Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-540/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Zoranu Mandiću, u pravnoj stvari tužitelja CJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Matku Pavičiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi isplate, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), bez održavanja rasprave, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 838,58

EUR – a (slovima: osam-stotina-trideset-osam-eura-i-pedeset-osameurocenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB – a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekuća od 22. svibnja 2007. godine kao dana naplate ulazne naknade do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nakadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 267,14 €, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CJ iz [adresa], podnio je putem svog punomoćnika tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru dana 5. rujna 2024. protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb, radi isplate iznosa od 838,58 €, sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2007. do isplate.

2. U tužbi navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu P- 7300/21-19 od 30. siječnja 2024. kojom je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 718-50-4100603 od 15. svibnja 2007. godine, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojom je ugovorena obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita odnosno tzv. ulazna naknada.

3. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-973/2024-3 od 22. srpnja 2024. godine odbijena je žalba tuženika na navedenu presudu, dok je žalba tužitelja djelomično usvojena u pogledu troškova parničnog postupka. Obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o naknadi za obradu kredita temeljem koje odredbe je tuženik prilikom isplate kredita naplatio tužitelju iznos od 6.318,30 kuna odnosno 838,58 €, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku povrat stečenog bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja (22. svibnja 2007. pa do isplate).

4. U odgovor na tužbu i tijekom postupka tuženik ne osporava da su stranke zaključile Ugovor o kreditu, te smatra da je isti sklopljen sukladno odredbi članka 1021. Zakona o obveznim odnosima, a ugovorna odredba koja se odnosi na naknadu jasna je, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene odnosno naplaćene kamate, te smatra da ova odredba nije nepoštena i nedopuštena, a ističe i prigovor zastare na potraživanje tužitelja obzirom da sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za 5 godina ako Zakonom nije određen neki drug rok zastare, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-7300/2021-19 od 30. siječnja 2024, utvrđena ništetnost dijela odredbe čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

5. 1. Također nije sporno niti da je tuženik temeljem ništetnog dijela Ugovora prilikom prvog korištenja kredita ustegnuo iznos od 6.318,30kn/838,58€, dana 21. svibnja 2007., kako to i proizlazi iz potvrde tuženika (str. 17).

5. 2. Sporno je postoji li obveza tuženika vratiti iznos naplaćen temeljem ništetnog dijela odredbe Ugovora, te je li za potraživanje tužitelja nastupila zastara.

6. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7300/2021-19 od 30. siječnja 2024. ( str. 4-8), presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-973/2024-3 od 22. srpnja 2024. (str. 10- 16), potvrdu o visini naplaćene ulazne naknade (str. 17), rješenje predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru o ustupu predmeta (str. 25-27).

7. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu našao vjerodostojnom, obzirom da se radi o javnim ispravama i dokumentaciji tuženika, a istinitost isprava niti jedna stranka nije osporavala.

10. Na osnovi izvedenih dokaza sud je našao utvrđene sljedeće činjenice:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor dana 15. svibnja 2007. godine zaključili ugovor o kreditu broj 718-50-4100603,

- da je ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da je ulazna naknada naplaćena tužitelju 21. svibnja 2007. godine u iznosu od 838,58 €/ 6.318,30 kuna,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7300/21-19 od 30. siječnja 2024. utvrđena ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada od 3,30% iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da je presuda u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu postala pravomoćna 22. srpnja 2024.

11. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, u daljnjem tekstu ZOO-a) te odredbe Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP-a).

11. 1. Članak 323. ZOO-a, regulira posljedice ništetnosti i određuje da je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

11. 2. Sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a, na ništetnost pazi sud po službenoj dužnosti, a odredba čl. 328. ZOO-a određuje da se pravo isticanja ništetnosti ne gasi.

11. 3. Članak 1115. ZOO-a, određuje opseg vraćanja i glasi: „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.“

12. Sud nije razmatrao navode tuženika da je ugovorna odredba o naknadi bila vidljiva i razumljiva jer to nije predmet ovoga postupka. Naime, pitanje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora pravomoćno je riješeno u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-7300/2021.

13. Kako je temeljem nepoštene (ništetne) odredbe Ugovora tuženik stekao iznos od 835,58 € odnosno 6.318,30 kuna, temeljem odredbe čl. 323. ZOO-a, u obvezi je vratiti stečeno bez osnove.

13. 1. Obzirom na istaknuti prigovor, sud je razmatrao da li je za potraživanje tužitelja nastupila zastara, uzimajući u vidu odredbe ZOO-a, sudsku praksu, te pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o računanju zastarnog roka.

13. 2. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela, održanoj dana 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje (broj Su-IV-47/2020) da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. 3. Ovakvo stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-953/2020.

13. 4. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da rok za zastaru restitucijskog zahtjeva počeo teći pravomoćnošću presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, odnosno donošenjem presude Županijskog suda u Rijeci Gž-973/2024-3 od dana 22. srpnja 2024., kojom je odbijena žalba tuženika.

13. 5. Prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda i recentnu sudsku praksu, ovaj sud prigovor zastare nije našao osnovanim.

14. Temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a, tuženik kao nepošten stjecatelj dužan je platiti i kamatu od dana stjecanja bez osnove.

14. 1. Naime, tuženik je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 3,30 % od iznosa kredita (6.318,30 kuna).

14. 2. Ovaj je iznos ustegnut dana 21. svibnja 2007., te je povećano zaduženje potrošača tako da je na nepošteno ustegnut iznos plaćao i kamatu za vrijeme otplate kredita.

14. 3. Kako je tuženik nepošten stjecatelj od 21. svibnja 2007., dužan je platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate, našao osnovanim.

14. 4. Isto tako treba napomenuti da je Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž-2761/20 izrazio stav da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na poštenje, a niti na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV- 22/04 od 5. ožujka 2004. godine, jer je ZZP lex specialis.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15.1. Tužena koja je u cijelosti izgubila spor, dužna je tužitelju naknaditi troškove koji su bili opravdani i nužni za vođenje postupka, a odnose se na trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i trošak sudskih pristojbi.

15. 2. Zahtjev punomoćnika tužitelja za sastav tužbe po tbr. 7. točka 1. Tarife, sud je našao osnovanim u iznosu od 75 bodova odnosno 150,00 €, što sa PDV-om iznosi 187,50 €.

15. 3. Opravdan i nužan trošak je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 €, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 €, tako da ukupan parnični trošak iznosi 267,14 €.

16. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 18. prosinca 2024.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Za tužitelja: Odvjetnik Matko Pavičić, Bjelovar,

2. Za tuženika: Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, Zagreb,