Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3516/2023-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste DR, u pravnoj stvari tužitelja IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 14, protiv tuženika, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 274, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju, IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.349,08 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,90 eura od 4.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,39 eura od 6.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,16 eura od 6.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 20,27 eura od 1.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,85 eura od 18.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,08 eura od 4.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,83 eura od 4.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,27 eura od 26.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,38 eura od 1.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,28 eura od 24.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,58 eura od 19.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,50 eura od 26.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,09 eura od 17.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,67 eura od 24.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,24 eura od 30.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,26 eura od 13.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,91 eura od 16.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,46 eura od 29.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,66 eura od 12.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 48,20 eura od 24.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 49,84 eura od 21.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,95 eura od 11.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 51,24 eura od 11.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,94 eura od 14.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 77,50 eura od 1.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 1.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,35 eura od 26.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,95 eura od 27.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,42 eura od 6.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,21 eura od 10.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 82,70 eura od 5.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 145,40 eura od 12.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 100,24 eura od 1.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 89,42 eura od 1.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 88,07 eura od 1.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,66 eura od 10.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,86 eura od 1.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 96,87 eura od 1.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 97,24 eura od 1.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,89 eura od 1.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 94,71 eura od 5.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 96,81 eura od 22.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 94,67 eura od 26.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 95,46 eura od 1.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 89,40 eura od 13.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,35 eura od 6.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,96 eura od 3.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 95,53 eura od 3.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 89,55 eura od 21.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,32 eura od 19.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 95,06 eura od 16.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 95,77 eura od 20.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,13 eura od 11.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 84,05 eura od 9.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 86,84 eura od 24.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 87,95 eura od 12.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,52 eura od 22.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 92,91 eura od 26.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 94,28 eura od 28.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 94,23 eura od 28.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 96,94 eura od 25.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 97,10 eura od 13.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 95,61 eura od 10.4.2014. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, nadoknaditi tužitelju IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.640,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi od 14. svibnja 2023. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, 27. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 9012364445, te mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu 27.840,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja. Tužitelj se obvezao iznos kredita plaćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja uz redovnu kamatnu stopu koja je ugovorom određena kao promjenjiva sukladno odluci kreditora i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10% godišnje. Tužitelj je u cijelosti otplatio navedeni kredit. Navodi kako mu prilikom sklapanja Ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta. Nadalje, tužitelj se poziva na odluke i pravna utvrđenja u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita (Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018.). Primjenom nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli tuženik je bez valjane pravne osnove stekao iznos od 4.308,59 eura. Slijedom navedenog, tužitelj radi vraćanja stečenog bez osnove predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i troška postupka sa zateznim kamatama.

1.2. U podnesku od 22. srpnja 2024., nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj predlaže odlučiti kao u stavku I. izreke odnosno naložiti tuženiku isplatu iznosa 4.349,08 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, kao i da mu naloži isplatu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare i navodi da je neosnovano stajalište tužitelja da bi povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazila iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača jer je cilj postojanja i ostvarivanja kolektivne zaštite preventivne prirode, a ne ostvarivanje individualnih parnica u kojima se zahtjeva isplata, da je u tom postupku utvrđivana apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na svaki pojedini ugovorni odnos, već je potrebno utvrditi pripada li uopće tužitelj kategoriji „prosječnog potrošača“, time da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, da je predmetni ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i isplaćen čime je ugovorni odnos prestao, a tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnosi se samo ako i dok postoji postupanje koje je protivno točno specificiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito, a sporne odredbe su nedvojbeno jasne i unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima, te nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu mogao od službenika zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana, a isto je tako o mogućim oscilacijama tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja HNB-a te da je volja ugovornih strana bila sklopiti ugovor o kreditu upravo s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, koji ugovor je, u konačnici, i solemniziran od strane javnog bilježnika. Smatra da je tuženik spornu odredbu o valutnoj klauzuli mogao otkloniti ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, te da u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na okolnosti koje bi mogle utjecati na tečaj CHF.

2.2. Nakon provedenog nalaza i mišljenja, tuženik osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući je obračun izvršen kao da su stranke ugovorile kunski kredit. Smatra kako se predmetni kredit mora usporediti s drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom, a ukoliko bi se obračun vršio kao da je riječ o kunskom kreditu tada svakako treba primijeniti i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju: izračun tečajne razlike (list 8-11 spisa), pregled uplata po kreditu (list 12-13 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 14-29 spisa), Ugovor o kreditu broj 9012364445 (list 30-34, 37-38 spisa), otplatnu tablicu sa prikazima efektivne kamatne stope (list 35-36 spisa), ponuda br. 7190540 Auto Maksimir (list 39 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darki Prpiću iz DRAFIN d.o.o., te je saslušan tužitelj.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora 27. ožujka 2007. zaključen Ugovor o kreditu u iznosu 27.840,34 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke na dan korištenja kredita za namjenu kupnje vozila, te je rok otplate 84 mjeseca. Kamatna stopa na iznos kredita je promjenjiva sukladno odluci kreditora i na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10%. Kamata se obračunava u CHF sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (članak 4. Ugovora). Također, nije sporan ni status potrošača tužitelja.

6. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara.

7. U odnosu na navode tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018) pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazuje izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

10. U tom smislu saslušan je tužitelj čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, a iz kojeg u bitnome proizlazi da je ugovor zaključio u poslovnici banke odakle su ga uputili iz autokuće. Tužitelj je naveo kako je ugovor želio zaključiti u kunama za što je imao predračun ali kad je došao u banku rečeno mu je da ugovor mora zaključiti u CHF valuti. Djelatnica banke mu nikada nije objasnila zašto je ugovor morao zaključiti u CHF. Tužitelj je naveo da na odredbe ugovora nije mnogo utjecati, niti mu je objašnjeno što znači valutna klauzula. Također, nije bio upozoren na specifične rizike vezane za tu valutu. Ugovor u drugoj valuti mu nije ponuđen,a ugovor je pročitao prije potpisivanja.

11. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

12. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a) u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a.

13. Slijedom navedenog, a obzirom da status potrošača tužitelja nije sporan, za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 27. ožujka 2007. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, sve temeljem čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13.) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14.,110/15.,14/19.), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3. -4., čl. 269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a.

14. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 4.349,08 eura pri čemu su pojedinačni iznosi i dospijeća prikazani u Tablici 1., list 72-73 spisa.

15. Kod toga posebno valja napomenuti da je irelevantan prigovor koji tuženika kojim prigovara metodologiji izrade nalaze i mišljenja. Naime, vještak je nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom pa kako je prigovor tuženika u tom pravcu primarno pravne naravi, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

16. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). S obzirom na pravomoćnost odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastarni je rok po pitanju valutne klauzule počeo teći 14. lipnja 2018., pa kako je tužitelj podnio tužbu 14. svibnja 2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora - po osnovi valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF iznosi 4.349,08 eura pri čemu su pojedini iznosi i datumi vidljivi u tablici na l.72-73 spisa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku točki I. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29.ZOO-a.

18. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (4.349,09 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

19. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1.), podnesaka od 9. rujna 2023 i 22. srpnja 2024. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1.), pristup na ročišta 29. veljače 2024. i 12. studenog 2024. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.3.) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.375,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 265,45 odnosno sveukupno 1.640,45 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 90,00 eura obzirom da navedeni trošak tužitelju nije ni nastao.

20. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke rješenja.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte