REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-15/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "FAZAN" BUJE, Buje, Istarska 36, OIB: 36048696572, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, na dan objave 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu „FAZAN“ BUJE, Istarska 36, 52 460 Buje, OIB 36048696572, da tužitelju Croatia osiguranju d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplati iznos od 1.147,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl.29.st.2.ZOO-a tekućom od 01.07.2022.godine pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika u roku od petnaest dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi od 23. siječnja 2024. tužitelj je naveo da je 4. svibnja 2022., u 21,30 sati, na kolniku županijske ceste Ž5209 Buje-Kaštel, Kaštel bb, Kaštel, došlo do prometne nesreće na način da je pred vozilo marke BMW Serija 3 reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao OA, sa područja lovišta tuženika, istrčala divljač/srneća divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta. Za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo vozača ŽA iz [adresa], kod tužitelja je na dan događaja 4. svibnja 2022. bio zaključen ugovor o osiguranju automobilske odgovornosti s ugovorenim djelomičnim kasko osiguranjem zbog sudara sa životinjama, o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu (po nagodbi) u iznosu od ukupno 1.147,92 EUR/8.649,00 kn. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Tuženik je imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik. Zbog navedenoga, tuženik je pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku. Nadalje, u kontekstu odredbi Zakona o obveznim odnosima – Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, divljač na prometnici smatra se opasnom stvari, pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu. Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Prema čl. 86.Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju divljač počini u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo potrebne mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio dužan poduzeti, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik ne dokaže suprotno, no ako dokaže suprotno i dalje je deliktno odgovoran, ali stječe pravo na odstrjel divljači koja je pričinila štetu. Tužitelj se u vansudskom regresnom postupku obratio tuženiku odnosno njegovom osiguravatelju Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, međutim isti je odbio refundirati tužitelju isplaćenu odštetu/osigurninu, slijedom čega je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu protiv tuženika. Predlaže da sud donese presudu sa sadržajem kao u točki I izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Smatra kako tužitelj nije bio u obvezi naknaditi štetu svom osiguraniku, a prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, budući da in concreto nije na nedvojbeni način utvrđeno da je šteta nastala naletom na divljač. Posljedično nema ni zakonske subrogacije/aktivne legitimacije tužitelja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj ničime nije dokazao da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika. Uz to, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da nije pronađena bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da je šteta nastala naletom na divljač. Uz to, osporava se da bi divljač, ako je o divljači uopće riječ, potekla iz područja lovišta tuženika. U konkretnom slučaju je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu: Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, tuženik ističe kako u vrijeme predmetnog štetnog događaja/nastale štete u njegovom lovištu nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti, posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Tužitelj u tužbi nije iznio činjenicu da bi šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom vozila na divljač, a zbog provođenja lova. Točnije, tužitelj nije dokazao/predložio dokaze na okolnost utvrđivanja pravno relevantne činjenice - je li u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika provođen lov tj. nije predložen/dostavljen niti jedan dokaz da bi do štete došlo zbog provođenja lova. S tim u vezi, napominje se kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza. Odredbe Zakon o lovstvu KAO lex specialis derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Divljač je dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Tuženik ističe da je provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), to se ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu te su izvedeni i dokazi uviđajem na licu mjesta, saslušanjem svjedoka IA i vještačenjem po vještaku prometne struke.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

6. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (dalje: ZOL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi). U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev-1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž- 2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8. ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Prema čl. 7. t. 10. ZOL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Iz odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik se može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

7. Svjedok OA iskazao je kako slijedi: „Predmetnog dana kretao sam se upravljajući vozilom BMW 3 karavan od smjera graničnog prijelaza prema centru Kaštela. Bio je mrak i na autu su bila upaljena kratka svijetla. Kretao sam se brzinom od cca 60-65 km/h. Na mjestu koje sada pokazujem, nakon desnog zavoja velikom brzinom je istrčao pred vozilo srnjak i to s desne strane gledajući u pravcu mog kretanja. Zakočio sam i pokušao izbjeći kretanjem vozila na suprotnu stranu, a sve budući iz suprotnog smjera nije nailazilo vozilo. Međutim, srnjak se spotaknuo i tad sam vozilom udario u njega. U trenutku udarca već sam vozilom bio prešao na lijevu stranu ceste kako bi ga izbjegao ali nisam uspio. Sa mnom su u automobilu u trenutku nesreće bili moja supruga i dvoje djece. Nakon udarca srnjak teturajući je otišao u šumu s lijeve strane gledajući u pravcu mog kretanja. Ja sam se vozilom vratio u desnu traku te sam se nastavio kretati do prvog sigurnog mjesta te sam se zaustavio na mjestu koje sada pokazujem. Tu sam telefonom pozvao policiju te su nakon cca pola sata došli policijski službenici koji su izvršili očevid na licu mjesta te sam im ja sve ispričao i pokazao. Policijski službenici su me i alkotestirali te sam bio negativan na alkohol.“. Na upite, svjedok je odgovorio: da nije primijetio da je na lice mjesta izašao lovočuvar; da od trenutka od kad je ugledao srnjaka pa do trenutka udarca nije prošla ni sekunda; da je nakon udarca srnjak odbačen cca 2m od automobila nakon čega se dignuo i teturajući otišao; da su na maski automobila ostale dlake srnjaka te su iste policijski službenici slikali i izuzeli; da se ne sjeća je li prije nesreće vidio znak opasnosti od divljači na cesti te da se ne sjeća koji znak ograničenja brzine je prije naseljenog mjesta; da koliko on zna, policijski službenici nisu tražili srnjaka u šumi.

8. Vještak prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon (ovlašteni vještak Sašom Monas) u pisanom nalazu i mišljenju zaključio je kako slijedi:

„ Uzimajući u obzir zaostala oštećenja na prednjem desnom vrhu osobnog automobila osiguranika tužitelja BMW 318d, reg. oznake [registarska oznaka], a koja oštećenja su navedena u Izvidu štete tužitelja, te fotodokumentaciju i Zapisnik o očevidu izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid, kao i iskaz osiguranika tužitelja, svjedoka ŽA dan na uviđaju dana 01. srpnja 2024. godine, proizlazi da je predmetne zgode svjedok ŽA upravljao predmetnim osobnim automobilom BMW 318d kolnikom ŽC5209 iz smjera graničnog prijelaza Kaštel u smjeru Buja (smjer Istok-zapad), u Situacijskom planu označeno slovom B, gdje je dolaskom na stacionažu 1km+700m, na ravnom cestovnom potezu nakon izlaska iz desnog zavoja, došlo do naleta prednjeg desnog vrha predmetnog vozila u divljač – srnjaka (prema iskazu svjedoka ŽA) koja je istrčala iz visokog raslinja (šume) sa sjeverne strane izvan kolnika. Divljač je, sve prema iskazu svjedoka ŽA na uviđaju, pretrčavala kolnik sa desne na lijevu stranu (u Situacijskom planu označeno slovom A) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila BMW 318d, te je svjedok pokušao izbjeći nalet izmicanjem vozila na lijevu stranu kolnika, gdje je došlo do naleta nakon što se srnjak spotaknuo na kolniku, te je nastavno srnjak teturajući otišao u šumu sa lijeve strane kolnika. Prema iskazu svjedoka ŽA na uviđaju, svjedok se nastavno svojim vozilom vratio u desnu traku, te se nastavio kretati do prvog sigurnog mjesta gdje se zaustavio kod objekta na adresi kbr. 116a na ŽC5209 u Kaštelu, a koje mjesto se nalazi sa druge strane kolnika, nasuprot FTM. Prema pokazivanju svjedoka na licu mjesta tijekom uviđaja, nalet na divljač se dogodio na lijevoj strani kolnika gledajući njegov smjer kretanja i to na udaljenosti od PTM u smjeru istoka odnosno u smjeru GP Kaštel za 136 metara (PTM-okomica iz FTM na južni rub kolnika ŽC5209; FTM – obiteljska kuća kbr. 117a u Kaštelu na ŽC5209), te od sjevernog ruba kolnika u smjeru juga za od oko 3,2m. Mjesto naleta je u Situacijskom planu označeno slovom K. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog ulaznog naleta gdje se samo jedan dio tijela divljači nalazio unutar gabarita vozila, te da je svjedok nakon naleta zaustavio svoje vozilo kod objekta na adresi kbr. 116a na ŽC5209 u Kaštelu na udaljenosti od oko 136m od mjesta naleta, to proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće izračunati brzinu kretanja osobnog automobila BMW 318d u trenutku naleta. Kako je svjedok ŽA na uviđaju iskazao da se kretao brzinom od cca 60-65 km/h, to će se u ovom vještvu prikazati prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti prema iskazu svjedoka da se kretao brzinom od oko 62,5 km/h (17,4m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila BMW 318d pri brzini kretanja od oko 62,5km/h, u noćnim uvjetima, potreban je zaustavni put od oko 45,3m i vrijeme od oko 4,1s. Da bi osobni automobil BMW 318d bio izmaknut u lijevo za od oko 2m preko pune središnje linije na kolniku potrebno je vrijeme od oko 2,1s i put od oko 36m, dok vrijeme reagiranja na upravljanje pri toku izmicanja iznosi od oko 0,3s. Od mjesta prelaska sjevernog ruba kolnika ŽC5209, do mjesta naleta (u Situacijskom planu označeno slovom K), navedena divljač je prešla put od oko 3,2m u trčanju nakon čega se spotaknula, pa je od trenutka ulaska divljač na kolnik do trenutka naleta proteklo sveukupno vrijeme od oko 2,4s. Vremenski 2,4s prije naleta vozila BMW 318d na divljač, navedeno vozilo se nalazilo na desnoj prometnoj traci, na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za od oko 41,2m. Na dužini puta od 41,2m (udaljenost vozila BMW 318d do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divljači na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, u noćnim uvjetima, za sve brzine kretanja vozila BMW 318d koje su niže od 57,9km/h. Iz navedenog proizlazi da je svjedok imao mogućnosti izbjeći nastanak prometne nesreće da se kretao brzinom koja je niža od 57,9km/h (ograničenje je 50km/h-naseljeno mjesto) i uz uvjet da je ulazak divljači na kolnik percipirao kao opasnost te da je poduzeo radnju snažnog kočenja svog vozila, umjesto da je poduzeo radnju izmicanja svog vozila na lijevu stranu kolnika gdje je došlo do naleta na divljač koja se spotaknula (iskaz svjedoka). Visina štete u vrijeme nastanka štete na vozilu BMW 318d, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 1.795,33 eur (pdv uključen), što odgovara iznosu od 13.526,98 kn (pdv uključen). Prema podacima iz spisa, predmetno vozilo nije popravljano po polici osiguranja tužitelja, odnosno od strane tužitelja nije isplaćen iznos u visini štete od 1.795,33 eur (pdv uključen), već je tužitelj osiguraniku naknadio štetu po nagodbi, u iznosu od ukupno 1.147,92 eur (pdv uključen).

9. U očitovanju na pisani nalaz vještaka tužitelj je naveo da vještak nije uzeo u obzir činjenicu da se prometna nezgoda dogodila u noćnim uvjetima vožnje, oko 21,30 sati, odnosno da su uvjeti za uočavanje i percipiranje ulaska divljači na kolnik kao opasnost otežani. Isto tako, obzirom da je do naleta na divljač došlo na mjestu koje se nalazi u zavoju, vozač automobila objektivno nije imao mogućnost uočavanja opasnosti na kolniku na način kako navodi vještak, jer zbog otežane preglednosti mjesta nije mogao poduzeti pravovremene radnje snažnog kočenja. Dakle, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o iznenadnom istrčavanju divljači na kolnik, slijdom čega vozač automobila nije mogao reagirati drugačije, odnosno poduzeti radnje snažnog kočenja vozila, jer isti nije mogao percipirati divljač zbog noćnih uvjeta vožnje i nepreglednosti dionice ceste na koje je došlo do naleta na divljač. Slijedom navedenog, reakcija vozača automobila pomicanjem automobila u lijevo bila je itekako primjerena konkretnoj situaciji. Tužitelj ističe da se prekoračenje brzine od oko 10-12 km/h ne može tumačiti isključivo na teret vozača, već se eventualno može razmatrati kao njegov djelomični doprinos, i to ne veći od 20%.

10. U očitovanju na pisani nalaz vještaka tuženik je postavio sljedeća pitanja za vještaka:

-na kojoj se udaljenosti od naleta vozilo zaustavilo?

-je li s prometno tehničkog gledišta bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila obzirom na nastala oštećenja na vozilu, a ne samo po iskazu vozača?

-je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one iskazane (62,4 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja?

-je li s prometno-tehničkog gledišta vozač ranije mogao uočiti divljač, a ne onako kako je iskazao?

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. studenog 2024. vještak Saša

Monas naveo je kako slijedi:

"Na primjedbe tužitelja na pisani nalaz i mišljenje očitujem se kako slijedi, tijekom izrade nalaza i mišljenja uzeo sam u obzir da se prometna nesreća dogodila u noćnim uvjetima vožnje što znači da sam kao vrijeme percepcije opasnosti kod prosječnog vozača uzeo vrijeme od 1 sekunde. To je tzv. psihološka sekunda koja vrijedi za reakciju vozača tijekom noćnih uvjeta za prometne situacije normalne složenosti. Navedeno se vidi u formulama u poglavlju 7.2. gdje sam računao koji put je potreban za zaustavljanje vozila svjedoka i koje vrijeme. Uz navedeno vrijeme od 1 sekunde pribrojava se i vrijeme porasta usporenja sustava za kočenje do njegovog maksimalnog iznosa usporenja, pa proizlazi da ukupno vrijeme reakcije i porasta usporenja u ovoj prometnoj situaciji iznosi 1,2 sekundu, a što se vidi u veličinama koje su uvrštene u formule u navedenom poglavlju. Nastavno na primjedbu pun. tužitelja da je do naleta na divljač došlo na mjestu koje se nalazi u zavoju ističem da je i u službenoj bilješki izrađenoj od strane policijskih službenika upisano da se mjesto naleta nalazi na ravnom cestovnom potezu, a da se radi o ravnom cestovnom potezu uočili smo i prilikom izlaska na lice mjesta tijekom uviđaja. Samo lice mjesta gdje se dogodio nalet, a sve prema pokazivanju svjedoka NA, se nalazi na od oko 60m nakon izlaska iz desnog zavoja sve gledano u smjeru kretanja navedenog svjedoka. Sam svjedok je u zapisniku o uviđaju naveo da je nakon desnog zavoja pred njega odnosno pred njegovo vozilo istrčao srnjak.

Vezano uz pitanja tuženika iz očitovanja na pisani nalaz i mišljenje na pisani nalaz i mišljenje očitujem se kako slijedi, nastavno na pitanje na kojoj udaljenosti od mjesta naleta se zaustavilo vozilo BMW iskazujem da se prema iskazu svjedoka na uviđaju navedeno vozilo zaustavilo kod objekta na adresi kućni broj 116a u Kaštelu, a koja udaljenost od mjesta naleta iznosi od oko 136m pa iz toga proizlazi da nije moguće koristiti navedenu veličinu u smjeru izračuna brzine kretanja osobnog automobila BMW u trenutku naleta. S obzirom da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog ulaznog naleta vozila svjedoka na divljač to proizlazi da nije moguće definirati područje brzine naleta s obzirom na zaostala oštećenja na vozilu. Nastavno na pitanje iz podneska pun. tuženika da li sa prometno tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one iskazane, 62,5 km/h iskazujem da se obzirom da se radi o djelomičnom ulaznom čeonom naletu nije moguće uspostaviti jednoznačnu vezu između oštećenja i naletne brzine odnosno nije sa prometno tehničkog stajališta ispravno ulaziti u moguće hipotetske varijante "što bi bilo kad bi bilo", međutim ne mogu isključiti i mogućnost da se navedeno vozilo i kretalo većom brzinom od navedene ukoliko je vozač osim izmicanja u lijevu stranu i vršio radnju kočenja svog vozila. Policijski službenici nisu izuzeli tragove usporavanja predmetnog vozila na kolniku, međutim nesporno je da je predmetno vozilo opremljeno ABS sustavom. Vezano uz pitanje pun. tuženika iskazujem da je divljač bila uočljiva u trenutku kada je ista ušla na kolnik preko sjevernog ruba kolnika iz visokog raslinja, a što je prethodilo naletu za oko 2,4 sek., a sve prema opisanoj dinamici samog svjedoka na uviđaju da je isti izmicao svoje vozilo u lijevu stranu i da se nalet na divljač dogodio na lijevoj strani. Na upit pun. tuženika je li moguće da se radilo o nekoj drugoj životinji, navodim da to nije moja specijalnost ali ne mogu isključiti tu mogućnost. Na osnovu vizualnog pregleda dlake ne mogu utvrditi je li to bila neka druga životinja ili srna.".

12. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Monasa ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Nalaz vještaka je prema svom sadržaju suglasan sa ispravama u spisu te iskazu svjedoka OA. Stoga je sud taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, te je na temelju njega i iskaza svjedoka OA u bitnome utvrdio: da je prije mjesta naleta postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“; da je ograničenje brzine na području predmetnog štetnog događaja 50 km/h; da je brzina kretanja vozila (prema iskazu vozača) iznosila oko 62,4 km/h; da je vozač imao mogućnosti izbjeći nastanak prometne nesreće da se kretao brzinom koja je niža od 57,9 km/h, i uz uvjet da je ulazak divljači na kolnik percipirao kao opasnost te da je poduzeo radnju snažnog kočenja svog vozila, umjesto da je poduzeo radnju izmicanja svog vozila na lijevu stranu kolnika gdje je došlo do naleta.

13. Kao što je prethodno navedeno, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). U konkretnom slučaju je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“, maksimalno dopuštena brzina bila je 50 km/h, a vozač se u noćnim uvjetima kretao brzinom od cca 60/65 km/h (iz čega proizlazi da nije postupio po znaku opasnosti te je vozio brzinom višom od dopuštene) te je imao mogućnosti izbjeći nastanak prometne nesreće da se kretao brzinom koja je niža od 57,9 km/h. Iz navedenog proizlazi da vožnjom unutar ograničenja pa čak i preko ograničenja, ali ispod brzine kojom se vozilo kretalo, do štetnog događaja ne bi došlo. Zbog svega navedenog sud je zaključio da je za konkretnu štetu nastalu naletom vozila na divljač isključivo odgovoran vozač, za kojeg je utvrđeno da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi (čl. 80. st. 6. ZOL-a). Stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti (točka I izreke ove presude).

14. Budući da je s obzirom na sve navedeno po ocjeni suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno, sud je odlučio da neće izvesti dokaze saslušanjem policijskih službenika koji su izvršili uviđaj prometne nesreće, biološkim vještačenjem dlaka, financijskim vještačenjem ni mjerničnim vještačenjem (sve predloženo po tužitelju), kao ni dokazi saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika te svjedoka KA i GA (predloženi po tuženiku).

15. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužitelju je naloženo da (u točki II izreke) da tuženiku naknadi troškove postupka i to: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 2. listopada 2024. iznos od 150,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima od 26. travnja, 1. srpnja i 12. studenog 2024. iznos od 150,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1. Odvjetničke tarife), PDV od 25% u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 42 Odvjetničke tarife), ukupno 937,50 eura.

16. Tužitelju je, temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, naloženo (u točki III izreke) da umješaču na strani tuženika naknadi troškove postupka i to: za sastav podnesaka od 25. travnja i 17. listopada 2024. iznos od 150,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima od 26. travnja i 12. studenog 2024. iznos od 150,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1. Odvjetničke tarife), PDV od 25% u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 42 Odvjetničke tarife), ukupno 750,00 eura.

U Pazinu, 18. prosinca 2024.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).

DNA:

- tužitelju po pun, uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku po pun.

- umješaču na strani tuženika po pun.