REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1386/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, koju zastupa punomoćnik Mihovil Granić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1301/2023-2 od 16. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5906/2021-13 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na dio postavljenog pravnog pitanja glede ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na dio postavljenog pravnog pitanja glede ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za rizik nenaplate potraživanja.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1301/2023-2 od 16. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5906/2021-13 od 17. travnja 2023.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženica je navela da ga podnosi zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), koje glasi:

"Uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za rizik nenaplate potraživanja o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ako su takve naknade naplaćene od strane banke kao bankovna usluga, a njihove ugovorne odredbe su jasne, lako razumljive i lako uočljive?".

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da dio pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva nije važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda a ne radi se o takvim pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.

4.1. Naime, o navedenom dijelu pravnog pitanja ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje, primjerice u odluci broj Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., kojemu je podudarno shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u predmetnoj odluci. Stoga taj dio pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važan u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke.

5. Odredbom čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. toga Zakona, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

5.1. U odnosu dio postavljenog pravnog pitanja koji se odnosi na naknadu za rizik nenaplate potraživanja predlagatelj nije određeno izložio razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP.

5.2. Naime, za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važno zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke, već se u prijedlogu za dopuštenje revizije moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita, i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će se, osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje, kao i zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za razvoj sudske prakse.

5.3. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda. Stoga u odnosu na drugi dio pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić