REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3361/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vera Miloš, odvjetnica u Puli, radi namirenja tražbine iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1508/2023-2 od 9. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-623/2021-41 od 3. studenoga 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1508/2023-2 od 9. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-623/2021-41 od 3. studenoga 2023.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da ga podnosi zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, naznačujući pravno pitanje koje smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, založnog vjerovnika, koji je podnio hipotekarnu tužbu protiv tuženika, založnog dužnika, radi namirenja potraživanja iz ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju sa novčane tražbine, solemniziranim po javnom bilježniku. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja budući da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti njegova prava izravno u ovršnom postupku, što je potvrđeno odlukom drugostupanjskog suda.

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pitanje je li založnom vjerovniku koji raspolaže ovršnom ispravom prema kojoj je ovlašten provesti ovrhu na predmetu zaloga, dopušteno dokazivati postojanje pravnog interesa za podizanje hipotekarne tužbe dokazujući da je vođenje takve parnice jedini način za ostvarenje njegova prava na namirenje iz predmeta zaloga. Pritom tužitelj navodi da je tijekom postupka izložio na čemu zasniva svoj pravni interes, a to je okolnost da na temelju predmetne ovršne isprave nije u mogućnosti naplatiti svoju tražbinu u ovršnom postupku (njegov prijedlog za ovrhu je pravomoćno odbijen, dok je prije toga ovršni postupak bio pravomoćno obustavljen jer je tužitelj povukao prijedlog za ovrhu, odnosno u trećem navratu prijedlog za ovrhu je bio pravomoćno odbačen).

7. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije postupio sukladno odredbi sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio dijelove spisa s naznakama spornih dijelova na koje se je u prijedlogu pozvao argumentirajući takve svoje tvrdnje (rješenja kojim je prijedlog za ovrhu odbijen, odnosno odbačen), radi čega se ne može zaključiti da bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom navedena prava povrijeđena.

10. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

11. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su rješenjem kojim se tužba odbacuje niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.

12. Ovaj sud primjećuje da su odluke nižih sudova bile utemeljene za odredbi čl. 288. ZPP kojom se ograničava pravo na pristup sudu. Ta odredba, koja je odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, ima za cilj uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku te zaštititi procesna prava tuženika. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu.

13. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić