Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-52/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne i usmene rasprave održane dana 20. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Mire Glavaša, odvjetnika iz ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50- 3830603, zaključen 07.12.2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 16.249,09 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj 198-50- 3830603, zaključen 07.12.2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. (NAKNADA) Ugovora o kreditu broj 198-50-3830603, zaključen 07.12.2006. kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „ NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“.

IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 646,46 eura (slovima: šesto četrdeset šest eura i četrdeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 4,07 eur počevši od 30.11.2007. do isplate,

- 4,05 eur počevši od 31.12.2007. do isplate,

- 4,13 eur počevši od 31.01.2008. do isplate,

- 4,17 eur počevši od 29.02.2008. do isplate,

- 4,24 eur počevši od 31.03.2008. do isplate,

- 4,13 eur počevši od 30.04.2008. do isplate,

- 5,82 eur počevši od 31.05.2008. do isplate,

- 5,89 eur počevši od 30.06.2008. do isplate,

- 5,79 eur počevši od 31.07.2008. do isplate,

- 5,79 eur počevši od 31.08.2008. do isplate,

- 5,86 eur počevši od 30.09.2008. do isplate,

- 6,33 eur počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 6,01 eur počevši od 30.11.2008. do isplate,

- 6,42 eur počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 6,48 eur počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 6,51 eur počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 9,20 eur počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 9,22 eur počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 9,05 eur počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 8,93 eur počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 8,96 eur počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 9,03 eur počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 9,02 eur počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 8,96 eur počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 9,08 eur počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 9,18 eur počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 9,32 eur počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 9,29 eur počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 9,48 eur počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 9,45 eur počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 9,52 eur počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 10,14 eur počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 10,01 eur počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 10,40 eur počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 10,27 eur počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 10,05 eur počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 10,51 eur počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 11,09 eur počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 10,69 eur počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 10,82 eur počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 10,64 eur počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 10,67 eur počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 11,45 eur počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 11,53 eur počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 12,18 eur počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 11,84 eur počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 11,48 eur počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 9,12 eur počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 9,09 eur počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 9,23 eur počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 9,35 eur počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 9,37 eur počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 9,29 eur počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 9,34 eur počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 9,38 eur počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 9,32 eur počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 9,33 eur počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 9,29 eur počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 9,18 eur počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 9,29 eur počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 9,35 eur počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 9,31 eur počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 9,10 eur počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 9,28 eur počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 9,29 eur počevši od 31.03.2013. do isplate,

- 9,22 eur počevši od 30.04.2013. do isplate,

- 9,00 eur počevši od 31.05.2013. do isplate,

- 9,00 eur počevši od 30.06.2013. do isplate,

- 9,05 eur počevši od 31.07.2013. do isplate,

- 9,14 eur počevši od 31.08.2013. do isplate,

- 9,27 eur počevši od 30.09.2013. do isplate,

- 9,19 eur počevši od 31.10.2013. do isplate,

- 9,24 eur počevši od 30.11.2013. do isplate,

- 9,29 eur počevši od 31.12.2013. do isplate,

uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedene iznose i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa nadalje do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.054,79 eura (slovima: dvije tisuće pedeset četiri eura i sedamdeset devet centi), sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 6,54 eur počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 8,60 eur počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 10,08 eur počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 10,75 eur počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 8,91 eur počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 9,26 eur počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 6,44 eur počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 4,36 eur počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 4,91 eur počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 6,01 eur počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 5,91 eur počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 4,80 eur počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 6,88 eur počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 8,55 eur počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 10,92 eur počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 10,37 eur počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 13,59 eur počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 12,98 eur počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 14,17 eur počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 24,46 eur počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 22,34 eur počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 28,82 eur počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 26,58 eur počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 22,98 eur počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 30,57 eur počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 40,23 eur počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 33,39 eur počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 35,79 eur počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 32,74 eur počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 33,29 eur počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 46,23 eur počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 47,49 eur počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 58,31 eur počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 52,75 eur počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 46,67 eur počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 46,02 eur počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 45,55 eur počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 48,45 eur počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 50,98 eur počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 51,32 eur počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 49,57 eur počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 50,75 eur počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 51,57 eur počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 50,20 eur počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 50,56 eur počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 49,54 eur počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 47,33 eur počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 49,68 eur počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 50,81 eur počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 50,02 eur počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 45,59 eur počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 49,35 eur počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 49,68 eur počevši od 31.03.2013. do isplate,

- 48,21 eur počevši od 30.04.2013. do isplate,

- 43,62 eur počevši od 31.05.2013. do isplate,

- 43,50 eur počevši od 30.06.2013. do isplate,

- 44,63 eur počevši od 31.07.2013. do isplate,

- 46,44 eur počevši od 31.08.2013. do isplate,

- 48,94 eur počevši od 30.09.2013. do isplate,

- 47,65 eur počevši od 31.10.2013. do isplate,

- 48,56 eur počevši od 30.11.2013. do isplate,

- 49,60 eur počevši od 31.12.2013. do isplate,

uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedene iznose i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa nadalje do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 337,56 eura (slovima: tristo trideset sedam eura i pedeset šest centi), sa zateznim kamatama i to sve po kamatnoj stopi od 07.12.2006. do 31.12.2007 godine u visini od 15% godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.265,03 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto šezdeset pet eura i tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 18. prosinca 2024. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 90,11 eura (slovima: devedeset eura i jedanaest centi) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 08. veljače 2021. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženika dana 07.12.2006. zaključili Ugovor o kreditu u CHF broj 198-50-3830603, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.249,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca. Potraživanje koje je tuženik imao prema tužitelju temeljem spomenutog ugovora o kreditu tužitelj je u cijelosti isplatio.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka.

1.3. Tužitelj se poziva na presudu VTS RH broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., VSRH broj Rev-2221/2018 od 03.09.2019., kao i presudu suda EU C- 186/16, u kojima je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Naprijed navedena naknada suprotna je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, načelu savjestosti i poštenja iz čl. 6. kao i načelu jednake vrijednosti činidbi iz čl. 7. istog Zakona. Navedenim pravomoćnim presudama utvrđeno je nepošteno, a time i nesavjesno postupanje banaka, a među njima i tužene banke, prilikom ugovaranja kamatne stope, a i isto i valutne kaluzule u CHF. Tužitelj smatra da su promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula bini sastojci ugovora o kreditu po prirodi pravnog posla, suglasnost stranaka o vrsti valutne klauzule i vrsti kamatne stope (promjenjiva ili fiksa) odlučna da bi ugovor uopće bio sklopljen. Stoga je uslijed ništetnosti ova dva bitna sastojka ugovora bez kojih ugovor više ne odgovara volji ugovornih stranaka ništetan osnovni ugovor o kreditu jer sud nije ovlašten mijenjati volju ugovornih strana. Tužitelj ukazuje da sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom Europske unije, te stoga ukazuje i na presudu suda EU C-118/17 od 14.03.2019, pa tužitelj sukladno navedenom traži od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanju tačaja temeljem tzv. „valutne klauzule“ i temljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditu, uvećane za pripadajuće zatezne kamate, kao i nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda napominjući da prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 198-50-3830603, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.

2.1. Nadalje, tuženik navodi kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarkim francima, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, te iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

2.2. Tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.06.2008. u cijelosti promašeno. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 214. st. 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i visini, te predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi mu troškove postupka.

3. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je donio rješenje broj P-52/2021-9 od 30. studenog 2023. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom broj Gž-4957/2023- 2 od 01. ožujka 2024. potvrdio.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 198-50-3830603 sklopljenog 07.12.2006. (list 16-19), obavijest banke o otplati kredita (list 20), informativni izračun efektivne kamatne stope (list 21), otplatnu tablicu (list 22-24), obavijesti banke o promjeni kamatne stope (list 25-29), ponudu auto kuće (list 46), zadužnice i suglasnosti s ovjerom javnog bilježnika (list 47- 54), zahtjev za kredit (list 55), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 01.07.2024. (list 187-195), očitovanje vještaka od 27.09.2024. (list 281), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 20.11.2024. (list 283-285).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključio s tuženom bankom 07.12.2006. u svrhu kupnje automobila radi osobnih potreba. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer su mu u auto kući Čuljak sugerirali ovu banku budući imaju s njom suradnju, a njemu je odgovarao automobil i iz tog razloga se i odlučio za kredit kod ove banke. Sve je dogovorio u auto kući gdje je i dobio ugovor o kreditu koji je otišao ovjeriti i potpisati kod javnog bilježnika. Kada je došao kod bilježnika rekli su mu da podiže kredit u CHF, a u auto kući mu o ovome nisu govorili. Nije mu poznato zašto su mu ponudili ovaj kredit, ali zna da je u to vrijeme većina podizala takve kredite za kupnju automobila, kao najpovoljnije kredite. Ugovor je pročitao, ali kako nije ekonomske struke, nije najbolje razumio odredbe ugovora, kao niti pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Zna da mu je prva rata kredita bila oko 980,00 kn što mu je u tom trenutku odgovaralo i radi toga se i odlučio za ovaj kredit. Nije znao da će se rata kredita mijenjati. Ne sjeća se da mu je netko posebno objašnjavao što znači kredit s valutnom klauzulom kao ni pojedine odredbe ugovora. Nije tražio kredit u drugoj valuti niti kod druge banke jer je vjerovao da je to najpovoljniji kredit kao što su mu rekli. Zadnje rate su mu bile oko 1.600,00 kn. Da mu je netko u početku objasnio da bi ta rata mogla tako rasti sigurno je da takav kredit ne bi uzeo. Mogao bi reći da je to bio kredit uzmi ili ostavi. Kada je sklopio ugovor u tom trenutku je bio zadovoljan tim uvjetima. U cijelosti je otplatio taj kredit. Za plaćanje naknade za prvo korištenja kredita nije niti znao, u auto kući su mu rekli da se odmah iz kredita podmiruju sve naknade za kredit. Nije niti bio u banci kada je podizao kredit, sve je odradio u auto kući i kod javnog bilježnika, a novac je sjeo auto kući izravno na račun. 6. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je svojim pismenim podneskom od 03. srpnja 2024. uredio tužbeni zahtjev iz točke IV., V. i VI. na način da potražuje isplatu iznosa od 646,46 eura zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, 2.054,79 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 337,56 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

7. Tuženik se u svom podnesku od 22. srpnja 2024. protivio ovako uređenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

8. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

9.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 07. prosinca 2006. na iznos od 16.249,09 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

9.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 04. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

9.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 04. srpnja 2013., i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.4. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetu poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.

10. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu, valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, nastavno: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

11.1. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.2. Nadalje prema st. 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 98. ZZP/07.

11.3. Odredbom čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

12. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, tj. tuženika, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

13. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formuliranom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku.

13.1. Stoga proizlazi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 96. i 98. ZZP/07 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 102. ZZP/07, pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

13.2. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

14. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je i ovdje primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07 i 125/07, nastavno: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 07.12.2006.

15. Nadalje, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, proizlazi da je ugovorna odredba kojom je određena naknada u iznosu od 3,30 % kredita, a koja se naplaćuje jednokratno i unaprijed, sadržana u dijelu pod odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna.

15.1. Naime, analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je odredbom čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga koja u trenutku sklapanja ugovora u visini 3,30 % iznosi 337,56 eura, te je jednokratno naplaćena prilikom zaključenja Ugovora

15.2. Sud je ocijenio da je ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora nepoštena, a time sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništetna budući se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca koja je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju, a to više što je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u jednokratnom iznosu, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu kreditnih zahtjeva, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pored navedenog u predmetnom ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada za obavljanje bankarskih usluga, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom iznosu.

16. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz točke 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

17. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope, primjene valutne klauzule, te naplate naknade za obradu kredita, provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

17.1. Vještak je u svom nalazu utvdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198- 50-3830603 utvrđen u visini od 646,46 eura.

17.2. Ukupan iznos višeplaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198-50-3830603 utvrđen je u visini od 2.054,79 eura.

17.3. Ukupan iznos plaćene naknade za obradu kredita utvrđen je u visini od 3,30 % na iznos odobrenog kredita od 16.249,09 CHF, odnosno 536,22 CHF što odgovara protuvrijednosti 2.484,86 kn po važećem tečaju na dan isplate (zaključenja ugovora) kredita (dokaz str. 22 spisa), preračunato u euro po važećem tečaju na dan 07.12.2006. za 1 eur = 7,361150 kn iznosi 337,56 eura.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita više plaćen iznos 646,46 eura zbog promjenjive kamatne stope, te je zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 2.054,79 eura na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, te zbog naplate tzv. ulazne naknade u iznosu od 337,56 eura, pa kako upravo navedene iznose tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 03.07.2024., to sud tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.

18.1. Naime, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 646,46 eura, zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.054,79 eura, te zbog ništetnosti odredbi o naknadi obrade kredita platio iznos od 337,56 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

18.2. Prema mišljenju suda tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

19. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 08. veljače 2021. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

20. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

21. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 31.05.2024. u iznosu od 100,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 03.05.2021., 21.11.2023. i 03.07.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 04.06.2024. i 20.11.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura čini ukupan iznos od 1.875,00 eura.

21.1 Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i uplaćeni trošak za pristojbu na tužbu u iznosu od 90,03 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.265,03 eura.

21.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,11 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe.

U Vinkovcima 18. prosinca 2024.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika