Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: Ovr-219/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, (OIB: 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Patricie Sablić Havić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, O [adresa], protiv ovršenika OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Marjanoviću, odvjetniku u Rijeci, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 18. prosinca 2024.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-35/2007 od 16. studenog 2007. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-35/2007 od 16. studenog 2007., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 12. siječnja 2024. pokrenuo postupak izravne naplate dostavljanjem Financijskoj agenciji osnove za plaćanje i to presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-35/2007 od 16. studenog 2007.

2. Ovršenik je 14. veljače 2024. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uz odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu protiv ovršenika temeljem ovršne isprave presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-35/2007 od 16. studenog 2007. ovršne 04. srpnja 2008. radi naplate iznosa od 108.095,00 kn po osnovi protupravno stečene imovinske koristi te radi naplate troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn. Prethodno da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem iste ovršne isprave presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: K-35/2007 od 16. studenog 2007. ovršne dana 04.07.2008. Općinski sud u Rijeci je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr – 1167/2013 od 13. ožujka 2013. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-1167/2013 od 15. veljače 2023. ovrha je obustavljena te su ukinute sve ovršne radnje, i to iz razloga jer je Financijska agencija dostavila obavijest ovrhovoditelju da prestaje sa izvršenjem osnove za plaćanje, a ovrhovoditelj nije predložio novi predmet i sredstvo ovrhe, slijedom čega je sud pozivom na odredbu članka 5. stavak 3. i 4. i članak 72. stavak 2. i 5. OZ obustavio ovrhu. Presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-35/2007 od 16. studenog 2007. postala je ovršna 04.07.2008., a ovršni postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi da je obustavljen iz razloga što ovrhovoditelj nije pravodobno podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, slijedom čega proizlazi kako je ovrha obustavljena krivnjom ovrhovoditelja, pa se ne može smatrati da je podnošenjem prijedloga za ovrhu prekinut zastrani rok. Obzirom na navedeno u konkretnom slučaju da je nastupila zastara potraživanja, budući da je novi zahtjev za izravnu naplatu podnesen 18. prosinca 2023. nakon proteka destogodišnjeg zastarnog roka. Stoga ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: K- 35/2007, proglašavaju nedopuštenim. Ovršenik nadalje navodi da bi se daljnjim provođenjem predmetne ovrhe ugrozila egzistencija ovršenika, jer da bi isti bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Budući se ovršenik u prijedlogu poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ) to je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju sukladno odredbi iz čl. 52. st. 1. i čl. 65. st. 2. OZ.

4. Ovrhovoditelj se podneskom broj O-DO-17/24 od 18. travnja 2024. očitovao na prijedlog ovršenika u kojem navodi da se se protivi prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim jer da se u predmetnom slučaju radi o naplati tj. oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, a budući da je presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K- 35/07 od 16. studenog 2007. postala ovršna 4. srpnja 2008., dok se „novi“ Kazneni zakon primjenjuje od 01. siječnja 2013. to u konkretnom slučaju da nije nastupila zastara potraživanja, te isto potraživanje uopće ne zastarijeva. Ovrhovoditelj pritom ističe da činjenica da je prethodno bezuspješno vođen ovršni postupak u kojem ovrhovoditelj nije u cijelosti naplatio svoju tražbinu nema utjecaja na pokretanje i tijek ovog ovršnog postupka. U odnosu na navod ovršenika da bi se provedbom ovrhe ugrozila egzistencija ovršenika, ovrhovoditelj ističe kako se radi o paušalnom i nepotkrijepljenom navodu, slijedom čega da se prijedlog ovršenika ukazuje kao neosnovan te predlaže isti odbiti.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. i 2. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. do 4. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Valja ukazati da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja i činjenica ne može odlučivati u ovršnom postupku, nego samo u parničnom postupku.

8. Obzirom da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ koje ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu opće poznate, te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog zaključka temeljem odredbe čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ. 9. Nadalje, vezano za prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, valja napomenuti da ovršenik osim paušalnog navoda da bi provedbom pljenidbe pretrpio nenadoknadivu štetu nije naveo niti jedan razlog, niti je dostavio ispravu koja bi predstavljala valjanu osnovu za primjenu sadržaja pravne norme iz čl. 65. st. 1. u vezi čl. 210 st. 2. OZ.

10. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako je ispunjen jedan od posebnih uvjeta propisan točkama 1 do 8. st. 1. istog članka.

11. Dakle, da bi sud mogao prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe ovršenik mora učiniti vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje.

12. Podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je iskoristio pravno sredstvo protiv izravne naplate novčane tražbine, te je time ispunjena jedna od pretpostavki za odgodom ovrhe, međutim ovršenik u svojem prijedlogu uopće ne navodi u čemu se sastoji šteta koju bi pljenidbom i prijenosom eventualno pretrpio.

13. Po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, slijedom čega nije ispunjen drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete bi trebalo dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja i utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Međutim ovršenik izuzev uopćenog postavljanja prijedloga nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da ne postoji način reparacije te štete na neki drugi način.

14. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ, to nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika pa je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Malom Lošinju 18. prosinca 2024.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Zakonskom zastupniku ovrhovoditelja – Općinsko državno odvjetništvo 2. Punomoćniku ovršenika – Goran Marjanović, odvjetnik