REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-302/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. ĆR zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika ĆR izjavljenu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 47. K-2041/18 od 2. ožujka 2022., na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆR te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 47. K- 2041/18 od 2. ožujka 2022. proglašen je krivim okrivljenik ĆR da je počinio jedno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 te je na temelju članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu 3.000,00 kuna, oštećenoj ČR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu 750,00 kuna, oštećenom BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu 400,00 kuna, oštećenom VR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu 1.500,00 kuna, oštećenoj RR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 3.000,00 kuna te je naloženo okrivljeniku platiti navedene novčane iznose oštećenicima, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Pod točkom V. pobijane presude je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni SR sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni je obvezan platiti troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu 1.000,00 kuna, nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu 1.875,00 kuna, 843,75 kuna i 600,00 kuna, te troškove pristupa raspravi svjedoka u ukupnom iznosu od 1.378,00 kuna u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljenik ĆR osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i uputi predmet na novo suđenje i odluku pred drugim predsjednikom vijeća. Žalbu je okrivljenik izjavio i putem svoje braniteljice odvjetnice Ines Margetić iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o troškovima postupka i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući su navedene žalbe u suglasju i međusobno se nadopunjuju razmatrane su kao jedna žalba protiv prvostupanjske presude. Osnovom zahtjeva okrivljenika o sjednici drugostupanjskog suda u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08 izviješteni su državni odvjetnik, okrivljenik i njegova braniteljica koja je istoj nazočila.

6. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnijet.

7. Spis je temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

8. Iako se žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka taj se žalbeni razlog posebno ne obrazlaže, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sukladno članku 476. stavka 1. točke

1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti.

9. Okrivljenik pobija pravilnost zaključaka suda prvog stupnja u pogledu vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka SR i ĆRV slijedom čega je upitna pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica o okolnosti pregovaranja o najmu stana, predaje ključeva stana kao i pitanja vlasništva na stanu koji je bio predmet najma ističući kako sud prvog stupnja pogrešno prihvaća iskaz SR jer da s njime nije bilo dogovora o davanju stana u podnajam. Nadalje žalitelj pobija pravilnost zaključaka suda prvog stupnja o tome da se okrivljenik lažno predstavljao kao vlasnik stana jer da je takav podatak lako provjerljiv u zemljišnim knjigama. Pobija se pravilnost zaključaka suda o namjeri prisvajanja protupravne imovinske koristi ne vraćanjem uzete kapare jer da se po pitanju kapare imaju primijeniti pravila građanskog prava, a da je okrivljenik oštećenicima dao na uvid svoju osobnu iskaznicu iz čega se može zaključiti da nije skrivao svoj identitet. Naposljetku prigovara pravilnosti zaključaka suda o okolnostima koje utječu na odmjeravanje kazne koja da je prestrogo odmjerena. Na sjednici drugostupanjskog vijeća obrana je ustrajala na navodima iz pisanih žalbi.

10. Neosnovana je tvrdnja žalitelja kako je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaze ispitanih svjedoka jer je prvostupanjski sud detaljno analizirao iskaze svih ispitanih svjedoka i to svaki iskaz pojedinačno i u korelaciji sa drugim iskazima te pročitao sadržaj objavljenog oglasa kojim je oglašen najam za predmetni stan te na temelju cjelovite i detaljne analize donio ocjenu vjerodostojnosti svjedočkih iskaza i to kako ispitanih oštećenika BR, ČR, MR, RR i HR, ĆRV i SR.

11. Ispitani oštećenici kao i svjedokinja ZR, partnerica BR, detaljno su iskazivali o postupanju okrivljenika koji je očito postupajući u prijevarnoj namjeri prema njima poduzimao iste radnje, odnosno predstavio se kao vlasnik stana, dogovorio i primio kaparu na ime tobožnjeg najma nakon čega se nije javio kako bi s istima sklopio ugovor o najmu stana kao niti vratio kaparu. Dakle, radi se o opisu istovjetnog postupanja prema pet osoba koje potpuno suglasno i sukladno terećenju iz činjeničnog opisa iskazuju o ponašanju okrivljenika.

12. Svjedoci SR i ĆRV također u bitnom suglasno iskazuju o okolnostima dogovora o davanju stana u najam okrivljeniku u koju svrhu je došlo i do predaje ključeva stana otkada pa do trenutka kada je temeljem dojave susjeda otkriveno opisano protupravno postupanje okrivljenika s istim nije sklopljen ugovor o najmu sukladno dogovoru kao niti naplaćen dogovoreni najam. Oba su svjedoka kategorički odbacila tvrdnje okrivljenika o dogovoru za davanje stana u podnajam. Stoga nije u pravu žalitelj kada smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka zbog razlike u iskazima u pogledu učestalosti i načina komunikacije i okolnosti predaje ključeva stana jer su iskazi ovih svjedoka u bitnome suglasni o okolnostima koje su u odlučujućoj mjeri relevantne za utvrđenje postupanja okrivljenika, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

13. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju ocjene izvedenih dokaza zaključio o postojanju prijevarne namjere kod okrivljenika. Radi se o tome da je okrivljenik sve oštećenike uvjerio u činjenicu da je stan njegov nakon što je najam stana oglašen u sredstvima javnog priopćavanja. Kod te činjenice je pitanje davanja na uvid vlasničkog lista irelevantno jer nitko prilikom inicijalnog razgovora nije niti doveden u sumnju o vlasništvu stana. Od svih je oštećenika okrivljenik naplatio kaparu za tobožnji najam stana navodeći ih na zaključak o potrebi osiguranja najma zbog velike potražnje, nakon čega ugovor o najmu sa niti jednim od njih nije sklopio niti su s njime nakon toga mogli stupiti u kontakt. Novac nikome od oštećenika nije vraćen niti je s vlasnicima stana s kojima je dogovorio najam stana za sebe sklopio ugovor o najmu niti platio najamninu. Okrivljenik je prema svim oštećenicima postupao na istovjetan način i u značajno kratkom vremenu od nepunih mjesec dana.

14. Pravilan je stoga zaključak suda prvog stupnja o ostvarenju svih bitnih obilježja produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 dovođenjem trećih osoba u zabludu s namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi posljedica kojeg postupanja je štetna raspoložba prevarenih vlastitom imovinom odnosno novcem, a radi se o poduzetim istovjetnim radnjama naspram više osoba u kratkom vremenskom razdoblju sa jedinstvenom namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi.

15. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako je sud prvog stupnja okrivljeniku odmjerio prestrogu kaznu ne vodeći računa o neznatnoj imovinskoj koristi koju je pribavio počinjenjem kaznenog djela.

16. Pravilno je sud prvog stupnja cijenio činjenicu okrivljenikove višestruke osuđivanosti. Naime, isti je i ranije osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora, u najvećoj mjeri zbog kaznenih djela počinjenih s motivom koristoljublja, kakvo je i predmetno kazneno djelo. Cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela, radi se o prijevarnom postupanju prema većem broju osoba poduzetom u kratkom vremenskom razdoblju u čemu se ogleda okrivljenikova upornost i kriminalna volja no i značajna bezobzirnost pri čemu stečena protupravnu imovinska korist nipošto nije neznatna pa je stoga pravilno okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Okolnost da se radi o ranije osuđivanoj osobi zrelije životne dobi koja pretežito čini kaznena djela protiv imovine ukazuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako ranije osude nisu imale značajan odvraćajući učinak te kako takvo postupanje okrivljenika predstavlja obrazac u njegovu ponašanju. Slijedom toga, pravilno smatra prvostupanjski sud da će osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora u označenom trajanju biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja te izražena adekvatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela čime će se ojačati i svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

17. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić