REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-15569/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Blažević, u pravnoj stvari tužiteljice JSI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Tamari Crnkić Gotovac i Mateu Ercegu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika XII GIMNAZIJA iz Zagreba, Gjure Prejca 2, OIB: 86748053139, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, tajnice škole, dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku XII GIMNAZIJA, Gjure Prejca 2, Zagreb, OIB: 86748053139 da tužiteljici JSI iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 209,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

– na iznos od 58,47 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

– na iznos od 64,19 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

– na iznos od 64,07 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

– na iznos od 23,08 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate; izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku XII GIMNAZIJA, Gjure Prejca 2, Zagreb, OIB: 86748053139 da tužiteljici JSI iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 343,75 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godine. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine jer iste predstavljaju kolektivni ugovor. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su dana 27. studenog 2015. godine, s početkom isplate od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtijeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1. Zakona o radu. Da su ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu proizlazi iz slijedećeg: Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4 prosinca 2015. godine. Dokaz: uvid u priopćenje za javnost DZS-a od 27.11. 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine te objavu procjene DZS-a od 4. 12. 2015. godine – pod 7. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII c. st. 3 Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za „mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dokaz: objava procjene DZS-a tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. – pod 8. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. godine. Budući je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn za mjesec siječanj 2017. godine umjesto 5.415,37 kn, to postoji dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći, a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je nesporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika prema Ugovoru o radu, te da je 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata visoke znanosti i obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kao i Dodaci Sporazumu od 13. listopada 2009. i Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Osporava pravnu valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Ovo iz razloga jer kod sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potrebno je utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio, jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjena kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora. Slijedom navedenog, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26. listopada 2011. Tuženik također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili kolektivni pregovori te nikada nije ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama članka 186. Zakona o radu/1995, i članka 254. Zakona o radu/2009. Također, osporavaju se i činjenični navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn bruto. Također, osporavaju se navodi tužbe da je u primjeni članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužitelj s obzirom da je člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajalo. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III do V Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužitelj za povećanjem osnovice plaće. Osim navedenog, budući Izmjene i Dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izveden je uvid u dokumentaciju iz spisa.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od lipnja 2016. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da joj je tuženik od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, kako to proizlazi iz obračunskih lista koje prileže spisu. Također nije sporna visina potraživanja tužiteljice. Sporno je pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužiteljici obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

7. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

8. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

9. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopad 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

10. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

11. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

12. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

13. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

14. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

15. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te donijeti presudu kao u izrijeci.

16. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška tužiteljice određena je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

18. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska (Tbr 8/1), za zastupanje na dva ročišta (Tbr. 9/1) i ročištu za objavu presude, što ukupno iznosi 275,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos na ime 25% PDV-a (Tbr 42.) što sveukupno iznosi 343,75 eur koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

19. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) koja propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja oduke pa do naplate.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sutkinja:

Vanda Blažević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku