Poslovni broj Gž 961/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. ŠE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući žalbu nasljednika ME, zastupanog po punomoćnicima iz OD Š, M, Ž, Ivandić i Galić odvjetnicima iz Zagreba, izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O 1739/2023 od 13. ožujka 2024., 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika ME, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O 1739/2023 od 13. ožujka 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev nasljednika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbijen je prigovor zakonskog nasljednika ostaviteljice izjavljenog protiv rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Vesni Pučar kao povjereniku suda poslovni broj O 1739/2230 od 22. svibnja 2023.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žali se nasljednik ME iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga žalitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja kojima pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu.

7.Iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da je ostaviteljica u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao suvlasnik u ¾ dijela,

-da je iz dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. od 16. svibnja 2023. razvidno da je ostaviteljica na dan smrti bila vlasnik računa broj 3200172009, te da je potraživanje po tom računu utvrđeno kao ostavinska imovina u rješenju o nasljeđivanju,

-da je točkom I.B. izreke rješenja o nasljeđivanju, kao ostavinska imovina ostaviteljice utvrđena prijeporna nekretnine u omjeru od ¾ dijela,

-da su kao nasljednici ostaviteljice točkom IIl. izreke utvrđeni žalitelj ME i ŽE, te da je istom točkom izreke rješenja prijeporna nekretnina kao i tražbina po spomenutom računu kod Hrvatske poštanske banke d.d., između imenovanih nasljednika podijeljena na način da svakom pripadne po ½ dijela iste,

-da je žalitelj u prigovoru protiv rješenja o nasljeđivanju ustvrdio da je u istome pogrešno utvrđen njegov suvlasnički dio kako u odnosu na prijepornu nekretninu, tako i tražbinu po računu, iz razloga jer da je on vlasnik te nekretnine (kuće) u ¼ dijela, zbog čega da je trebalo davati 3/8 dijela, a na ½. Isto tako prigovorio je u i odnosu na veličinu suvlasničkog dijela novčane tražbine, jer da je ostaviteljicu on uzdržavao do smrti.

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud, kada je odbio prigovor žalitelja, utvrdivši da iz provedenog ostavinskog postupka nije razvidno da je ostaviteljica sačinila oporuku, sukladno čemu je ostavinsku imovinu trebalo utvrditi temeljem zakona. U svezi toga se pozvao na čl. 9. i 226. st.2. t.2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine” broj 48/2003 i dr., dalje: ZN-a).

U odnosu na navode žalitelja o uzdržavanju svoje pok. majke-ostaviteljice, pravilno sud prvog stupnja uvažava i čl. 292. st.1. Obiteljskog zakona („Narodne novine” broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ-a). Prvostupanjski sud nije prihvatio ni tvrdnje nasljednika u odnosu na prijepornu nekretninu, te je u svezi toga osnovano zauzeo stav da neovisno o činjenici da je žalitelj od ranije upisan kao suvlasnik te nekretnine u ¼ dijela, da se u ostavinskom postupku odlučuje samo o onom dijelu imovine koji čini ostavinsku imovinu, te se samo u odnosu na takvu imovinu određuju nasljedni dijelovi, cijeneći pri tome i čl. 36. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine” broj 63/2019 i dr., dalje: ZZK-a).

Obzirom na prednje odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

9.1.U odnosu na žalbene navode žalitelja kojima pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja, valja naglasiti da je iz historijata žalbe razvidno da ustraje na tvrdnjama iznesenim u prigovoru izjavljenom protiv rješenja o nasljeđivanju, dok da je iz očitovanja žalitelja do trenutka donošenja rješenja o nasljeđivanju, točnije s ročišta od 9. svibnja 2023. održanog kod javnog bilježnika razvidno da isti nije prije davanja svoje nasljedničke izjave spominjao ni darovanje, ni uzdržavanje ostaviteljice.

Posljedično navedenom, ranije spomenute žalbene tvrdnje žalitelja, kao i preslika Darovnog ugovori koja je u spis dostavljena tek uz žalbu, ovaj sud drži novim činjenicama i novim dokazima.

9.2.Shodno tome, se skreće pažnja žalitelju na čl. 175. st.2. ZN-a sukladno kojem ako tim Zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Pored toga, valja cijeniti i sadržaj čl. 352. st.1. ZPP-a, kojim je propisano da se u žalbi se ne mogu iznositi novi činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se odnose na bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se može izjaviti žalba, te se sukladno prednjem, citirana odredba primjenjuje i na žalbe protiv rješenja. Ujedno je ovdje za naglasiti da ZN ne regulira drugačije pitanje dopuštenih razloga žalbe i prigovora protiv rješenja donesenih u ostavinskom postupku. Rukovodeći se prethodno iznesenim, da kako se nove činjenice i novi dokazi, na koje žalitelj ukazuje u žalbi, prema presudi ovog suda, ne odnose na bitne povrede odredaba postupka, to se nameće zaključak da iznošenje tih činjenica odnosno dokaza u konkretnom slučaju nije dopušteno, što ima za posljedicu da ovaj sud ovlašten ulaziti u analizu osnovanosti tih žalbenih tvrdnji žalitelja.

10.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje pobijane odluke, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje žalitelj iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu, posljedično čemu se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukazuje pravilnim i utemeljenom na zakonu.

11.Slijedom obrazloženog, valjalo je odbiti žalbu, te potvrditi prvostupanjsku odluku, pozivom na čl. 380. t. 2. ZPP-a.

12.Žalitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Svjetlana Pražić