Poslovni broj: Usž-4050/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČN, ukrajinskog državljanina s boravištem u [adresa], zastupanog po opunomoćenici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, Trg Portarata 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pazin, Ispostave Buzet, Pazin, Muntriljska 2, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-435/2024-9 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 435/2024-9 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-19/211, URBROJ: 511-08-26-24-3 od 6. veljače 2024. te zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika protjeruje se tužitelj iz Republike Hrvatske (točka I. izreke) te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u trajanju od 2 godine, koja se računa od dana dostave tješenja (točke II. i III. izreke).

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Citirajući članak 189. stavak 1. podstavak 5. Zakona o strancima, ističe da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju. Smatra da činjenica što je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela, bez dovođenja u vezu s drugim okolnostima, nije dovoljna za donošenje rješenja o protjerivanju. Tuženik nije obrazložio okolnosti koje bi opravdavale izricanje zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj kroz tako dugo razdoblje te je prilikom donošenja rješenja o protjerivanju ponovno propustio uzeti u obzir sve okolnosti predmeta, uključujući njegovu osobnost, dob, status i njegovu prošlost, prethodnu kažnjavanje za takvo ili bilo koje drugo kazneno djelo te je zanemario njegovo očitovanje. Navodi i olakotne okolnosti prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i zbog kojih smatra da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju.

3.2. Smatra da mu tuženik nije pružio mogućnost da se izjasni u postupku, čime mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak.

3.3. Ističe da prvostupanjski sud nije proveo dokazne prijedloge koje je predložio u tužbu i na taj način je povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“ jer mu nije omogućeno da iznese svoje argumente. Smatra da mu je na taj način uskraćena mogućnost da se očituje o činjenicama i pravnim pitanja koji su predmet upravnog spora i time je stavljen u nepovoljniju procesnu poziciju.

3.4. Predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar. Traži naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Ističe da je pobijano rješenje doneseno i upravni postupak proveden sukladno odredbama Zakona o strancima i Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Kov-174/2023-21 od 18. srpnja 2023., tužitelj je proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog kretanja, ulaženja i boravka u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 125/11., 184/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: Kazneni zakon) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine za što mu je izrečena uvjetna osuda i rok kušnje u trajanju od 5 godina od dana pravomoćnosti presude, 18. srpnja 2023. Kao sporedna kazna mu je izrečena novčana kazna u visini od 55 dnevnih iznosa što ukupno iznosi 2.035,00 eura.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti sukladno članku 193. stavku 1. i članku 186. stavku 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22.; dalje Zakon). Tužitelj je u podnesku od 1. veljače 2024. istaknuo da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju jer se radi o osobi mlađe životne dobi s nedovoljno životnog iskustva, koji do sada nije kažnjavan za kaznena djela, niti se protiv njega vodi drugi kazneni postupak. Navodi i okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno činjenice koje je pojasnio u svojoj obrani u kaznenom postupku.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon i Pravilnik o postupanju prema strancima („Narodne novine“, 68/18.).

10. Sukladno članku 189. stavku 1. podstavku 5. Zakona, državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

11. Člankom 182. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzeti i u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere. Stavkom 4. istog članka propisano je da se rješenja u vezi s povratkom iz članka 196. stavka 1. ovoga Zakona donose na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti.

12. Člankom 191. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti i u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

13. S obzirom na to da je tužitelj pravomoćnom presudom proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog kretanja, ulaženja i boravka u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, kao i da se radi o punoljetnoj osobi koja u Republici Hrvatskoj nema članova obitelji, nije socijalno i kulturno integriran, da u Republici Poljskoj ima reguliran boravak i posao te da je dobrog imovinskog stanja, pravilno je određeno protjerivanja po neobligatornoj osnovi.

14. Okolnosti koje je tužitelj isticao tijekom prvostupanjskog upravnog spora i sada ponavlja u žalbi, a koje se odnose na njegove osobne prilike kao i na počinjenje kaznenog djela, nisu od utjecaja na pravilnost odluke o protjerivanju.

15. U upravnom postupku tuženik je pozvao tužitelja na davanje izjave te je tužitelj putem svoje opunomoćenice dostavio podnesak od 1. veljače 2024. kojim se očitovao na dotadašnji tijek postupka. Takvim postupanjem tuženik je omogućio tužitelju da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koji su bitni za rješavanje upravne stvari. Ujedno je u prvostupanjskom upravnom sporu održano ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tužitelju su dostavljeni podnesci tuženika te stoga ovaj Sud smatra da je tužitelju, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

16. Sukladno članku 49. stavku 4. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. S obzirom na to da je tužitelj predlagao svoje saslušanje i saslušanje svjedoka, čija imena i adrese nije naveo, na okolnost da je odluka o protjerivanju utemeljena na pogrešnoj osnovi, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja jer osnova za protjerivanje tužitelja proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu. Tužitelj pogrešno poistovjećuje sudjelovanje stranke u postupku (koje se ostvaruje podnescima te sudjelovanjem stranke na usmenoj raspravi i pri provedbi dokaznih radnji), sa dokaznim sredstvom saslušanje stranke. Slijedom navedenog, odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

17. Trajanje zabrane ulaska i boravka tuženik je utvrdio slobodnom ocjenom, u granicama dane ovlasti iz članka 24. stavka 1. podstavka 3. Pravilnika i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, uzimajući u obzir kaznena djela koja je tužitelj počinio. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelju zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj izrečena u vremenskom razdoblju čija dužina je znatno bliže zakonskom minimumu nego maksimumu.

18. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

20. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić