Poslovni broj: Us II-195/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Zagreb, Kneza Mislava 11/3, OIB: 60383416394, zastupanog po zakonskoj zastupnici, predsjednici SN, radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-034-02/24-01/43, URBROJ: 711-02-01/02-2024-6 od 23. svibnja 2024.
II. Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom tuženika, u točki I. je odlučeno da je tužitelj, kao obveznik, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA), istovremenim primanjem plaće i dodatne naknade za obnašanje dužnosti koja se sastoji u primanju naknade na ime sudjelovanja na sjednicama Savjeta HANFA-e 12. prosinca 2019., 10. lipnja 2020., 28. rujna 2020. i 30. studenoga 2020. u pojedinačnom iznosu od 2.000,00 kuna po sjednici Savjeta, odnosno u ukupnom iznosu od 8.000,00 kuna, počinio povredu odredbe članka 7. točke d) Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19.; dalje Zakon). Točkom II. izreke odluke, za povredu Zakona opisanu u točki I. izreke, tužitelju je izrečena sankcija iz članka 42. stavka 1. podstavka 2. Zakona, obustava isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 850,00 eura koja će trajati jedan mjesec i izvršiti će se u jednom mjesečnom obroku.
2. Tužitelj pobija zakonitost odluke tuženika zbog povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešnog zaključka u vezi činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i radi sankcije za koju smatra da je nerazmjerna i nedovoljno obrazložena.
3. Tuženik nije donio formalnu odluku o pokretanju postupka za odlučivanje o sukobu interesa. Postupak protiv njega je, po službenoj dužnosti, pokrenuo na radnom sastanku 16. travnja 2024. Tužitelj se poziva na članak 39. Zakona o sprječavanju sukoba interesa prema kojem tuženik odlučuje na sjednicama većinom glasova, ne na radnim sastancima za koje nije vidljivo tko je istima bio prisutan niti što je bilo predmet sastanka. Smatra da mu je takvim postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava RH.
3.1. Tužitelj smatra da je tuženik zloupotrijebio svoje zakonske ovlasti jer je propustio spojiti predmete koje je istovremeno vodio protiv njega. Radi se o predmetu tuženika P- 359/19. Tužitelj ne prihvaća obrazloženje tuženika da je u tom predmetu razmatrao sporne naknade koje su mu bile isplaćene do rujna 2019. Smatra da mu je i time povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, članak 6. Zakona o općem upravnom postupku koji propisuje razmjernost postupanja javnopravnog tijela kada je u pitanju zaštita interesa i prava stranaka u postupku, a stvoren je pogrešan dojam u javnosti da tužitelj učestalo krši odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa.
4. Tuženik je pogrešno primijenio pravo kombinirajući dva zakona, Zakon o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19.) za materijalne odredbe i Zakon o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 143/21. i 36/24.) za procesnopravna pitanja. Za navedeno ne postoji zakonska osnova. Tužitelj ističe da s obzirom na vrstu propisanih sankcija nema mjesta arbitrarnosti kada je u pitanju izbor mjerodavnog propisa. U tom smislu citra članak 60. Zakona, njegovu prijelaznu odredbu kojom je propisana primjena Zakona za postupke započete od njegova stupanja na snagu.
5. Tužitelj u tužbi navodi da je člankom 12. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, na snazi u vrijeme isplaćivanja spornih naknada, bila dopuštena mogućnost da dužnosnici uz plaću za dužnost koju obnašaju primaju drugu plaću, odnosno dodatnu naknadu za obnašanje druge javne dužnosti ako je to zakonom drukčije propisano. Zakonom o HANFA-i (članak 6. stavak 1. te članak 11. stavci 2. i 5.) zakonodavac je predvidio da članovi Upravnog vijeća HANFA-e imaju pravo ostvariti druga materijalna prava koja su dodatno razrađena u općem aktu HANFA-e, njenom Statutu. Smatra da je Zakon o HANFA-i lex specialis u odnosu na dodatne naknade, uz plaće, dužnosnicima HANFA-e. Uspoređuje ga sa Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci prema kojem je dužnosnicima Hrvatske narodne banke dopušteno primanje dodatnih naknada uz plaću. Ističe da nadzorom Državne revizije za 2022. godinu nisu utvrđene nezakonitosti u vezi isplate naknada.
6. Tužitelj ističe da je kažnjen za postupanje koje prije počinjenja nije bilo propisom zabranjeno. On nije za isto mogao ni pretpostaviti da bi bilo zabranjeno jer je njegov prethodnik na toj poziciji primao iste te naknade. Tuženik kod izricanja sankcije nije poštivao načelo razmjernosti. Osporava izbor vrste i visine sankcije koja mu je odlukom izrečena. Tuženik obrazlaže izricanje teže sankcije (obustave isplate neto mjesečne plaće), a ne lakše (opomene) time što se protiv tužitelja vodilo više postupaka pred tuženikom. Budući da je navedene postupke trebalo spojiti u jedan, izricanje teže sankcije smatra arbitrarnim.
7. Tužitelj predlaže Sudu poništiti rješenje tuženika.
8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava njenu osnovanost. Donošenjem odluke o pokretanju postupka na radnom sastanku nije povrijeđen Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Dana 25. prosinca 2021. na snagu je stupio „novi“ Zakon o sprečavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 143/21.) koji je izmijenio proceduru donošenja odluka o pokretanju postupka. Pobijana je odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Člankom 60. „novog“ Zakona o sprečavanju sukoba interesa propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o sprečavanju sukoba interesa koji je do tada bio na snazi. Tuženik ističe da se prema „novom“ Zakonu odluka o pokretanju postupka više ne donosi na sjednicama, da je prvu radnju u postupku poduzeo nakon stupanja na snagu „novog“ Zakona, a da oba Zakona na istovjetan način propisuju zabranu primanja dodatne naknade. U vezi navoda tužbe kojima tužitelj prigovara zašto tuženik nije spojio predmet koje je vodio protiv njega u jedan postupak tuženik je naveo da je u postupku koji je prethodio ovom sporu obuhvatio isplate koje nisu bile predmet ranijeg postupka, da nije bio u obavezi spajanja postupaka te da je raniji predmet P-352/19 pokrenuo i dovršio za naknade koje su mu u trenutku pokretanja postupka bile poznate. Tuženik nije iskoristio mogućnost traženja mišljenja prije nego je primio sporne nakade. Tuženik odluku o kazni ne smatra arbitrarnom. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijane odluke.
9. Tužba je osnovana.
10. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje ZUS) odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju.
11. Uvidom u pobijanu odluku i spis tuženika utvrđeno je da postoje razlozi zbog kojih se odluka tuženika pobija i da je istom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Zakonom o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 143/21. i 36/24.; dalje: Zakon/21.) je u članku 60. propisano da će se postupci započeti prije njegova stupanja na snagu dovršiti prema odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 26/11, 12/12., 126/12., 48/13., 57/15., 98/19.; dalje: Zakon/11.).
12.1. Sukladno članku 40. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba javnopravnog tijela poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka.
13. Nesporno je među strankama da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti 16. travnja 2024. U tom slučaju upravni postupak se vodi primjenom Zakona/21. koji je na snagu stupio 25. prosinca 2021. te nije bilo mjesta kombinirati primjenu dvaju Zakona što je učinio tuženik. Tuženik je u pravu kada u odgovoru na tužbu navodi da oba Zakona propisuju zabranu primanja dodatnih naknada za poslove obnašanja javnih dužnosti dužnosnicima odnosno obveznicima. Međutim, Zakoni za isto imaju različite odredbe o kažnjavanju. Tuženik je, nakon što je utvrdio nezakonito primanje naknade od strane tužitelja kao obveznika u smislu Zakona/21. istome kaznu trebao izreći u visini i na način koji je propisan Zakonom/21.
13.1. Radi se o odredbi članka 48. stavka 1. točke 2. Zakona/21. kojom je propisano da tuženik može za povredu odredbe članka 7. izreći novčanu sankciju. Člankom 50. stavkom 1. Zakona/21. propisano je da se kažnjenom obvezniku daje rok za dobrovoljno izvršenje kazne, a tek ako takav način naplate kazne ne uspije pribjegava se obustavi plaće.
14. Slijedom navedenog tuženik je rješavajući u upravnom postupku o sukobu interesa tužitelja pogrešno primijenio pravo pribjegavši kombinaciji zakona, tj. Zakon/21 i Zakon/11. u situaciji kada je trebao primijeniti Zakon/21 koji je bio na snazi kada je protiv tužitelja po službenoj dužnosti pokrenut upravni postupak.
15. Tužbeni prigovori tužitelja vezano za pogrešnu primjenu prava su osnovani, a iste će tuženik ispraviti u ponovljenom postupku, sukladno uputi danoj mu u ovoj presudi.
16. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
