Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Psp-23/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Borčić i Majdak Juranović iz Zagreba, protiv tuženog Telemach Hrvatska d.o.o., OIB 70133616033, Zagreb, Josipa Marohnića 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec, Skerlev iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. prosinca 2024.

riješio je

I. Utvrđuje se da je tuženi Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi opisana kao zemljišnoknjižna čestica 202/2 niz 800 a – [adresa] površine 2162 m2, upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], i to na način da je u vertikalne kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 7. kata stambene zgrade uvukao svoje kablove, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kablove iz kanalica u roku od osam dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se tuženom Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o, Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, nadoknadi troškove parničnog postupka od 719,09 eura (sedamsto devetnaest eura devet euro centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu 10. ožujka 2023.

1.1. Navodi tužitelj da je on posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme-kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi u [adresa], i to od 2011. kada su predmetne kanalice postavljene po pravnom predniku tužitelja, trgovačkom društvu B.net d.o.o. Posjed kanalica u stambenoj zgradi vrši na način da u predmetnim kanalicama ima postavljene telekomunikacijske kablove koji su sredstvo pružanja telekomunikacijskih usluga krajnjim korisnicima, odnosno stanarima predmetne zgrade. Kanalice koje je postavio pravni prednik tužitelja i koje su u njegovom posjedu da omogućavaju sigurnu instalaciju i upotrebu kabela u zgradama i objektima. Kod kanalica svi kablovi da se skupljaju na jednom mjestu, a njihova upotreba da je obavezna kada se kablovi ne mogu ugraditi unutar zidova ili kada se takva ugradnja ne isplati. Primarna svrha kanalica da je zaštita kablova od potencijalno štetnih faktora okoline te samim time kanalice služe svrsi kablova koji su u njima postavljeni, a ne svrsi stambene zgrade. Tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, da je kao operator koji pruža javne komunikacijske usluge (usluge interneta, telefona i televizije) predmetne kanalice postavio kada i kablove koji su sredstvo pružanja javne komunikacijske usluge. Svrha postavljanja kanalica da je bila upravo upotreba kablova u stambenoj zgradi i zaštita istih od potencijalno štetnih faktora okoline.

1.2. Tuženik da je izvršio samovlasno smetanje mirnog posjeda kanalica na način da je u vertikalne kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 7. kata stambene zgrade uvukao svoje kablove. Čin smetanja posjeda da je utvrdio zaposlenik tužitelja JP **.**.2023., slijedom čega da je tužba podnio u propisanom subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja.

1.3. U odnosu na objektivni rok od godine dana od dana nastalog smetanja tužitelj navodi da je tuženik 15. studenog 2022. objavio obavijest o namjeri postavljanja svjetlovodne distribucijske mreže na području na kojem se nalazi i stambena zgrada iz ove tužbe. U toj obavijesti da je naveden planirani datum početka postavljanje distribucijske mreže 15. siječnja 2023., slijedom čega se može zaključiti da tuženik prije tog datuma nije postavio svoje kablove u kanalice tužitelja pa je tužba podnesena i u propisanom objektivnom roku od godine dana od nastalog smetanja.

1.4. Tužitelj navodi da je on posljednji mirni posjednik kanalica, da ga je tuženik svojim postupanjem samovlasno smetao u posjedu, pa stoga da ima pravnu osnovu od suda zatražiti pružanje posjedovne zaštite i donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. 2.1. Navodi tuženik da predmetni spor ne predstavlja spor koji spada pod nadležnost suda, već spor između dva operatora javnih komunikacijskih usluga o pravu na upotrebu kanalice o kojem bi trebala odlučivati Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM). Suštinski da je riječ o pitanju prava tuženika da uvlači svoje kablove u kanalice, a kako mu to dopušta važeći Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 76/2022. i 14/2024. – dalje ZEK).

2.2. Ukazuje da se između stranaka već vodio postupak pred HAKOM-om u vezi prava tuženika na pristup kanalicama te u vezi pitanja tko je uopće vlasnik kanalica i tko daje suglasnost radi uvlačenja kablova. Budući da je postupak pred HAKOM-om negativno okončan po tužitelja te je HAKOM odlučio da tuženik ima pravo uvlačiti kablove u kanalice u kojima tužitelj već ima svoje kablove, tužitelj da se odlučio za drugo pravno sredstvo (tužbu zbog smetanja posjeda) kojim bi pokušao spriječiti tuženika da obavlja djelatnost od javnog interesa (djelatnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga) te u okviru kojeg postupka bi mu bilo naloženo micanje kablova iz kanalica.

2.3. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici zbog pukog smetanja posjeda, već je riječ o klasičnom sporu između dva operatora, o kojem sporu je dužan odlučiti HAKOM, sukladno članku 12. stavku 1. točki 5. i članku 20. ZEK-a. U tom smislu, a kako je HAKOM već donio odluku koja u svom meritumu sadržava i odluku o posjedu nad kanalicom (dakle HAKOM je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir cjelokupnu problematiku prava vlasništva i posjeda nad kanalicom te je regulirao taj odnos), riječ je o situaciji koja je res judicata u upravnom postupku, odnosno regulatornom sporu o čijoj zakonitosti može odlučivati isključivo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u upravnom sporu, a ne općinski sud u posjedovnim parnicama.

2.4. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnih broja UsII-332/2021. od 24. ožujka 2022. da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja predmetne Odluke HAKOM-a čime su utvrđenja regulatornog tijela u upravnom postupku prihvaćena i od strane suda u upravnom sporu.

2.5. U slučaju da sud smatra kako je ipak nadležan predmetni provesti postupak tada tuženik upire da tužitelj nije dokazao da posjeduje kanalice koje opisuje u tužbi. Hipotetska činjenica da u tim kanalicama tužitelj ima svoje kablove, što izričito osporava, ne znači da ujedno ima i posjed na kanalicama, već da ima posjed samo nad svojim kablovima, dok posjed nad kanalicama vrše isključivo suvlasnici zgrade u kojoj su kanalice postavljene.

2.6. Tuženik ističe da se kabel uvlači unutar kanalice odnosno kabel zauzima određeni prostor unutar kanalice. Dakle, tužitelj je možda u kanalice uveo svoj kabel te kabel drži u posjedu, no posjed nad kanalicom imaju isključivo suvlasnici zgrade koji su ujedno i vlasnici kanalice. Stoga tuženik ističe da su netočni i ničime dokazani navodi da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu (i vlasništvu) kanalice te da ih je on postavio i da ih održava. Naime, tužitelj u spis nije dostavio niti jedan dokument kojim bi dokazao svoju faktičnu vlast nad kanalicom. Da upravo stanari zgrade posjeduju kanalice i da smatraju da su iste u njihovom vlasništvu jasno dokazuje potpisana suglasnost predstavnika stanara na adresi u [adresa], kojom je tuženiku dopušteno postavljanje kablova u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade.

2.7. Ističe se kako tužitelj nije dokazao da je imao aprehenziju nad kanalicom niti da ima ovlast druge isključiti od posjedovanja kanalice (što da su glavne karakteristike posjeda), već samo nad jedinim dijelom prostora unutar kanalice te shodno tome nije dokazao posljednji mirni posjed nad kanalicom.

2.8. Osporava se kao netočna tvrdnja da je tuženik samovlasno smetao posjed tužitelja nad kanalicama. Takva tvrdnja da je prije svega netočna jer tužitelj nije niti imao posjed nad kanalicama pa posljedično tuženik nije mogao smetati njegov (nepostojeći) posjed. Također da je HAKOM u već citiranoj odluci naveo da tuženik nije počinio nikakav oblik samovlasnog postupanja kada je uvukao svoje kablove u kanalice jer su mu za to odobrenje dali suvlasnici zgrade koji su ujedno i posjednici kanalica. Tuženik da se sukladno članku 24.b ZEK-a obratio suvlasnicima zgrade i fizičke infrastrukture unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže (kabela) te su mu suvlasnici zgrada na predmetnoj lokaciji izdali suglasnost radi postavljanja te mreže odnosno postavljanja svjetlovodnih kablova u postojeće kanalice u vlasništvu suvlasnika zgrade. Stoga da ne postoji samovlasno postupanje već je postupanje bilo u potpunosti u dogovoru s vlasnicima i posjednicima kanalica. Štoviše, uvlačenjem kabela ni na koji način nije onemogućeno funkcioniranje tužiteljevih kablova, niti su tužitelju oduzeta bilo kakva prava i posjed koje ima na svojim kablovima. Tuženik da je jednostavno u kanalicu, pored kabela tužitelja, postavio i svoj kabel sukladno ishođenom ovlaštenju vlasnika – suvlasnika zgrade.

2.9. Tuženik tvrdi da su kanalice u vlasništvu i posjedu vlasnika zgrade jer su kanalice ugrađivanjem u zgradu postale dio te zgrade i više ne predstavljaju samostalnu stvar. Stoga sa su vlasnici i posjednici zgrade ujedno i vlasnici i posjednici kanalica. Svrha i funkcija kanalice jest da postavljanjem na nekretninu čine dio telekomunikacijske infrastrukture. Kanalice bez zgrade se nemaju gdje postaviti jer iste moraju biti postavljene na zidove zgrada. U tom smislu postavljanjem telekomunikacijske infrastrukture na zgradu te stvari postaju zapravo dijelovi pojedine nekretnine i ne može ih se samostalno posjedovati, već ih se posjeduje zajedno s cijelom nekretninom s obzirom da su one namijenjene da trajno služe svrsi zgrade kao glavnoj stvari.

2.10. Slijedom svega navedenog u odgovoru na tužbu predlaže se da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze čitanjem ugovora o izvođenju instalacije kabelske televizije u zajedničkim dijelovima zgrade (list 36 spisa), radnih naloga (list 37 i 101-102 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 38-65 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga (list 66-100 spisa), obavijesti o namjeri postavljanja svjetlovodne distribucijske mreže (list 123 spisa), odluke HAKOM-a (list 178-191 spisa), suglasnosti (list 197-198 spisa), razgledavanjem fotografija (list 103-122 spisa), saslušanjem svjedoka HP (list 309-310 spisa) i JP (list 310-311 spisa) i uviđajem na licu mjesta.

4. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Prije svega je potrebno ukazati da spor radi smetanja posjeda definitivno spada u sudsku nadležnost i da je općinski sud nadležan odlučivati o istom. Nadalje se ukazuje da je tužba u ovom postupku podnijeta unutar zakonom propisanih rokova.

5.1. Odredbom članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i dugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.

– dalje ZV) propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

5.2. Iz iskaza svjedoka JP i HP, zaposlenika tužitelja, a koje sud u cijelosti prihvaća jer su u skladu s dokumentacijom u spisu, proizlazi da je su u ožujku 2023. imali intervenciju na adresi u [adresa]. Prilikom dolaska na tu adresu zatekli zatečeni su djelatnici tuženika koji su provlačili njihove kablove u kanalice tužitelja te su slučajno zakačili kabel tužitelja i počupali ga s bušilicom. Kada je detektiran oštećen kabel sanirano je oštećenje. O svemu su izdani i radni nalozi s datumima 7. i 9. ožujka 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 10. ožujka 2023. ista je podnijeta u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja.

5.3. Iz Obavijesti o namjeri postavljanja svjetlovodne distribucijske mreže od 15. studenog 2022. proizlazi da je tuženik objavio namjeru postavljanja svjetlovodne distribucijske mreže na području grada Rijeke s planiranim datumom početka postavljanja 15. siječnja 2023. i planiranim datumom završetka postavljanja 31. prosinca 2023. Iz navedenog proizlazi da je tužba podnijeta i u objektivnom roku od godine dana od dana nastalog smetanja jer je tuženik svoje kablove u kanalice zasigurno postavio nakon isticanja obavijesti. Osim toga potrebno je naglasiti da niti sam tuženik ne osporava da je tužba podnijeta unutar zakonom propisanih rokova.

6. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja, i to telekomunikacijske opreme – kanalica postavljenih u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi u [adresa], a čin smetanja posjeda sastoji se od tuženikovog polaganja svojih kablova u kanalice koje je postavio tužitelj u i kojima se nalaze kablovi tužitelja putem kojih pruža svoje usluge stanarima zgrade.

7. Provedenim je dokazima utvrđeno da je sporne kanalice postavio pravni prednik tužitelja B.net d.o.o., i to temeljem sklopljenog Ugovora o izvođenju instalacije kabelske televizije u zajedničkim dijelovima zgrade s vlasnicima stambene zgrade na adresi u [adresa] 10. veljače 2011. Tuženik niti ne tvrdi da je upravo on postavio kanalice u koje je postavio svoje kabele.

8. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da svi kablovi koji ulaze u zgradu ulaze u sandučić u prizemlju zgrade na kojem je natpis PTT. Sandučić je zaključan, a iz tog se ormarića pružaju kablovi tužitelja te su zaštićeni kanalicom. Unutar kanalice vidljiv je kabel tužitelja, kao i kabel tuženika. Osim toga u zgradi se nalazi i ormarić HT-a te se kablovi HT-a nalaze u zasebnoj kanalici. U vertikalnim kanalicama koje se pružaju od prizemlja do 7. kata zgrade nalaze se smješteni kablovi tužitelja bijele boje i jedan deblji kabel crne boje oznake Rg-11 te više crnih kablova tuženika. Ovo proizlazi iz navoda svjedoka JP koji je prilikom uviđaja otvorio kanalice kako bi se utvrdilo što se u njima nalazi. Tuženik zapravo niti ne osporava da je postavio svoje kablove u predmetne kanalice već tvrdi da na to ima pravo. Tužitelj je dokazao da u predmetnim kanalicama ima svoje kablove, kao i da je njegov prednik postavio kanalice i kablove.

9. Dakle, utvrđeno je da je tuženik svoje kablove provukao upravo kroz kanalice koje je postavio prednik tužitelja i u kojima se nalaze kablovi tužitelja koji služe za pružanje usluga korisnicima. Tuženik navedeno opravdava suglasnošću suvlasnika za postavljanje kablova u postojeće kanalice.

10. Relevantne odredbe ZV-a za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja su sljedeće.

10.1. Odredba članka 20. stavka 1. ZV-a propisuje da je samovlast zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema odredbi stavka 4. članka 20. ZV-a nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

10.2. Pravo na zaštitu posjeda, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. ZV-a ima onaj kojega je drugi samovlasno smetao u posjedu, bilo da ga je uznemiravao u posjedu ili mu ga je oduzeo.

10.3. Sudska zaštita posjeda pruža se sukladno odredbi članka 22. ZV-a prema kojoj posjednik u sudskom postupku zahtijeva da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10.4. Prema odredbi članka 6. stavka 1. ZV-a dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno, dok stavak 2. iste odredbe određuje da na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. Tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati.

10.5. Pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je, prema članku 7. stavku 1. ZV-a, pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Nije pripadak ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom.

10.6. Prema odredbi članka 10. stavka 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari je njezin posjednik. Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili putem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik (članak 10. stavak 2. ZV-a). Posjednikom se prema stavku 4. članka 10. ZV-a smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično, a s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona (članak 10. stavak 5. ZV-a).

11. Osim odredbama ZV-a za donošenje odluke u ovom postupku potrebno je razmotriti i odredbe ZEK-a.

11.1. Članak 57. ZEK-a propisuje da svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, bez utjecaja na temeljne zahtjeve za zgradu u skladu sa zakonom kojim se uređuje gradnja, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku postaviti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža. Ako se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s propisnim uvjetima za pristup. Agencija donosi odluku o zahtjevu vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva. Prethodno opisane obveze ne primjenjuju se na zgrade u kojima je pristup postojećoj mreži, koja završava na lokaciji krajnjeg korisnika i prikladna je za pružanje usluga elektroničkih komunikacijskih mreža vrlo velikog kapaciteta, osiguran uz objektivne, transparentne, razmjerne i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu. Ako ne postoji fizička infrastruktura unutar zgrade prilagođena mreži vrlo velikog kapaciteta, svaki operator javne komunikacijske mreže ima pravo, o vlastitom trošku, završiti svoju mrežu u prostorijama krajnjeg korisnika, uz njegovu suglasnost te uz uvjet da se pri tome na najmanju moguću mjeru svede utjecaj na privatnu imovinu trećih osoba. Ako operator javne komunikacijske mreže u tom slučaju ima potrebu po zajedničkim dijelovima zgrade postaviti fizičku infrastrukturu i mrežu samo za potrebe pojedinačnih krajnjih korisnika, obvezan je o tome dostaviti predstavniku suvlasnika pisanu obavijest te ponudu za sklapanje sporazuma o izgradnji fizičke infrastrukture i pristupne točke za potrebe cijele zgrade. U slučaju neprihvaćanja ponude za sklapanje sporazuma suvlasnici mogu zabraniti postavljanje fizičke infrastrukture samo za potrebe pojedinačnih krajnjih korisnika isključivo ako postoji odgovarajuća zajednička fizička infrastruktura unutar zgrade ili suvlasnici, u roku od 60 dana od dana kada je predstavnik suvlasnika zaprimio pisanu obavijest o namjeri postavljanja takve fizičke infrastrukture samo za potrebe pojedinačnih krajnjih korisnika, o vlastitom trošku postave odgovarajuću zajedničku fizičku infrastrukturu za potrebe cijele zgrade.

11.2. Odredbom članka 1. ZEK-a određeno je da se tim zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to, između ostaloga postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. U članku 5. stavku 1. ZEK-a u smislu navedenog Zakona definirani su pojedini pojmovi pa se tako pod pojmom elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema podrazumijeva pripadajuća infrastruktura i oprema povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog dometa te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

12. U ovom je postupku prethodno potrebno ocijeniti je li postupanje tuženika bilo dopušteno zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela kako to tuženik tvrdi, odnosno kakav značaj ima suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku dana po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, te je li navedena suglasnost relevantna za ovaj parnični postupak. Tom su suglasnošću suvlasnici stambene zgrade dali su dopuštenje tuženiku da postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade/obiteljske kuće.

13. Stav je ovog suda da suvlasnici zgrade mogu davati suglasnost za postavljanje kablova u kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu. Međutim, u konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali su suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu tužitelja, za što nisu bili ovlašteni, te zbog toga ta suglasnost ne otklanja samovlasno postupanje tuženika.

14. Posjed kanalica, nakon što ih je tužitelj postavio temeljem suglasnosti suvlasnika zgrade, ne izvršavaju korisnici telekomunikacijskih usluga tuženika niti suvlasnici stambene zgrade. Posjed kanalica izvršava tužitelj s obzirom da su u njima položeni kablovi putem kojih pruža svoje telekomunikacijske usluge, a koje je po zakonu dužan i održavati. Svrha postavljenih kanalica je isključivo zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK-a i stoga one predstavljaju tužiteljevu infrastrukturu, što znači da je upravo tužitelj posjednik kanalica.

15. Kanalice nisu pripadak zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe članka 67. ZV-a. Naime, suvlasnici zgrade u [adresa] dali su odobrenje tužitelju da svoju stvar, konkretno telekomunikacijsku opremu u vidu kablova i kanalica, postavi unutar njihove zgrade. Time suvlasnici nisu dobili posjed tužiteljeve telekomunikacijske opreme jer ju niti održavaju niti koriste već to čini jedino tužitelj, a što je i dužan činiti temeljem odredaba ZEK-a.

16. Da kanalice nisu pripadak zgrade proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kablova. Naime, kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja telekomunikacijskih usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci telekomunikacijske usluge koju pruža krajnjim korisnicima, te čine njegovu distributivnu odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, pa prema suvlasnicima zgrade nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. stavka 1. ZV-a.

17. Prema odredbi članka 57. stavka 1. ZEK-a za dopuštenost pristupa kanalicama drugog operatora moraju biti ispunjeni uvjeti da je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Ukoliko navedeni uvjeti nisu ispunjeni citirana odredba ZEK-a ne daje tuženiku pravo samovlasnog pristupa kanalicama koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tuženik ne tvrdi da postavljanje vlastite infrastrukture u predmetnoj zgradi ne bi bilo tehnički izvedivo ili gospodarski neučinkovito. Tuženik nije, prije postavljanja svojih kablova u kanalice koje je postavio tužitelj, postupio sukladno odredbama članka 57. ZEK-a, već je postupio samovlasno uvlačeći svoje kablove u kanalice tužitelja.

18. Vezano za Odluku HAKOM-a od 7. listopada 2021. potrebno je ukazati da HAKOM nije nadležno tijelo čijom bi odlukom postavljanje kablova tuženika u kanalice tužitelja uopće moglo biti dopušteno, a niti izreka te odluke sadrži dopuštenje tuženiku za postavljanje kablova u kanalice tužitelja. Tom Odlukom je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za izmještanjem postavljenih optičkih kabela, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da podnese zahtjev tužitelju za sklapanje sporazuma o pristupu i korištenju pristupne točke i fizičke infrastrukture. Tužitelj kao operater koji je opremu i infrastrukturu postavio na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima o vlastitom trošku mora, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a u slučaju da se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima koje predviđaju odredbe ZEK-a. Iz odluke HAKOM-a, na koju se poziva tuženik, vidljivo je da tuženik nije podnio zahtjev za rješavanjem spora, već zahtjev za provođenjem inspekcijskog nadzora. Dakle, budući da je tuženik bez podnošenja ikakvog zahtjeva temeljem odredbe članka 57. ZEK-a pristupio kanalicama tužitelja i u iste postavio svoje kablove, smetao je tužitelja u posjedu istih jer čin smetanja posjeda, izvršen od strane tuženika, nije dopušten niti zakonom niti odlukom suda ili drugog tijela.

19. Iz prethodno navedenog proizlazi da su kanalice odvojene od stambene zgrade u kojoj su postavljene, a tužitelj je dokazao da je upravo on u posljednjem mirnom posjedu tih kanalica vršeći faktičnu vlast nad njima polaganjem i održavanjem kablova putem kojih pruža usluge svojim korisnicima. Kanalice nisu pripadak zgrade jer ne služe svrsi stambene zgrade. Njihova je osnovna funkcija zaštita kablova koji su u njima položeni, posljedično čemu služe zaštiti kablova sa svrhom osiguranja usluge koje tužitelj pruža svojim korisnicima, a ne svrsi same stambene zgrade. Prestankom potrebe za zaštitom kablova kao glavne stvari, prestala bi i svrha postavljenih kanalica. Kako je tužitelj postavio sporne kanalice i u njih položio svoje kablove kojima pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima, kako ih on održava zajedno s kablovima, a ne netko drugi, to upravo tužitelj ima faktičnu vlast u odnosu na kanalice i one mogu biti predmet samostalnog posjedovanja.

20. Valja ukazati i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-69/2024. od 13. veljače 2024. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi članka 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008., 90/2011., 133/2012., 80/2013., 71/2014. i 72/2017.). Također je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Rev-549/2024. odgovorio na pitanje da kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade i koje služe zaštiti telekomunikacijskih kablova, mogu biti samostalan predmet posjedovanja.

21. Slijedom svega iznijetog sud je utvrdio da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu kanalica u zgradi koja se nalazi u [adresa], postavljanjem svojim kablova u te kanalice, pa je takvo smetanje utvrdio, naložio uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem kablova u roku od 8 dana i zabranio svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

22. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tuženik treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

22.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

22.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade za zastupanje sukladno odredbi Tarifnog broja 7. točke 2. Tarife od 500,00 eura uz PDV 152,00 eura. Osim toga, tužitelju je kao opravdan trošak za vođenje ovog postupka priznat trošak uviđaja od 54,28 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu 13,27 eura i trošak sudske pristojbe za rješenje 26,54 eura. Dakle, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 719,09 eura.

22.3. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada i zatezna kamata od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja (članak 151. stavak 3. ZPP-a), i to po stopi određenoj sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

Rijeka, 18. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćnicima tužitelja Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović iz Zagreba

- punomoćnicima tuženika Odvjetničkom društvu Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec, Skerlev iz Zagreba