REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-886/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2868/2021-5 od 3. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-57/2020-42 od 26. svibnja 2021., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2968/2021-5 od 3. listopada 2023., u dijelu izreke kojim je presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-57/2020-42 od 26. svibnja 2021. potvrđena u točki I. izreke za zatezne kamate na iznos od 10.750,00 kuna (1.426,77 EUR) koji je dosuđen tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete tekuće prije 8. travnja 2021., zbog pravnog pitanja:
„Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete u smislu članka 12. ZOOP u prometu, početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku "(Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Razlog važnosti za dopuštenje revizije predlagatelj nalazi u nepodudarnosti pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda s praksom revizijskog suda, a i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
2. Naznačena pravna pitanja koja glase:
„1. Je li primjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 izražena kroz pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 5. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, činjenica koja bi u smislu članka 190. stavka 2. ili članka 191. Zakona o parničnom postupku omogućavala povećanje tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka;
2. Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete u smislu članka 12. ZOOP u prometu, početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika“.
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.
3. Postupajući na temelju odredbe članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da su u odnosu na drugo naznačeno pitanje ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavka 1. ZPP jer o tom pitanju odluka drugostupanjskoga suda odstupa od stabilne prakse revizijskog suda izražene u brojnim odlukama, primjerice Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. koje pravno shvaćanje glasi:
„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.
4. Zato je na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 389.b stavka 3. ZPP riješeno kao u izreci.
5. U odnosu na prvo naznačeno pitanje, kao i na povredu temeljnog ljudskog prava, valja uzeti da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 387. stavka 3. ZPP. Usprkos tome, napominje se da je revizijski sud na prvo naznačeno pitanje odgovorio u odluci broj Rev-555/2024-2 od 12. lipnja 2024., a pobijana je odluka po tom pitanju podudarna s praksom revizijskog suda.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
