REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3007/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i četvrtotužiteljice MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1212/2023-2 od 14. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-251/2021-27 od 5. svibnja 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
II. Dopuna prijedloga za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1212/2023-2 od 14. veljače 2024. u dijelu pod toč.
II. i IV. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji su naznačili pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1.) Mogu li tužitelji postaviti tužbeni zahtjev za isplatu pravične novčane naknade radi smrti bliske osobe u iznosima prema izmijenjenim (novim) Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020., nakon isplate nespornog iznosa po odštetnom zahtjevu, ako je postupak u kojemu je izvansudski isplaćen predmetni iznos završen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, sve u primjeni odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i čl. 50. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?
2.) Je li drugostupanjski sud, odlučujući o iznosu novčane naknade koju je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima, bio dužan primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. da se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. br. Su-1331- V102 i 1372-11/022, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 112/99 i 88/01), mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50&, obzirom da je drugostupanjska odluka donesena za vrijeme kada su na snazi već bili novi Orijentacijski kriteriji?
3.) Predstavlja li isplata po odštetnom zahtjevu tužitelja u traženom iznosu puno obeštećenje tužitelja i time pravnu zapreku za traženje daljnjeg iznosa pravične naknade u parničnom postupku u situaciji kada se nakon te isplate izmijene Orijentacijski kriteriji na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%?".
3. Tužitelji su podnijeli i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u kojem navode da su im povrijeđena prava i slobode zajamčene čl. 29. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske te prava i slobode zajamčene čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije prvenstveno glede jamstva, prava na pravično suđenje, a ujedno i prava na mirno uživanje imovine, s time da se povrede prvenstveno sastoje u nepravilnoj i neosnovanoj te zakonu i sudskoj praksi protivnoj primjeni materijalnog prava u dijelu u kojem je njihov tužbeni zahtjev odbijen.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocjena je ovoga suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije. To iz razloga jer su izostali određeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP u odnosu na postavljena pitanja. Naime, uvidom u odluke ovoga suda na koje se tužitelji pozivaju u prijedlogu za dopuštenje revizije utvrđeno je da u navedenim odlukama nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj, a slijedom toga i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Niti u jednoj odluci na koju se pozivaju tužitelji nije izraženo shvaćanje kao u pobijanoj drugostupanjskoj presudi u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen pozivom na odredbu čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) kada je ocijenjeno da je ispunjenjem tužiteljevog odštetnog zahtjeva između stranaka sklopljena izvansudska nagodba kao neformalni ugovor za čije je sklapanje dovoljno suglasno izražena volja, pa s obzirom da nagodba o neimovinskoj šteti zbog smrti sada pokojne AR sklopljena 2018. obvezuje stranke, to da tužitelji ne mogu iz odnosa koji je njome uređen, u predmetnom sporu ostvarivati utužena prava na daljnju naknadu imovinske štete koja ne proizlazi iz njezinog sadržaja.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u st. I. izreke.
7. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pritom je za naglasiti da drugostupanjska presuda nije arbitrarna niti očito nerazumna, već suprotno tome sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
