Poslovni broj: P-4796/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista UT, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa posljednjim prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik IT, odvjetnik iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Roberta Brdara, odvjetnika iz Zagreba, i privremenog zastupnika tuženika IT, dana **.**.2024.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovog suda, poslovni broj: Pl-3349/2023 od 16. srpnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.685,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.11.2023. godine do isplate, po stopi od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 127,31 EUR, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovog suda, Pl-3349/2023 od 16. srpnja 2024. godine pod točkom II u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 346,38 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2024.g. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.419,68 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi privremenom zastupniku tuženika, odvjetniku IT, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru dana 14. studenog 2023.g. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 2.685,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.11.2023.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 127,31 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženog računa do 03.11.2023.g. (što ukupno iznosi 2.812,54 eura), uz naknadu ovršnog troška.

2. Kako je tuženik osoba koja nije imala prebivalište u [adresa] u trenutku podnošenja tužbe, sud nalazi da su ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga u smislu odredbe čl. 446. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP) koja određuje da se smatra da postoji pravni interes tužitelja za izdavanje platnog naloga jer je tuženik osoba koja ima prebivalište izvan [adresa].

3. Budući da je tuženik u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga bio odjavljen od strane MUP-a sa adrese prebivališta te obzirom da je terenskom provjerom adrese utvrđeno da su za istim raspisane dvije potrage sa mjerom "uhititi", to je sud u smislu čl. 84 st. 2 toč. 4 ZPP-a postavio tuženiku privremenog zastupnika u osobi IT, odvjetnika iz [adresa], radi zaštite njegovih prava i interesa.

4. Sukladno čl. 446.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 i 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) koja propisuje da kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog), to je ovaj sud dana 16.07.2024.g. izdao rješenje o platnom nalogu pod poslovnim brojem: Pl-3349/2023.

5. Protiv gore navedenog rješenja o platnom nalogu tuženik je putem privremenog zastupnika pravodobno podnio prigovor navodeći da izdanom platnom nalogu prigovara u cijelosti i u osnovu i u visini. Navodi da tuženik nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, niti je na priloženom ugovoru njegov potpis što se može utvrditi pribavom kartona od MUP-a i usporedbe potpisa, a što se predlaže. Ističe da tužitelj nema pravo na neplaćeno potraživanje izračunati kamate i to pribrojiti glavnici. Trošak nije pravilno obračunat. Stoga, tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

6. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor se daljni postupak proveo po pravilima parničnog postupka povodom prigovora protiv platnog naloga.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), presliku ugovora o transakcijskom tekućem računu od 08.06.2022.g. (list 9-11 spisa), presliku obavijesti o otkazu ugovora o transakcijskom računu od 12.08.2023.g. (list 55 spisa), obavijest o pokretanju ovrhe od 23.10.2023.g. (list 56 spisa), pregled prometa računa (list 57-58 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je priložen potpisni karton MUP-a u odnosu na tuženika. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8 ZPP-a ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Obzirom je među strankama sporan osnov tužbenog zahtjeva u odnosu na postojanje ugovornog odnosa između stranaka, sud je izvršio uvid u presliku ugovora o transakcijskom tekućem računu od 08.06.2022.g. (list 9-11 spisa) te je uvidom u isti nedvojbeno utvrdio da je tužitelj navedenim ugovorom korisniku-ovdje tuženiku otvorio i vodio transakcijski tekući račun u kunama broj HR04 2340 0093 2359 9833 radi izvršenja platnih transakcija i na kojem se ugovoru nalazi potpis tuženika, kao i ovlaštenog djelatnika banke tužitelja. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je on tuženiku dana 12.08.2023.g. otkazao ugovor o transakcijskom tekućem računu te je danom otkaza ugovora dospio na naplatu cjelokupni iznos duga po istom računu, uključivši i dopušteno prekoračenje i obročna otplatu, ukoliko je tuženik isto koristio, i koja je činjenica nedvojbeno utvrđena uvidom u presliku obavijesti o otkazu ugovora o transakcijskom računu od 12.08.2023.g. (list 55 spisa).

9. Sud je stoga primjenio odredbu čl. 12. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisana obveza vjerovnika da potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška omogući otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu, kao i odredbe ZOO-a, u odnosu na ugovor o bankarskom tekućem računu. Tako je odredbom čl. 1007 istog zakona propisano da se ugovorom o bankarskom tekućem računu banka obvezuje da nekoj osobi otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i obavija isplate u granicama njezinih sredstava i odobrenog kredita, a koji ugovor u smislu čl. 1008 istog zakona mora biti sklopljen u pismenoj formi. Nadalje, čl. 1009 ZOO-a određuje da se novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun, a banka je dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za deponenta i onda kad na računu nema pokrića, i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom.

10. Kako je sud temeljem ugovora o transakcijskom računu od 08.06.2022.g. utvrdio postojanje ugovornog odnosa između stranaka, i na kojem je ugovoru razvidan potpis tuženika, sud je u cijelosti otklonio prigovor tuženika kojim osporava osnov tužbenog zahtjeva. Naime, iako privremeni zastupnik tuženika navodi kako tužitelj treba dokazati činjenicu da se na navedenom ugovoru nalazi upravo potpis tuženika, a kako je za utvrđenje činjenice da li se na sklopljenom ugovoru uistinu nalazi potpis tuženika potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, sud nalazi da za utvrđenje predmetne činjenice potrebno provesti grafološko vještačenje od strane ovlaštenog sudskog vještaka koji tim znanjem raspolaže (čl. 250 ZPP-a). No kako je tuženik sada nepoznatog prebivališta i boravišta, čak i u slučaju da je tužitelj voljan snositi trošak takvog vještačenja, isto vještačenje nije moguće provesti bez prisustva tuženika budući je za takvo vještačenje potrebno uzeti nesporne potpise stranke, odnosno tuženika, budući je opće poznata činjenica da se grafološko vještačenje ne može provesti i njegovi rezultati cijeniti na temelju jednog dokumenta na kojem se nalazi potpis stranke, u konkretnom slučaju tuženika. Sud je stoga u cijelosti otklonio prigovor tuženika kojim osporava postojanje ugovornog odnosa između stranaka.

11. Sud je stoga za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg je razvidno kako potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 2.812,54 eura obuhvaća iznos glavnice od 2.685,23 eura, dospjelu zateznu kamatu u iznosu od 89,44 eura, redovnu kamatu u iznosu od 37,87 eura, a koju je ispravu, sud svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

12. Nadalje, kako je tužitelj u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavio dokumentaciju glede stanja prometa po tekućem računu koji je predmet ovog postupka, sa jasno iskazanom strukturom utuženog potraživanja, a koju je ispravu u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava visinu dugovanja prema tužitelju, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Sud stoga u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi da je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva citiranim ispravama te je stoga visina tužiteljevog potraživanja utvrđena temeljem izvatka iz poslovnih knjiga i pregleda prometa po računu.

13. Sud je u cijelosti otklonio prigovor tuženika kojim osporava osnov potraživanja tužitelja s naslova utužene kamate i naknade, obzirom je sud uvidom u ugovor od 08.06.2022.g. utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na zatraženu kamatu i redovnu kamatu u smislu čl. 5 ugovora koja propisuje obvezu tuženika na plaćanje kamate i eventualnih naknada za vođenje tekućeg računa, kao i svih drugih naknada i stvarnih troškova koja proizlaze iz okvirnog ugovora koje su u vrijeme zaključenja ugovora bile sadržane u Tarifi banke tužitelja (a čija je visina ujedno razvidna iz izvatka iz poslovnih knjiga).

14. Obzirom da je sud visinu dugovanja od 2.685,23 eura nedvojbeno utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga koji prileži spisu, a kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 299 ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je imenovani podmirio utuženo potraživanje, u cijelosti ili djelomično, to je sud utvrdio da je tuženik u obvezi podmirivanja utuženog dugovanja sukladno odredbama čl. 9. st. 1 i 342 st. 1 ZOO-a, kao i sukladno odredbama čl. 1052 i 1054 ZOO-a u odnosu na bankarski tekući račun, slijedom čega je sud temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a održao platni nalog sadržan u točci I rješenja o platnom nalogu od 16.07.2024.g. za predmetni iznos i odlučio kao u točci I izreke presude.

15. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Imajući u vidu da tuženik do okončanja postupka nije niti osporio tijek zatražene kamate, valjalo je dosuditi kamatu kako to proizlazi iz točke I izreke presude sukladno odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a.

16. Sud je također u cijelosti otklonio prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na neplaćeno potraživanje izračunati kamate i to pribrojiti glavnici obzirom je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga nedvojbeno utvrđeno da kamata nije pribrojana glavnici već istu tužitelj zahtjeva odvojeno od zahtjeva za platež glavnice, i bez pripadajuće tzv. procesne kamate.

17. Sud stoga nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na platež iznosa od 127,31 eura koji predstavlja obračunate kamate primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati rješenje o platnom nalogu u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

18. Kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o platnom nalogu, već od dana presuđenja, to je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

19. Privremenom zastupniku je priznat trošak postupka sukladno odredbi čl. 146 st. 5 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem trošak zastupanja tuženika po punomoćniku i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50, s time da je sud analogno primjenio odredbu čl. 3 st.2 Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (NN 5/14), smatrajući da se isto može primijeniti i na slučaj privremenog zastupnika, a koja odredba određuje da naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj koji je odvjetnik, određuje se u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripala sukladno odvjetničkoj tarifi. Takav stav je zauzela i mnogobrojna sudska praksa (primjerice presuda ŽS u Puli-Pola, broj: Gž- 246/19 od 28.08.2019.g.)

20. Isti se sastoji od troška sastava prigovora protiv platnog naloga temeljem Tbr 8 toč. 1 u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta dana 08.10.2024.g. i 02.12.2024.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 9 toč. 1, troška sastava podneska od 30.10.2024.g. u visini od 100 bodova, što iznosi 400 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.000,00 eura,, slijedom čega 50% navedenog iznosa u smislu čl. 3 st. 2 Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (NN 5/14) iznosi 500,00 eura. Na tako određeni trošak imenovanom je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

21. Tužitelju je priznat trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1 i 155. st. 1. ZPP-a a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12), i to temeljem Tbr 11 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42, 48 i 50. Trošak postupka odnosi se na dosuđen trošak sastava ovršnog prijedloga u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta dana 08.10.2024.g. i 02.12.2024.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 9 toč. 1, što iznosi 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (sukladno Tarifi koja je stupila na snagu 25.11.2023.g.) iznosi 600,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 750,00 eura. Također mu je dosuđen trošak sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 36,65 eura, trošak predujmljivanja objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,30 eura, te trošak privremenog zastupnika u iznosu od 500,00 eura, što sveukupno iznosi 1.419,68 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci III izreke presude u odnosu na trošak.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 73,30 EUR 2. tuženiku putem privremenog zastupnika

U Zagrebu, 18. prosinca 2024. godine