REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1602/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2401/2023-2 od 6. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2249/21-17 od 4. svibnja 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2401/2023-2 od 6. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2249/21-17 od 4. svibnja 2023.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Od odgovora na prvo i drugo pitanje ne ovisi ishod spora, jer su nižestupanjski sudovi pazili na pasivnu legitimaciju s obzirom na to da je upravo pasivna legitimacija jedina bila sporna tijekom postupka te su sudovi utvrdili činjenicu da je tuženik zatražio javnobilježničku uslugu od tužiteljice koju je ona i pružila, a je li tuženik pasivno legitimiran ovisi o činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda o tome je li tuženik tražeći javnobilježničku uslugu od tužiteljice nastupao kao stranka ili kao punomoćnik stranke. Sukladno čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, dakle, ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga drugostupanjski sud nije niti mogao ulaziti u pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na utvrđenje je li tuženik nastupao kao stranka ili kao punomoćnik stranke što je, prema sadržaju pobijane presude bio jedini žalbeni navod tuženika, a tuženik nije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP nije priložio žalbu kako bi ovaj revizijski sud eventualno mogao zaključiti drugačije.
5. U odnosu na treće pitanje tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti jer su sve odluke na koje se pozvao donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te niti u jednoj odluci na koju se poziva tuženik nije bila riječ o naplati javnobilježničke nagrade bilo od stranke bilo od punomoćnika stranke.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i jednakost pred sudom.
8. Tuženik nije ničime učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i jednakost pred sudom, jer ničime ne ukazuje da je sud u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji drugačije primijenio materijalno ili procesno pravo. Naime, odluke na koje se tuženik pozvao kao razlog važnosti donesene su u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na to da u njima nije riječ o sporu male vrijednosti niti je riječ o naplati javnobilježničke usluge od stranke ili punomoćnika pa tuženik nije učinio vjerojatnim gore navedene povrede temeljnog ljudskog prava.
9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
