Poslovni broj: Usž-2277/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NV, iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Palić i partneri, u Zagrebu, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3201/2023-5 od 26. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3201/2023-5 od 26. ožujka 2024.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 621,88 eura u roku 15 dana od dana dostave ove odluke.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem točkom I. izreke obustavljen je upravni spor, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana od dana dostave predmetnog rješenja nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, a točkom III. izreke u preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je samoinicijativno riješio žalbu, ne znajući da je pokrenut upravni spor zbog šutnje uprave i da je zbog toga tužba bila nepotrebna. U vezi s tim ističe da su troškovi podnošenja tužbe bili neopravdani i da ih je trebalo odbiti te da je tužiteljica zatražila manji iznos troškova za sastav tužbe od iznosa koji joj je sud dosudio. Naposljetku navodi da rok za dobrovoljno izvršenje nije određen sukladno odredbi članka 66. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže stoga da Sud poništi rješenje u pobijanom dijelu.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da tuženik nije u zakonom propisanom roku donio odluku i dostavio ju tužiteljici. Ističe da je tuženik donio odluku o žalbi 14. srpnja 2023., a da je ona tužbu podnijela 10. srpnja 2023., dakle prije nego što je tuženik odlučio o žalbi. Predlaže da Sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica protiv prvostupanjskog rješenja podnijela žalbu 2. travnja 2023., a zbog šutnje uprave 10. srpnja 2023. podnijela je tužbu. Tuženik je 13. srpnja 2024. odlučio o žalbi tužiteljice. S obzirom na to tužiteljica je predložila obustaviti upravni spor uz naknadu troškova upravnog spora u iznosu koji je specificirala istim tim podneskom, na način da je za sastav tužbe zatražila 497,74 eura, za sastav podneska 497,74 eura te 248,87 eura na ime PDV-a.
7. Prvostupanjski sud izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis i na temelju navedenog utvrdio da tuženik nije u zakonom propisanom roku donio odluku o žalbi i da je tužiteljica imala pravo podnijeti tužbu te da je tužbu podnijela prije nego što je tuženik odlučio o žalbi. S obzirom na to ocijenio je da tužiteljica ima pravo na naknadu opravdanog troška sastava tužbe jer je u vrijeme podnošenja tužbe postojala šutnje uprave. Pritom je utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova za sastav tužbe u iznosu od 500 bodova, da nema pravo na naknadu troškova za podnesak od 30. kolovoza 2023. jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima i odredio da rok za isplatu troškova počinje teći od dana dostave pobijanog rješenja.
8. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica imala pravo podnijeti tužbu jer tuženik nije u roku propisanom odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) odlučio o njezinoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Pravilno je također prvostupanjski sud, protivno navodima tuženika, ocijenio da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova za sastav tužbe i pripadajući PDV jer je u vrijeme podnošenja tužbe postojala šutnje uprave. Pritom je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici trošak izvan granica zahtjeva kako ga je tužiteljica specificirala podneskom od 30. kolovoza 2023. Ovaj Sud nalazi da je tužiteljici trebalo dosuditi trošak u granicama zahtjeva odnosno 497,50 eura za sastav tužbe uz pripadajući PDV od 25%, što ukupno iznosi 621,88 eura.
9. Osnovan je prigovor tuženika da mu se obveza plaćanja troškova ne može odrediti u roku 15 dana od dana dostave rješenja prvostupanjskog suda, već da je početak tijeka paricijskog roka u smislu odredbe članka 66. stavka 5. ZUS-a trebalo vezati uz dan dostave pravomoćne odluke.
10. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, a odlučiti kao u izreci.
11. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio od utjecaj na tijek upravnog spora.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
