Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Gž Ovr-1350/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari po prijedlogu ovrhovoditelja Dubrovnik deluxe d.o.o. za usluge u turizmu, [adresa], OIB: 55120352484, zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici iz Zagreba, Vukovarska 224/III, protiv 1-ovršenice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, Kralja Zvonimira 54 i 2-ovršenika CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Milić Grbin, odvjetnici u Splitu, 11. brigade 8, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-237/2019- 56 od 3. svibnja 2024., dana 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr- 237/2019-56 od 3. svibnja 2024. u točki II. izreke.
II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-237/2019-56 od 3. svibnja 2024. u točki I. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćena je žalba 2-ovršenika na rješenje o ovrsi donesenom u ovoj pravnoj stvari te je u odnosu na njega ukinuto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-237/2019 od 25. travnja 2019. (u daljnje tekstu rješenje o ovrsi) i odbačen ovršni prijedlog (točka I izreke). Nadalje odgođena je ovrha u odnosu na 1- ovršenicu uz uvjet da u roku od 15 dana od dana dostave prvostupanjskog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi u kojoj parnici će se utvrditi jesu li nepoštene (ništetne) pojedine odredbe Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2000. solemniziranom po javnom bilježniku Ivanu Parlovu u Zagreba poslovni broj Ou-128/2000 dana 22. ožujka 2000. (točka II izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje odnosno podredno da se rješenje preinači u smislu žalbenih razloga.
3. Žalba ovrhovoditelja djelomično je osnovana.
4. Pošavši od utvrđenja da je 2-ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi pozivom na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 1 OZ ističući da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava u odnosu na njega budući da „specijalna punomoć“ (koja bi navodno bila ovjerena dana 06. prosinca1999. kod javnog bilježnika Radoslava Vukovića u Omišu pod brojem ovjere Ov-4133/99) nije potpisana od strane njegovog pravnog prednika JŽ, da se ovrhovoditelj tijekom postupka nije izjasnio temeljem koje punomoći je 1-ovršenica potpisala predmetni ugovor o kreditu u svojstvu punomoćnika pravnog prednika 2-ovršenika niti (kao niti njegov pravni prednik APS DELTA S.A.) u spis dostavio predmetnu punomoć (temeljem koje bi 1-ovršenica u svojstvu punomoćnika pravnog prednika 2- ovršenika potpisala predmetni ugovor o kreditu), da iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da navedena „specijalna punomoć“ nije valjano ovjerena, da pravni prednik 2-ovršenika nije potpisao predmetni ugovor o kreditu (od 21. ožujka 2000. solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Parlovu iz Zagreba pod brojem Ou-128/2000 dana 22. ožujka 2000.) odnosno da navedeni javni bilježnik nije ovjerio potpis pravnog prednika 2-ovršenika na tom ugovoru sud prvog stupnja zaključivši da predmetna „specijalna punomoć“ nije valjano ovjerena (sudski ili javnobilježnički), utvrdio je da predmetni ugovor o kreditu u odnosu na 2-ovršenika ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 28. OZ u svezi sa čl. 23. st. 1. toč. 5. OZ.
5. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da bi odredbe predmetnog ugovora o kreditu na temelju kojeg je određena ovrha protiv 1-ovršenice mogle bi biti nepoštene (ništetne) u dijelu koji se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi (a na koju ukazuje 1- ovršenica), sud prvog stupnja pozvavši se na točku 10 Zaključka zauzetog na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. po kojem postoji obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirani privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe uputio je 1-ovršenicu na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopustivosti predmetne ovrhe te odgodio ovrhu po službenoj dužnosti u odnosu na 1-ovršenicu dok se ne odluči je li ovrha dopuštena, s tim da je odgodu ovrhe sud uvjetovao pokretanjem u ostavljenom roku parnice radi nedopuštenosti ovrhe te odredio da u tom slučaju odgoda trajati do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio u dijelu rješenja koji se odnosi na odgodu ovrhe bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
7. Na žalbene navode na taj dio rješenja valja reći da 1-ovršenica u ovom postupku osporava tražbinu ovrhovoditelja navodeći da ovrhovoditelj tražbinu temelji na ništetnoj odredbi ugovora o kreditu koji je zaključen u valuti CHF koju 1-ovršenica smatra nepoštenom. U konkretnom slučaju nepoštenost ugovornih odredbi spornog ugovora o kreditu još nije ispitana tijekom sudske kontrole spornog ugovora niti je sudska kontrola spornog ugovora okončana pravomoćnom odlukom. Kako je u ovršnom postupku sud ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane OZ, a odredbama OZ nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno i u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14, unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi. Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud uputi ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je propisano čl. 52. st. 3. OZ, što je u konkretnom slučaju sud zaključkom i učinio, te da odgodi ovrhu po službenoj dužnosti (u odnosu na 1-ovršenicu) dok se u parničnom postupku ne odluči je li ovrha dopuštena.
8. Kako nisu uočeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 50. st. 5. OZ, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, a u svezi čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja u tom dijelu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.
9. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da bi 2-ovršenik nepravodobno podnio žalbu o kojoj je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju donio odluku. To iz razloga što je 2-ovršenik predmetno rješenje o ovrsi zaprimio 3. svibnja 2019. a kako to proizlazi iz dostavnice koja prileži listu 22 spisa a žalbu podnio 13. svibnja 2019. (list 25 spisa) dakle u zakonom propisanom roku.
10. Žalbeni navodi kojima žalitelj ističe kako potvrđena privatna isprava, kao u konkretnom slučaju predmetni ugovor o kreditu, ima, u smislu odredbe čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94 i 162/98) snagu javnobilježničke isprave nisu odlučni. Naime nije sporno da takva isprava ima svojstvo ovršne isprave međutim u ovoj pravnoj stvari sporno je da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja ovršnu ispravu u odnosu na 2-ovršenika s obzirom na tvrdnju 2-ovršenika da njegov prednik taj ugovor nije potpisao pa onda slijedom toga niti prihvatio prava i obveze koje iz njega proizlaze. To iz razloga što 2-ovršenik tvrdi da njegov prednik nije potpisao predmetni ugovor niti "specijalnu punomoć" koja je navodno bila ovjerena 6. prosinca 1999. kod javnog bilježnika Radoslava Vukovića u Omišu pod poslovnim brojem Ov-4133/99. Navedeni prigovor u tom smislu predstavlja žalbeni prigovor iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ odnosno prigovor da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj na temelju te ovršne isprave nije protiv 1-ovršenika ovlašten tražiti ovrhu.
10.1. Kako je međutim ovrhovoditelj u ovoj pravnoj stvari dostavio u spis "specijalnu punomoć" ovjerenu po javnom bilježniku sud prvog stupnja pravilno je trebao, u smislu odredbe čl. 52. st. 3. OZ, zaključkom uputiti 1-ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog tog razloga, odnosno zbog razloga iz kojih je žalbu i izjavio.
11. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu, temeljem čl. 380. st. 2. ZPP pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem te postupiti u smislu naprijed navedenog.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
