženik naveo da je tužitelj već prilikom zaključenja Ugovora o kreditu imao saznanje da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je pristao na način određivanja visine kamata na odobreni iznos kredita obračunom promjenjive kamatne stope, da se kamatna stopa određuje sukladno Odluci o pravilima za utvrđivanja promjena kamatnih stopa za kredite i depozite u poslovanju s građanima, da su se pri promjeni kamatnih stopa uvažavale odredbe ugovora i drugih internih akata banka, te vodilo računa o tržišnim uvjetima.

6. Tuženik je osporio navode tužitelja da je zloupotrijebio svoj položaj, naveo da je promjena kamatnih stopa bila u skladu s internim aktima tuženika koji da su bili javno objavljeni i dostupi potrošačima, da Ugovorom o kreditu nisu ugovorene kamate koje bi bile više od Zakonom dopuštene kamatne stope ugovornih kamata, da ugovor o kreditu ne sadrži elemente zelenaškog ugovora, te da nije narušeno načelo jednake vrijednosti činidbi, odnosno nije uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

7. Tuženik je dalje naveo da se tužitelj ne može pozivati na presudu Visokog Trgovačkog suda donesenu u kolektivnom sporu zaštite potrošača, jer da sa tužiteljem nije bio zaključen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom veznom za CHF nego u valuti kuna, te predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu troškova postupka tuženiku.

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 5), Ugovor o kreditu zaključen između Societe Generale – Splitska banka d.d. i RP **.**.2007. (list 7 do 9), Ugovor o namjenskom depozitu zaključen između Societe Generale – Splitska banka d.d. i RP **.**.2007. (list 10), potvrdu o konačnoj otplati kredita od 8.kolovoza 2016. (list 11), raskid Ugovora o oročenom depozitu od 8. kolovoza 2016. (list 12), obavijesti o promjeni kamatne stope od 1. kolovoza 2013., 3. veljače 2014., 14. srpnja 2014.,5. siječnja 2015. 3. kolovoza 2015., 1. veljače 2016. i 4. srpnja 2016 (list 13 do 19), Izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 51635/07 (list 20 do 24), otplatni plan izrađen 21. rujna 2018. (list 25 do 27), ispis uplata rata kredita (list 28 do 43), podnesak tužitelja od 18. siječnja 2019. (list 47), odgovor na tužbu (list 48 do 50), podnesak tužitelja od 19. veljače 2019. (list 53 do 56), podnesak tuženika od 8. veljače 2021. (list 62 do 64),podnesak tužitelja od 30. ožujka 2023. (list 68 do 70), saslušao tužitelja (list 135 do 137), knjigovodstvena kartica kredita (list 147 do 160), proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš od 16. lipnja 2023. (list 161 do 208), račun vještaka broj 45-1-2023 od 16. lipnja 2023. (list 209), podnesak tužitelja od 11. rujna 2023. (list 213 do 216), podnesak tuženika od 8. listopada 2024. (list 222 do 224), podnesak tužitelja od 22. listopada 2024. (list 242), troškovnik tužitelja (list 363), troškovnik tuženika (list 364).

9. Primjenom čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata u cjelokupnog postupka.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni slijednik Splitske banke d.d.,a niti da je tužitelj sa Splitskom bankom d.d. odnosno Societe Generale – Splitskom bankom d.d. dana 5. lipnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 51635/07.

11. Uvidom u taj Ugovor o kreditu (list 7 do 9) sud je utvrdio da je između naprijed navedenih zaključen ugovor o kreditu u valuti kuna na rok trajanja od 10 godina, te da se istim ugovorom tužitelj obvezao kredit otplaćivati u 120 mjesečnih anuiteta i to 119 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od po 2.494,09 kn i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 2.496,98 kn.

12. Uvidom u isti ugovor o kreditu utvrđeno da je čl. 5.1. među ugovorenim stranama bila ugovorena kamatna stopa u visini od 8,60 % godišnje, dok je čl. 5.2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, da se može povećavati ili smanjivati aktom kreditora.

13. Člankom 9.2. Ugovora o kreditu ugovoreno je također da je redovna kamatna stopa promjenjiva, da se utvrđuje aktom kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom kreditora koji uređuje postupak odobravanja i korištenja kredita.

14. Člankom 9.6. Ugovora o kreditu ugovoreno da je da o promijeni vrste kamatne stope samostalno odlučuje kreditor na osnovu vlastitih prosudbi o ispunjenju /održanju zadanih uvjeta, da je za promjenu vrste kamatne stope dovoljno pisano priopćenje upućeno korisniku kredita.

15. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da se radi o tipskom ugovoru zaključenom na obrascu.

16. Iz potvrde Splitske banke d.d. od 8. kolovoza 2016. (list 11), utvrđeno je da je tužitelj na taj dan kredit bio u cijelosti otplatio.

17. Iz sadržaja ugovora o kreditu te iz iskaza tužitelja danog na raspravi održanoj kod ovog suda 26. travnja 2023., (list 135), sud je utvrdio da stranke Ugovora o kreditu broj 51635/07 nisu o uvjetima pod kojim je ugovor zaključen pregovarale, da nije bilo pregovaranja niti u pogledu određivanja uvjeta i načina promjene ugovornih odredbi, pa niti odredbi koje se odnose na određivanje i promjenu visine kamatne stope iz članaka ugovora za koje tužitelj tvrdi da su zbog tog razloga i drugih razloga ništetne.

18. Tužitelj je iskazao da mu prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nitko nije objasnio u kojem roku, u kojem iznosu se kamatna stopa može povećati da nitko nije objašnjavao odredbe ugovora, da su mu ugovor u banci dali da pročita prije samog zaključenja ugovora, da predmetni ugovor o kreditu ne bi zaključio da je u vrijeme zaključenja ugovora imao saznanje i da mu je bilo jasno pod kojim uvjetima može doći do izmjene uvjeta ugovora, o povećanju ugovorene kamatne stope, da je on prilikom zaključenja ugovora vidio da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu ali da mu ni na kraj pameti nije bilo da bi se kamata mogla povećati za iznos za koji je povećana.

19. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu koji se odnosi na činjenice da o uvjetima ugovora, promjene ugovornih odredbi, promjene ugovorene visine kamatne stopa sa pravnom prednikom tuženika nije mogao pregovarat, da su uvjeti ugovora određeni isključivo od strane banke, te da tužitelj u vrijeme zaključenja ugovora nije imao dovoljno saznanja o značenju i posljedicama pojma " promjenjiva kamatna stopa".

19. Ovo stoga što je iskaz tužitelja u skladu sa odredbama Ugovora o kreditu, a prvenstveno u skladu sa odredbama čl. 5.2., čl. 9.2. i čl. 9.6. Ugovora o kreditu iz kojih također sud utvrđuje da su određene isključivo odlukama tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika, da Ugovor o kreditu ne sadrži odredbe iz kojih bi tužitelju prilikom zaključenja ugovora od strane pravnog prednika tuženika bilo jasno obrazloženo pod kojim uvjetima može doći do promjene kamatne stope, u kojem iznosu bi se pod određenim uvjetima kamatna stopa mogla promijeniti, od strane tuženika nije bila precizno određena nit referentna stopa uz koju se veže promjena kamate

20. Također odredbe čl.5.2., 9.2. i 9.6. Ugovora o tome da se kamatna stopa može povećavati ili smanjivati aktom kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom kreditora koji uređuje postupak odobravanja i korištenja kredita su, po mišljenju ovog suda, tužitelju kao prosječnom potrošaču bile posve nerazumljive jer su promjene kamatne stope vezane za akte banke koji su stručni dokumenti i kao takvi razumljivi isključivi osobama koje se bave bankarskim poslovima.

21. Nije sporno, a to proizlazi i iz sadržaja Ugovora o kreditu, da je predmetni ugovor unaprijed sastavljan od strane pravnog prednika tuženika kao banke, a iz iskaza tužitelja kada se cijeni u kontekstu sa sadržajem Ugovora o kreditu, proizlazi utvrđenim da ugovorne strane o sadržaju ugovornih odredbi kredita nisu pregovarale, te da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu u cijelosti, pa niti na sadržaj članaka istog ugovora za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju ništetne odredbe ugovora.

22. Člankom 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Istog zakona propisano da su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

23. Već iz same utvrđene činjenice da tužitelj prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije imao mogućnost niti pregovarati sa pravnim prednikom tuženika o uvjetima zaključenja ugovora, niti utjecati na sadržaj odredbi istog ugovora, potvrđuje utvrđenje suda da prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelj i pravni prednik tuženika kao ugovorne strane i sudionici u obveznom odnosu nisu bili ravnopravni, da je isključivo tuženik određivao i diktirao odredbe ugovora i izvršavanja ugovorenog.

24. I stoga, kao i iz činjenice da tužitelju od strane pravnog prednika tuženika prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije bilo u dovoljnoj mjeri objašnjeno što životno znači promjenjiva kamatna stopa, koji to uvjeti moraju biti ispunjeni da bi došlo do promjene visine kamatne stope u kojim postocima, pod kojim okolnostima se visina kamatne stope može mijenjati, koji su to akti banke kao kreditora koji to određuju, a također tužitelju od strane pravnog prednika tuženika nisu u dovoljnoj mjeri, a da bi tužitelju to bilo dovoljno jasno bile obrazložene pojedine odredbe akata banke kao kreditora.

25. Postupanje pravnog prednika tuženika u odnosu na tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je zbog naprijed navedenih razloga suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima (čl.3. ZOO), te načelu savjesti i poštenja (čl.4. ZOO).

26. Kako je utvrđeno da tužitelj prilikom zaključenja predmetnog ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tuženika nije pojedinačno pregovarao, a iz dokumentacije priležeće spisu i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja ja utvrđeno da je uslijed toga i promjene prethodno ugovorene visine kamatne stope uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, odredbe čl. 5.2., 9.2. i 9.6. predmetnog ugovora se smatraju nepoštenima i suprotni načelu savjesnosti i poštenja i smislu odredbe čl.81. st.1. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07, 79/07 dalje ZZP 2003), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu.

27. Odredbom čl.81. st.1. tog zakona propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

28. Članak 81. st.2. istog zakona propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o tipu unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe čl.5.2., 9.2 i 9.6. ugovora o kreditu protivne odredbama čl. 3. i čl. 4. ZOO i odredbi čl. 81. st.1. ZZP/03, dakle da su protivne prisilnim propisima, te kao takve ništetne u smislu odredbe čl. 322. st.1. ZOO.

30. Članak 322. st.1. ZOO propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku dragu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

31. Navedene odredbe Ugovora o kreditu su suprotne i moralu društva iz razloga što pravni prednik tuženika tužitelju prije i prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije dao nikakovu mogućnost da o odredbama ugovora pregovara, čime je postupao superiorno u odnosu na tužitelja, tužitelja doveo u inferioran položaj, a što, po mišljenju ovog suda nije niti moralno.

32. Naime, po mišljenju ovog suda tužitelj zasigurno ne bi od tuženika zahtijevao iznos kredita da mu to nije bilo potrebno, a ta činjenica je svakako bila i morala biti poznata tuženiku, odnosno njegovom pravnom predniku koji je tu činjenicu iskoristio u svrhu stjecanja nepripadne mu imovinske koristi u vidu iznosa koji predstavlja razliku između iznosa kojeg je tužitelj bio dužan platiti tuženiku na ime ugovorene kamate i iznosa kojeg je tužitelj zbog povećanja visine kamatne stope na naprijed navedeni način u konačnici isplatio tuženiku.

33. Taj iznos navedene razlike tuženik je stekao bez osnove, a u smislu odredbe čl.1111 st.1. ZOO.

34. Člankom 1111 st.1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

35. Obzirom da je sud utvrdio ništetnim Ugovor o kreditu u odredbama čl. 5.2., 9.2. i 9.6., to je tuženik iznos od 5.240,24 € kojeg je sud utvrdio provedenim vještačenjem, stekao bez osnove te je taj iznos dužan vratiti tužitelju.

36. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na isplatu novčanog iznosa koji predstavlja razliku visine preplaćenih mjesečnih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed jednostranog povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 8,60% godišnje za razdoblje od veljače 2008. do kolovoza 2016., a koja razlika prema izračunu vještaka iznosi 5.240,24 €.

37. Vještak Goranka Šmer Maraš izrazila je pojedinačno po mjesecima i preračunato u valutu EUR sve iznose za koje je utvrđeno da predstavljaju razliku, odnosno povećanje iznosa anuiteta zbog povećanja visine kamatne stope.

38. Sud je u cijelosti prihvatio istinitim nalaz vještaka jer isti od stranaka nije osporen, a niti ima dokaza iz kojih bi sud mogao utvrditi da nalaz vještaka nije točan, istinit i stručan.

39. Kako je tužitelj svoje potraživanje navedeno u toč.II. izreke ove presude specificirao u skladu sa nalazom navedenog vještaka, to je sud utvrdio da je i u tom dijelu njegov tužbeni zahtjev osnovan i kao takav usvojen.

40. Neosnovan je prigovor tuženika da su tužbeni zahtjevi tužitelja zastarjeli.

41. Sukladno odredbi čl. 328. ZOO, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

42. U odnosu na prigovor zastare koji se odnosi na toč.II. izreke ove presude također nije nastupila zastara.

43. Ovo stoga što je tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod toč.II. izreke presude izravna posljedica utvrđene ništetnosti iz toč.I. izreke ove presude.

44. Stoga se u pogledu zastare u odnosu na potraživanje iz toč.II. izreke ove presude, rok računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

45. Kako je o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu odlučeno ovom presudom, to nije protekao rok od 5 godina za isplatu iznosa iz toč.II. izreke ove presude kao posljedice ništetnosti dijela ugovora.

46. Po mišljenju ovog suda tuženik se ne može smatrati poštenim stjecateljem iznosa navedenih u toč.II. izreke ove presude jer je znao i mogao znati da se zaključenjem ugovora o kreditu i ugovornih odredbi koje je sud ovom presudom utvrdio ništetnim, radi o nedopuštenom raspolaganju, a što je sud već naprijed i obrazložio.

47. Stoga tužitelju, a u smislu odredbe čl.1115 ZOO pripadaju zakonske zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos anuiteta naveden u tužbenom zahtjevu pod toč.II. od dana kada je izvršio uplatu svakog takovog anuiteta u korist tuženika.

48. Sud je, a sukladno tome i vještak, utvrdio kao početni iznos visine kamatne stope iznos od 8.60% koji je među strankama ugovoren 5. lipnja 2007. jer je to jedini nesporno utvrđeni iznos visine kamatne stope, a svi nakon toga mijenjani iznosi visine kamatne stope su utvrđeni ništetnim.

49. U ovom parničnom postupku tužitelj se nije mogao pozivati na stavove koje su u svojim odlukama zauzeli Trgovački sud u Zagrebu, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koji se odnose na kolektivne sudske postupke koji su vođeni i vode se u odnosu na kredite sa valutom CHF, obzirom da tužitelj nije zaključio takav ugovor o kreditu, nego ugovor kreditu sa valutom kuna.

50. Međutim, tužbeni zahtjevi tužitelja osnovani su iz razloga koje je već sud naprijed obrazložio.

51. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP i čl. 151. st.3. ZPP, cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, te mu je tuženik dužan naknaditi trošak parničnog postupka.

52. O visini troškova odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (5.238,73 €), radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

53. Tužitelj je troškovnikom od 5. studenog 2024. zatražio da mu tuženik naknadi trošak u ukupnom iznosu od 1.722,63 €.

54. Zahtjev tužitelj za naknadu troškova je u cijelosti osnovan.

55. Sud je tužitelju, a sukladno njegovom zahtjevu dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 133,00 € (tbr.7.1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 19. veljače 2019. i 30. ožujka 2019. u iznosima od po 133,00 € (tbr.8.1 Tarife), trošak sastava podneska od 11. rujna 2023. u zatraženom iznosu od 199,00 € (tbr.8.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 26. travnja 2023. u zatraženom iznosu od 199,00 € (tbr.9.1 Tarife), trošak zastupanja 5. studenog 2024. u zatraženo iznosu do 200,00 € (tbr.9.1 Tarife) i trošak zatraženih sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 225,63 €.

Mali Lošinj, 18. prosinac 2024.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Lovro Perica, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Karmen Pende Kovačević, odvjetnik