Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-1503/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice: BH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri protiv tuženika: International Evona d.o.o. za igre na sreću, OIB: 76118645526, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 4. studenoga 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten te da nije zakonit Sporazumni raskid ugovora o radu od 15.03.2019., Aneks Ugovora o radu od 30.08.2021., od 20.12.2022. te od 28.04.2023. godine zaključen u Stobreču dana 08.09.2023. godine između ŠH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] te ČH direktora International Evona d.o.o., [adresa] te radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na posao koji je ista obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak suviše zakonska zatezna kamaza koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

II. Odbija se kao neosnovan prvi podredni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Sporazumni raskid ugovora o radu od 15.03.2019., Aneks Ugovora o radu od 30.08.2021., od 20.12.2022. te od 28.04.2023. godine zaključen u Stobreču dana 08.09.2023. godine između ŠH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] te ČH direktora International Evona d.o.o., [adresa]., ništetan pravni posao te isti ne proizvodi pravne učinke, stoga radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na posao koji je ista obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak suviše zakonska zatezna“

III. Odbija se kao neosnovan drugi podredni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Poništava se Sporazumni raskid ugovora o radu od 15.03.2019., Aneks Ugovora o radu od 30.08.2021., od 20.12.2022. te od 28.04.2023. te od 28.travnja 2023. zaključen u Stobreču dana 08.09.2023. godine između ŠH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] te ČH direktora International Evona d.o.o., [adresa]., ugovora o radu od ništetan pravni posao te isti ne proizvodi pravne učinke, stoga radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na posao koji je ista obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak suviše zakonska zatezna.“

IV. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dne 8. rujna 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja. U tužbi se navodi kako je tužiteljica s poslodavcem International Evona d.o.o. sa sjedištem u [adresa], potpisala dne 6. lipnja 2023. Sporazum o raskidu Ugovora o radu od 15. 3. 2019., Aneksa Ugovora o radu od 30. 8. 2021., od 20.12.2022. te od 28. 4. 2023. (dalje: Sporazum), međutim, taj sporazum nije pravno valjan. Način na koji je postupljeno prema radnici je krajnje nedopušten način, jer je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 15. ožujka 2019. i tuženik nikada nije imao primjedbi na njezin rad, niti je kršila radne obveze, nije upozoravana i nije nikada pokrenut bilo kakav postupak protiv nje. Tužiteljica nije imala nikakvih saznanja da će joj poslodavac predočiti ovaj Sporazum, nije bila upozorena na njegove posljedice i nije joj pružena mogućnost savjetovanja s trećim osobama. Ističe da je bila u stanju šoka, odvedena sa svog radnog mjesta u uredske prostorije što je bio za nju šok i stres, nije razumjela što joj se “stavlja na potpis“, bila je u zabludi i pod pritiskom da mora potpisati navedeni Sporazum, a zbog svega je bila primorana i potražiti liječničku pomoć. Tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da nije zakonit Sporazumni raskid ugovora o radu od 15.3.2019., Aneks Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023. zaključen u [adresa] dana 6. lipnja 2023. između tužiteljice i tuženika, te da radni odnos tužiteljice nije prestao uz obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na posao koji je obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu. Podredno postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Sporazumni raskid ugovora o radu od 15.3.2019., Aneks Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023. zaključen 6. lipnja 2023. između tužiteljice i tuženika ništetan, te da ne proizvodi pravne učinke, da radni odnos nije prestao uz obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na posao koji je obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu. Daljnjim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se poništi Sporazumni raskid ugovora o radu 15.3.2019., Aneks Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023. zaključen 6. lipnja 2023. između tužiteljice i tuženika, te da ne proizvodi pravne učinke, da radni odnos nije prestao uz obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na posao koji je obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu, sve to uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 15. prosinca 2023. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da Sporazum o raskidu ugovora o radu nije ništetan, niti pobojan. Smatra da tužiteljica u tužbi neistinito prikazuje činjenice, da kod tužiteljice nije bilo mana volje, odnosno da je tužiteljica predmetni Sporazum pročitala nekoliko puta i nakon što je komentirala uvjete istoga s ovlaštenim osobama tuženika, pogotovo u pogledu financijskog aspekta, potpuno svjesno potpisala Sporazum, bez ičijeg nagovaranja, a jedina motivacija tužiteljice za podnošenje tužbe je to što je naknadno pomislila da bi mogla dobiti veći iznos na ime otpremnine. Navodi da je tužiteljici u dopisu od 18. rujna 2023. prezentirano da će tuženik, zbog promjena u načinu poslovanja, biti primoran uručiti joj poslovno uvjetovani otkaz te da je u toj situaciji tužiteljica sama zatražila sporazumni prestanak ugovora o radu, koji je potpuno samostalno potpisala i to nakon što ga je nekoliko puta pročitala i to bez ikakvog utjecaja od strane tuženika. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužiteljica evidentno smatra da je sporazum sklopila s ČH, a ne sa tuženikom, s obzirom na to da u tužbenim zahtjevima, glavnom i podrednim, traži da se utvrdi ništetnim, odnosno da se poništi sporazumni raskid ugovora o radu zaključen između tužiteljice i ČH, direktora društva International Evona d.o.o. Po tuženiku je tužba preuranjena jer stranke sporazumno raskidaju ugovor o radu s danom 9. studenoga 2023., a tužba je podnesena 16. listopada 2023. Predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prigovora tužiteljice od 15. rujna 2023. na sporazum o raskidu ugovora o radu, e mail korespodencije između tuženika i punomoćnika tužiteljice od 22. rujna 2023., 18. rujna 2023., 20. rujna 2023., dopisa punomoćnika tuženika upućenog punomoćniku tužiteljice od 18. rujna 2023., Sporazuma o raskidu Ugovora o radu od 15.3.2019., Aneksa Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023., Odluke o proglašenju Pravilnika o radu u društvu International Evona d.o.o. od 17. svibnja 2024., Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova i radnih zadataka od 17. svibnja 2024., spisa ovog suda pod br. Pr-1785/2023, saslušanjem svjedoka DH, VH, FH, AH, saslušanjem punomoćnika tuženika Josipa Tomasa, te saslušanjem tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika kao parničnih stranaka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu direktorice ugostiteljskog sektora,

-da su tužiteljica i ovlašteni predstavnik tuženika dne 8. rujna 2023. potpisali Sporazum o raskidu Ugovora o radu od 15.3.2019., Aneksa Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023.,

-da je tužiteljica dne 15. rujna 2023. podnijela prigovor ( zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa) protiv sporazuma o raskidu ugovora o radu od 8. rujna 2023.

- da je tuženik dopisom od 18. rujna 2023. odbio tužiteljičin prigovor (zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa).

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost kako glavnog tužbenog zahtjeva, tako i podrednih tužbenih zahtjeva.

6. Glavni tužbeni zahtjev, kao i podredni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

7. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje Sporazuma o raskidu Ugovora o radu od 15.3.2019., Aneksa Ugovora o radu od 30.08.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023. zaključenog između tužiteljice i tuženika dne 8. 9. 2023. nezakonitim i nedopuštenim i da radni odnos nije prestao, te da sud naloži tuženiku tužiteljicu vratiti na posao koji je obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu.

7.1. Predmet spora je i eventualno postavljen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da ukoliko sud ne prihvati prvi zahtjev, prihvati zahtjev na utvrđenje da je sporazum o raskidu ugovora o radu od 8. 9. 2023., Aneksa Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023. zaključenog između tužiteljice i tuženika dne 8. 9. 2023. ništetan pravni posao, da ne proizvodi pravne učinke i da radni odnos nije prestao, te da sud naloži tuženiku tužiteljicu vratiti na posao koji je obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu, a daljnji podredni zahtjev tužiteljice odnosi se na poništavanje Sporazumnog raskida ugovora o radu od 8. 9. 2023., Aneksa Ugovora o radu od 30.8.2021., od 20.12.2022. te od 28.4.2023. zaključenog između tužiteljice i tuženika dne 8. 9. 2023., da ne proizvodi pravne učinke i da radni odnos nije prestao, te da sud naloži tuženiku tužiteljicu vratiti na posao koji je obavljala prije odluke o sporazumnom otkazu.

8. Tužiteljica smatra da je sporazumni raskid ugovora o radu, a na temelju kojeg je njoj prestao radni odnos kod tuženika posljedica mana volje u smislu prisile, u vidu prijetnji i prijevarnog postupanja od strane tuženika, odnosno zablude na njezinoj strani, a u čemu vidi nezakonitost, ništetnost, odnosno pobojnost takvog sporazuma.

9. Sporazum o prestanku ugovora o radu jedini je način prestanka ugovora o radu koji predstavlja dogovor, odnosno suglasnost volja poslodavca i radnika. Kako takav sporazum nastaje kao rezultat suglasne i slobodne volje za okončanje ugovornog odnosa, tako u slučaju takvog raskida ugovornog odnosa druga strana ni u kojem slučaju nije dužna pristupiti njegovu sklapanju ako to ne odgovara njezinim interesima ili nije u potpunosti suglasna s njegovim odredbama.

10. Svjedokinja DH, koja radi u kadrovskoj službi tuženika od 7. prosinca 2008., navodi kako je bila prisutna na sastanku kada je poslodavac predočio tužiteljici Sporazum, objasnio joj što se u njemu nalazi, nakon čega ga je tužiteljica pročitala i potpisala. Navodi kako nije bilo nikakve prisile niti prijetnje, a tužiteljica nije znala da će joj biti predočen Sporazum, nego ga je tek na sastanku vidjela i pročitala. Tužiteljica nije tražila da se konzultira s nekim u vezi potpisivanja Sporazuma, već ga je samo potpisala i otišla.

11. Svjedok VH navodi da je radio kod tuženika više od 18 godina, a s tužiteljicom je surađivao na dosta projekata. Na dan kada je dobila otkaz, tužiteljica se došla pozdraviti s njim te mu je sva rastresena i uzrujana rekla da je dobila otkaz. Koliko mu je poznato, tužiteljica nikad nije htjela napustiti svoje radno mjesto.

12. Svjedok MH navodi da je radio kod tuženika do trenutka kada su sporazumno raskinuli radni odnos u studenom 2023. Dana 8. rujna 2023. na poslu je susreo tužiteljicu koja je bila sva blijeda te mu je rekla da su je “izbacili iz firme“. Nakon desetak minuta vozio ju je kući kada mu je rekla da nije pročitala Sporazum, a kada je pitala poslodavca može li ići kod odvjetnika da se konzultira, rekli su joj da ne može i da mora odmah potpisati jer će “ići na sud“, a ona je od šoka i stresa taj Sporazum i potpisala. Također, navodi da se on prilikom sporazumnog raskida ugovora o radu s tuženikom imao priliku savjetovati s odvjetnikom.

13. Punomoćnik tuženika Josip Tomas u svom iskazu navodi da je angažiran kao punomoćnik od strane tuženika za zastupanje na generalnoj razini. Nazočio je sastanku s tužiteljicom, a prethodno je sastavio navedeni Sporazum, da je zakonski zastupnik tuženika uvodno prezentirao tužiteljici da za njezinim radom više neće biti potrebe te da je alternativa Sporazumu poslovno uvjetovani otkaz. Nakon toga, punomoćnik tuženika pojasnio je tužiteljici sadržaj Sporazuma, kao i način izračuna otpremnine. Tužiteljica je Sporazum pročitala nekoliko puta te ga onda potpisala. U odnosu na činjenicu što je u Sporazumu naznačeno da se sklapa na zahtjev radnika, navodi da tužiteljica nije zahtijevala od njega sastavljanje Sporazuma, već je on ponuđen kao opcija tužiteljici te je ona pristala na njegovo sklapanje pa je zbog toga naznačeno da se sklapa na njezin zahtjev. Druga opcija, odnosno ponuda tuženika tužiteljici je bila poslovno uvjetovani otkaz, a s obzirom na to da je tužiteljici prethodno prezentirano da za njezinim radom više nema potrebe. Navodi da je sastanak protekao mirno, da nije bilo povišenih tonova niti prijetnji. Ne sjeća se je li tužiteljici bilo omogućeno da uzme primjerak Sporazuma kako bi se o njegovom potpisivanju konzultirala s odvjetnikom.

14. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke navodi da je 8. rujna 2023. nakon dolaska na posao, pozvana od strane AH u ured, a gdje su bili zakonski zastupnik tuženika ČH, odvjetnik Josip Tomas i DH. ČH joj je rekao da vjerojatno zna zbog čega je pozvana i da više neće raditi kod tuženika, iako joj nitko nikad nije spominjao prestanak radnog odnosa. Zatim je odvjetnik počeo govoriti, čitao je papire koje je pripremio, a nakon što ga je pitala može li uzeti papire sa sobom i u miru ih pročitati te se savjetovati s nekim, rekao joj je da nema pravo na to, a ako im počne praviti probleme, da će je dati na sud. S obzirom na to da je bila prestrašena jer se od njezine plaće prehranjiva obitelj, nije znala koje bi probleme mogla imati, pod pritiskom je potpisala Sporazum samo da što prije ode. Nije ga pročitala jer nije imala naočale za vid, već joj je odvjetnik pročitao što glasi na papiru, a prethodno joj je rekao da ima dvije mogućnosti; ili potpisati Sporazum ili otkaz ugovora o radu. Sadržaj drugog dokumenta, odnosno otkaza ugovora o radu joj nije bio predočen niti pročitan. Osjećala je psihički pritisak te je rekla odvjetniku da joj “da bilo što, da će potpisati“, a on joj je dao Sporazum te ga je ona potpisala, a jedan primjerak uzela sebi.

15. Zakonski zastupnik tuženika ČH saslušan u svojstvu parnične stranke navodi da je generalni direktor tuženika od 30. lipnja 2023. te da je glavni zadatak koji je dobio od vlasnika provođenje restrukturiranja organizacije i poslovnog modela. U tom smislu početna točka reorganizacije je bila nova sistematizacija i pravilnik o radu. Tužiteljici je, u sklopu mirnog rješavanja i zbrinjavanja djelatnika, ponuđen sporazumni raskid radnog odnosa na sastanku 8. rujna 2023., a detalje Sporazuma tužiteljici je najprije objasnila AH, a nakon toga odvjetnik Josip Tomas. Tužiteljica je Sporazum pročitala dva puta, potpisala i otišla. Na sastanku tužiteljicu nitko nije prisiljavao da potpiše Sporazum niti je bio spominjan ikakav otkaz ugovora o radu. Nova sistematizacija radnih mjesta završena je 2024., ali u rujnu 2023. imao je nacrt sistematizacije. Ističe da bi tužiteljica da nije zatražila sporazumni raskid ugovora o radu, dobila otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, odnosno opcija je bila i poslovno uvjetovani otkaz. Međutim, nikada tužiteljici nije dao pisano upozorenje u vezi s njezinim ponašanjem. Ne sjeća se je li tužiteljica tražila rok da se savjetuje s odvjetnikom.

16. Odredbom članka 112. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR) propisani su načini prestanka ugovora o radu, a jedan od njih je sporazum radnika i poslodavca o prestanku ugovora u radu naveden u točki 7. Člankom 113. ZR propisano je da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanom obliku.

17. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan, jer tuženik kao poslodavac tužiteljice, koji je ugovorna stranka, pasivno je legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a činjenica da je u tužbenim zahtjevima, kako glavnom, tako i podrednim zatraženo utvrđenje nezakonitim, ništetnim, odnosno da se poništava sporazumni raskid ugovora o radu zaključen između tužiteljice i ČH direktora društva International Evona d.o.o., ne dovodi do zaključka da je sklopljen sporazumni raskid ugovora o radu između tužiteljice i ČH, jer je istima zatraženo utvrđenje nezakonitim, ništetnim, odnosno da se poništava sporazumni raskid ugovora o radu zaključen upravo između tužiteljice i tuženika, putem ovlaštenog predstavnika tuženika.

18. Svoj glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila na utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti sporazumnog raskida ugovora o radu, a prvi podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti sporazumnog raskida ugovora o radu. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je sporazumni raskid ugovora o radu tužiteljica potpisala pod prisilom, te prijetnjom da će dobiti skrivljeni raskid ugovora o radu, da su kod nje postojale mane volje, da je bila u strahu i u zabludi prilikom potpisivanja istog. 19. U konkretnom slučaju zadovoljena je forma – pisani oblik, a sam sporazumni raskid ugovora o radu potpisali su ovlašteni predstavnik poslodavca, direktor tuženika i tužiteljica. Tvrdnje tužiteljice da predmetni sporazum nije valjan jer nije pečatiran od strane poslodavca su neutemeljene jer se na istome nalazi potpis ovlaštene osobe, direktora tuženika i pečat poslodavca-tuženika, a to što su se u sporazumu o raskidu ugovora o radu poslodavac i radnik dogovorili da će ugovor prestati kasnije od dana kada je taj sporazum potpisan (8. 9. 2023. potpisan sporazum, a ugovorni odnos prestaje 9.11.2023.) ne predstavlja razlog za nevaljanost takvog sporazuma, budući se radi o slobodnoj dispoziciji ugovornih strana, a niti se može govoriti o preuranjenosti tužbe, čemu tuženik prigovara. Naime, u ovom slučaju ne postoji odluka o prestanku ugovora o radu koju bi tužiteljica mogla u ovom predmetu pobijati, već se može pobijati sam sporazum prema pravilima imovinskog, obveznog prava.

20. Iz činjeničnih navoda u tužbi, kao i iz iskaza same tužiteljice, te svjedoka predloženih po tužiteljici VH i PH ne proizlaze elementi ništetnosti pravnog posla u smislu odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), to se glavni tužbeni zahtjev, kao i prvi podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti, odnosno na utvrđenje ništetnosti sporazumnog raskida ugovora o radu ukazuju neosnovanim.

20.1. Naime, tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnom osnovu pritiska, straha te zablude, što je kod nje izazvao tuženik, odnosno da je sporazumni raskid ugovora o radu potpisala uz mane volje. Kod mana volje riječ je o nesvjesnom neskladu između volje i očitovanja (nedopuštena prijetnja) reguliranog odredbama čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a, a koja mana volje za pravnu posljedicu ima pobojnost tako sklopljenog pravnog posla u smislu odredbi čl. 330. do 335. ZOO-a, a ne ništetnost tog pravnog posla u smislu odredbi čl. 322. ZOO-a. Da bi bilo riječi o pravnom poslu sklopljenom uporabom fizičke sile, a time i o pravnim posljedicama ništetnosti tog pravnog posla u smislu odredbe čl. 279. st. 3. ZOO-a, trebalo bi značiti da prisiljena strana nema svoje volje pri njezinom očitovanju, ili je nije očitovala, što ovdje nije slučaj. Samo pravni posao čije je sklapanje posljedica primijenjene fizičke sile je ništetan pravni posao kao što je i ništetan pravni posao čija činidba je nedopuštena jer je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 271. ZOO-a).

20.2. Kako tužiteljica dovodi u pitanje pravnu valjanost sklopljenog sporazumnog raskida ugovora o radu zbog mana volje u smislu prisile, prijetnji i prijevarnog postupanja, odnosno zablude, to su razlozi za poništaj takvog pravnog posla, a ne za nezakonitost i ništetnost radi čega je glavni tužbeni zahtjev, kao i prvi podredni tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

21. Prema odredbi čl. 279. st. 1. ZOO-a ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Prema odredbi stavka 3. tog članka ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.

22. Prema odredbi čl. 280. st. 1. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila taj ugovor. Prema odredbi stavka 2. tog članka strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

23. Odredbom članka 284. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

24. Prijevara označava namjerno izazivanje ili održavanje zablude kod jednog ugovornog partnera od strane drugog ugovornog partnera. Cilj prijevare je dovesti drugu stranu do sklapanja određenog ugovora koji druga strana ne bi sklopila, da je bila svjesna svoje zablude.

24.1. Zabluda je mana volje koja postoji zbog pogrešne predodžbe o postojanju ili nepostojanju neke činjenice koja je odlučna za sklapanje ugovora. Mane volje predstavljaju nesklad između volje osobe i očitovanja te volje, a taj nesklad može biti svjesni ili nesvjesni. Zabluda je oblik nesvjesnog nesklada između volje osobe i očitovanja te volje. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja događa se kada osoba izražava nešto što zapravo nije u skladu s njezinim stvarnim željama ili namjerama, odnosno postoji suprotnost između unutarnjih osjećaja, želja, namjera osobe i vanjskog izraza ili ponašanja.

24.2. Između izazivanja zablude i sklopljenog ugovora mora postojati uzročna veza. Izazvana zabluda mora biti presudni faktor za zaključenje ugovora, odnosno da takve zablude nema, ugovor ne bi bio sklopljen.

25. Prema odredbi čl. 330. ZOO-a ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno, a odredbom čl. 331 st. 1. ZOO- a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

26. Dakle, iz sadržaja prethodno citiranih odredbi jasno proizlazi da pravni posao (a u taj spada i sporazumni raskid ugovora o radu sklopljen među strankama) sklopljen pod prijetnjom, u zabludi i prijevarom je pobojan pravni posao u smislu da ga je moguće poništavati.

27. Tužiteljica ističe kako je predmetni sporazum o raskidu ugovora o radu potpisala uz mane volje, da je bila pod pritiskom, u strahu i u zabludi koju je kod nje izazvao tuženik, a u tom slučaju bila bi riječ o nesvjesnom neskladu između volje i očitovanja (nedopuštena prijetnja) reguliranog odredbama čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a, a koja mana volje za pravnu posljedicu ima pobojnost tako sklopljenog pravnog posla u smislu odredbi čl. 330. do 335. ZOO-a.

28. Međutim, po ocjeni ovog suda tužiteljica nije ničim dokazala postojanje zakonskih pretpostavki (mana volje) za poništenje prijepornog sporazuma o raskidu ugovora o radu i to da ju je tuženik svojim postupanjem doveo u zabludu glede sadržaja, značenja i uvjeta sklapanja prijepornog sporazuma, odnosno da je prilikom sklapanja Sporazuma bila u zabludi i da ju je tuženik održavao u zabludi te time navodio na sklapanje Sporazuma, a ni da joj je direktor tuženika, odnosno punomoćnik tuženika prijetio otkazom ako na Sporazum ne pristane, i to tako da je ta prijetnja kod nje izazvala strah koji je bio razlog zbog kojeg je potpisala predmetni sporazumni raskid ugovora o radu.

28.1. Naime, s obzirom na sadržaj sklopljenog sporazumnog raskida ugovora o radu, tužiteljica bi, prema pravilu o teretu dokazivanja, trebala dokazati postojanje činjenica na koje se u tužbi poziva, a koje iz samog pisanog sadržaja Sporazuma ne proizlaze i to da je Sporazum zaključila u zabludi izazvanoj od strane tuženika, koji ju je i održavao u toj zabludi sve u namjeri da ju time navede na sklapanje Sporazuma, ali i zbog prijetnje tuženika, i to nedopuštene koja je kod nje izazvala opravdani strah.

28.2. Polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP) prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe čl. 221.a ZPP-a kojom je propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno je kako tužiteljica ne samo što nije dokazala istaknute činjenice, već i iz dokaza provedenih tijekom postupka, saslušanja svjedoka, te samih stranaka nesumnjivo proizlazi kako na strani tužiteljice nije postojala zabluda o onome glede čega je potpisala predmetni Sporazum (nesvjesni nesklad između volje tužiteljice i očitovanja te volje), odnosno da tužiteljica (kao osoba sa životnim iskustvom i obvezom da prije potpisivanja svakog pravnog posla poduzme ono što bi svaka prosječno pažljiva osoba trebala) nije imala drugačiju predodžbu o stvarnim okolnostima ili činjenicama zbog kojeg se Sporazum sklapa u odnosu na njegov pisani sadržaj. Činjenica da je na tom sastanku tužiteljici od strane tuženika rečeno ako ne prihvati sporazumni raskid ugovora o radu da će joj se otkazati ugovor o radu, kako je to iskazala tužiteljica, nema značenje prijetnje ili prijevare.

28.3. Prijetnja kao razlog pobojnosti ugovora postoji kada jedna ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazove opravdani strah kod druge ugovorne strane (čl. 279.st.1. ZOO-a), a takav strah postoji ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe, te da je zbog toga druga strana sklopila ugovor. Za pobojnost ugovora (ovdje sporazuma) zbog prijetnje kumulativno moraju postojati nedopuštena prijetnja, opravdan strah zbog kojeg strana potpisuje sporazum i uzročna veza između prijetnje, opravdanog straha i volje za potpisivanjem sporazuma.

28.4. Prijevara kao razlog pobojnosti ugovora (čl. 284. st. 1. ZOO) postoji u slučaju ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora.

28.5. Dakle, za pobojnost sporazuma nije dovoljno samo postojanje prijetnje nego je potrebno da eventualna nedopuštena prijetnja izazove opravdan strah, koji se smatra opravdanim ako je ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane, što ovdje nije slučaj. Naime, tužiteljica je iskazala kako joj je nakon što je pitala je li može papire uzeti sa sobom i na miru ih pročitati, te se savjetovati s nekim, odvjetnik počeo prijetiti da na to nema pravo, a ako počne praviti probleme dat će ju na sud, te da je bila preplašena, od njezine se plaće prehranjuje obitelj, nije znala tko stoji iza firme i koje će probleme poslije imati i pod pritiskom je to potpisala samo da što prije ode, a iz čega, po ocjeni ovog suda, ne proizlazi da je tužiteljici time bio ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro, jer je tužiteljica nakon što joj je pročitan sporazum o raskidu ugovora o radu od strane punomoćnika tuženika isti predan u ruke i imala je priliku taj sporazum ponovno pročitati (predmetni sporazum je jasan, nedvosmislen, pisan jednostavnim jezikom i njegove odredbe ne ostavljaju nikakvih nedoumica, niti nejasnoća, a s obzirom na njegovu dužinu (7 članaka ima ) isti može biti pročitan u kratkom vremenskom razdoblju) ili pak otići po naočale da bi ga mogla pročitati (s obzirom na to da tada , kako je iskazala, nije imala naočale za vid pa ga nije mogla pročitati), jer tužiteljici nije bilo zabranjeno izaći iz prostorije dok ne potpiše sporazum, međutim, tužiteljica je primivši sporazum u ruke isti potpisala, uzela sebi primjerak, zahvalila im se

, te ujedno rekla DH kako ju želi zagrliti na što je ona počela plakati, kako je to tužiteljica iskazala.

28.6. Okolnost da je od strane tuženika iznesena mogućnost otkazivanja ugovora o radu tužiteljici ukoliko ona ne prihvati ponuđeni sporazumni raskid ugovora o radu ne može imati značenje prijetnje, odnosno prijevare u smislu spomenutih odredaba ZOO jer postupanje tuženika koje navodi sama tužiteljica ne samo da nije ugrozilo život, tijelo ili neko drugo značajno dobro tužiteljice, dakle kod nje nije izazvalo opravdani strah, već ne postoji niti nedopuštena prijetnja budući da takva prijetnja ne može predstavljati ukazivanje na poduzimanje određenih pravnih radnji prema tužiteljici ukoliko ona ne potpiše sporazum.

28.7. Tužiteljica nije dokazala prijetnju, a navodi tužiteljice da joj odvjetnik nakon što je pročitao papire koje je pripremio na njezino pitanje je li ih može odnijeti kući i savjetovati se s nekim rekao ako bude pravila probleme da će je dati na sud, ne mogu se smatrati nedopuštenom prijetnjom, a ako nije bilo prijetnje nije moglo doći niti do straha iz čl. 279. st. 2. ZOO, jer taj strah može biti izazvan samo nedopuštenom prijetnjom, postojanje koje nije utvrđeno u ovom predmetu.

28.8. Također iskaz tužiteljice da nije pročitala Sporazum, jer nije imala naočale, već je odvjetnik pročitao što glasi na papiru, a prethodno joj rekao da ima dvije mogućnosti potpisati Sporazum ili otkaz ugovora o radu, a zbog čega je osjećala psihički pritisak ne može se smatrati prijetnjom. Tužiteljica nije iskazala da nije razumjela predmetni sporazum koji joj je pročitan od strane punomoćnika tuženika ili da je isti imao nejasne odredbe, a niti je tražila da sama pročita tekst Sporazuma, bez obzira što nije imala naočale za vid, a što je trebala kao prosječno obrazovna osoba, već je očito prepustila sve tuženiku, a ona je samo na kraju potpisala i otišla, kako je i sama iskazala. Također, činjenica da je u čl. 2. st.1. sporazuma navedeno kako na zahtjev radnika, a uz suglasnost poslodavca, tim sporazumom stranke raskidaju ugovor o radu s danom 9.11.2023. i s kojim danom prestaju sva prava radnika ne ukazuje da se radi o prisili ili pak prijetnji.

28.9. Po mišljenju ovog suda tužiteljica se našla u nezavidnoj situaciji kada je u nazočnosti četvero ljudi (zz tuženika ČH, punomoćnik tuženika Josip Tomas, DH i TH, obje radnice tuženika) od strane zz tuženika bila upoznata kako za njezinim radom prestaje potreba, te joj je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, o čemu nije imala saznanja dok nije pristupila u prostoriju tuženika u koju je bila pozvana na razgovor, kako proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i iz iskaza svjedokinje DH, što je za nju očito bilo neugodno iznenađenje, ali to ne ukazuje na prijevarno postupanje tuženika, ili pak prisilu ili prijetnju.

29. Imajući u vidu prednje, a kako tužiteljica nije dokazala da su prilikom sklapanja Sporazumnog raskida ugovora o radu postojale mane volje, niti da su postojali drugi razlozi pobojnosti predmetnog pravnog posla, jer ni iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da su se ostvarile prijetnja, prisila ili pak prijevara, odnosno da je tužiteljica bila u zabludi koje bi dovele do sklapanja predmetnog Sporazuma, valjalo je i drugi podredni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i čl. 155. ZPP-a.

30.1. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška, dosuđen je sljedeći trošak: jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 500,00 eura, te za zastupanje na ročištima od 3. srpnja; 25. rujna i 4. studenoga 2024. po 100,00 eura, ukupno 800,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a daje iznos od 1.000,00 eura, a kao u točki IV. izreke presude.

30.2. Tuženiku nisu priznati troškovi pristojbe, jer zahtjev za naknadom tih troškova naznačen kao "ostale pristojbe po odluci Suda" je neodređeno postavljen (čl. 164. st.2. ZPP-a).

30.3. Također, tuženiku nisu priznati materijalni troškovi sukladno odredbama Tbr. 49. i Tbr. 50. Tarife (putovanja na ročišta Zagreb-Split-Zagreb=826 km, upotreba vlastitog automobila, 30 % od cijene bezolovnog benzina od 100 oktana po prijeđenom kilometru, troškovi cestarine), te naknada za izbivanje iz pisarnice sukladno Tbr. 39. Tarife, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka, a osim toga tuženik s adresom sjedišta [adresa] je imao mogućnost izabrati punomoćnika na području Splita, gdje je sjedište ovog suda, i time smanjiti trošak, a ne angažirati odvjetnika iz Zagreba. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u više odluka (Rev-501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Revr-340/14 od 29. rujna 2015.) trošak zastupnika, odvjetnika, čije sjedište je izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja.

U Splitu 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika