REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1054/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja 1. TVL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, iz Varaždina, Pavlinska 5 i 2. Ministarstva financija, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, 2. Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: 99455464348, koju zastupa opunomoćenica TV, odvjetnica u [adresa] i 3. Liburnia Riviera Hotela d.d., Opatija, Maršala Tita 198, OIB: 15573308024 , koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, Supilova 6/III, radi naknade za oduzetu imovinu, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-944-03/22- 01/01, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 3. ožujka 2023. i rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odijela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji KLASA: UP/I-942-05/12-01/02, URBROJ: 2170-03-06/9- 22-84 od 23. svibnja 2022.

II. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi Gradu Opatiji solidarno naknade troškove upravnoga spora u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

III. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi Liburnia Riviera Hoteli d.d. solidarno naknade troškove upravnoga spora u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu za obnovu postupka Liburnia Riviera Hotela d.d., ovdje zainteresirane osobe, rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odijela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji KLASA: UP/I- 942-05/12-01/02, URBROJ: 2170-03-06/9-22-84 od 23. svibnja 2022., u točki 1. poništeno je pravomoćno djelomično rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-942-05/97- 01/30, URBROJ: 2170-85-01-08-53-AR od 20. svibnja 2008., u dijelu izreke pod točkom 1. alineja 3 kojom je FV, ovdje prvotužitelju, vraćena u vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt od 2570 m[2] u cijelosti, te zamijenjeno novim kojim se prvotužitelju daje u vlasništvo dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod novom oznakom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2089 m[2] u 1862/2089 dijela, a u preostalom dijelu ostaje upisano vlasništvo Grada Opatije, ovdje zainteresirane osobe, kako je prikazano na geodetskoj skici lica mjesta izrađenoj po geodetskom vještaku Sandru Viškaniću, dipl.ing.geod., iz društva Nekretnine d.o.o. Točkom 2. je određeno da je obveznik vraćanja navedene nekretnine ovdje zainteresirana osoba Grad Opatija. Točkama 4.,5. i 6. je utvrđeno da prvotužitelju pripada pravo na naknadu za dio k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oznake k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 1100 m[2] , u vlasništvu Grada Opatije, za što mu je određena naknada u iznosu od 40.476,98 kuna, koje je obveznik Ministarstvo financija, ovdje drugotužitelj. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo u bitnom navodi da je obnova postupka određena na temelju prijedloga zainteresirane osobe Liburnia Riviera Hotela d.d., kojoj nije omogućeno sudjelovanje u postupku, te Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, koji su uz zahtjev priložili rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/95- 01/453, URBROJ: 563-04-403/95-04 od 5. srpnja 1995., iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u dijelu od 1100 m[2] u postupku pretvorbe ušla u temeljni kapital Liburnia Riviera Hotela d.d., a koja isprava da predstavlja činjenicu i novi dokaz, koji bi da su bili poznati u vrijeme donošenja rješenja o povratu, mogli dovesti do drukčijeg rješenja stvari, kako je po provedenom postupku obnove i odlučeno, budući da se prema odredbi članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća.

2. Protiv navedenog rješenja ovdje tužitelji TVL i Ministarstvo financija, izjavili su žalbe koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-944- 03/22-01/01, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 3. ožujka 2023. odbio. 3. Tužitelji TVL i Ministarstvo financija su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe kojima osporavaju zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja, a koje tužbe je Sud sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spojio u jedan predmet.

3.1. Tužitelj TVL u tužbi i kasnijem podnesku u prvom redu navodi da zainteresirana osoba Liburnia Riviera Hoteli d.d. u postupku po prijedlogu za obnovu nije dokazala koji dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1100 m[2] je procijenjen u temeljnom kapitalu društva. S tim u svezi ističe da u svom zaključku i mišljenju vještak u postupku po prijedlogu za obnovu navodi kako u elaboratu procjene vrijednosti ne postoji grafički prikaz iz kojeg bi se nedvojbeno moglo utvrditi na koji dio stare k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] se odnosi površina od 1100 m[2] koja je procijenjena u temeljni kapital društva Liburnia Riviera Hotela d.d. te da je ta površina rekonstruirana na temelju pokazivanja predstavnika Liburnia Riviera Hoteli d.d. na terenu, ali da zadatak vještaka nije bio da rekonstruira površinu koja je unesena u temeljni kapital na temelju pokazivanja predstavnika Liburnia Riviera Hotela d.d., već da identificira dio nekretnine prema pokazivanju predstavnika i takvo pokazivanje sučeli elaboratu pretvorbe Liburnia Riviera Hotela d.d. Nastavno navodi kako vještak s obzirom na vlastito utvrđenje i nepostojanje grafičkog prikaza dijela nekretnine unesene u temeljni kapital nije mogao na nedvojben način identificirati sporni dio nekretnine prema elaboratu pretvorbe, te da kao supstitut takvom nedvojbenom načinu i metodi nije moglo poslužiti pristrano i ugrubo pokazivanje navodnog predstavnika Liburnia Riviera Hotela d.d. koje se nije moglo ni na koji način provjeriti, sučeliti ili komparirati. Nadalje navodi da zainteresirana osoba Liburnia Riviera Hoteli d.d. kao jedini dokaz da je predmetna nekretnina unesena u društveni kapital društva sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća prilaže predmetno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, ali da prijeporna imovina nije mogla biti unesena u temeljni kapital Liburnia Riviera Hoteli d.d. samo temeljem predmetnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa da stoga stoga nisu niti bile ispunjene pretpostavke iz odredbi članka 53. Zakona o naknadi. Pojašnjava da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju po svojem sadržaju i namjeni isprava o činjenicama o kojima Hrvatski fond za privatizaciju vodi službenu evidenciju, pa da slijedom toga ima pravnu prirodu potvrde procijenjene vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe temeljem Zakona o pretvorbi, kojom se potvrđuje da je u postupku pretvorbe za predmetnu nekretninu izvršena procjena vrijednosti. S tim u svezi nadalje navodi da je tuženik trebao ocijeniti i prigovor ništetnosti odnosno pravne valjanosti predmetnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, radi povrede Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba, koji je stupio na snagu 14. prosinca 1990., a kojim Zakonom da je bilo zabranjeno vršiti prijenos imovine stečene nacionalizacijom i konfiskacijom, za što da je bilo je propisano da je pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno navedenim odredbama ništav. Nadalje navodi da iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako Liburnia Riviera Hoteli d.d. u vrijeme procjene vrijednosti temeljnog kapitala nisu imali upisano pravo upravljanja, raspolaganja ili korištenja predmetnom nekretninom. Također navodi da zainteresirana osoba Liburnia Riviera Hoteli d.d.nije dokazala da bi temeljem valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine pa se stoga ne može smatrati trećom osobom sukladno odredbama članka 52. Zakona o naknadi. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka te primjeni ustavnosudsku i sudsku praksu na koju se poziva u tužbi pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i rješenje prvostupanjskog tijela.

3.2. Tužitelj Ministarstvo financija u tužbi u bitnom navodi da iz izreke prvostupanjskog rješenja proizlazi da dio od 1862/2089 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne odgovara samo oduzetoj nekretnini stare oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nego i dijelovima nekih drugih nekretnina, a da iz obrazloženja drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja nije razvidno kojim nekretninama i u kojem dijelu. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci se u odgovoru na tužbu u prvom redu pridružuje navodima tuženika. Dodaje da su neosnovani navodi prvotužitelja koji se poziva na Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnika, odnosno u vlasništvo drugih fizičkih i pravnih osoba, na način kako ga tumači prvotužitelj. Pojašnjava da je iz toga Zakona vidljivo da zabrana na koju se prvotužitelj poziva važi samo do donošenja propisa o pretvorbi prava društvenog vlasništva, a u konkretnom slučaju ovdje do donošenja Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Smatra da je iz provedenog postupka i predočenih dokaza tijelo prvog stupnja pravilno utvrdilo da je pravni prednik Liburnia Riviera Hoteli d.d. imao izvanknjižno pravo korištenja prijepora u dijelu u kojem je iskazan kao imovina procijenjena u pretvorbi. Nadalje navodi da na to osim utvrđenja upravnog tijela ukazuje i činjenica da je prijepor 1948. godine uknjižen sa pravom upravljanja Hotelskog poduzeća Opatija koje je nesumnjivo pravni prednik Liburnia Riviera Hotela d.d. Dodaje da je Vrhovni sud već u nizu presuda sudio da, u okviru tadašnjeg društvenog uređenja formalni prijenos prava korištenja sa bivše općine na društveno poduzeće nije presudan kada se preispituje pravo na pretvorbu. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5.1. U kasnijem podnesku zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci navodi da je prvostupanjskom tijelu podnesen prijedlog za obnovu postupka iz razloga što je utvrđeno da je prvotužitelj u vrijeme oduzimanja predmetnih nekretnina bio mađarski državljanin, za kojeg je pitanje naknade rijeđeno međudržavnim sporazumom, pa stoga predlaže da Sud prekine spor do odluke o navedenom prijedlogu.

6. Zainteresirana osoba Liburnia Riviera Hoteli d.d. u odgovoru na tužbu u prvom redu ističe da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/95-01/453, URBROJ: 563-04-403/95-04 od 5. srpnja 1995. jasno proizlazi da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u dijelu od 1100 m[2] u postupku pretvorbe ušla u temeljni kapital Liburnia Riviera Hotela d.d., a da je sukladno odredbi članka 53. Zakona o naknadi isključena mogućnost naturalne restitucije nekretnine koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća i da u upravnoj stvari određivanja naknade za oduzete nekretnine upravno tijelo nije ovlašteno utvrđivati zakonitost ili eventualnu nezakonitost postupka pretvorbe. S tim u svezi nadalje ističe da činjenica da u elaboratu pretvorbe ne prileži točna skica na kojoj bi bilo prikazano predmetnih 1100 m[2] ne čini prvostupanjsko rješenje nezakonitim, već da je prvostupanjsko tijelo u nedostatku skice pravilno na temelju provedenog vještačenja i saslušanjem svjedoka, životno i logično zaključilo da je u pretvorbi u temeljni kapital društva Liburnia Rivieri Hotela d.d. uneseno upravo onih 1100 m[2] koje je poduzeće Liburnia Rivieri Hoteli koristilo. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

7. Zainteresirana osoba Grad Opatija u odgovoru na tužbu u bitnom iznosi istovjetne navode kao tuženik i druge zainteresirane osobe i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

8. Sud je zakazao ročište za raspravu za 22. studenog 2024., na koje su pristupile sve stranke osim tužitelja Ministarstva financija i tuženika, a kako su i te stranke uredno pozvane, ročište održao u njihovom odsustvu.

8.1. Stranke su na ročištu u bitnom izjavile da ostaju kod dotadašnjih navoda.

9. Među strankama je u ovome sporu sporno je li u obnovljenom postupku pravilno odlučeno o povratu nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev oba tužitelja nije osnovan.

12. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je obnova pravomoćno okončanog postupka iz predmeta ovoga spora, kao što je uvodno navedeno, određena iz razloga što iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/95-01/453, URBROJ: 563-04-403/95-04 od 5. srpnja 1995. proizlazi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], za koju je određen naturalni povrat, u dijelu od 1100 m[2] u postupku pretvorbe ušla u temeljni kapital Liburnia Riviera Hotela d.d.

12.1. Nadalje je uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud utvrdio da se i u elaboratu procjene vrijednosti objekta i pripadajućeg uređenog zemljišta, investitora DP Liburnia Riviera Hoteli, znak 75/43-91 iz prosinca 1991., također navodi da je dio nekretnine z.č. 868/1 površine 2570 m[2] procijenjen u društveni kapital. Pritom je u elaboratu navedeno da je u vlasništvu treće osobe 1470 m[2] predmetne z.č. 868/1, čime se oduzimanjem površine u vlasništvu treće osobe od ukupne površine dolazi do površine od 1100 m[2] .

12.2. Slijedom navedenog je Sud utvrdio da je u upravnom postupku pravilno na razini izvjesnosti utvrđeno da je nekretnina ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] u dijelu od 1100 m[2] u postupku pretvorbe ušla u temeljni kapital Liburnia Riviera Hotela d.d.

13. Prema odredbi članka 53. zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

14. Nadalje, Sud prihvaća obrazloženje tuženika, koje je izraženo i u više presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, da se u postupku naknade za oduzetu imovinu ne može preispitivati zakonitost pretvorbe kojom su obuhvaćene nekretnine koje su predmetom povrata.

15. Stoga su slijedom do sada navedenog upravna tijela pravilno odlučila da se predmetna nekretnina ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] ne može u cijelosti vratiti u vlasništvo prvotužitelja, jer u površini od 1100 m[2] u postupku pretvorbe procijenjena u temeljni kapital Liburnia Riviera Hotela d.d.

16. Nadalje, uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio, što među strankama nije sporno, da se u elaboratu pretvorbe ne nalazi točna skica na kojoj bi bilo prikazano predmetnih 1100 m[2] , te da je predmetna površina u upravnom postupku utvrđena na temelju nalaza mjerničkog vještaka i kazivanja predstavnika Liburnia Riviera Hotela d.d.

16.1. Međutim, neovisno o tome što se u elaboratu pretvorbe ne nalazi točna skica koja bi prikazivala predmetnu površinu, budući da je izvjesno da je površina od 1100 m[2] nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] procijenjena u društveni kapital, nekretnina ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] više ne može biti predmetom naturalnog povrata u cijelosti, pa je od naturalnog povrata trebalo izuzeti dio nekretnine za koji se logički i životno može zaključiti da je procijenjen u društveni kapital, a to je prema mišljenju Suda, dio nekretnine koji je prema kazivanju predstavnika Liburnia Riviera Hotela d.d. prednik tog društva koristio i koji odgovara površini od 1100 m[2] .

17. Stoga su prema ocijeni Suda upravna tijela pravilno odredila naturalni povrat k. č. br. [katastarska čestica] u 1862/2089 dijela, budući da k. č. br. [katastarska čestica] u predmetnom dijelu odgovara novoformiranim k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu 948, a k. č. br. [katastarska čestica] prema utvrđenju mjerničkog vještaka u cijelosti odgovara površini procijenjenoj u društveni kapital, dok je novoformirana k. č. br. [katastarska čestica], čija je ukupna površina 2089 m[2] , u društveni kapital procijenjena u površini od 227 m[2] , koja površina je oduzeta od ukupne površine i dobiven iznos od 1862 m[2] , čijim razmjerom je dobiven suvlasnički udio od 1862/2089 za koji je određen naturalni povrat predmetne nekretnine.

18. Sud je odbio prijedlog zainteresirane osobe za prekidom spora do odluke o prijedlogu za obnovu postupku zbog navodnog mađarskog državljanstva prvotužitelja, budući da je pravo na naknadu prvotužitelju pravomoćno utvrđeno, a pitanje njegova državljanstva nije bilo predmetom obnove postupka koji je prethodio ovome sporu pa ne može predstavljati ni prethodno pitanje bez kojeg se ne može donijeti odluka, dok bi se, ukoliko se obnova odredi, obnovio cjelokupan postupak koji bi obuhvatio i predmet ovoga spora, bez obzira na to kako ovaj spor bude pravomoćno riješen. 19. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

20. Tužitelj TVL je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe, četiri podneska i zastupanje na ročištu, u ukupnom iznosu od 6.500,00 eura.

20.1. Zainteresirana osoba Grad Opatija je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe i zastupanje na ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

20.2. Zainteresirana osoba Liburnia Riviera Hoteli d.d. je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe i zastupanje na ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

20.3. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

20.4. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

20.5. Zainteresiranim osobama je u cijelosti priznat trošak zastupanja, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tužiteljima naloženo da svakoj zainteresiranoj osobi, sukladno citiranoj odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima solidarno naknade troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

20.6. Budući da je spor izgubio, zahtjev tužitelja TVL za naknadom troškova spora je sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen.

U Rijeci 18. studenog 2024.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (4 primjeraka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku 1. tužitelja NV, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5,

- 2. tužitelju Ministarstvu financija, Zagreb, Ivana Lučića 6,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

- 1. zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5,

- opunomoćenici 2. zainteresirane osobe TV, odvjetnici u [adresa],

- opunomoćenicima 3. zainteresirane osobe, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, Supilova 6/III