Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2934/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice FĆ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (''Narodne novine“ broj: 61/2011 i 66/2019), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, Klasa: 336-02/23-02/419, Urbroj: 443-02-01-02-23-3 od 16. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenice FĆ kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II.Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica FĆ je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica FĆ proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 690,00 eura / 5.198,80 kuna, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 30 dana, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenica je obavezana na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 13,28 eura / 100,05 kuna.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o visini novčane kazne navodeći da živi sama sa troje djece i jako je lošeg imovnog stanja pa nema odakle platiti kaznu te moli opomenu.

4. Okrivljenica predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim prekršajnim nalogom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da bi na štetu okrivljenice bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, izrečena kazna okrivljenici za počinjeni prekršaj u iznosu od 690,00 eura u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je je izrečena u iznosu neznatno većem od zakonom propisanog posebnog minimuma, a koji iznos kazne je i po ocjeni ovog suda primjeren težini počinjenog prekršaja i stupnju krivnje okrivljenice, te je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Okolnosti odnosno razlozi zbog kojih je počinila predmetno prekršajno djelo, na koje se okrivljenica poziva u svom prigovoru, Sud nije cijenio kao naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, već ih je cijenio primjerenim za izricanje u granicama zakonom propisane kazne za isto djelo.

8. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao postojanje uvjeta za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i ublažavanje novčane kazne ispod donje granice propisane kazne, kako to neosnovano predlaže okrivljenica, koji suprotno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona uz prigovor nije dostavila nikakve dokaze o svojim osobnim i imovinskim prilikama, na koje se poziva u prigovoru.

9. Isto tako treba napomenuti da je odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se opomena kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura što u predmetnoj situaciji nije slučaj.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezo okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu, Područni ured Osijek, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.