Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
P-4820/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krki, odvjetniku u OD Krka & Krka u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, zbog ispravka, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2024. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155//23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isključivi vlasnik nekretnine označene sa čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 90 m2 i dvorište površine 5 m2, odnosno ukupne površine 95m2, i to baš:
1.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR koji se nalazi na etaži prizemlja, a sastoji se od dvije prostorije, podne površine 60,00 m2, te pripadajućih sporednih dijelova: natkrivena terasa na etaži prizemlja, podne površine 3,28 m2,
2.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) POSLOVNI PROSTOR ukupne površine 55,49 m2, sastoji se od hodnika, 4 prostorije, ostave I sanitarnog čvora, položen na I (prvom) katu zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr [katastarska čestica].
3.Suvlasnički dio s neodreženim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) STAMBENI PROSTOR ukupne površine 66,33 m2, sastoji se od stubišta, kuhinje+blagovaonice, 2 sobe, dnevnog boravka I kupaonice, položen u potkrovlju(iznad prvog kata) zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica]., pa je isti ovlašten na temelju ove presude otvoriti novi ZK- uložak , te se isti upisati kao jedini i isključivi vlasnik navedenih nekretnina, a tuženik Republika Hrvatska je dužna trpjeti provođenje navedenog upisa kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.106,18 €, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 18. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je podnesena ovom sudu dana 22. studenog 2023. tužitelj je naveo da je podnio Općinskom sudu u Splitu prijedlog radi provođenja pojedinačnog ispravnog postupka, koji se vodio pod brojem Z-40539/2022. U tom postupku da je bilo doneseno rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju te su saslušani svjedoci. U tom postupku tuženik je uložio prigovor tvrdeći da je navedena nekretnina njegovo vlasništvo. Tužitelj je stoga zatražio od tvrtke GEOS d.o.o. Split izradu parcelacionog elaborata obzirom na činjenicu da se navedeni prostor nalazi izgrađen na dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Nakon toga je na osnovi parcelacionog elaborata Državna geodetska uprava i baš Područni ured za katastar Split izdao rješenje od 17. lipnja 2022. Prema tome rješenju, izvršena je parcelacija kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] te je formirana nova kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koja odgovara sudskoj oznaci čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a u naravi se radi o zgradi u [adresa] anagrafske oznake [adresa].Provedeno je i novo etažiranje pa je iz potvrde o etažiranju razvidno da se navedeni poslovni prostor nalazi upravo na novoformiranoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i sudske oznake čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Grad Split odnosno njegovo nadležno tijelo za izdavanje akata prostornog uređenja i građenja izdao je nakon toga potvrdu 16. listopada 2023. koja potvrđuje upravo navedene činjenice. Navedena nekretnina je u naravi zgrada mješovite uporabe i nalazi se u Splitu na adresi [adresa], površine je 90,00 m2, dok je dvorište površine 5 m2. Radi navedenog je tužitelj u pojedinačnom ispravnom postupku svoj prijedlog uredio na način da je zatražio da sud otvori zemljišno-knjižni uložak te da u isti upiše, u listu A-posjedovnici nekretninu prema upravo navedenom opisu. Predloženo je u listu B-vlastovnici upisati samostalne uporabne cjeline i to 1.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR koji se nalazi na etaži prizemlja, a sastoji se od dvije prostorije, podne površine 60,00 m2 te pripadajućih sporednih dijelova: natkrivene terase na etaži prizemlja, podne površine 3,28 m2, 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) POSLOVNI PROSTOR ukupne površine 55,49 m2 koji se sastoji od hodnika, 4 prostorije, ostave i sanitarnog čvora, položenog na I. katu zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica]. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) STAMBENI PROSTOR ukupne površine 66,33 m2, a koji se sastoji od stubišta, kuhinje+blagovaonice, dvije sobe, dnevnog boravka i kupaonice, položenog u potkrovlju (iznad I. kata) zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], te izvrši upis navedenih samostalnih uporabnih cjelina na ime tužitelja. Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Splitu donio je, međutim, rješenje poslovne oznake i broja Z-5480/2023 kojim je prijedlog tužitelja odbijen. Međutim, tužitelj smatra da je on vlasnik predmetne nekretnine, a ne tuženik, kojemu je vraćena posve druga nekretnina, na nekretnina koja je predmetom pojedinačnog ispravnog postupka. Sukladno pouci o pravnom lijeku iz navedenog odbijajućeg rješenja, tužitelj je podnio ovu tužbu predloživši da sud provede postupak i nakon toga donese presude sadržaja kao pod I. izreke ove presude. Ujedno je zatražio i da se tuženika obveže na snašanje parničnog troška.
2. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik se protivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, predložio je tužbu prvenstveno odbaciti, podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te naložiti tužitelju nadoknadu parničnog troška. Prije svega ističe se da je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja na nekretninama u vlasništvu tužene i to samostalnih uporabnih cjelina u zgradi mješovite uporabe, [adresa], površine 90 m2 i dvorište 5 m2, ukupne površine 95 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), POSLOVNI PROSTOR koji se nalazi na etaži prizemlja, a sastoji se od dvije prostorije, podne površine 60 m2, te pripadajućih sporednih dijelovima: natkrivana terasa na etaži prizemlja, podne površine 3,28 m2 2 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), POSLOVNI PROSTOR ukupne površine 55,49 m2, koji se sastoji od hodnika, četiri prostorije, ostave i sanitarnog čvora, položen na I (prvom) katu zgrade, [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E3), STAMBENI PROSTOR ukupne površine 66,33 m2, koji se sastoji od stubišta, kuhinje + blagovaonice, dvije sobe, dnevnog boravka i kupaonice, položen u potkrovlju (iznad prvog kata) zgrade [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica]. Ukoliko bismo predmetnu tužbu smatrali tužbom na utvrđenje prava vlasništva kako je to tužbom navedeno tada bi zbog nedostatka procesne pretpostavke propisane čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) predmetnu tužbu prvenstveno trebalo odbaciti. Naime, tužitelj se tuženoj Republici Hrvatskoj nije temeljem odredbe čl. 186. a. prethodno obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, a što predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje ovog parničnog postupka. Ukoliko bismo međutim (a što je nejasno) podnesenu tužbu smatrali tužbom za ispravak tada se ističe da je odredbom čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19) propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: - osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili u dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Navedeno bi dakle bilo preduvjet za podnošenje tužbe iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama. Međutim, u konkretnoj situaciji provedeni pojedinačni ispravni postupak nije rezultirao bilo kakvom promjenom dotadašnjih upisa u zemljišnim knjigama. Naime, činjenica da je u provedenom pojedinačnom ispravnom postupku odbijen prijedlog tužitelja za upisom prava vlasništva na njegovo ime ne daje samim time tužitelju ovlaštenje na podnošenje tužbe za ispravak već bi bilo potrebno a kako je gore navedeno da je u tom postupku izmijenjen upis na štetu tužitelja odnosno da je odlukom suda povrijeđeno neko njegovo knjižno pravo a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Stoga tužena predlaže podnesenu tužbu tužitelja prvenstveno odbaciti. Ukoliko sud istaknuti prigovor tužene ne bi usvojio tada se ističe i slijedeće: 3. Tužitelj ničim nije dokazao pravni osnov stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Naime, sve tri nekretnine kao posebni dijelovi zgrade na kojima tužitelj polaže pravo vlasništva nalaze se u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je čestici u vlasništvo upisana Republika Hrvatska. Tužitelj ističe da Republika Hrvatska nije vlasnik navedene nekretnine već da se u upravnom postupku utvrdila vlasnikom druge nekretnine a ne nekretnine koja je predmet ovog postupka, te koja je bila predmet pojedinačnog ispravnog postupka a što da je i utvrđeno očevidom na licu mjesta. Ukoliko na tim drugim nekretninama o kojima tužitelj u povijesnom dijelu tužbe govori Republika Hrvatska nije upisana kao vlasnik, tada tužena ne bi ni bila pasivno legitimirana u ovom postupku. Naime, predmetnu je nekretninu tužena stekla temeljem zakona i to odredbe čl. 31. st. 1. i st. 5. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima nakon čega je doneseno i rješenje Narodnog odbora Kotara Split, Sekretarijata za unutrašnje poslove od 28. srpnja 1961. i to iz razloga što nakon oslobođenja udruženje nije tražilo obnovu rada u predviđenim rokovima te je stoga pravno prestalo postojati po sili zakona. Time je imovina navedenog udruženja postala državnom imovinom. Donošenje rješenja u upravnom postupku temeljem odredbe čl. 77. Zakona o imovini oduzetoj za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine imalo je samo deklaratoran značaj. Stoga je tužitelj kako u provedenom pojedinačnom ispravnom postupku tako i sada u podnesenoj tužbi iznio samo tehnički opis utuženih nekretnina, njihovo etažiranje uz pribavljanje odgovarajućih potvrda ničim ne navodeći temeljem koje su osnove predmetne nekretnine postale vlasništvo tužitelja. Stoga tužena osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku. Slijedom navedenog predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom rješenja Zemljišno knjižnog odjela, Općinskog suda u Splitu Z-5480/2023 od 4. rujna 2023., cjelokupnog spisa ovog suda Z-40539/2022, Djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u SDŽ, Službe za imovinsko-pravne odnose klase UP-I-942-04/97-01/1444, Urbroja 2181-05-01/016- 15-35, vještva stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Runjića, izrađenog po narudžbi Ministarstva državne imovine RH, rješenja Ministarstva pravosuđa RH, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo klase: UP/II-942- 01/11-01-116, Urbroja: 514-04/01-13-02, rješenja Ureda državne uprave u SDŽ, Službe za imovinsko-pravne odnose klase UP-I-942-04/97-01/1444, Urbroja 2181-05- 03-11-22, suglasnosti Grada Splita, Odjela za komunalnu djelatnost o zauzimanju javne površine od 13. kolovoza 1996., Zaključka Grada Splita o uspostavljanju prava građenja za rekonstrukciju zgrade od 4. srpnja 1995., Izjave župe sv. Roka, Split od 16. studenog 1994. broja 87/94, građevinske dozvole kao i dopune građevinske dozvole izdane 27. veljače 1996. odnosno 16. prosinca 1996., kao i uvjerenja za uporabu građevinu od 19. rujna 2018. Također je u postupku proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika Petra Čorića, od kojeg je pribavljeno i vještvo 07. listopada 2024.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Stranke su popisale parnični trošak.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da bi tužitelj bio isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], otvaranje novog zk uloška te upisa kojeg je tuženik dužan trpjeti. Jedan od zahtjeva je i zahtjev za nadoknadom parničnog troška koji je tužitelju nastao zbog ovog postupka.
9. Pravo na podnošenje tužbe za utvrđenje propisano je odredbom čl.187 ZPP- a te je tako odredbom st.2. istog članka propisano da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da su utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
9.1. Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću. Odredbom čl.159 st.4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, nadalje u tekstu: ZV) propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i 3 ovoga članka, dok je st.2 istog članka propisano da samostalni posjednik čije je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st.3 istog članka propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.10 st.1 ZV-a je propisano da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin posjednik, a st.6 istog članka je propisani da kad isti posjed stvari ili prava ima više osobe, one su suposjednici. Čl.17 st.1 ZV-a je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Čl.18 st.1 ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st.2 čl.18 ZV-a je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St.3 istog članka je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu gore citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku, te priloženih materijalnih dokaza, na tužiteljima u ovom postupku bio je teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu njih samih i njihovih pravnih prednika više od 40 godina. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva izvorno (originalno) ukoliko tužitelji dokažu sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako je to propisano gore citiranim odredbama ZV-a.
10. Analizom provedenog dokaznog postupka, a poglavito se to odnosi na pregledani ovosudni spis Z-40539/2022 (odnosno Z-5480/2023 gdje je doneseno rješenje o odbijanju predlagatelja za odbijanje zemljišno-knjižnog stanja), sud je utvrdio da je Zemljišno-knjižni odjel ovog suda uputio tužitelja da svoje pravo ostvari u parnicu tužbom za ispravak cijenivši prigovor Republike Hrvatske osnovani upravo zato što je zemljišno-knjižno stanje neuređeno. U postupku je proveden i dokaz pribavljanjem nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića koji je utvrdio kako je predmetna nekretnina u naravi višeetažna stambena građevina, zgrada mješovite uporabe koja se sastoji od prizemlja, kata i visokog prizemlja. Saslušani su i svjedoci DF i KF od kojih je baš DF potvrdio da je 60-ih godina prošlog stoljeća radi u kovačiji koja se nalazila na mjestu gdje se danas nalazi predmetna nekretnina i to upravo kod oca RF. Svjedok KF susjed međašnik naveo je pak da se u predmetnoj nekretnini nalazila kovačija koju je naslijedio NF. Nikada nitko da RF nije osporio ni posjed ni vlasništvo predmetne nekretnine. Saslušan je u tome postupku i NF koji je potvrdio da se u predmetnoj nekretnini, otprilike 60-ih godina prošlog stoljeća otvorila kovačija, a do nje kolarija. U toj kovačiji je radio njegov otac, a kasnije on. Najam je plaćao Gradu Splitu, dok nije ishodio potvrdu Bratovštine da mu Grad Split nije dao dozvolu za nadogradnju, odnosno za rekonstrukciju objekta, a kada dobio dozvolu da je objekt izgradio točno kakav je i danas.
11. Ove činjenice iz prethodne točke 10. Obrazloženja tuženik osporava tijekom cijelog postupka navodeći da tužitelj ničim nije dokazao pravni osnov stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Među strankama postoji spor oko toga je li RH vlasnik ove nekretnine ili pak neke druge. Točnije, tužitelj smatra da je tuženik u zabludi glede identiteta nekretnine. Tuženik smatra da je nekretninu, koja je predmet ovog spora, stekao na temelju zakona i baš odredbe čl. 31 Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima i to nakon što je 28. srpnja 1961. doneseno rješenje Narodnog odbora Kotara Split, Sekretarijata za unutrašnje poslove jer udruženje nije tražilo obnovu rada pa je pravno prestalo postojati po sili zakona.
12. Nesporna je činjenica da je tužitelj, kao etažni vlasnik, upisan na I. i II. katu dok nije na prizemlju.
13. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako predmetna nekretnina predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Nazočan očevidu, vještak mjernik Petar Čorić, kazao je da nekretnina u naravi predstavlja kameni objekt izgrađen u bloku sa susjednim objektom, položenim južno, a koji se sastoji od 3 nadzemne etaže. Rubovi objekta, kao i rubovi vanjskog stubišta i balkona, položeni zapadno predstavljaju granice predmetne nekretnine. Navedena nekretnina u zemljišniku nema formiranu oznaku iz razloga što za provedbu stoji plombirani spis Z-14775/2015, a kojim će ista dobiti zk oznaku čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Nadalje je vještak mjernik kazao da je uvidom u zk uložak [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] vidljivo da su dvije etaže predmetnog objekta evidentirane u istome pod rednim brojem 7 i 8, a prizemlje nije prikazano kao samostalna etažna cjelina.
13.1. Na samom očevidu na licu mjesta 6. rujna 2024., stranke su učinile nespornim da je predmet obuhvaćen djelomičnim rješenjem klasa UP-I-942-04/97- 01/144 od 2. srpnja 2015. Utvrđeno je da je stjecanje prava vlasništva za cijelo i to poslovnog prostora položenog u prizemlju površine 59,00 m2 anagrafske oznake [adresa] sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Također je utvrđeno da se taj poslovni prostor ne odnosi na prostor predmetne nekretnine jer se radi o poslovnom prostoru koji je položen sjeverno od nekretnine koja je predmet ovog postupka.
13.2.Vještak Petar Čorić svoj pisani nalaz i mišljenje ovome je sudu dostavio 7. listopada 2024. kada je opisao da predmet postupka predstavlja poslovni prostor u prizemlju površine 60,00 m2 sa pripadajućom natkrivenom terasom, neto površine 3,28 m2, koji je položen u objektu izgrađenom na zk čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske čest. zem. [katastarska čestica]) KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]. Kameni objekt izgrađen je u bloku sa susjednim objektom položen južno od istoga. Sastoji se od tri nadzemne etaže. I za ovu građevinu izdano je uvjerenje za Uporabu građevine: klasa: 361-05/12- 01/00047 u Splitu, 18. rujna 2012. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Ante Runjića koje je napravljeno, po nalogu naručitelja Ministarstvo državne imovine RH, 2004. godine, a za poslovni prostor u prizemlju površine 59,00 m2 položenog u objektu anagrafske oznake [adresa], kazao je vještak Čorić da se isti ne odnosi na predmetni poslovni prostor jer je riječ o dvije različite nekretnine. Vještak Čorić zaključno je naglasio kako je za zk čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] izrađen geodetski elaborat kojim je novo formirana zk čest. zem. [katastarska čestica] formirana diobom od postojeće čest. zgr. [katastarska čestica]. Proveden je kroz katastarski operat i čeka provedbu u zemljišnim knjigama.
14. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja odnosno donijeti odluku kao pod točkom I. izreke ove presude. Naime, ovo stoga što nikako ne stoji prigovor tuženika da bi tužbu tužitelja valjalo odbaciti jer da se nije prethodno obratio nadležnom zastupniku po zakonu tuženika, nadležnom ODO Split, radi mirnog rješenja spora. Ovo iz razloga što je upravo pregledom spisa ovog suda Z-25743/21 nesporno utvrđeno da je tužitelj kao predlagatelj pokrenuo pojedinačni ispravni postupak, da je sud proveo taj postupak u kojem je sudjelovao tuženik svojim prigovorom. Osim toga, tužitelj je podnošenjem ove tužbe na ispravak postupio sukladno uputi suda iz rješenja Z-5480/2023 da postojanje svog navodnog prava vlasništva ostvari tužbom za ispravak. Vještak Čorić je svojim stručnim, jasnim i logičnim nalazom i mišljenjem pokazao i dokazao da kod tuženika doista postoji zabluda oko predmeta ovog spora, obzirom da je vještak kazao da bi tuženik bio vlasnik prostora površine 59,00 m2 koji je, međutim, položen u objektu anagrafske oznake [adresa]. U pogledu predmeta ovog spora tužitelj je dokazao da bi nekretnina bila u njegovom stvarnom vlasništvu, makar od 60ih godina prošlog stoljeća, odnosno njega i njegovog pravnog prednika, a o čemu su svjedočili i svjedoci u predmetu Z- 40539/2022 baš DF i KF. Ovdje je važno napomenuti da se na upravo navedene dokaze tužitelj pozvao, a zastupnik po zakonu tuženika na ročištu za glavnu raspravu, 14. studenog 2014., očitovao se na način da se ne protivi korištenju dokaza: iskaza svjedoka iz predmeta pojedinačnog ispravnog postupka. Tužitelj je već upisan kao etažni vlasnik zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], i baš kao etažni vlasnik stana na I. katu i potkrovlju. Ispunjene su stoga sve pretpostavke za stjecanje navedene nekretnine dosjelošću. Ovo stoga što se iz dostavljene dokumentacije iz 1995. i 1996. (suglasnost jedinice lokalne samouprave te Zaključka Grada Splita) jasno dade iščitati da je tužitelju dozvoljeno postavljanje skele potrebne za rekonstrukciju navedene zgrade, odnosno uspostava prava građenje za rekonstrukciju, nadogradnju navedene zgrade. Da je tužitelj smatran stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine u prilog govori i činjenica da je Župa sv. Roka Split, izdala 16. studenog 1994. izjavu kojom mu se zatražena rekonstrukcija dozvoljava. Prednjem valja pribrojiti i to da je tužitelj ishodio i građevinsku dozvolu SDŽ dana 27. veljače 1996. kao i njezinu dopunu od 16. prosinca 1996. Konačno je tužitelj ishodio od Grada Splita i Uvjerenje za uporabu građevine 18. rujna 2018.
15. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom čl.154 st.2 i čl.155 ZPP-a i u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastav obrazloženog podneska od 8. studenog 2024. te pristupe i zastupanja na ročištima od 11. lipnja, 6. rujna i 14. studenog 2024. – svaka radnja po 100 bodova; za sastav dvaju tzv. ostalih podnesaka od 28. studenog 2023. i 21. veljače 2024. – svaka radnja po 25 bodova, i konačno za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke– svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je s i iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 1.200,00 €. Taj iznos potom je uvećan za iznos od 300,00 € na ime 25% PDV-a, predujam iznosa za očevid te pribavu vještva vještaka u visini od 500,00 € te troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 €. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška 2.106,18 €, koliko će tuženik morati isplatiti tužitelju kao ona stranka u postupku koja je postupak izgubila.
15.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
16. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 18. prosinca 2024.
SUDAC
Dunja Ljubičić
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.
DNA: -pun. tužitelja
-zpz tuženika
-u spis
