REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-9290/2024
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Raić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe FINA d.o.o. i II-okr odgovorne osobe IM, zbog prekršaja iz članka 127.. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN br.: 115/18, 117/21, 67/23.), odlučujući o žalbi I-okr. pravne osobe FINA d.o.o. podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, od 5. srpnja 2024.., broj: Pp- 2210/2021-13, u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024,
p r e s u d i o j e:
I.Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe FINA d.o.o. i potvrđuje pobijana presuda.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) I-okr. pravna osoba obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 4000,00 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 600,00 eura, zbog prekršaja iz članka 127.. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 50,00 eura.
3. Protiv te presude I-okr. pravna osoba je pravodobno podnijela žalbu pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. I-okr. pravna osoba FINA d.o.o. u žalbi u bitnom ističe sve istovjetno kao u pisanoj obrani da se ne osjeća krivom za prekršaj, da je izreka presude nerazumljiva proturječna sama sebi ili razlozima presude, presuda nema uopće razloga u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili se ti razlozi potpuno nejasni ili znatnoj mjeri proturječni, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističu da IM navodno počinjene prekršaja nije ostvarila s namjerom,: u vrijeme provedbe inspekcijskog nadzora pogrešno je smatrala da je za obavljanje inspekcijskog nadzora potrebno imati nalog za provedbu nadzora. Sve navedeno jasno ukazuje na postojanje zablude o okolnostima konkretnog slučaja, koje isključuje protupravnost. Neprihvatljiv je stav suda da je iskaz okrivljene fizičke osobe i svjedokinje I nisu uvjerljivi, dok je iskaz inspektorice uvjerljiv. Inicijalni optužni prijedlog okrivljenicima nije uručen. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje kao u pisanoj obrani obrazlažu nesporazumom u komunikaciji, a bitnu povredu materijalnog prekršajnog prava da provedba inspekcijskog nadzora na određenu okolnost zahtjeva u prethodnu pripremu za provedbu nadzora zbog čega je inspektorica bila dužna pristupiti u poslovnicu Fine u prethodno zakazano vrijeme i navesti određenu okolnost na koju namjerava provesti inspekcijski nadzor. Pobijanu presudu okrivljena pravna osoba pobija i zbog izrečenih sankcija zbog toga što je kažnjena novčanom kaznom iako nije kriva za počinjeni prekršaj, izrečena sankcija je neosnovana i prvostupanjski sud nije ispravno primijenio institut ublažavanja prekršajne kazne te isto tako nije uzeo u obzir stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, prijašnje ponašanje okrivljenika i njihovo ponašanje nakon navodnog počinjenog prekršaja a ni imovinsko stanje.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi I-okr. pravne osobe, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. I-okr. pravnoj osobi nije povrijeđeno pravo obrane kako to ističe u žalbi, jer je žalitelju uz poziv za glavnu raspravu dostavljen optužni prijedlog- izmjena optužnog prijedloga na koju se očitovao pisanim putem a niti je prema stanju spisa optuženi prijedlog prekoračen, a ne odazivanjem pozivu suda žalitelj je na taj način propustio aktivno sudjelovati u postupku. Isto tako suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud dao je jasno obrazložene razloge za krivnju I-okr. pravne osobe, a izreka pobijane presude je jasna i precizna. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8.Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba I-okr. pravne osobe zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
9.Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.
10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
11. Nadalje, bez osnove je žalbeni navod okrivljenika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer prvostupanjski sud je na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice iskaza svjedoka IMG – tržišne inspektorice koja je detaljno i okolnosno svjedočila o inkriminiranom događaju, o čemu je sačinila zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 21. svibnja 2021. godine, a o čemu bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, pravilno utvrdio da su u ponašanju I-okr. pravne osobe ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavak 1. podstavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložio, radi čega se žalitelj zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Bez osnove je i žalbeni navod I-okr. pravne osobe da se radi o zabludi o protupravnosti prekršaja, jer u konkretnom slučaju se ne radi o zabludi o protupravnosti djela u smislu odredbe članka 29. Prekršajnog zakona, prema kojoj počinitelj prekršaja iz opravdanih razloga nije mogao znati da je djelo zabranjeno, naprotiv, budući da je odredbom članka 29. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će zabluda biti smatrana otklonjivom ako bi svatko, pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom, kao i što je odredbom čl. . 2. istog Zakona propisano da ako je počinitelj bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz nehaja, kriv je za taj prekršaj, budući da je prema odredbi članka 127. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu za prekršaj dostatan i nehaj, pa je II-okrivljenica kao svaki prosječan građanin mogla i morala biti svjesna da za onemogućavanje obavljanja nadzora tržišnoj inspektorici čini djelo prekršaja, odnosno nepoznavanje propisa ne može ekskulpirati okrivljenike od počinjenog prekršaja. Dakle, neosnovan je navod žalitelja da iz pobijane presude nije razvidno da bi sud u obrazloženju iste naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio postojanje namjere ili nehaja okrivljenika, budući je za počinjenje prekršaja, u pravilu, pa i kod predmetnog prekršaja, dostatan nehaj kao stupanj krivnje, pa stoga nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika.
12. Činjenice koje terete I-okr. pravnu osobu su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, tim više jer je novčana kazna izrečena u gotovo minimalnom iznosu zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu I-okr. pravne osobe odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravka: za spis, I-okrivljenika i tužitelja.
