Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-316/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Kseniji Ančić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sperbank d.d. i Volksbank d.d.) zastupanog po punomoćniku OD Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 28. studenog 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Ksenije Ančić, odvjetnica iz Vinkovaca, a u odsutnosti tužene, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 219459, sklopljenog 2008. između tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Sberbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595, kao prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojom je određeno da se kredit podmiruje u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF – valuti Ugovora, uplatnom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, te da će se sva plaćanja novčanih obeza zasnovanih na Ugovoru izvršavati u kunskoj protuvrijednost CFH po srednjem tečaju HNB.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao pravnom sljedniku Sberbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595, da tužiteljici DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati preplaćeni znos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 1.968,34 eura (slovima: tisuću devetsto šezdeset osam eura i trideset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopoi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodštu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a tekućim na iznose:

- od 2,75 eur od 02.10.2008. isplate,

- od 8,60 eur od 02.11.2008. isplate,

- od 4,22 eur od 02.12.2008. isplate,

- od 9,70 eur od 02.01.2009. isplate,

- od 10,38 eur od 02.02.2009. isplate,

- od 10,87 eur od 02.03.2009. isplate,

- od 9,98 eur od 02.04.2009. isplate,

- od 9,79 eur od 02.05.2009. isplate,

- od 8,75 eur od 02.06.2009. isplate,

- od 7,41 eur od 02.07.2009. isplate,

- od 7,87 eur od 02.08.2009. isplate,

- od 8,55 eur od 02.09.2009. isplate,

- od 7,78 eur od 02.10.2009. isplate,

- od 7,62 eur od 02.11.2009. isplate,

- od 8,82 eur od 02.12.2009. isplate,

- od 9,90 eur od 02.01.2010. isplate,

- od 10,72 eur od 02.02.2010. isplate,

- od 10,52 eur od 02.03.2010. isplate,

- od 12,58 eur od 02.04.2010. isplate,

- od 11,92 eur od 02.05.2010. isplate,

- od 12,97 eur od 02.06.2010. isplate,

- od 18,00 eur od 02.07.2010. isplate,

- od 16,77 eur od 02.08.2010. isplate,

- od 21,07 eur od 02.09.2010. isplate,

- od 18,89 eur od 02.10.2010. isplate,

- od 16,93 eur od 02.11.2010. isplate,

- od 22,55 eur od 02.12.2010. isplate,

- od 25,57 eur od 02.01.2011. isplate,

- od 22,80 eur od 02.02.2011. isplate,

- od 23,14 eur od 02.03.2011. isplate,

- od 21,92 eur od 02.04.2011. isplate,

- od 23,32 eur od 02.05.2011. isplate,

- od 27,74 eur od 02.06.2011. isplate,

- od 28,91 eur od 02.07.2011. isplate,

- od 36,20 eur od 02.08.2011. isplate,

- od 33,90 eur od 02.09.2011. isplate,

- od 30,90 eur od 02.10.2011. isplate,

- od 29,46 eur od 02.11.2011. isplate,

- od 29,07 eur od 02.12.2011. isplate,

- od 31,13 eur od 02.01.2012. isplate,

- od 31,59 eur od 02.02.2012. isplate,

- od 32,60 eur od 02.03.2012. isplate,

- od 31,70 eur od 02.04.2012. isplate,

- od 32,07 eur od 02.05.2012. isplate,

- od 32,61 eur od 02.06.2012. isplate,

- od 32,03 eur od 02.07.2012. isplate,

- od 32,08 eur od 02.08.2012. isplate,

- od 31,54 eur od 02.09.2012. isplate,

- od 30,55 eur od 02.10.2012. isplate,

- od 31,76 eur od 02.11.2012. isplate,

- od 32,20 eur od 02.12.2012. isplate,

- od 32,02 eur od 02.01.2013. isplate,

- od 30,26 eur od 02.02.2013. isplate,

- od 31,48 eur od 02.03.2013. isplate,

- od 31,77 eur od 02.04.2013. isplate,

- od 31,21 eur od 02.05.2013. isplate,

- od 29,59 eur od 02.06.2013. isplate,

- od 28,58 eur od 02.07.2013. isplate,

- od 29,47 eur od 02.08.2013. isplate,

- od 30,09 eur od 02.09.2013. isplate,

- od 673,17 eur od 24.09.2013. isplate.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao pravnom sljedniku Sberbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595, da tužiteljici DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.298,63 eura (slovima: trisuću dvjesto devedeset osam eura i šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. srpnja 2021. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom, tada Volskbank d.d., kao kreditorom, u kolovozu 2008. sklopila Ugovor o kreditu broj 219459. Predmetnim ugovorom tuženik se obvezao kao kreditor staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 7.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 116,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Predmetnim Ugovorom čl. 4. određeno je da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, te je nadalje određeno da se sva plaćanja zasnovana na ugovoru (otplata glavnice, kamata, naknada, troškova i dr.) izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB (čl. 6.2, 8.).

1.2. Tužiteljica nadalje navodi da je tuženik u Ugovor inkorporirao valutnu klauzulu kojom je anuitete, kao i sva plaćanja proizašla iz ugovora, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužiteljica oštećena za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužiteljici na korištenje i tečaja koji je iznosio na dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta. Takve ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile su nerazumljive tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužiteljicu o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu.

1.3. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda broj U-III-2521/2015, a kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, a žalbe tuženika (banaka) na okolnost ništetnosti valutne klauzule odbačene su kao neosnovane. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07, te povrh svega odredbu članka 3. i 4. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule, postupao nepošteno i time tužiteljicu, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika.

1.4. Slijedom navedenog, a sve to sukladno odrebama čl. 1111. ZOO-a, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu, te obvezati tuženu na isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na KN i to uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu prouzročenih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11. Ugovora o kreditu.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 14.07.2021., pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: ZOO), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja budući da ista nije specificirana tužbom, te navodi da o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja.

2.2. Nadalje, razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina primjene valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

2.3. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima, a koje reguliraju stjecanje bez osnove. U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te smatra iste neosnovanim, te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 10. lipnja 2024. na način da je zahtijevala da joj tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 1.968,34 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-316/2021-7 od 14. prosinca 2021.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u otplatnu tablicu po kreditu (list 6-7), plan otplate u jednakim anuitetima (list 8-9), podatke o poslovnom subjektu iz Sudskog registra (list 10-17), prometnu karticu po kreditu (list 18-24), provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 31.05.2024. (list 82-88), izvršen je uvid u očitovanje vještaka od 07.06.2024. (list 94), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 28.11.2024. (list 99-101).

6. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s prednikom tužene banke Volksbank zaključila ugovor o kreditu u kolovozu 2008. u svrhu kupnje automobila radi osobnih potreba i odlaska na posao. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučila jer joj se učinio povoljan kredit koji su imali u ponudi, to je bio najpovoljniji kredit s najmanjom ratom i iz tog razloga se i odlučila za kredit kod ove banke u CHF. Ugovor o kreditu potpisala je u banci i to je bio već unaprijed pripremljen obrazac. Nije ništa mogla mijenjati od onoga što joj je ponuđeno, a misli da je išla ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika. Nije ekonomske struke, te nije najbolje razumjela odredbe ugovora, a nitko joj nije objašnjavao pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Najbitnije joj je u tom trenutku bila visina rate da je može otplaćivati obzirom na visinu svojih primanja. U tom trenutku je bila zadovoljna uvjetima kreditiranja jer je ratu od oko 500,00 kn, ali kasnije je bila sve nezadovoljnija jer se rata kredita povećavala iz mjeseca u mjesec. Kredit je u potpunosti otplatila.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu na iznos od 7.500,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

7.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 04. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda kojom je i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.3. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetu poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje, prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno: ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući spornu odredbu čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 7.500,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 8. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, nastavno: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 8. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužiteljice, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

13.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 30.08.2008. za 1 CHF = 4,3744 kn utvrđen je u visini od 1.968,34 eura (protuvrijednosti 14.830,44 kn prema službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn).

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 1.968,34 eura koji je tužiteljica platila na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužiteljica i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10. lipnja 2024.

14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 1.968,34 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a što je u skladu odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

14.2. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužiteljici navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 14. srpnja 2021. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 10.12.2021. i 07.06.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 19.05.2022. i 28.11.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, što čini ukupan iznos od 1.000,00 eura.

17.1. Tužiteljici je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, kao i uplaćeni trošak za pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.298,63 eura.

U Vinkovcima 18. prosinca 2024.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Ksenija Ančić, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika