Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-982/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnicima Miroslavu Leko i Tihani Svetec odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-436/2021-53 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-436/2021-53 od 17. listopada 2024. u stavku I., II. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 627,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-436/2021-53 od 17. listopada 2024., suđeno je:

„

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj: [broj kredita], koji je dana **.**.2006. sklopljen između tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koji je potvrđen dana 27. studenog 2006. godine kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, broj ovjere OU-1.557/06, i to:

- dio odredbe čl. 1. koji glasi: „…u kunama koji odgovara protuvrijednosti od …CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

- dio odredbe čl. 4. koji glasi: „…koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana…“

- dio odredbe čl. 4. koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“

- dio odredbe čl. 5. koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- dio odredbe čl. 6.2. koja glasi: „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anutitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti, isplati iznos od 2.631,46 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,93 EUR od 01.11.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 4,09 EUR od 01.01.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 5,99 EUR od 01.02.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 6,97 EUR od 01.03.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 4,91 EUR od 01.04.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 5,52 EUR od 01.05.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od 01.06.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR od 01.07.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 1,27 EUR od 01.08.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 3,01 EUR od 01.09.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 3,10 EUR od 01.10.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR od 01.11.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 01.12.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od 01.01.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,48 EUR od 01.02.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 9,94 EUR od 01.03.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 14,29 EUR od 01.04.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 01.05.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 15,84 EUR od 01.06.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 28,49 EUR od 01.07.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 26,17 EUR od 01.08.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 33,63 EUR od 01.09.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 31,67 EUR od 01.10.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 27,13 EUR od 01.11.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 36,91 EUR od 01.12.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 49,04 EUR od 01.01.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 41,28 EUR od 01.02.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 44,60 EUR od 01.03.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 41,00 EUR od 01.04.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 41,96 EUR od 01.05.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 58,22 EUR od 01.06.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 59,70 EUR od 01.07.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 73,87 EUR od 01.08.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 67,62 EUR od 01.09.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 60,68 EUR od 01.10.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 60,19 EUR od 01.11.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 59,96 EUR od 01.12.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 63,65 EUR od 01.01.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 67,52 EUR od 01.02.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 68,23 EUR od 01.03.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 66,39 EUR od 01.04.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 67,99 EUR od 01.05.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 69,53 EUR od 01.06.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 68,29 EUR od 01.07.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 69,34 EUR od 01.08.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 68,84 EUR od 01.09.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 66,84 EUR od 01.10.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 69,95 EUR od 01.11.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 71,89 EUR od 01.12.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 71,89 EUR od 01.01.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 66,73 EUR od 01.02.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 72,06 EUR od 01.03.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 72,80 EUR od 01.04.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 71,28 EUR od 01.05.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 66,35 EUR od 01.06.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 66,71 EUR od 01.07.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 68,42 EUR od 01.08.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 71,15 EUR od 01.09.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 75,08 EUR od 01.10.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 73,88 EUR od 01.11.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 75,41 EUR od 01.12.2013. g. pa do isplate,

a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. do . do 29.12.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.428,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos troškova od dana donošenja presude, odnosno od 17. listopada 2024. godine, pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija kao neosnovan."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik, sadržajno protiv odluke u stavku I., II. i III. izrijeke, zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25 % u iznosu 62,50 EUR i pristojbe u iznosu 315,00 EUR, što ukupno iznosi 627,50 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presuda neproturječna je razlozima zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Nesporno je između parničnih strana da su **.**.2006. zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita], koji je solemniziran **.**.2006. kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić – Musa iz Osijeka pod brojem OU-1.557/06, za kupnju motornog vozila, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost od 20.109,75 CHF, a koji ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF).

7. Sporne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu, identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su banke, među njima i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva, te na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90.Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09. – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.1. Obzirom da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka pozvao na te presude donijete u kolektivnom sporu, po pitanju ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu, pravilno je sud prvog stupnja odlučivao temeljem tih presuda pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a. u kojoj je riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

8. Ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF i redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, tužitelju kao prosječnom potrošaču nije bila razumljiva i kao takva uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača te je posljedično tome ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

9. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03, članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije i to Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ("Službeni list" L 95, 21. travnja 1993. - u daljnjem tekstu Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11. Slijedom iznijetoga žalbeni tvrdnje o tome da nije riječ o ništetnim ugovornim odredbama i da je sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja, ne mogu se prihvatiti kao osnovane. Prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 na tuženiku je teret dokaza da se o spornim odredbama ugovor o kreditu pojedinačno pregovarala, no tuženik suprotno toj zakonskoj odredbi, svoje tvrdnje o pojedinačnom pregovaraju nije dokazao. Naime, sud prvog stupnja je na prijedlog tuženika saslušao tužitelja i svjedoka ŠĐ zaposlenika tuženika iz čijih iskaza ne proizlazi da su u predugovornoj fazi stranke pregovarale o spornim odredbama, već da je riječ o tipskom ugovoru kojim su stipulirane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF.

12. Prema odredbi članka 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, te se prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost može pozvati svaka zainteresirana osoba, a kako je kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posljedica utvrđene ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno restitucijski zahtjev po osnovi članka 323. stavak 1. ZOO-a, to tužitelj nedvojbeno ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti, odnosno za isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva, dok činjenica što je valutna klauzula dozvoljena odredbom članka 22. ZOO-a, ne znači da ista ne može biti utvrđena ništetnom kao što je to u predmetnom slučaju.

13. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu, pa je neosnovano pozivanje tuženika u žalbi na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15).

14. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/2012 i donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske PŽ- 6632/17 od 14. lipnja 2018. zastara je počela iznova teći, pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 14. travnja 2021. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 371. ZOO/91 koja je identična odredbi 225. ZOO-a, proizlazi da nisu zastarjele tražbine po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF.

14.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćanjem i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C-782/19. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH sadržanom u zapisniku broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, te je u zapisniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 33/2022 od 31. siječnja 2022. izraženo pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Zbog svega navedenoga, neosnovane su žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede prava iz članka 14.stavak 2., članka 26. ,članka 29. stavak 1. i članka 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) i neosnovanim se cijeni pozivanje žalitelja na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 18/1997., 6/1999., 14/2002.,13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.).

15.1. Naime, pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.

15.2. Osim toga, pobijana presuda sadrži razborite, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, njome nije odstupljeno od ustaljene sudske prakse, sadrži odredbe o mjerodavnom pravu i propisima koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio i protumačio,što u konkretnom slučaju ne ukazuje na arbitrabilnost i proizvoljnost prilikom odlučivanja.

16. Prilikom donošenja odluke o parničnom trošku sud prvog stupnja se pozvao na pravno shvaćanje Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i načelu djelotvornosti, te pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023- dalje Tarifa). Međutim, pogrešno se pozvao na odredbu članka 154.stavak1. ZPP-a, što ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku jer je sud prvog stupnja pravilno tužitelju dosudio parnični trošak razmjerno uspjehu od 72% u iznosu 2.428,52 eura u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

17. Slijedom svega iznijetoga valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u stavku I., II. i III. izreke, te odlučiti kao u stavku I izreke ove presude.

18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 627,50 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izreke ove presude.

U Karlovcu 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec