REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-509/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica ŠŽ, prema generalnoj punomoći Su-987/2024, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IŽ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju BŽ iznos od 1.799,20 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 0,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. srpnja 2023. na mjestu rada u Zagrebu, Ulica Mije Kišpatića 12, stradao kao zaposlenik KBC Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog rada na radnom mjestu, gdje je tužitelj zadobio ozljedu koljena. Poslodavac tužitelja, KBC Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. - dalje ZR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14.,118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Tužitelj temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.800,00 EUR. Tužitelj se u mirnom postupku 22. veljače 2024. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a tuženik mu je isplatio nesporan iznos od 1.400,00 EUR. Tužitelj u skladu sa odredbom iz čl.1100., st.1. i 2. te čl.1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete, umanjenu za nesporan iznos zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 1.400,00 EUR. U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 23. veljače 2024. do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 8. studenog 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje ukupan iznos od 1.800,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 23. veljače 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno da je tuženik s poslodavcem tužitelja KBC Zagreb, u vrijeme navodnog štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], sastavni dio koje su police i Uvjeti za osiguranje od (javne) izvanugovorne odgovornosti u primjeni od 1. siječnja 2023. Tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Tužitelj se sa zahtjevom za naknadu štete obratio tuženiku tijekom mirnog postupka, te mu je tuženik po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći 12. ožujka 2024. isplatio ukupni iznos od 1.400,00 EUR. Tuženik smatra kako je navedenom isplatom tužitelju u cijelosti i pravično naknađena šteta, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik također osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, a iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Na ročištu održanom 1. listopada 2024. stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 8-15 spisa), Odštetni zahtjev (str. 16 spisa) te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (str. 34-35 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, niti odgovornost tuženika.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću koji je u svom nalazu i mišljenju od 29. listopada 2024. danog nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu: luksacija desne patele susp. Liječen je i obrađivan po traumatologu, fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi u desnom koljenu te terminalno ograničene kretnje desnog koljena. Zaostaje pozitivan test straha. Svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji i na temelju kliničkog pregleda koji je obavio za potrebe izrade vještva. Navedene ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju su uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužitelja u vezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 12. rujna 2023. nakon završene fizikalne terapije, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice nakon navedene ozljede desnog koljena zaostaju u visini od 3%. Tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još naredna 25 dana. Tuđa pomoć i njega: kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana te 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

13. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

14. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.400,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1977.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.000,00 EUR.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 60 sati, s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove dosudio ukupan iznos od 199,20 EUR.

16. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.199,20 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 1.400,00 EUR iznosi 1.799,20 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 0,80 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 23. veljače 2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr.

7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 1. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 8. studenog 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 12. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 -50 bodova odnosno ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.375,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.675,00 EUR.

19. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2024. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje dok trošak podneska 29. svibnja 2024. nije priznat obzirom isti nije bio potreban, a navode iz predmetnog podneska tužitelj je mogao iznijeti i na ročištu 1. listopada 2024. za koji mu je priznat trošak zastupanja.

21. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku