Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-63/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u predmetu osiguranja predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, Trg bana Jelačića 6 Zagreb, OIB: 96423371665, protiv protivnika osiguranja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Dalmatinska br. 18/II, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na fiducijantovom pravu na nekretninama, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2897/2020-2 od 07. prosinca 2020., dana 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2897/2020-2 od 07. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova žalbe u svoti od ukrupno 13124,00 EUR ( 98.882,81 kn).

Obrazloženje

1. Predlagateljica osiguranja podnijela je prvostupanjskom sudu 13. studenoga 2020. protiv protivnika osiguranja prijedlog za osiguranje novčane tražbine na nekretninama protivnika osiguranja i predložila da sud donese sljedeće:

„

RJEŠENJE O OSIGURANJU

Na temelju ovršne isprave – izvršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Služba za suzbijanje poreznih prijevara KLASA: ST-UP/I-215- 02/13-01/16, od 03. lipnja 2019., a radi osiguranja novčane tražbine Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg S. Radića 1, Zagreb, u iznosu od 5.684.382,91 kn, kao i troškova ovog postupka osiguranja sa zateznom kamatom za predlagatelja osiguranja Republiku Hrvatsku, koja na taj iznos teče od dana donošenja rješenja o osiguranju pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

određuje se osiguranje

I. Uknjižbom založnog prava na fiducijantovom pravu koju ima na nekretninama koja su u potonjem suvlasništvu protivnika osiguranja u ½ dijela i to na nekretninama opisanim u zemljišnim knjigama i u knjizi položenih ugovora kao:

- 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), ulični lokal od dvije prostorije koji se nalazi na lijevoj strani ulaza u zgradu, koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to stambena zgrada u [adresa] sa dvorištem, sagrađena na č.k.br. 2791/1, površine 82 čhv, odnosno 295 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 5 i dvorište Metnička ulica, površine 106 čhv odnosno 381m[2,] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- k. č. br [katastarska čestica] kuća br. 55, I [adresa] i dvorište površine 192 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- poslovni prostor – lokal br.6 u prizemlju, površine 18,33 m[2] , koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest.br. 1138/7, upisana u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina];

- poslovni prostor PP3, površine 21,77 m[2] u prizemlju koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest.br. 1138/7, upisana u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina];

II. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se naznačiti ovršnost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena (članak 297. stavak 2. Ovršnog zakona).

III. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. (članak 298. stavak 1. Ovršnog zakona)."

2. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog za osiguranje i 07. prosinca 2020. pod brojem Ovr-2897/2020-2 donio predloženo rješenje o osiguranju odredivši ga prema predlagateljičinom prijedlogu od 13. studenog 2020., a predlagateljici je odredio trošakove u svoti od 1.000,00 kn.

3. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je protivnik osiguranja s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlog za osiguranje odbije odnosno odbaci ili da se pobijano rješenje ukine, a predlagateljicu obveže platiti protivniku osiguranja procesni trošak u svoti od ukupno 98.882,81 kn. 4. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi:

- da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 5.684.382,91 kn pa predlaže sudu utvrditi vrijednost predmeta spora u tom iznosu (točka II. žalbe);

- da je sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje ( točka III. žalbe);

- da je pobijano rješenje formalnopravno neispravno i to:

a) zbog činjenice da je prijedlog potpisan fizički rukopisom zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i predan sudu u klasičnom tiskanom, isprintanom obliku, umjesto da je prijedlog potpisan elektronski i predan sudu putem sustava e- komunikacije;

b) zbog činjenice da prijedlog za osiguranje ne sadrži sve nužne sastojke propisane člankom 39. stavak 1. OZ-a (osobito podatak o OIB [osobni identifikacijski broj]u i adresi zamjenice ODO-a Zagreb, gospođe MR, koja je prijedlog potpisala);

c) zbog nedostatka aktivne legitimacije predlagateljice biti predlagateljicom osiguranja, odnosno nastupati u svojstvu vjerovnika i predlagatelja osiguranja glede predmeta novčane tražbine jer da predlagateljica osiguranja nije dokazala da bi Grad Zagreb povjerio Poreznoj upravi poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom ove vrste poreza kao što nije ni dokazao da bi za takvo eventualno - ničim dokazano - povjeravanje ministar financija dao suglasnost;

- da ne postoji novčana tražbina tj. dug protivnika osiguranja prema Gradu Zagrebu;

- da je sud odredio osiguranje premda je činjenično netočan opis nekretnina tj. da postoji nepodudarnost oznake u pobijanom rješenju u odnosu na podatke o tim nekretninama vidljive iz zemljišnoknjižnih izvadaka i unatoč pravno apsolutno neispravnom koncipiranju predmeta ovrhe kao svojevrsnog mješovitog instituta ovrhe na tražbini i ovrhe na nekretnini.

4.1. Zaključno pod točkom 10. žalbe protivnik osiguranja ukazuje da je uknjižba prava vlasništva na fiducijara zapreka donošenju pobijanog rješenja, te ukazuje na sudsku praksu i to rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž Ovr-632/16, od 25. studenoga 2016., Gž Ovr-347/16-2, od 11. rujna 2017. kao i Gž-1128/07, od 12. studenoga 2007.

5. Predlagateljica osiguranja odgovorila je na žalbu. Odgovor na žalbu je nepravovremeno izjavljen, ali je dostavljeno ovom sudu, pa je ovaj sud primjenom članka 359. stavak 3. ZPP-a odgovor na žalbu uzeo u obzir jer je to bilo moguće obzirom da odluka o žalbi nije donesena prije dostave odgovora na žalbu.

5.1.Predlagateljica osiguranja predložila je žalbu odbiti kao neosnovanu.

5.2. Glede žalbenog navoda iz točke II. žalbe predlagateljica osiguranja navodi da je člankom 21. OZ-a, a u svezi s člankom 39. ZPP-a, propisano da ako se zahtijeva ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora se određuje prema iznosu potraživanja koje treba osigurati. Ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, kao vrijednost predmeta spora uzima se vrijednost predmeta zaloga. S obzirom da su predmetne nekretnine (idealni dijelovi od jedne polovice dijela) opterećene založnim pravom u iznosu od 310.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, da te nekretnine vrijede manje od tražbine predlagateljice osiguranja, odnosno da nekretnina koja nije opterećena založnim pravom vrijedi više od one koja je opterećena založnim opravom, tj. da vrijednost nekretnine opterećene hipotekom se utvrđuje umanjenjem njezine vrijednosti za iznos upisane hipoteke i da je stoga pravilno određena vrijednost predmeta spora.

5.3. U odnosu na žalbenu tvrdnju da je predlagateljica osiguranja trebala prijedlog sačiniti i potpisati elektroničkim putem i isti poslati isključivo putem sustava e- komunikacije, predlagateljica ističe razloge nepostupanja zbog više sile i u odgovoru na žalbu elaborira razloge zbog ikojih je izostala dostava prijedloga elektroničkim putem (oštećenje proslovnih prostorija potresom koja su za posljedicu imala nemogućnost instaliranja informatičke opreme koja bi omogućavala elektroničku komunikaciju).

5.4. Predlagateljica osiguranja osporava i postojanje žalbenog razloga nedostatka aktivne legitimacije predlagateljice osiguranja i ukazuje da ovlaštenja, odnosno aktivnu legitimaciju, predlagateljica osiguranja crpi iz članka 3. stavka 2. OZ-a, u vezi članka 51. i člankom 138. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ) kojim je propisano da poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza, dakle i poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, obavlja Republika Hrvatska za račun Grada Zagreba (čija su ta proračunska sredstva prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - "Narodne novine" 127/17, i Zakonu o lokalnim porezima -"Narodne novine" 115/16 i 101/17), a osnovanost žalbenog navoda o nedostatku suglasnosti ministra financija za utvrđivanje i naplatu poreza u korist Grada Zagreba, predlagateljica osiguranja otklanja tvrdnjom da se time ulazi u sam sadržaj i valjanost osnove, rješenja ministarstva financija, koja nije niti može biti predmetom ovog postupka već poreznog postupka, a da iz poreznog rješenja u točki II. proizlazi navedena suglasnosti tj. da je u poreznom postupku sporno pitanje, odnosno navedena suglasnost, riješeno kao prethodno pitanje.

5.5. Također ocjenjuje neosnovanim i žalbeni navod da tražbina ne postoji, obzirom da suprotno proizlazi iz ovršnog rješenja koje je osnova za osiguranje, kao što je neosnovan i žalbeni navod kako je koncept prijedloga za osiguranje činjenično i pravno neosnovan, a vezano za žalbeni navod o opisima nekretnina u prijedlogu za osiguranje (da su netočnog opisani) navodi da baš suprotno proizlazi iz verificiranih ZK izvadaka i da je potpuno jasno o kojim se nekretninama radi, a ukazuje i da inzistiranje na pretjeranom pravno formalizmu ima za posljedicu negiranje vladavine prava što je nedopustivo u demokratskom društvu i poziva se na stajalište Europskog suda za ljudska prava u više odluka.

5.6. Konačno, vezano za žalbeni navod da je upis fiducijantovog prava u zemljišnim knjigama, odnosno upis prava vlasništva nekretnine u korist fiducijara, zapreka za donošenje pobijanog rješenja, poziva se na zaključke sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđene vrijednosti predmeta spora jer kako to pravilno navodi predlagateljica osiguranja u odgovoru na žalbu, predmet osiguranja je davanje osiguranja odnosno ustanovljenje založnog prava, gdje vrijednost predmeta zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, pa je pravilnom primjenom članka 39. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u svezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/2, 114/22 i 6/24; dalje OZ) VPS određen, ne prema vrijednosti osigurane tražbine, nego prema vrijednosti zaloga.

8. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe protivnika osiguranja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud odredio osiguranje na temelju valjane isprave te da pobijano rješenje nije doneseno uz neku od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao da nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 3., 5. i 6. OZ-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti (članak 50. stavak 5. OZ-a).

9. Neosnovano protivnik osiguranja u žalbi pobija rješenje o osiguranju tvrdnjom da "prvostupanjski sud nije bio ovlašten donijeti pobijano rješenje temeljem formalno pravno nevaljanog prijedloga za osiguranje" jer da prijedlog ne sadrži sve potrebno iz članka 39. stavak 1. OZ-a - ne sadrži osobni identifikacijski broj i adresu zakonskog zastupnika predlagateljice osiguranja. Naime, nadležno državno odvjetništvo prema članku 36. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu nije zakonski zastupnik stranke u smislu članku 80. ZPP-a, nego zastupnik Republike Hrvatske po zakonu. Stoga prijedlog za ovrhu nije nepotpun, kako to neutemeljeno tvrdi u žalbi protivnik osiguranja. Prijedlog sadrži osobni identifikacijski broj predlagateljice osiguranja i nadležnog državnog odvjetništva pa prema članku 4. stavak 39. OZ-a nije bilo zapreke da se na temelju podnesenog prijedloga za osiguranjem donese pobijano rješenje.

10. U ocijeni žalbenoga prigovora protivnika osiguranja da je prijedlog trebalo uputiti elektronskim putem i isto tako ga i potpisati elektroničkim potpisom, valja uputiti na odredbe OZ-a i Pravilnika o obrascima u ovršnom postupku, način elektroničke komunikacije između sudionika i načinu dodjele u rad javnom bilježniku ("Narodne novine" 43/21 i 94/21; dalje Pravilnik).

10.1. Prema članku 6. stavka 1. i 2. Pravilnika prijedlog za ovrhu, koji se podnosi sudu od strane vanjskog korisnika sustava, podnosi se potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom u elektroničkom i strojno čitljivom obliku. Prema podacima iz obrasca prijedloga za ovrhu koje je ovrhovoditelj popunio, u sustavu elektroničke ovrhe formirat će se prijedlog za ovrhu za svaki pojedini slučaj. Nadalje, člankom 9. stavak 5. Pravilnika propisano je da se prijedlog za ovrhu koji ne sadrži obvezne podatke propisane člankom 39. Ovršnog zakona ne može podnijeti putem sustava elektroničke ovrhe te se iznimno u tom slučaju prijedlog za ovrhu može podnijeti sudu u fizičkom (papirnatom) obliku. Odredbom članka 39. stavak 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja. Dakle, prijedlog za ovrhu koji ne sadrži valjani elektronički potpis ne bi se mogao niti podnijeti putem sustava elektroničke ovrhe.

10.2. Imajući u vidu sadržaj i formu podnesenog prijedloga, prijedlog nema nedostataka zbog kojih se ne bi po njemu moglo postupati, a imajući u vidu i objektivne okolnosti iskazane u odgovoru na žalbu, taj žalbeni navod i prema ocjeni ovog suda usmjeren je ka pretjeranom formalizmu.

11. Neosnovane su i žalbeni navodi o nedostatku aktivne legitimacije predlagateljice osiguranja pa se žalitelj upućuje na odredbe Općeg poreznog zakona. Ovlaštenje, odnosno aktivnu legitimaciju predlagateljica osiguranja crpi iz članka 3. stavka 2. OZ- a, a u vezi s člankom 51. člankom 138. OPZ-a, kojim je propisano da poslove u vezi sa utvrđivanjem i naplatom poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obavlja Republika Hrvatska za račun Grada Zagreba (čija su to proračunska sredstva sukladno Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - Narodne novine 127/2017 i Zakonu o lokalnim porezima - Narodne novine 115/2016, 101/2017).

12. Neosnovan je i ničim argumentiran žalbeni navod kojim se osporava postojanje bilo kakve tražbine predlagatelja ili Grada Zagreba prema protivniku osiguranja, odnosno navod kojim žalitelj izričito osporava da bi dugovao predlagatelju, odnosno Gradu Zagrebu bilo koji novčani iznos, a svakako ne onaj iz isprave koji se osigurava u ovom predmetu. Taj je navod neargumentiran i svodi se na golu tvrdnju. Neosnovan je i žalbeni navod kojim se osporava pravilnost pobijanog rješenja zbog opisa nekretnina.

13. I konačno pravilno je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje, utvrdivši da je protivnik osiguranja potonji vlasnik predmetnih nekretnina, dok je prethodni vlasnik treća osoba. To međutim ne znači da se na potonjem vlasništvu protivnika osiguranja ne može provesti zasnivanje prisilnog založnog prava. Naime, prema članku 319. OZ-a protivnik osiguranja, odnosno potonji vlasnik ovlašten je, bez pristanka predlagatelja osiguranja, odnosno prethodnog vlasnika, prenesenu nekretninu opteretiti hipotekom u korist nekog drugog vjerovnika, osim ako zabrana opterećenja od strane protivnika osiguranja nije zabilježena u zemljišnoj knjizi na temelju sporazuma iz čl. 310. stavak 1. istog Zakona ili naknadnog sporazuma stranaka sastavljenog na jedan od načina predviđenih za sklapanje toga sporazuma. Zasnivanje hipoteke iz stavka 1. ovoga članka ne oduzima pravo predlagatelju osiguranja da s nekretninom raspolaže kao da hipoteka na njoj nije upisana, a iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine najprije će se namiriti tražbina predlagatelja osiguranja, a zatim tražbina hipotekom osiguranog vjerovnika dok će preostali iznos javni bilježnik predati protivniku osiguranja odnosno potonjem vlasniku. Dakle, iz citiranog zakonskog propisa vidljivo je da je potonji vlasnik ovlašten bez pristanka prethodnog vlasnika nekretninu na koju je upisan kao potonji vlasnik opteretiti hipotekom za korist drugog vjerovnika pa kada je to ovlašten učiniti osnivanjem dobrovoljne hipoteke tada je moguće to njegovo potonje vlasništvo opteretiti osnivanjem prisilnog založnog prava u smislu članka 296. OZ-a. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. proizlazi da je u slučaju ovrhe protiv predlagatelja osiguranja, odnosno prethodnog vlasnika, predmet ovrhe "pravo" koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja te predmet ovrhe ne bi bio predmet prava vlasništva (nekretnina ili pokretnina) koje je preneseno na fiducijara, fiducijant bi svakako imao pravo istaknuti izlučni prigovor u ovrsi koju bi pokrenuo treći nad predmetom osiguranja kao da je predlagatelj osiguranja njegov punopravni ovlaštenik. Također prema pravnom stavu koji je zauzet na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 12. travnja 2016., predmet ovrhe u slučaju fiducijarnog vlasništva je imovinsko pravo, a ne nekretnina i u postupku ovrhe protiv fiducijarnog vjerovnika vrijednost prava se utvrđuje prema visini osigurane tražbine, a dosudom prava fiducijarnog vjerovnika na kupca prelazi tražbina osigurana ugovorom o fiduciji i tražbina iz osnovnog pravnog posla. Kada se radi o postupku ovrhe protiv fiducijarnog dužnika vrijednost prava se utvrđuje procjenom vrijednosti nekretnine umanjene za iznos osigurane nenamirene tražbine. Dakle, iz naprijed navedenog po ocjeni ovoga suda proizlazi da činjenica što je nekretnina upisana na treću osobu kao prethodnog vlasnika (fiducijara) ne sprječava ovrhu protiv potonjeg vlasnika (fiducijanta). S obzirom da je moguća ovrha na nekretnini potonjeg vlasnika samim time moguće je i prisilno zasnivanje založnog prava kao mjera osiguranja iz čl. 296. OZ-a zbog čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog za prisilno zasnivanje založnog prava.

14. U odnosu na žalbene nadvode protivnika osiguranja kojim se poziva na neke odluke drugostupanjskih sudova, valja navesti da su sve odluke koje je protivnik osiguranja dostavio uz svoju žalbu, donesene prije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske 30. rujna 2010. broj U-III-3303/2008, te da sudska praksa nakon zajedničkog sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2016., sadrži i suprotne odluke, kao na primjer Županijski sud u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, rješenje Gž Ovr- 565/21 od 24. rujna 2021. odnosno Gž Ovr-202/22 od 14. travnja 2022., Županijski sud u Splitu rješenje br. Gž Ovr-260/19 i Gž Ovr-320/22, Županijski sud u Zagrebu rješenjem br. Gž Ovr-1301/2024.

15. Zbog svega naprijed navedenog po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog predlagateljice osiguranja i odredio mjeru osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na fiducijantovom pravu na nekretninama.

16. Stoga je žalbu protivnika osiguranja valjalo odbiti kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, a u vezi člankom 21. stavak 1. OZ-a.

17. Žalitelj nije uspio u žalbi pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti kao neosnovan kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 166. ZPP-a, a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Marija Vetma