Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1245/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SP, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 4. u vezi stavka 1. točke 15. Zakon o gospodarenju otpadom (''Narodne novine“ broj: 84/2021), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Donja Stubica, Klasa: 211-07/23-1/338 od 12. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika SP kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II.Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik ŽP je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ŽP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1327,23 eura, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 4. (ispravno članka 167. stavka 4. u vezi stavka 1. točke 15.) Zakon o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 8 dana, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor samo zbog odluke o visini novčane kazne navodeći da je zatečen u prometu sa teretnim automobilom [registarska oznaka] kako prevozi otpad. Kažnjen je kaznom koju nije u mogućnosti platiti, nezaposlen je otac četvero djece i ovo malo otpada što je skupio mu je neophodno za osnovnu egzistenciju i preživljavanje. Nikad nije kažnjavan te nije znao da za sakupljanje treba biti prijavljen u evidenciji s obzirom da su to stvari koje ljudi bacaju. Moli da ga se oslobodi kazne.

4. Okrivljenik predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim prekršajnim nalogom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da bi na štetu okrivljenika bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, izrečena kazna okrivljeniku za počinjeni prekršaj u iznosu od 1.327,23 eura u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za isti prekršaj za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna (od 1327,23 eura do 13272,28 eura), a koji iznos kazne je i po ocjeni ovog suda primjeren težini počinjenog prekršaja i stupnju krivnje okrivljenika, te je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Okolnosti odnosno razlozi zbog kojih je počinio predmetno prekršajno djelo na koje se okrivljenik poziva u svom prigovoru, Sud nije cijenio kao naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, već ih je cijenio primjerenim za izricanje zakonom propisane minimalne kazne za isto djelo.

8. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao postojanje uvjeta za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i ublažavanje novčane kazne ispod donje granice propisane kazne, kako to neosnovano predlaže okrivljenik, koji suprotno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona uz prigovor nije dostavio nikakve dokaze o svojim osobnim i imovinskim prilikama, na koje se poziva u prigovoru.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava krapinsko-zagorska, Policijska postaja Donja Stubica, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.