Poslovni broj: P-1603/2024-8
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Tatjani Domijan – Mrva, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, nakon održane glavne rasprave dana 11. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja sa zamjenicom punomoćnice i zz tuženice, radi ispravka pogrešnog upisa u zemljišnim knjigama, dana 18. prosinca 2024.
presudio je
I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje na k. č. [katastarska čestica], zvana Brdo, u naravi pašnjak površine 10907 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se na istoj upisuje pravo vlasništva tužitelja PF, za cijelo, a briše pravo suvlasništva tuženice Republike Hrvatske, za cijelo.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 776,55 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 23. srpnja 2024. navodi kako je rješenjem naslovnog suda od 17. srpnja 2024.g., poslovni broj: Z-19685/22 (dio pripadajućeg Zapisnika), a koje je kao takvo doneseno u ispravnom postupku nakon preoblikovanja zemljišne knjige u k. o. [katastarska općina], odbijen je prigovor podnesen od strane tužitelja te je na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], zvana Brdo, u naravi pašnjak površine 10907 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ostao neizmijenjen upis prava vlasništva tuženice, za 7207/10907 dijela. Međutim, tužitelj je stvarni vlasnik ove nekretnine, za cijelo, a istu je kao kvalificirani posjednik stekao dosjelošću, računajući i da su njegovi prednici od pamtivijeka bili također kvalificirani posjednici iste. U posjed ove nekretnine tužitelj je ušao nakon smrti svog oca MF kojom prilikom se tužitelj i usmeno podijelio sa svojim sunasljednicima (sestrama P i M, te nećakinjom K) na način da je predmetna nekretnina pripala isključivo tužitelja. Tužiteljev otac je navedenu nekretninu stekao pak također dosjelošću nastavivši dosijedati posjed svog oca PF (i također se usmeno podijelivši sa svojim sestrama N i I), koji je pak u posjed predmetne nekretnine stupio nakon smrti svog oca KF. Inače, predmetna nekretnina se oduvijek koristila za ispašu ovaca, a na isti način je tužitelj koristi i dan danas. Posebno se napominje kako tužitelju i njegovim prednicima nitko nikad nije osporavao vlasništvo predmeta spora. Slijedom svega navedenog, a budući da je prigovor tužitelja neosnovano odbijen u ispravnom postupku, isti podnosi ovu tužbu.
2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ista predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću kao kvalificirani posjednik, te da je u posjed iste nekretnine ušao po smrti svog oca MF kojom prilikom se podijelio sa braćom i sestrama, te da nitko nikada nije smetao njega ni njegovu obitelj u posjedu predmetne nekretnine. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaze kojim bi potkrijepio svoje navode iz tužbe, budući da je uz tužbu priloženo samo rješenje o nasljeđivanju iza pok. MF Općinskog suda u Zadru pod posl. br. O-807/09, UPP/OS-93/09 od 8. rujna 2009. te rješenje o nasljeđivanju iza pok. MF NF Općinskog suda u Zadru pod posl. br. O-620/88 od 20. ožujka 1989., a iz sadržaja koje dokumentacije je razvidno kako dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara predmetnoj nekretnini) predstavlja izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja. Napominje kako tuženica Republika Hrvatska ima javnu ispravu (a koja se dostavlja uz odgovor na tužbu) iz koje proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske kojom gospodare Hrvatske šume d.o.o. Naime, predmetna nekretnina je nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, a što je razvidno iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. U tom smislu tuženica ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja.
3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zk izvadak (l.s.3, 44-45), izvod iz katastarskog plana (l.s.4), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 17. srpnja 2024. (l.s.5-6), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-620/88 (l.s.7-8), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-807/09 (l.s.9-11), program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za radoblje 1982. -1991. (l.s.19- 21), zahtjev za priznanje zauzetog (prisvojenog) zemljišta općenarodne imovine od 9.12.1958. (l.s.24), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.26), izvod iz posjedovnog lista br. 305, 306, 1801 (l.s.27-29), posjedovnica za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.30-43), ovosudni spis posl. br. Z-19685/2022, saslušani su svjedoci IF, VF, HF i BF (l.s.47-50) i tužitelj u svojstvu stranke (l.s.50-51).
4. Iz zk izvatka (l.s. 3) slijedi da je čest. 1681, pašnjak zv. Brdo pov. 10907m2 upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist PF (ovdje tužitelj) za 3700/10907 dijela i Republike Hrvatske (ovdje tuženica) za 7207/10907 dijela.
5. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-620/88 (l.s.7- 8) od 30.3.1989. iza smrti NF, pok. KF (djed tužitelja) rođenog **.**.1901., a preminulog **.**.1978. između ostalog slijedi da je njegovim nasljednikom na čest. 1684/1 k. o. [katastarska općina], stare izmjere, proglašen sin MF.
6. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-807/09 (l.s.9- 11) od 8.9.2009. iza smrti MF, pok. NF (otac tužitelja) rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2009. između ostalog slijedi da je njegovim nasljednikom na čest. 1684/1 k. o. [katastarska općina], stare izmjere, proglašen sin PF (ovdje tužitelj).
7. Iz povijesti posjedovanja (l.s.26) slijedi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da svojim položajem predmetna čest. 1681 odgovara dijelu stare čest. 1684/1, a za koju su podaci bili važećima do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] 2022. pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] raspolažemo a koji datiraju iz 1883. čest. 1684/1 nalazimo evidentiranoj u posjedu tadašnjeg Odlomka [adresa], Porezna Općina Radovin. Tako stanje ostaje neizmijenjeno do I. revizije ove kat. općine 1955. a kojom je izvršen upis većeg broja suposjednika čest. 1684/1 od kojih je izdvojen upis NF pok. KF (3700m2) i PFP. V (4000m2). Spomenutom novom izmjerom formirana je nova čest. 1681 koja izlaganjem po izmjeri evidentirana posjedom (vlasništvom) NF. MF za 3700/10907 i Republike Hrvatske za 7207/10907 dijela.
8. Iz zahtjeva za priznanje zauzetog (prisvojenog) zemljišta Općenarodne imovine od 15.12.1958. (l.s.24) između ostalog slijedi da PF pok. KF s kojim žive članovi obitelji i to: sin MF, sestra I i N, nevjesta H, unučad B, P, C, S i žena L podnosi Komisiji za uzurpacije Narodnog odbora kotora Zadar zahtjev za priznanje prava vlasništva zauzetog zemljišta, općenarodne imovine, između ostalih čest. 1684/1 koja uzurpirana nekretnina je zauzeta po ocu, djedu odnosno podnositelju zahtjeva prije 21 godinu.
9. Iz iskaza svjedoka IF, (djed tužitelja i djed svjedoka su braća) slijedi da cijeli svoj život živi u [adresa]. Sjeća se djeda tužitelja sada pok. NF, sjeća se oca tužitelja sada pok. MF. Sjeća se da su u kontinuitetu čuvali svoje blago, znali su i njima ponekad dozvoliti da svoje blago, ovce, magarce, vola, zatvaraju u tu ogradu, ograđeno je suhozidom, sa južne strane se nalaze tzv. "lisa" ili "laza" to je naziv za ulaz u tu nekretninu. Djed tužitelja, pok. NF je umro misli 1978/79., imao je lijepih godina, možda oko 70-ak godina. Po pričama suhozid su radili preci tužitelja, njegov djed ili njegov otac prije njega. Po pričanju starih je prošlo više od 100 godina da je čuo da je predmetna nekretnina bila ograđivana suhozidom. Otac tužitelja je umro 2009., imao je nekih 80 godina. Nakon smrti oca tužitelja na predmetnoj nekretnini je viđao tužitelja, tužitelj i dan danas ima tamo ovce. Kada ga se pita za MFP pok V radi se o osobi koja je i tužitelju i njemu u daljnjem srodstvu, negdje 4-5 koljeno, otprilike, on je sada pokojni, misli da je umro 2003. Njemu ne pripada predmetna zemlja, on ima zemlju u blizini na tom predjelu zvano "brdo" koje je dugačko 5-6 km, ali nema bilo što vezano za predmetnu zemlju, niti ga je ikad vidio na predmetnoj zemlji. Misli da je predmetna zemlja površine oko 10000 m2, nikada nije čuo da bi bilo tko smetao ili prigovarao bilo što vezano za predmetnu nekretninu tužitelju ili njegovim prednicima. Okolna zemljišta su uglavnom zapuštana, nitko ništa ne radi, dosta su zarasla. Čak je bio i požar nedavno na okolnim zemljama, ali ne na predmetnoj zemlji jer je ona uredna, čista. Nije čuo za nikakve sporove vezano za predmetnu nekretninu, koliko on zna izvršili su diobe između sebe, to je bilo na djedu NF, da je njega naslijedio njegov sin MF, a diobom je pripalo tužitelju. Na okolnim zemljištima se nalaze vrištike, šmreka, nešto borova. Ne sjeća se da je u odnosu na predmetnu nekretninu postojao veleposjednički odnos. Prije tužitelja je bio vlasnik njegov otac MFP, a prije njega tužiteljev djed NF, a prije djeda ne zna. Što on zna korištena je za čuvanje blaga, imala je ulaz da se može zatvoriti, čuvale su se ovce. Nikada nije čuo da bi prednici tužitelja davali ikakav dohodak ikome za predmetnu zemlju, jedino čega se sjeća da bi i njegovoj obitelji znali dozvoliti da i oni tamo čuvaju svoje blago. Svjedok još dodaje da misli da je naveo sve što mu je poznato. Dodaje da nema nikakvog interesa u ishod ove parnice, već može samo reći ono što mu je poznato.
10. Iz iskaza svjedoka CF rođen 1948. (djed tužitelja i otac svjedoka su djeca od dva brata) slijedi da je isti rođen u [adresa], njegova kuća je od predmetne nekretnine udaljena nekih 200 m, tu je čuvao ovce, svake godine dolazi ljeti i zimi, jako je vezan za to područje, pogotovo sad dolazi češće otkad je u mirovini, ima tu obiteljsku kuću. Kada ga se pita za čuvanje ovaca s njegove strane može reći da je to cijelo jedno područje zvano "brdo", ima i on tu svoju zemlju na kojoj je čuvao ovce, ali predmetna zemlja je bila ograđena suhozidom pa tamo nisu ulazili. Otkad zna za sebe bio je suhozid sa sve četiri strane ograđen oko njihove parcele, to je bilo vlasništvo djeda tužitelja koji se zvao PF, tu su imali pašnjak, imali su ovce, vole, tovare i koristili su za čuvanje ovaca, a jedan mali dio je bio oranica, imali su tu kukuruz, zelje, krumpire, to je najprije koristio pok. PF, pa iza njega otac tužitelja MFP, a na kraju je naslijedio tužitelj. Koliko zna ima OPG, i upravo na račun ovčarstva. Čuo je od svog djeda i stričeva, ta velika matična parcela, na temelju agrarne reforme je to zemljište dodijeljeno, izlazio je geometar i on je mjerio, međutim došao je II. Svjetski rat te je prestao sa tim mjerenjem, tako da su neke parcele dobile svoj broj, a neke nisu. Misli da bi površinom imala oko 10000 m2, ima i sad sliku jer je dugo čuvao ovce u blizini. Nije čuo da bi tu bilo bilo kakvih sporova vezano za predmetnu nekretninu. Kada ga se pita za MFP pok. V može reći da je pok. V pokojni stric oca tužitelja. Oni su nekad bili zajednica, dijelili su se negdje 1935. godine. Njegov djed je bio brat pok. KF, a pok. KF je bio otac pok. NF djeda tužitelja, pok. G i pok. V, to su njegovom djedu bili sinovci. Kada ga se pita ne zna da je V imao sina SF, zna da je imao sina BF, kćer Ž, R i O. Moguće je jedino da je ime SF za koje on ne zna, tako na primjer tužitelju je ime također S ali ga svi znamo kao NF. Koliko je njemu poznato V nije imao sina SF. Njihovi prednici su se dijelili više puta, a zadnja dioba je bila negdje 1935. godine, s time da je predmetna zemlja oduvijek pripadala NF, djedu tužitelja, a NF je to stekao temeljem agrara prije II. Sv. rata i tada je već postojao suhozid. Kada ga se pita MF je rođen 1929. a umro je 2009. godine. Suhozid je podignut još prije II. Sv. rata, možda oko 1936. -37. godine, njegov je djed pričao o tome. Zna mnoge činjenice vezane za tzv. "brdo". Zna da su njegovi pričali da je to agrarnom reformom dodijeljeno, tada su ljudi živjeli uglavnom od stočarstva, to je bila velika parcela 1684/1, zna da je njegov djed pričao da je izlazio mjernik, ali kako je počeo rat nije više mjerio, tako da neke parcele imaju brojeve a neke ne. Zna da se neko vrijeme plaćao porez na zemlju, plaćao je onaj tko je uživao. Na predmetnoj zemlji uživao je pok. PF. To je u međuvremenu ukinuto pa se više ne plaća, ne zna točno kada. Kao pašnjak se i dan danas koristi predmetna zemlja, a do 60-ih godina se koristila kao oranica, to su koristili tužitelj i njegovi prednici.
11. Iz iskaza svjedoka HF rođen 1958. (u daljnjem srodstvu sa tužiteljem) slijedi da isti živi gotovo cijeli život u [adresa]. Imaju svoju zemlju na udaljenosti oko 150-200 m od predmetne nekretnine. Sjeća se od svoje 7-8 godine jer je išao čuvati ovce i prolazili su pored te njihove ograde, zna da su čuvali ovce tamo, imali su vola, ta ograda je u suhozidu, te djed NF znao draču stavljati po suhozidu kako ne bi blago izašlo, odnosno drugo izvana ušlo u ogradu. Zna da je iza djeda tužitelja nastavio njegov otac MF, to je obitelj koja je nastavila tradiciju, odnosno nisu prekidali sa držanjem blaga. Otac MF je nastavio te je nakon njegove smrti nastavio tužitelj dalje imati ovce, te dan danas tu čuva ovce. Ne zna kad je suhozid napravljen, ali drži da su to oni ogradili jer je to oduvijek njihovo. Nikad nije bilo sporova vezano za predmetnu parcelu. Po njegovoj procjeni ima 10000-ak m2. Misli da je djed tužitelja imao dva brata i oni su bili podijeljeni. Negdje 1933-1939. se agrarom dodjeljivala zemlja, ima toga dosta u [adresa] što je agrarom dobiveno, to je bila Kraljevina pa je bio II. sv. rat i oni ljudi koji su dobili zemlju, neki su prepisali neki nisu, te je došla druga država. Misli da je ugledna obitelj te misli da nisu imali nikakav problem oko zemlje. Po pričanju je čuo da se jedan dio te zemlje obrađivao.
12. Iz iskaza svjedoka BF rođen 1959. (otac svjedoka i majka tužitelja su brat i sestra) slijedi da je isti rođen u [adresa] gdje je živio do odlaska na studij, imaju svoju zemlju, i kao mnoga djeca čuva je ovce i goveda, ti tereni su služili za ispašu tako da su svi bili u blizini. To je zemlja djeda tužitelja, a kojeg je naslijedio otac, te njega je naslijedio NF, ovdje tužitelj. Te ljude je poznavao, s njima bio često jer su u rodbinskim vezama, poznavao je i djeda i baku, oca i majku. Ta je zemlja ograđena u suhozid kao ograda i to su koristili za ispašu stoke, uglavnom ovaca. Nije čuo da bi im bilo tko smetao ili osporavao vezano za predmetnu zemlju. To je dodijeljeno te su ljudi ogradili i koristili dodijeljeno zemljište. Misli da je počelo prije II. Svjetskog rata te se dalje, kad je počeo rat, više nije moglo rješavat. Nije čuo za sporove, zna da je ta zemlja bila čista, bez sporova. Zna da su prije plaćali porez na zemlju, ne sjeća se da je obrađivao ali zna da je koristio za ispašu zemlje, ljudi su ograđivali svoju zemlju i tu su čuvali svoju stoku, a pored je slobodno zemljište, ograđeno se nije diralo. Površina je oko 10000 m2.
13. Iz iskaza tužitelja LF rođen 1957., slijedi da se sjeća da je to otkad je živ bio u suhozidu, koje je vlasništvo njegovog djeda, površina je oko 10000 m2. Jedan dio se, po pričanju, obrađivao oko 2000 m2, ostali dio je bio za ispašu, a nakon toga je cijela površina služila za ispašu ovaca i goveda. Vlasništvo je bilo njegovog djeda NF, a nakon njega njegovog oca MF, te je također nastavio vršiti ispašu sa ovcama. Nakon njegove smrti predmetna nekretnina je pripala njemu, a s obzirom da ima OPG i ovce i dan danas služi za istu svrhu za ispašu ovaca. Suhozid je podignut prije II. sv. rata, a dodijeljen je agrarnom reformom i zbog nadolazećeg II. sv. rata nije izvršen upis, neke parcele jesu, neke nisu. Taj proces je bio prekinut, izlazio je geometar te je stanovao u kući njegovog djeda. Arhiva je bila u jednoj sobi, bila je zaključana i pečatirana, međutim u vrijeme rata vojska je došla u pretres te se vjerojatno tom prilikom puno toga izgubilo. Nikada nitko nije smetao te nemaju sporova, njegovi preci i on to koriste u miru, bez ikakvih smetnji. Neposredno uz taj suhozid je bio požar koji je ranije spomenuo svjedok, tu su bili borovi koje je šumarija pošumljavala, prije Domovinskog rata da su se sadili borovi. Iz šumarije su im rekli da njihovo neće pošumljavati jer da je to privatno. On dobiva i poticaj jer ima i OPG vezano za predmetnu nekretninu. Unutar obitelji nije bilo sporova. NF je imao još dvije kćeri, još je jedna živa I, rođena 1939. i pok. N rođena 1936. Otac i dvije sestre su sklopili diobeni ugovor, one su dobile staru kuću. Iza njegovog oca su dvije sestre koje su žive, a jedna sestra je prije očeve smrti umrla pok. B koja ima kćer KFP, oni su također podijeljeni te one ne polažu nikakva prava, diobenim ugovorom iza oca je pripalo njemu. On zna da su plaćali porez državi, do određenih godina, ne zna točno kojih. Djed je obrađivao nekih 2000 m2, kukuruz i kupus su sadili, toga se sjeća. Ostali dio je bio pašnjak, a poslije je sve pašnjak. Kada ga se pita za SF pok. V radi se o njegovom rođaku, došlo je do zbrke, to je njihov daljnji rođak. Naime, njegov pradjed je KF, a ne V. V je od njegovog djeda brat. Oni također imaju svoj dio na matičnoj parceli 1684/1. To je bila velika parcela. Na predmetnoj zemlji nisu imali bilo kakav posjed ili vlasništvo. 14. Prema odredbi čl. 205. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/2019, dalje ZZK) zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: – osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja – osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
15. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu za ispravak. Naime, prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, stvarno pravo upisano u zemljišnim knjigama postoji kao pravovaljano sve dotle dok se promjene ili njegovo utrnuće ne upiše u zemljišne knjige. Sud je ovlašten ocjenjivati pravilnost zemljišnoknjižnog stanja prava koje je upisano u ispravnom postupku samo u parnici pokrenutoj tužbom ispravnog postupka. U konkretnom slučaju tužitelj je sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige ali je izjavio prigovor koji je odbijen i zaštitu svojih prava mogao je ostvariti samo u parnici.
16.Prema odredbi čl.159.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14: dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st.2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema st.3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema st.4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Prema odredbi čl. 160. st.1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Prema st.2. istog članka u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
17.Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđena dosjelost na predmetnim nekretninama dugotrajnim posjedom tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika. Utvrđeno je postojanje vlasničkog posjeda, tj. mirnog posjeda s uočljivom voljom držati stvar kao svoju (animo domini) i ponašanjem posjednika (tužitelja odnosno njegovih prednika) kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Naime, posjedniku se uračunava i vrijeme takvog posjedovanja njegovih prednika. Pretpostavka savjesnog posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je kada posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, što je u konkretnom slučaju riječ. Pri tome okolnost što su posjednici propustili izvršiti upis u zemljišne knjige ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda, kad ostale okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed bio savjestan. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je sporna nekretnina ograđena, da je u isključivom posjedu tužitelja i ranije njegovih prednika, koji su nekretninu koristili za ispašu stoke i da ih nitko nikada nije smetao, osporavao u poštenom posjedu, tužitelj je osobno i putem svojih pravnih prednika bio u faktičnom, mirnom i poštenom posjedu sporne nekretnine neprekidno svakako od 1930.- tih godina pa do danas. Zadnja dioba u obitelji djeda tužitelja sada pok. PF je bila 1935. godine. Djed tužitelja PF je imao dva brata pok. V i pok. G i oni su bili podijeljeni na način da je predmetna nekretnina oduvijek pripadala djedu tužitelja PF. Iza smrti djeda tužitelja istog je naslijedio pa tako i na predmetnoj nekretnini otac tužitelja sada pok. MF, a nasljeđivanjem istog predmetna nekretnina pripala je upravo tužitelju. U postupku je također utvrđeno da predmetna nekretnina nikada nije bila u posjedu tuženice. Navedeno slijedi u prvom redu iz zahtjeva PF (djeda tužitelja) za priznanje zauzetog (prisvojenog) zemljišta Općenarodne imovine od 15.12.1958., te iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke, kojima tuženica nije u bitnom dijelu prigovorila.
18.Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da je tužitelj u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika svakako duže od 40 godina pa je na taj način stekao pravo vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 166/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV). Dosjelost je stanje, kojim se faktička vlast pretvara u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. U situaciji kad je tužena imala mogućnost da takav posjed suzbije, ako je zaista bio protivan pravu, dosjelost legalizira postojeće stanje.
19. Pošteni posjed se predmnijeva a iz rezultata provedenog dokaznog postupka je razvidno da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u kontinuiranom posjedu od prije II. Svjetskog rata, tj. do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96) 1. siječnja 1997. Tužitelj je stekao pravo vlasništva temeljem odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koje odredbe je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odlukom od 17. studenog 1999. poslovni broj U-I-58/97 ("Narodne novine" broj 137/99) od 14. prosinca 1999.
20. Stjecanje prva vlasništva prosuđuje se prema propisima koji su vrijedili u momentu stjecanja.
21. U odnosu na navode tuženice da je predmetna nekretnina nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama valja kazati da se isti navodi ukazuju pravno irelevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eur, za zastupanje na ročištu od 4. listopada 2024. i 11. studenog 2024. u iznosu od po 250,00 eur i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 eura što sveukupno iznosi 776,55 eura.
23. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u pravorijeku ove presude.
Zadar, 18. prosinca 2024.
Sutkinja
Tatjana Domijan – Mrva
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženici po pun.
Nakon pravomoćnosti:
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Zadar.
