REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-33/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Miljević i partneri iz Zagreba uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja: 1. Akant d.o.o. Zagreb, H. Bollea 9, OIB: 22947353938, kojeg zastupa punomoćnik Ozren Tatarac, odvjetnik u Zagrebu, 2. AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ozren Tatarac, odvjetnik u Zagrebu, 3. EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3266/2020-6 od 8. rujna 2021., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1645/2015 od 13. ožujka 2020. ispravljena rješenjem istog suda broj P-1645/2015 od 15. svibnja 2020. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3266/2020-6 od 8. rujna 2021., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukida se točka III. podtočka 1. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3266/2020-6 od 8. rujna 2021. kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak te se predmet vraća sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.

II. Odbacuje se revizija u preostalom dijelu kao neosnovana.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

IV. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnina opisanih u točki I. izreke prvostupanjske presude, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine, a pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska ispravljena presuda pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska ispravljena presuda pod točkom II. izreke. Pod točkom III. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke te je pod podtočkom 1. naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.404.500,00 kuna, pod podtočkom 2. je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.195.500,00 kuna, pod podtočkom 3. naloženo je tuženiku naknaditi prvo i drugo umješačima parnični trošak u iznosu od 1.997.770,00 kuna, a pod podtočkom 4. je odbijen kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.663.530,00, dok je pod podtočkom 4. odbijen zahtjev tužiteljice za trošak sastava odgovora na žalbu kao neosnovan. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o ispravku prvostupanjske presude i odbijen je zahtjev umješača za naknadu troška sastava odgovora na žalbu protiv tog rješenja kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3216/2022- 2 od 1. ožujka 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3266/2020-6 od 8. rujna 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li sud u parničnom postupku, prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. ZPP, dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama: Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2016, zahtjev broj 72152, te Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10), te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod postupka?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona u parničnom postupka i u vezi s čl. 400. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3266/2020-6 od 8. rujna 2021. protiv kojeg je revizija dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači drugostupanjsku presudu i rješenje i odbije zahtjev tužiteljice i umješača za naknadu parničnog troška.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije te je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je parnični trošak dosuđen tužiteljici – Republici Hrvatskoj za radnje poduzete u postupku te prema sadržaju revizije i trošak postupka koji je dosuđen umješačima.

9. Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini, a odbijen je zahtjev tužiteljice za predaju nekretnine u posjed.

10. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odredio da svaka stranka snosi svoj trošak budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na parnični trošak te je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP, čl. 155. ZPP te čl. 163. ZPP naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.404.500,00 kuna i umješačima u iznosu od 1.997.770,00 kuna.

12. Pri tome je drugostupanjski sud utvrdio da vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva iznosi 37.600.000,00 kuna, dok u odnosu na tužbeni zahtjev za predaju nekretnine u posjed nije utvrđena vrijednost predmeta spora pa primjenom čl. 495.a ZPP drugostupanjski sud smatra da vrijednost predmeta spora tog zahtjeva iznosi 100.000,00 kuna te zaključuje da ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 37.700.000,00 kuna iz čega proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu omjeru od 99,01% odnosno da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. Stoga taj sud utvrđuje i dosuđuje tužiteljici parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: tarifa - "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT). Jednako tako drugostupanjski sud dosuđuje i parnični trošak umješačima.

13. Mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) glase:

Članak 154.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

Članak 163.

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

14. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

15. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužiteljice na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

16. U odluci revizijskog suda broj: Rev-641/2023-3 od 17. listopada 2023. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"Prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, sud je dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u postupku nesrazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja)."

17. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi obveza suda da kada odlučuje o parničnom trošku provede test razmjernosti odnosno da ispita predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u postupku nesrazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu i to bez obzira na ishod postupka kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.

18. Budući da drugostupanjski sud nije proveo test razmjernosti niti je utvrdio sve relevantne okolnosti za odluku o parničnom trošku (financijsko stanje tuženika radi utvrđivanja predstavlja li trošak nerazmjeran i prekomjeran teret pri čemu ovaj revizijski sud za sada ne raspolaže potrebnim činjenicama, je li tuženik mogao opravdano očekivati da će uspjeti u sporu), valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

19. U ponovnom postupku sud će, vodeći računa o izloženom shvaćanju ESLJP provesti test razmjernosti prema činjenicama na kojima stranke temelje svoje zahtjeve nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

21. Iz revizije i njezinog sadržaja proizlazi da tuženik osporava drugostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti što obuhvaća i dosuđivanje parničnog troška umješačima.

22. Pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije odnosi se na odmjeravanje parničnog troška Republici Hrvatskoj.

23. Budući da su umješači fizička osoba te pravna osoba odnosno trgovačko društvo za koje ne proizlazi niti da bi osnivač bila Republika Hrvatska ili eventualno neko javnopravno tijelo, odluke Europskog suda za ljudska prava o parničnom trošku koje predstavljaju temelj za osporavanje parničnog troška tuženiku u ovom predmetu se ne odnose umješače u ovom predmetu koji su fizička osoba i pravna osoba koja je trgovačko društvo čiji osnivač nije Republika Hrvatska ili eventualno neko javnopravno tijelo. Stoga se niti postavljeno pitanje koje se izravno odnosi samo na Republiku Hrvatsku ne odnosi na umješače u ovom predmetu niti može utjecati na parnični trošak dosuđen umješačima.

24. Pri tome se još jednom ponavlja da sukladno čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud može ispitati pobijanu odluku samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

25. Točan je revizijski navod tuženika da uspjeh umješača ovisi o uspjehu stranke kojoj se pridružio pa u ovom slučaju uspjeh umješača u ovom slučaju ovisi o uspjehu tužiteljice.

26. Međutim, tuženiku nije dopušteno podnošenje revizije za neko pravno pitanje kojim bi se problematizirao uspjeh tužiteljice u sporu, a time i uspjeh umješača u sporu, već je pitanje usmjereno isključivo na ocjenu predstavlja li trošak nerazmjeran teret za stranku u postupku u kojem se trošak dosuđuje Republici Hrvatskoj (i u kojem je stranka Republika Hrvatska) pa odgovor na to pitanje ne utječe na parnični trošak koji je dosuđen umješačima koji su fizička osoba i pravna osoba koja je trgovačko društvo čiji osnivač nije Republika Hrvatska ili eventualno neko javnopravno tijelo. Postavljenim pitanjem se zapravo problematizira visina parničnog troška koji je dosuđen Republici Hrvatskoj, a ne omjer uspjeha u sporu o čemu bi ovisio trošak dosuđen umješačima.

27. Stoga je primjenom čl. 392. st. 7. ZPP u vezi s čl. 392. st. 5. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

28. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil