REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-6754/2020-78
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženika (dalje: tužiteljica) AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ranki Ivanović, odvjetnici iz Zagreba, Tuškanova 23/I, protiv I-tuženika- protutužitelja (dalje: I-tuženik) PC, vl. obrta " [obrt]" izrada i trgovina na veliko i malo obuće i konfekcije, Zagreb, Vlaška 65, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tuženika-protutužitelja (dalje: II-tuženik) GIANNA SHOES d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 27743781662, oboje zastupani po punomoćnici BC, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnicu Ranku Ivanović, odvjetnicu, te punomoćnice I-II tuženika BC, odvjetnice, dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
I/
Utvrđuje se da je izvanredni otkaz Ugovora o radu od 25. travnja 2016., a koji je tužiteljica primila 28. travnja 2016., nedopušten i nezakonit i da radni odnos tužiteljici nije prestao, te se utvrđuje nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25. travnja 2016..
II/ Nalaže se II-tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na poslove radnog mjesta "poslovođa-prodavačica", a koje poslove je tužiteljica obavljala sukladno Ugovoru o radu od 12. prosinca 2012., a ako toga radnog mjesta više nema, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, u roku od 8 dana.
III/ Nalaže se I. i II. tuženiku da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, u roku od 8 dana.
IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika, kojim se traži vraćanje na rad tužiteljice.
V/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ugovor o radu tužiteljice-protutužene AC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) sklopljen dana 12. prosinca 2012. godine s tuženikom-
P r
-
6 7 5 4 /
2 0
2 0 -
7 8
protutužiteljem BUSOVAČA PC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vl. obrta " [obrt]" izrada i trgovina na veliko i malo obuće i konfekcije prestao dana 28. travnja 2016. godine.
II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj AC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku-protutužitelju PC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vl. obrta " [obrt]" izrada i trgovina na veliko i malo obuće i konfekcije naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena u obrtu [obrt], na poslovima poslovođe-prodavačice, tj. u naravi na poslovima maloprodaje obuće, da bi dana 25. travnja 2016. dobila izvanredni otkaz, kojeg tužiteljica pobija u ovom postupku, tražeći da se isti utvrdi nedopuštenim, uz nalog za vraćanje na rad u odnosu na I-tuženika te II-tuženika kao slijednika, sve uz naknadu parničnih troškova.
2. I-II tuženici su u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka navodili da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnome da je predmetni otkaz utemeljen na zakonu, kojim slijedom je predlagano odbijanje tužbenog zahtjeva, s tim da je podnesena i protutužba kojom je zatražen sudski raskid ugovora o radu.
3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 7. lipnja 2019. poslovnog broj Pr-1234/2016 (kojom je u cijelosti kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev, te posljedično i protutužbeni zahtjev, str. 136-141 spisa), koju je Županijski sud u Splitu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-621/2019 od 9. lipnja 2020. (str. 152-157 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u ugovor o radu od 12. prosinca 2012. (str. 5-7 spisa), dopis tuženika za iznošenjem obrane od 18. travnja 2016. te na upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 13. travnja 2016. (str. 8, 10-11 spisa), pismo očitovanja tužiteljice od 19. travnja 2016. (str. 9 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. travnja 2016. (str. 12-13 spisa), Očitovanje od 25. travnja 2016. (str. 14 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 28. travnja 2016., uz presliku povratnice (str. 15-17 spisa), presliku e-mail poruke (str. 25 spisa), obračunske liste (str. 26, 65 spisa), presliku izvatka PBZ-a po transakcijskom računu (str. 66-67 spisa), presliku prijave sa HZMO-a (str. 68 spisa), preslike izvatka iz sudskog registra za I. i II. tuženika (str. 76-79 spisa), Izjavu o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću (str. 84-92 spisa), presliku ispisa osiguranika/radnika HZMO-a (str. 104-108 spisa), Potvrdu HZMO-a od 8. veljače 2019. (str. 117-118 spisa), kopiju računa od 22. veljače 2016. (str. 162 spisa), kopiju Obrasca za reklamaciju br. 152/2016 od 16. travnja 2016. (str. 163 spisa) i dopise Porezne uprave od 14. rujna 2018. te 10. travnja 2024. (str. 112, 187 spisa), kao što su saslušani svjedoci GC, NC, oboje na ročištu održanom 3. travnja 2017. (str. 60-62, spisa), DC, MC, RC, svi na ročištu održanom 5. lipnja 2017. (str. 72-75 spisa), VC te kao što je saslušana i sama tužiteljica te zakonski zastupnik tuženika PC, svi na ročištu održanom 24. travnja 2019. (str. 124-130 spisa). Saslušani su i dopunski svjedoci GC na ročištu održanom 19. veljače 2024. (str. 178-180 spisa), A
P r
-
6 7 5 4 /
2 0
2 0 -
7 8
CC, VC, oboje na ročištu održanom 17. srpnja 2024. (str. 189-193 spisa) te DC, kao i sama tužiteljica, oboje na ročištu održanom 4. studenog 2024. (str. 195-199 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, dok je kao neosnovan utvrđen podredni protutužbeni zahtjev.
6. Već je tijekom prvotnog prvostupanjskog postupka utvrđeno, a što među strankama nije bilo niti sporno, da je tužiteljica bila zaposlena u obrtu [obrt], čiji je vlasnik I-tuženik PC, pri čemu je poslodavac tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu dana 25. travnja 2016., nakon čega je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji je odgovoreno "očitovanjem" (kao datum je naznačen 25. travnja 2016., mada je zahtjev za zaštitu prava podnesen 28. travnja 2016.) na način da isti nije prihvaćen, i koju odluku je tužiteljica zaprimila 9. svibnja 2016., nakon čega je podnijela tužbu temeljem koje se vodi ovaj postupak.
7. S tim u vezi ističe se da je odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) propisno da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, ukazuje se da je u st. 2. istog članka propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na koje se izvanredni otkaz temelji, dok bi iz odredbe čl. 135. st. 3. citiranog Zakona proizlazilo da je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu.
8. Pritom iz sadržaja predmetnog otkaza proizlazi da se u istom poziva na okolnost da se tužiteljica, inače prodavačica u maloprodajnoj trgovini s obućom, prema jednom od kupaca ponašala neprimjereno tj. nepristojno, u situaciji kada se ovaj obratio radi reklamacije, i u vezi čega je predmetni kupac podnio reklamaciju elektroničkom poštom, kao što se i osobno obratio, s tim da je navedeni kupac bio saslušan kao svjedok u prvotnom postupku (DC), s tim da su bile saslušane i tužiteljica te I-tuženik, kao i drugi svjedoci, te je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju.
9. Očitujući se na takve tvrdnje navedene u pisanoj odluci o otkazu, tužiteljica je u svom iskazu danom tijekom postupka, a vezano za konkretne okolnosti koje se spominju u odluci o otkazu, izričito opovrgavala da se navedeno dogodilo, smatrajući da se radi o konstrukciji usmjerenoj na želju da joj se otkaže ugovor o radu, osobito iz razloga što je tužiteljica upravo u tom razdoblju bila na bolovanju, i što je po navodima tužiteljice izazivalo nezadovoljstvo poslodavca.
10. No, ocjenjujući naprijed navedeno, a sukladno već citiranim odredbama čl. 116. st. 1. te čl. 135. st. 3. Zakona o radu, prilikom donošenja ranije prvostupanjske presude bilo je zaključeno da je u konkretnom slučaju dokazano postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici, uzimajući osobito u obzir iskaz spominjanog svjedoka DC (od 5. lipnja 2017., str. 72-73 spisa), koji je izričito iskazao da poznaje tužiteljicu kao trgovaca u predmetnoj trgovini, te da ga je ona "izvrijeđala", kao što se i općenito neprimjereno ponašala u trenutku kada je došao radi
P r
-
6 7 5 4 /
2 0
2 0 -
7 8
reklamacije, pri čemu je svjedok naveo da je to "… bilo takvo poniženje da je to bilo za nevjerovati …". Nakon toga, kako navodi svjedok, obratio se porukom elektroničke pošte radi reklamacije, pri čemu je svjedok u svom iskazu potvrdio da bi se radilo o poruci čije se ispis nalazi na str. 25 spisa. Uz izneseno, svjedok je u iskazu opisao i naknadni tijek događaja, tj. u odnosu na daljnje postupanje (do zamjene oštećenih cipele došlo je kasnije, poslije kakva dva mjeseca).
11. Uzeto je u obzir i da je svjedokinja RC, također prodavačica u istoj trgovini, u svom je iskazu spominjala da doduše nije bila očevidac spornog događaja, no potvrdila je da je svjedok DC naknadno dolazio u trgovinu i "… pitao gdje vam je živčana dalmatinka …" (misleći pritom na tužiteljicu), što se zbilo negdje u travnju ili svibnju 2016., pritom također navodeći da ga je jedne prilike tužiteljica "… istjerala i da nije htjela zaprimiti reklamaciju, da je bila bahata …". Navedenom ponovljenom dolasku u trgovinu imenovanog prisustvovala je i MC, koja je također u iskazu danom tijekom ovog postupka potvrdila da se navedena stranka tj. DC pritužio na postupanje tužiteljice.
12. Slijedom iznesenog se onda prilikom donošenja prvostupanjske presude od 7. lipnja 2019. zaključilo da se ima smatrati dokazanim postojanje navedenog događaja tj. neprimjerenog ponašanja tužiteljice prema kupcu, uzimajući u obzir pisanu reklamaciju, te osobito iskaz podnositelja reklamacije tj. svjedoka DC, koji je, uz ostalo, u svom iskazu pojasnio i da je koristio adresu elektroničke pošte druge osobe, te je izravno potvrdio autentičnost pritužbe. Također, i iskazi svjedokinja RC i MC, koje nisu bile očevici samog događaja, no tvrde da su bile prisutne kada je DC naknadno pristupio u trgovinu te se žalio na ranije postupanje tužiteljice, doprinijele su prethodno navedenom zaključku suda.
13. U tom smislu prihvaćen je i iskaz EC, mada se radi o supruzi I-tuženika, a koja je također govorila o postojanju reklamacije te nezadovoljstvu konkretnog kupca.
14. S druge strane, zaključeno je da iskaz same tužiteljice nije dovoljan da dovede do neprihvaćanja prethodno spomenutih dokaza, uzimajući u obzir da je dakle parnična strana na kojoj je teret dokazivanja (I-tuženik kao tadašnji poslodavac, kao i II-tuženik kojeg je tužiteljica naknadno obuhvatila tužbom) svoje tvrdnje o postojanju spornog događaja dokazala predlaganjem naprijed navedenih svjedoka, koji su potvrđivali postojanje istog tj. potvrđivali su da je zaista došlo do neprimjerenog ponašanja tužiteljice prema kupcu, i što drugi izvedeni dokazi, uključivo i oni koje je predlagala tužiteljica, nisu u dovoljnoj mjeri doveli u sumnju.
15. Tim slijedom je dakle ranijom prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev, te posljedično i protutužbeni zahtjev tuženika.
16. No, sukladno navodima iz ukidne odluke, tijekom ponovljenog postupka dodatno su izvođeni dokazi te je tako npr. svjedokinja GC, koja inače nije svjedočila spornom događaju, te se i zaposlila tek nakon odlaska tužiteljice, navodila da je tijekom svog rada od strane više kupaca čula pozitivna mišljenja o tužiteljici, koji su izražavali čuđenje što je dobila otkaz. Također, redoviti kupac CC je u svom iskazu iznosila da je imala pozitivna iskustva s tužiteljicom prilikom dolaska u
P r
-
6 7 5 4 /
2 0
2 0 -
7 8
konkretnu prodavaonicu, te da ju je začudilo kada je saznala da je tužiteljica dobila otkaz.
17. Ponovno je saslušan i svjedok DC (na ročištu od 4. studenog 2024.), na čijem se iskazu i bitnome i temeljio predmetni otkaz tužiteljici, budući da se radilo o kupcu koji se pritužio na njezin rad, i koji je u svom prvotnom iskazu od 5. lipnja 2017. teretio tužiteljicu u tom smislu.
18. Međutim, prilikom ponovnog saslušanja spomenutog 4. studenog 2024. predmetni svjedok je spominjao i kontakte s osobama povezanim s tuženicima (konkretno " P" tj. PC), navodeći da je bio praktički "vrbovan" te da mu se prijetilo "hapšenjem" a svjedok je spominjao i moguće novčane iznose povezane s njegovim svjedočenjem, koje doduše svjedok nikada nije uzeo.
19. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, te neovisno od toga što je svjedok vezano za sam događaj tj. konflikt s tužiteljicom ostao kod ranijih tvrdnji tj. da bi tužiteljica bila neljubazna i sl., ukazuje se da iz razloga pobliže navedenih pod točkom 18. obrazloženja iskaz svjedoka DC nije moguće prihvatiti. To iz razloga što navodi o kontaktima, "vrbovanju" te "hapšenju" a pogotovo mogućim novčanim iznosima relativiziraju i kompromitiraju iskaz svjedoka DC u cijelosti, dakle i u dijelu kojim opisuje navodno neljubazno i neprofesionalno ponašanje tužiteljice, koji inače ona u cijelosti negira i demantira, ukazujući da do predmetnog događaja nikada nije niti došlo te da je događaj u cijelosti iskonstruiran.
20. U tom smislu se više ne može smatrati da bi svjedok DC bio vjerodostojan te da bi njegov iskaz mogao dokazivati sporno postupanje tužiteljice, i što onda dovodi do zaključka da tuženik nije s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici, što je utemeljeno na navodne pritužbe svjedoka DC kao kupca, kojim slijedom niti potrebnu dokaznu snagu nemaju niti pisana pritužba (str. 25 spisa), kao niti račun pribavljen od Porezne uprave, koji materijalni dokazi se u svijetlu nevjerodostojnosti iskaza svjedoka DC ne mogu nužno povezati sa konkretnim događajem.
21. Također, valja pritom uzeti u obzir i konzistentne tvrdnje tužiteljice da je bila korektan djelatnik i da do spornog događaja nikada nije niti došlo te da joj svjedok DC uopće nije poznat, a što je podudarno i sa iskazima svjedoka GC i CC koje su iznosile da je tužiteljica bila korektan djelatnik te da nije uvjerljivo da bi izazvala takav tip incidenta.
22. Tim slijedom onda nije bilo moguće prihvatiti niti iskaze PC i EC, koji su potvrđivali optužbe protiv tužiteljice, no čiji iskazi gube na uvjerljivosti u svijetlu nevjerodostojnosti iskaza svjedoka DC, kao što nisu prihvaćeni niti iskazi svjedoka RC i MC.
23. Na taj način je onda valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kada traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza uz utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem predmetnog otkaza, sve iz razloga što tuženici na kojima je teret dokazivanja nisu dokazali postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tj. postojanje događaja na kojeg se prvenstveno pozivaju. Uz navedeno ukazuje se i da predmetni
P r
-
6 7 5 4 /
2 0
2 0 -
7 8
događaj sam po sebi, čak i da je do istoga došlo, nužno ne predstavlja razlog za otkazivanje, na što ukazuje i viši sud u svojoj ukidnoj odluci.
24. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, pri čemu je usvojen i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje na rad tužiteljice, a u odnosu na II-tuženika kao slijednika (vidljivo iz navoda s ročišta od 5. lipnja 2017. te dokumentacije priložene na str. 76-79 spisa te dopisa PU-Ispostava Medveščak od 14. rujna 2018. – str. 112 spisa) poslodavca tužiteljice, na koji način je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. Pritom se ne može raditi o prekluziji u odnosu na II- tuženika, što se spominje u podnesku II-tuženika od 14. ožujka 2018., s obzirom da je tužba inicijalno bila pravovremena, dok naknadne statusne promjene ne mogu ići na štetu tužiteljice.
25. Međutim, valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje na rad u odnosu na I-tuženika, s obzirom da je u međuvremenu obrt [obrt], čiji je vlasnik bio PC, prestao postojati te vraćanje na rad nije moguće, u kojem smislu je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
26. Nadalje, valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev (sudski raskid ugovora o radu), budući da nisu dokazani navodi na koje se tuženici pozivaju (nanošenje štete te "vrlo velika vjerojatnost da će se tužiteljica nastaviti neprimjereno ponašati na radnom mjestu"), tim više što bi proizlazilo da se II-tuženik više ne bavi maloprodajom te nisu mogući događaji tj. incidenti na koje su se tuženici pozivali, čak i da su se dogodili, što nije utvrđeno u ovom postupku. Na taj način odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.
27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od po 250 bodova za postupak po tužbi odnosno protutužbi (500 bodova), koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 1.000,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (250,00 eur) iznos od 1.250,00 eur, koliko su onda s naslova nadoknade parničnih troškova I. i II. tuženici dužni isplatiti tužiteljici, budući da je tužiteljica uspjela sa tužbom osim u manjem dijelu (vraćanje na rad u odnosu na I-tuženika) te je uspjela i u odnosu na protutužbu, dok tim slijedom I. i II. tuženici nemaju pravo na nadoknadu parničnih troškova.
28. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
P r
-
6 7 5 4 /
2 0
2 0 -
7 8
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku I-II tuženika
