Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-263/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mostarčić & Ogresta u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5175/2020-19 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5175/2020-19 od 10. veljače 2023.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužitelju PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 24.225,28 kn sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 417,68 kn od 01.11.2015. godine do isplate,
- na iznos od 40,99 kn od 02.12.2015. godine do isplate,
- na iznos od 377,96 kn od 03.12.2015. godine do isplate,
- na iznos od 419,62 kn od 01.01.2016. godine do isplate,
- na iznos od 420,83 kn od 01.02.2016. godine do isplate,
- na iznos od 413,02 kn od 01.03.2016. godine do isplate,
- na iznos od 407,78 kn od 01.04.2016. godine do isplate,
- na iznos od 405,32 kn od 01.05.2016. godine do isplate,
- na iznos od 421,46 kn od 01.06.2016. godine do isplate,
- na iznos od 381,20 kn od 02.06.2016. godine do isplate,
- na iznos od 407,19 kn od 01.07.2016. godine do isplate,
- na iznos od 405,28 kn od 01.08.2016. godine do isplate,
- na iznos od 396,89 kn od 01.09.2016. godine do isplate,
- na iznos od 398,59 kn od 01.10.2016. godine do isplate,
- na iznos od 397,98 kn od 01.11.2016. godine do isplate,
- na iznos od 399,80 kn od 01.12.2016. godine do isplate
- na iznos od 401,24 kn od 01.01.2017. godine do isplate,
- na iznos od 397,34 kn od 01.02.2017. godine do isplate,
- na iznos od 392,23 kn od 01.03.2017. godine do isplate,
- na iznos od 392,75 kn od 01.04.2017. godine do isplate,
- na iznos od 394,43 kn od 01.05.2017. godine do isplate,
- na iznos od 391,64 kn od 01.06.2017. godine do isplate,
- na iznos od 391,07 kn od 01.07.2017. godine do isplate,
- na iznos od 391,20 kn od 01.08.2017. godine do isplate,
- na iznos od 386,40 kn od 01.09.2017. godine do isplate,
- na iznos od 390,90 kn od 01.10.2017. godine do isplate,
- na iznos od 391,46 kn od 01.11.2017. godine do isplate,
- na iznos od 393,20 kn od 01.12.2017. godine do isplate,
- na iznos od 391,76 kn od 01.01.2018. godine do isplate,
- na iznos od 386,54 kn od 01.02.2018. godine do isplate,
- na iznos od 387,98 kn od 01.03.2018. godine do isplate,
- na iznos od 387,51 kn od 01.04.2018. godine do isplate,
- na iznos od 386,52 kn od 01.05.2018. godine do isplate,
- na iznos od 384,95 kn od 01.06.2018. godine do isplate,
- na iznos od 384,77 kn od 01.07.2018. godine do isplate,
- na iznos od 385,48 kn od 01.08.2018. godine do isplate,
- na iznos od 387,27 kn od 01.09.2018. godine do isplate,
- na iznos od 387,09 kn od 01.10.2018. godine do isplate,
- na iznos od 387,18 kn od 01.11.2018. godine do isplate,
- na iznos od 386,67 kn od 01.12.2018. godine do isplate,
- na iznos od 386,75 kn od 01.01.2019. godine do isplate,
- na iznos od 387,02 kn od 01.02.2019. godine do isplate,
- na iznos od 387,21 kn od 01.03.2019. godine do isplate,
- na iznos od 387,14 kn od 01.04.2019. godine do isplate,
- na iznos od 386,56 kn od 04.05.2019. godine do isplate,
- na iznos od 324,91 kn od 02.06.2019. godine do isplate,
- na iznos od 61,89 kn od 07.06.2019. godine do isplate,
- na iznos od 385,50 kn od 01.07.2019. godine do isplate,
- na iznos od 384,43 kn od 01.08.2019. godine do isplate,
- na iznos od 384,54 kn od 01.09.2019. godine do isplate,
- na iznos od 384,84 kn od 01.10.2019. godine do isplate,
- na iznos od 387,46 kn od 01.11.2019. godine do isplate,
- na iznos od 386,60 kn od 01.12.2019. godine do isplate,
- na iznos od 386,94 kn od 01.01.2020. godine do isplate,
- na iznos od 386,70 kn od 01.02.2020. godine do isplate,
- na iznos od 387,46 kn od 01.03.2020. godine do isplate,
- na iznos od 395,38 kn od 01.04.2020. godine do isplate,
- na iznos od 392,43 kn od 01.05.2020. godine do isplate,
- na iznos od 609,60 kn od 01.06.2020. godine do isplate,
- na iznos od 392,76 kn od 01.07.2020. godine do isplate,
- na iznos od 389,41 kn od 01.08.2020. godine do isplate,
- na iznos od 389,64 kn od 01.09.2020. godine do isplate,
- na iznos od 390,94 kn od 01.10.2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.641,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana“.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe uvećano za troškove sudske pristojbe po odluci suda.
3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 24.225,28 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je s tuženikom 5. svibnja 2008. sklopio ugovor o kreditu za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.367,02 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita, a koji ugovor sadrži dvije odredbe o kamatnoj stopi (4.1. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i 4.2 kojom se visina kamate stope mijenja ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR), pri čemu je tuženik primijenio odredbu 4.1. koja je po shvaćanju tužiteljice nepoštena, a time i ništetna, a i da je tuženik pri obračunu kamate trebao primijeniti odredbu članka 4.2. kojom su jasno propisani parametri za promjenu kamatne stope, a ne odredbu 4.1. ugovora, pa stoga tužbenim zahtjevom, na temelju stjecanja bez osnove, potražuje razliku previše naplaćenih mjesečnih anuiteta s osnove promjena kamatne stope.
4. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da su stranke sklopile 5. svibnja 2008. ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 30.367,02 EUR u kunskoj protuvrijednosti,
- da je odredbom 4.1. ugovorena obveza korisnika kredita platiti kreditoru kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva po Odluci kreditora o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,64 % godišnje,
- da je odredbom 4.2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR,
- da je tužitelj na ime razlike anuiteta s osnove promjena kamatne stope platio iznos od 24.225,28 kuna.
5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) te odredbu članka 320. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. – dalje: ZOO), te na temelju odredbe članka 269. i 272. u vezi članka 324. ZOO ocijenio da je ugovorna odredba 4.1. nejasna, a posljedično tome i ništetna. Obzirom na to da tuženik redovnu kamatu nije uskladio s kretanjem šestomjesečnog EURIBOR, a kako je to predviđeno ugovornom odredbom 4.2., prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 1111. ZOO i članka 1115. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev.
6. Prema odredbi članka 365. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Žalba tuženika je neosnovana.
8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u žalbi.
10. U odnosu na opširne žalbene navode kojima tuženik ukazuje presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 donesenu u sporu iniciranom po tužbi Udruge „Potrošač“, valja reći da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka nije pozivao na učinke te presude niti je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju utvrđenja iz te presude, pa su stoga takvi žalbeni navodu u potpunosti neodlučni, osobito kad se ima u vidu da se u konkretnom slučaju radi o isplati na temelju ugovora o kreditu sklopljenog u eurima, pa presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava nemaju direktan obvezujući učinak u ovom postupku, ali ipak valja istaknuti da su tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
10.1. U tom kontekstu žalitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je odredba 4. ugovora o kamati na kredit dvojbena, a obzirom na sadržaj odredbi 4.1. i 4.2., jer odredba 4.2., za razliku od odredbe 4.1., sadrži jasne i precizno predviđene objektivne uvjete i način promjene redovne kamate. U takvim okolnostima pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (time da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 5. svibnja 2008. na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. - dalje: ZZP/07), pa prema članku 101. stavak 1. se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, te relevantne odredbe ZOO o odredivosti činidbe i ocijenio da je ugovorna odredba 4.1. ništetna, a posljedica (djelomične) ništetnosti je vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetne odredbe.
11. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik dovodi u sumnju da se radi o ništetnim ugovornim odredbama, jer da nije moguće odlučiti o kondemnatornom zahtjevu bez prethodnog utvrđenja ništetnosti. To iz razloga jer je sud u parničnom postupku ovlašten i dužan odlučiti o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kao prethodnom pitanju na temelju članka 12. stavak 1. i 2. ZPP, a sve imajuću u vidu da se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a osim toga na ništavost sud pazi i po službenoj dužnosti (članka 327. stavak 1. ZOO).
12. U konkretnom slučaju pobijanom presudom nije dovedeno u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatu stopu.
12.1. No, odredbama ZZP regulirano je pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te se prema članku 96. stavak 2. ZZP smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a prema stavku 3. okolnost da se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Pri tome, valja naglasiti da sukladno stavku 4., tuženik kao trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
13. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava provedeno vještačenje valja reći da je vještak dao nalaz i mišljenje sukladno danom zadatku prema kojem je izračunao razliku između otplaćenih anuiteta i anuiteta koje je tužiteljica trebala plaćati da je tuženik mijenjao/usklađivao redovnu kamatu sukladno odredbi članka 4.2. predmetnog Ugovora o kreditu za razdoblje od listopada 2015. do rujna 2020., pa obzirom na to da je kao prethodno pitanje utvrđena ništetnost ugovorne odredbe članka 4.1., dok su člankom 4.2. ugovora propisani jasni parametri za promjenu kamatne stope, to su žalbeni navodi u vezi provedenog vještačenja neosnovani.
14. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare, budući da je prvostupanjski sud pravilno u okolnostima konkretnog slučaja da je tužba podnesena 22. listopada 2020., a da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa koji su dospijevali u razdoblju od studenog 2015. do listopada 2020., a ne kako to tuženik pogrešno u žalbi navodi da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu preplaćenih iznosa u razdoblju počevši od 2008., primijenio odredbu članka 225. ZOO prema kojoj je propisan petogodišnji zastarni rok i koji se primjenjuje u konkretnom slučaju u kojem tužitelj zahtjeva isplatu na temelju stjecanja bez osnove, kao posljedice ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika.
15. Prema članku 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti pojedine odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženiku 24.225,28 kn koji iznos tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio članak 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15.1. Stoga je suprotno žalbenim navodima pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
16. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.
U Karlovcu 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Vesna Stokrp
