REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Metkoviću

Metković, Andrije Hebranga 9

Poslovni broj: Pp-368/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RŠ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 70/17., 126/19.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, broj: 511-03-12/05-5-13-1/2021 od 3. ožujka 2021., nakon održane glavne rasprave, 18. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),

protiv okrivljenika RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐŠ, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, trgovac, zaposlen, rastavljen, otac troje djece, dobrog imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske,

odbija se optužba

za djelo činjeničnog opisa:

„dana 01.01.2021. u 09:00 sati, u mjestu Doljani, Čapljina, Bosna i Hercegovina, na katu svoje obiteljske kuće za odmor okrivljenik RŠ, u prisutnosti svoje dvoje djece svjedoka sinova: ŠŠ (2009) i CŠ (2011), počinio psihičko i tjelesno nasilje u obitelji nad svojim sinom svjedokom mlađim maloljetnikom ĐŠ (2005). Nasilje u obitelji počinio je na način da je, nezadovoljan ponašanjem svog sina ĐŠ koji se u mjestu Doljani-BIH tijekom dočeka nove godine sa još nekolicinom svojih prijatelja popeo na jedno staro motorno vozilo – osobni automobil VW Golf 2 vlasništvo susjeda ŠŠ koji je skakao po limu i oštetio ga po krovu odnosno ulupio, najprije vikao i galamio na sina svjedoka ĐŠ riječima „Zašto je skakao čovjeku po autu, zašto mu je oštetio auto, da će on sada morati sve to platiti.“ Svjedok sin ĐŠ pokušao je uvjeriti oca okrivljenika da nije oštetio auto, ni skakao po njemu, nego se samo popeo sa prijateljima na vozilo da bolje vide novogodišnji vatromet, međutim otac je ustrajući u nasilju nad sinom nastavio pred svojom djecom vikati i galamiti na sina svjedoka ĐŠ, pri čemu je okrivljenik u jednom trenutku, u bijesu prišao sinu svjedoku ĐŠ i uz upotrebu tjelesne snage najprije ga ošamario rukom po licu, zatim uhvatio desnom rukom za vrat i jako stisnuo, a potom ga jako gurnuo pri čemu je sin svjedok ĐŠ najprije pao na kauč a zatim sa kauča na pod. Okrivljenik je nakon toga nastavio vikati i galamiti na sina ĐŠ uvredljivim riječima: „Mrš iz kuće!, Ne trebaš se ni vraćat!, Neću više da te vidim majmune glupi!“. Svjedok ĐŠ sa osjećajem straha, ugroženosti, uznemirenosti i povrede dostojanstva ustao se je sa poda i otišao je u svoju sobu kako bi spremio svoje stvari i otišao iz kuće, dok je njegov otac okrivljenik pred sada već vidno uznemirenim i ustrašenim svojim sinovima djecom ŠŠ i CŠ, nastavio i dalje vikati i galamiti na svog sina odnosno njihova brata, svjedoka ĐŠ raznim uvredljivim riječima „psujući mu boga i gospu, da je budala“ kao i riječima: „Šta je još nisi otišao!, Hajde bježi da te ne vidim!“.“,

a pravno označeno kao prekršaj iz članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II.Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,

okrivljenik RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], (osobni podaci kao u I. toči izreke ove presude),

oslobađa se od optužbe

za djelo činjeničnog opisa:

„Nasilje u obitelji od strane okrivljenika prestalo je nakon što je svjedok ĐŠ izišao iz kuće i sa biciklom otišao prema gradu Metković gdje je opisano nasilje prijavio svojoj majci OŠ, a majka OŠ službenicima Centra za socijalnu skrb. Okrivljenik je nakon toga do dana 23.02.2020. godine u više navrata nastavio pozivima sa svog mobilnog telefona uznemiravati svog sina svjedoka ĐŠ na njegov mobilni telefon“,

a pravno označeno kao prekršaj iz članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

III.Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Navedenim optužnim prijedlogom okrivljenika se tereti za prekršaje iz članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih kao u izreci, s prijedlogom da se okrivljenika proglasi krivim i kazni kaznom zatvora u trajanju od 30 dana uz obvezni psihosocijalni tretman te zabranu približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

2.Glavna rasprava održana je 22. svibnja 2024., kada je ispitan okrivljenik, te 18. prosinca 2024., kada je ispitan svjedok ĐŠ.

3.Sud je u dokaznom postupku još obavio uvid u sadržaj optužnog prijedloga te izvod iz prekršajne evidencije.

4.Pozvan da se izjasni o krivnji, okrivljenik je pred Sudom izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5.U svojoj obrani naveo je da inače ima prijavljeno prebivalište u [adresa], dok većinu vremena provodi u [adresa], općina [adresa], na području Bosne i Hercegovine, odakle je rodom i gdje ima obiteljsku kuću. Predmetni događaj odvio se upravo u Doljanima 1. siječnja 2021. u jutarnjim satima, ali ne onako kako je to opisano u optužnom prijedlogu. Naime, on na svoga sina ĆŠ nije vikao tom prilikom niti ga je vrijeđao i omalovažavao niti udario ili tjerao od sebe. Navodi kako je točno da je ĐŠ u to vrijeme, prije nego što je došao kod njega u Doljane, imao nekih problema u školi gdje je radio probleme. Zbog toga je ĆŠ i njegova majka, okrivljenikova bivša supruga, i poslala okrivljeniku na nekih mjesec dana. Navodi kako je kritične zgode sin ĐŠ sa svojim društvom bio na dočeku Nove godine u Doljanima u kući nekog prijatelja. Jutro nakon dočeka okrivljenik je saznao da je ĐŠ radio neke probleme tako što je zajedno s prijateljem skakao po nečijem autu, a na što se okrivljeniku požalio vlasnik auta. Okrivljenik je nakon toga u razgovoru s ĐŠ istome rekao da njemu problemi ne trebaju i da ako želi raditi probleme neka ih radi majci. Navodi da je to bio uobičajeni razgovor između oca i sina, a zbog nepodopštine koju je sin napravio. Okrivljenik izričito tvrdi da nijednom nije vikao na sina niti mu je psovao niti mu govorio „Mrš iz kuće“. Napominje da se ĐŠ u međuvremenu nakon ovog događaja i smirio te je s okrivljenikom i nakon toga bio u dobrim odnosima, a sada ga je okrivljenik i zaposlio u svoju firmu. Okrivljenik još napominje da je u dobrim odnosima sa svojom bivšom suprugom i svojim ostalim sinovima koji inače stanuju sa majkom, dok su kod njega svaki drugi vikend. Isto tako, uredno podmiruje obveze alimentacije.

6.Svjedok ĐŠ, rođ. **.**.2005. u svom je iskazu pred Sudom naveo da je predmetnoga dana, 1. siječnja 2021., u jutarnjim satima njegov otac, ovdje okrivljenik, RŠ doista dao mu šamar, ali sve je to bilo zbog toga što je svjedok večer prije zajedno sa svojim prijateljima prilikom dočeka Nove Godine pravio nerede, na način da je skakao po susjedovu automobilu, pri čemu su automobil oštetili, a što je susjed odmah prijavio svjedokovu ocu, zbog čega je otac bio tako i uznemiren. Navodi kako se cijeli ovaj događaj odvijao u mjestu [adresa], općina [adresa], Bosna i Hercegovina. Nakon što ga je otac ošamario, svjedok se vratio majci u [adresa]. Sada se više ne može sjetiti je li nakon toga bilo kakvog kontakta s ocem, odnosno sjeća se da je bilo par poruka putem mobitela, međutim ne sjeća se njihova sadržaja, a iste nisu bile niti značajne te nisu ostavile na svjedoka nikakav dojam. Svjedok navodi kako je s ocem u dobrim odnosima, kao što je bio i prije predmetnog događaja. Sada je već duže vremena zaposlen u istoj firmi gdje radi otac te su u dobrim odnosima i nikakvih ekscesa nije bilo.

7.Na temelju izvedenih dokaza Sud nalazi da je optužbu zbog prekršajnih djela na temelju članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji trebalo odbiti za dio činjeničnog opisa (I. točka izreke), dok je u preostalom dijelu okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe jer djelo nije dokazano (II. točka izreke).

8.Naime, okrivljenika se u ovom predmetu tereti za prekršajna djela fizičkog i psihičkog nasilja u obitelji sukladno članku 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja su, u dijelu koji je činjenično opisan kao u I. točki izreke ove presude, počinjena u [adresa], općina [adresa], u Bosni i Hercegovini, dakle izvan područja Republike Hrvatske. Kako je člankom 12. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da se prekršajno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje na svakoga tko počini prekršaj na njezinu području, proizlazi da je optužbu u ovom dijelu trebalo odbiti pozivom na odredbu članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona budući da je djelo počinjeno izvan područja Republike Hrvatske, što je okolnost koja u ovom slučaju isključuje prekršajni progon.

9.Što se tiče optužbe za prekršaj na temelju članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkama 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u dijelu koji je činjenično opisan kao u II. točki izreke ove presude, Sud nalazi kako se ne može otkloniti obrana okrivljenika koji tvrdi da to djelo nasilja u obitelji nije počinio. Naime, u tom dijelu optužbe navodi se da bi okrivljenik do 23. veljače 2020. u više navrata pozivima sa svog mobilnog telefona uznemiravao svog sina ĆŠ na njegov mobilni telefon. Međutim, svjedok ĐŠ u svom je iskazu pred Sudom naveo kako se sjeća da je bilo par poruka putem mobitela, međutim ne sjeća se njihova sadržaja, a iste nisu bile niti značajne te nisu ostavile na njega nikakav dojam. S obzirom na navedeno, ne može se nedvojbeno zaključiti da je okrivljenik inkriminirane prilike doista počinio prekršajno djelo, odnosno da je pozivima s mobitela prouzročio uznemirenost kod svog sina kako se to navodi u optužnom prijedlogu. Trebalo je stoga, polazeći od pretpostavke okrivljenikove nedužnosti, što podrazumijeva da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nedužnost jer se ona pretpostavlja, već teret dokazivanja leži na tužitelju, donijeti presudu na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

10. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.

11. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Metkoviću 18. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sudac

Spomenka Bukovac

Jakša Marušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1.Okrivljeniku.

2.Tužitelju.

3. ĆŠ, [adresa].

4.U spis.