Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pn-95/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Optujska 25/I, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Krapinska 45, Zagreb, OIB: 07330149920, zastupanog po punomoćnici ŠB, mag. iur. radi naknade štete, nakon 14. studenog 2024. održane glavne i javne rasprave u prisutnosti tužitelja i punomoćnice te punomoćnice tuženika, 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Krapinska 45, 10000 Zagreb, OIB: 07330149920, da tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 10.000,00 EUR (slovima: desettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.12.2020. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 10.000,00 EUR do traženih 13.272,28 EUR.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.305,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete, a temeljem odredbi čl. 16., 21., 22. i 23. Zakona o medijima, te odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, te traži isplatu iznosa od 100.000,00 HRK/13.272,28 EUR. U tužbi u bitnome navodi da je tuženik u periodu od 3.9.2020. do 24.9.2020. objavio niz članaka sa netočnim i nepotpunim informacijama kojima su duboko povrijeđena neimovinska prava tužitelja, pa tako konkretno naslova članaka: "Varaždinski psihijatar optužen za seksualno zlostavljanje", "Psihijatar seksualni predator?", "Osobni obračun s psihijatrom?", "Zaustavite Provjereno?!? Dokle seže utjecaj kontroverznog psihijatra?", "Čehok psihijatrov zaštitnik?", "Ovako je liječio pacijentice", "Čehok kaže da nema veze s "onim" psihijatrom", "Ovi dokumenti pokazuju da nije baš tako", "I ovo je sporno. Za psihijatra za sudu svjedočile – njegove pacijentice", "Afera psihijatar. B uđanovac poziva žrtve: Javite se, sad je pravi trenutak da ga se zaustavi.", "Afera psihijatar. Kazneno prijavljen za nestanak lijekova iz bolnice, a ni narkomiljeu nije nepoznat", " Punih devet dana od ravnatelja bolnice ni glasa o aferi njegova psihijatra", "Još jedno svjedočanstvo. Bila sam u šoku, svjesna da pregled kod psihijatra tako ne izgleda", "Afera psihijatar, sigurno nije obiteljska svađa. Mi smo izbrojali dvadeset slučajeva", "Čudne igre. U aferi psihijatar počeli su nestajati nalazi bivših pacijentica. Pitanja je mnogo, odgovora malo". U tim člancima da je tužitelj u bitnome optužen za seksualno zlostavljanje pacijentica, te je iznesen čitav niz neistinitih, netočnih i nepotpunih informacija, te uvreda i kleveta na njegov račun, a njihovom objavom da su teško i trajno povrijeđeni njegova prava osobnosti. Nakon objave članaka, tužitelj da je podnio tuženiku Zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija, a koji zahtjev je tuženik odbio. U tim člancima da je imenovana samo kao pacijentica JB, dok se ostale navodne žrtve ne imenuju već se samo prenose njihove neistinite izjave, kao i neistinite izjave LB i FB o navodnom zlostavljanju, a autor članka iznosi činjenice, navode i zaključke koje je sam doznao te iznosi i vrijednosne sudove objavljene na način koji je uvredljiv za tužitelja. JB da je njegova bivša izvanbračna supruga s kojom je bio u vezi više od četiri godine, od 2011. do studenog 2015. u kojem periodu su živjeli zajedno i u kojoj zajednici je rođeno i jedno dijete, a da je netočno da ju je tužitelj liječio na način da ju je tražio da se skine, već je time opisala njihove odnose nakon što su započeli vezu. Pri tome, da JB u vrijeme kada su se upoznali nije bila psihički bolesnik čije bi stanje tužitelj iskoristio jer ih je upoznala njezina majka DB, a nakon nekog vremena su se zaljubili i počeli četverogodišnju vezu, dok su se tvrdnje o zlostavljanju pojavile prvi puta nakon prestanka njihove veze u kontekstu sudskih postupaka koji su pokrenuti radi odlučivanja o susretima tužitelja s svojim djetetom obzirom da je majka odselila u Ljubljanu. Osporava da bi ona pobjegla od njega u Sloveniju jer je fakultet u Ljubljani upisala 2013. godine i završila ga u devetom mjesecu 2015. i tokom tog razdoblja tužitelj joj je bio velika podrška. Nakon toga je na istom fakultetu upisala magisterij, ponuđen joj je posao pa je samoinicijativno izvadila djetetu putovnicu i odselila u Ljubljanu na nepoznatu adresu, neovisno od privremene mjere prema kojoj je s djetetom trebala ostati živjeti u [adresa]. Nije točna tvrdnja imenovane da joj je tužitelj davao antipsihotike, zaključavao je u kuću, vrijeđao, nije puštao na miru nakon prestanka veze, prijetio da će je uništiti ili da će Ivan Čehok srediti njezinima otkaze. Naime, da je tužitelj taj koji je prekinuo vezu s JB jer više nije mogao izdržati njezino ponašanje i jer je bila u vezi s drugim muškarcem, a nakon toga je jedino želio održati normalan odnos sa svojim djetetom. Nakon prestanka izvanbračne zajednice da je počela izmišljati lažne optužbe protiv tužitelja kako bi od suda ishodila zabranu kontakata s djetetom, a što nije uspjela dokazati, odnosno postići cilj koji je namjeravala pa je zatražila pomoć majke i njezinih prijatelja i poslovnih suradnika pa je 2016. počela kampanja klevetanja i blaćenja tužitelja koja je vrhunac doživjela predmetnim medijskim skandalom budući da su prije toga sve nadležne institucije i sudovi sve njihove pokušaje ocrnjivanja utvrdili neosnovanima. LB da je prijatelj DB s kojom radi vrata do vrata pa je sa druge njezine dvije prijateljice i to prof. SB i dr. ĆB, 2016. godine potpisao predstavku upućenu Hrvatskoj liječničkoj komori u kojoj se paušalno navodi da imaju saznanja o neprimjerenom ponašanju tužitelja, a 2017. godine odlučeno je da je ta predstavka neosnovana. Potom da je s istim osobama sastavio dokument, iako tužitelja nikada nije upoznao, pod nazivom "Uvid u osobnost tužitelja" u kojem su iznijeli brojne detalje o tužiteljevom životu i niz strašnih optužbi na njegov račun i račun članova njegove obitelji s ciljem da ga se diskreditira kao oca i supruga. Potom, da su dogovorno LB, JB i dr. FB, podnijeli nove prijave HLK protiv tužitelja na koje su se pozivali u objavljenim člancima iako su sve redom tijekom rujna, listopada i studenog 2020. odbijene kao neosnovane. LB da se pozivao i na navode dr. KB koja je izjavila da to što on govori nije točno. U cijelu priču da se upleo i dr. FB zamoljen od JB, na način da se obratio njezinim odvjetnicima dopisom s optužbama na račun tužitelja, a kako to nije dalo rezultata, to je sa već spomenutima podnio prijavu HLK optužujući tužitelja za zlostavljanje jedne pacijentice koje se odigralo prije desetak godina, no i ta je prijava ocijenjena neosnovano. Također da se neistinito navodi i čitatelje uvjerava da je sud odluku o privremenoj mjeri kojom je zabranjeno emitiranje emisije Provjereno donio na temelju probrane dokumentacije po principu "uzmi što ti paše". U istom članku pod podnaslovom "Strukture moći" da se neistinito tvrdi "sve to kao da svjedoči u prilog onome što se u [adresa] priča proteklih dana, a glasine, informacije i dokazi za njih prate jednu drugo – a to je da kontroverzni psihijatar uživa nemalu zaštitu struktura moći, i to ne samo iz političkih, nego i iz pravosudnih pa i iz crkvenih redova. Ako uopće između ta tri pojma u ovome slučaju postoji ikakva suštinska razlika…". U članku naslova "Ovako je liječio pacijentice´ Kad si živčana, samo zamisli da ti ljubim sise…´, da se neistinito navodi da je broj žena koje su se do tada javile medijima i prepričale svoja neugodna iskustva s varaždinskim psihijatrom, odavno prešao dvije znamenke i u nastavku se neistinito iznose navodi 28-godišnjakinje iz okolice [adresa] da ju je tužitelj seksualno zlostavljao. Također da se u sljedećem članku tužitelja neistinito optužuje da je neke svoje pacijentice koristio u privatnom sporu koji vodi sa bivšom partnericom i da je koristio zdravstvene podatke o svojoj bivšoj partnerici. Istina je ta da je djelatnica psihijatrijskog odjela CB koja se i u članku spominje kao V.M., kao medicinska sestra koja više nije mogla slušati razgovore DB i ĆB, samoinicijativno pristupila tužitelju i ponudila mu spremnost svjedočiti o tome što je čula i o tome je sastavila izjavu, a na isti način javila mu se RBU koja je u članku navedena kao K.V.D. koja privatno poznaje tužitelja. Neistinito se navodi i da tužitelju nije produljen ugovor u Čakovečkoj bolnici zbog veze sa 16-godišnjom pacijenticom, obzirom da je u toj bolnici bio u radnom odnosu na poslovima dr. medicine – pripravnika od 15.6. do 1.11.1998., od 1.10.1999. do 13.5.2000. i na poslovima dr. medicine na Odjelu za psihijatriju gdje je prestao raditi zbog isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme i za to vrijeme nije bio disciplinski kažnjavan niti je bilo prigovora na njegov rad. U sljedećem članku da tuženik potpuno pogrešno dovodi u vezu predstavku ĆB podnesenu protiv tužitelja 2016. godine HLK sa dokumentom Uvid u osobnost ĐB, a taj dokument da bi ravnatelj bolnice trebao tumačiti na štetu tužitelja, a ne na štetu osobe koja je takav dokument sastavila. Osim toga, Sud časti HLK donio je presudu kojom je nakon postupka provedenog po pravilima kaznenog postupka, ĆB proglasio krivom za povredu odredaba kodeksa medicinske etike, no novinar obmanjuje javnost iznošenjem teze da je dr. ĆB smijenjena jer je nadležnima Opće bolnice ukazivala na tužiteljevo zlostavljanje pacijentica. Tužitelj ističe da je neistinita tvrdnja da je zabilježeno dvadeset slučajeva zlostavljanja pacijentica od strane tužitelja, time da se i iz samog teksta razaznaje da ni sam tuženik ne može nabrojati tih dvadeset slučajeva, već u njima nagađa i spekulira, no takvim naslovom da je privukao veliki broj čitatelja što mu je bio i cilj. Ističe da nigdje i nikada nije osuđen ni za jednu povredu bilo službene dužnosti, nije optužen ni osuđen ni za jedno kazneno djelo, niti je od Hrvatske liječničke komore ikada dokazano da je počinio disciplinsku ili etičku povredu što je tuženik lako mogao provjeriti, no odlučio je preuzeti ulogu suda i osuditi tuženika te čitateljima plasirati samo informacije koje govore u prilog takve osude, pri tome zanemarujući osnovna načela novinarske etike. Provedenim inspekcijskim i unutarnjim nadzorom u OB Varaždin koji je bio iniciran ovim natpisima, nije utvrđeno da je tužitelj počinio bilo koju povredu profesionalne dužnosti. Pri tome je nebitno što tuženik nije objavio njegovo ime jer su svi znali o kome se radi, a o čemu svjedoče objave i u drugim medijima i na društvenim mrežama te komentari građana, a treba uzeti u obzir i broj objavljenih članaka i činjenicu da se radi o vrlo čitanom lokalnom mediju. Takve objave da su tužitelju izazvale duševne boli i brojne neugodnosti u svakodnevnom životu. Bio je u strašnom emotivnom stanju, osjećao je da mu je život uništen, bio je javno osramoćen i ponižen i u privatnim i profesionalnim krugovima, a posljedice objava da su i danas aktualne, bojeći se nastavka priče, osjeća osudu okoline te mu je život iz korijena promijenjen, a zabrinut je i za obitelj koja se mora nositi sa sramotom kojoj su izloženi, a teško mu pada i pomisao da će sadržaj članaka jednog dana postati dostupan njegovoj kćeri. Štoviše, tražio je od ravnatelja bolnice da ga premjesti u Službu za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof gdje trenutno radi, dok će stvarne posljedice po njegovu karijeru biti vidljive tek u narednom razdoblju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je tužba nerazumljiva, neobrazložena i nepotpuna i da nisu ispunjene procesne pretpostavke podobnosti tužbe za raspravljanje i meritorno odlučivanje. Također da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe jer da tužitelj nije dostavio dokaz da je Zahtjev za objavu ispravka podnio u roku od 30 dana sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o medijima, a to posebno vezano uz članke objavljene prije 5. rujna 2020. pa predlaže tužbu odbaciti. Ističe da ne osporava činjenicu objave članaka navedenih u tužbi u kojima nije naveden identitet tužitelja koji se u člancima naziva samo "psihijatar". Osporava nastanak štete, svoju odgovornost za štetu, protupravnost, kao i uzročno-posljedičnu vezu između objava tuženika i štete. Pri tome se poziva na odredbu čl. 21. st. 4. Zakona o medijima kojeg u cijelosti citira, a tvrdi i da objavljene informacije nisu neistinite i štetne za tužitelja. Ističe da je u članku od 3. rujna 2020. riječ o prijenosu priče koju je ekskluzivno istog dana donio magazin Provjereno Nove TV, a prije prijenosa te priče tuženiku da je više detalja iznio renomirani varaždinski psihoterapeut LB, pa je razvidno da se radi o priči za koju je postojao opravdan interes javnosti, koja ima težinu i relevantnost i izjave JB da su prenesene onako kako su izjavljene u emisiji Provjereno Nove TV pa ih je tako prenio i tuženik. Niti u članku od 5. rujna 2020. tuženik ne navodi ime JB, već se u članku prenosi jedna od izjava pacijentice prenesena iz članka Jutarnjeg lista kao i izjava gradonačelnika [adresa], Ivana Čehoka. Ističe da svaki novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima pa da su neosnovani navodi tužitelja prema kojima novinar nije izvještavao o nekoj činjenici, obzirom da je autor procijenio kako mu ta činjenica nije bila bitna ni kao novinaru niti kao uredniku. Izvjesno je da tužitelj pokušava aferu svesti na obiteljsku svađu, a u provođenju te agende pomagale su mu Varaždinske vijesti. U odnosu na navode članka od 6. rujna 2020., ističe da se članak temelji na činjenicama koje su preuzete iz akta tijela sudbene vlasti, a to je bilješka Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu kojom se supruga Ivana Čehoka izuzima u kaznenom predmetu protiv tužitelja dok u tom članku KB nije ni spomenuta. U članku od 24. rujna 2020., tuženik iznosi činjenice na temelju izjava ravnatelja za javno zdravstvo Varaždinske županije o provođenju unutarnje kontrole radi nestanka medicinskih kartona pacijentica. U odnosu na članak od 5. rujna 2020. da autor iznosi svoje stajalište u obliku kolumne, odnosno članka u formi komentara, a članak da se temelji na istinitim, provjerenim činjenicama, kao i činjenici ušutkavanja medija koji svojim radom otkrivaju afere i nepravilnosti u radu tijela vlasti državnih dužnosnika i ostalih koje plaća Državni proračun. Osim toga autor da je objavio razgovore s nekolicinom pacijentica i objavio nekoliko tekstova s njihovim svjedočanstvima uz zaštitu identiteta. I novinarka Provjerenog Nove TV BB da je potvrdila autoru da joj se nakon emisije javilo nekoliko pacijentica, a ostatak teksta odnosi se na vrijednosne sudove autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu. U odnosu na članak od 6. rujna 2020. da se temelji na jednom od svjedočanstava pacijentice kojoj nije otkriven identitet, a autor nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije, a istinito navodi kako se medijima javio dvoznamenkasti broj žena i to izravno autoru, time da je većina tih slučajeva u zastari, a ima i slučajeva koji nisu u zastari. Povrh toga da je i dr. FB kontaktirao jednu osobu koja se slomila i retraumatizirala. U odnosu na članak od 8. rujna 2020. ističe da ni sam tužitelj ne osporava to što u članku piše. U odnosu na članak od 4. rujna 2020., autor u članku prenosi saznanja varaždinskog psihoterapeuta LB. U odnosu na članak od 12. rujna i 19. rujna 2020. da tužitelj potvrđuje da je sve napisano točno, a tuženik ponovno ističe da redakcija Varaždinskog.hr ima saznanja o dvadesetak slučajeva pa se u nastavku članka detaljno iznosi status svakog pojedinog slučaja. Ističe da je tužitelju dana mogućnost da ispriča svoju stranu priče, ali to nije učinio već je sudskim putem odlučio doći do istine, a na medijima je dužnost da ispričaju priče i prije pravomoćnih sudskih odluka. Određeni broj svjedočanstava žrtava koji su izneseni u člancima da je dobiven direktno od pacijentica, a drugi dio svjedočanstava da su dobiveni ne izravno, putem saznanja i iskustava koja su iznijeli renomirani psihijatri poput dr. FB i dr. ĆB te psihoterapeuta LB.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao dopis OB Varaždin od 29. svibnja 2019., mišljenje Hrvatske liječničke komore povodom predstavke ĆB od 23. siječnja 2017., Presudu i rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-16/16 od 9. lipnja 2016., Uvid u osobnost ĐB od 21. siječnja 2019., mišljenje Centra za socijalnu skrb Varaždin od 16.11.2018., Odluku Časnog suda Hrvatske liječničke komore od 21. lipnja 2020., Rješenje ODO u Varaždinu od 30. kolovoza 2016., Nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima od 7.3.2016., očitovanje KB od 17.3.2020., potvrdu CB od 3.9.2018., zapisnik HLK, zaključak OB Varaždin od 5. ožujka 2019., obavijest OB Varaždin od 15. ožujka 2019., Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 16. listopada 2020., Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 8. ožujka 2019. OB Varaždin, Odgovor na upit Policijske uprave varaždinske od 16. rujna 2020., poruku ŽB, članak u Regionalni.com uz komentar, sporazum JB i RB od 1.6.2016., predstavku Hrvatskoj liječničkoj komori ĆB te predstavku istom tijelu dr. ĆB, ŠBU, LB i DB, nalaz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, potvrdu Županijske bolnice Čakovec od 12.9.2016., dopis dr. UB od 16.1.2020., sporne članke, Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, zahvalu na dosadašnjoj suradnji dr. JBU, komentare čitatelja na listu 134 spisa, Zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija, poruku sa lista 144 spisa, odgovor na zahtjev za objavom ispravka objavljenih informacija, prijedlog za izdavanje privremene mjere, novinarske upite: intervju s dr. RB, zaključak novinarskog vijeća časti, članke objavljene u Jutarnjem listu te 7Plus Regionalnom tjedniku, upit u vezi postupanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, izvješće o provedenoj redovnoj cjelovitoj kontroli poslovanja i izvršavanja ugovornih obveza u Općoj bolnici Varaždin od 16. studenog 2018., odluku HLK od 26. studenog 2020., Rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-936/18 od 12. rujna 2018., DVD emisije Provjereno od 3.9.2020., saslušani su svjedoci GB, AB, IB, LB, JBU, PB, ĆB, FB i ZB te tužitelj.
4. Činjenično nije sporno između stranaka da je tuženik nakladnik Internet portala Varaždinski.hr koji je u periodu od 3.9. do 24.9.2020. objavio sporne članke iz tužbe u kojima je tužitelj optužen za neprimjereni odnos prema svojim pacijenticama. Nije sporno da je tužitelj podnio Zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija tuženiku, a koji je zahtjev tuženik odbio.
5. Sporno je da li su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, 114/22; dalje: ZM). Osim ovog procesnog pitanja, sporno je između stranaka da li je zbog predmetnih objava informacija kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti povredom ugleda i časti, pored činjenice da su objavljene informacije vezane isključivo uz njegovu profesionalnu djelatnost na radnom mjestu psihijatra.
6. Vezano uz procesnu pretpostavku za podnošenje ove tužbe, sud je stava da su ispunjene rečene pretpostavke iz citiranog članka 22. st. 2. ZM-a. Naime, u Zahtjevu za objavu ispravka netočnih informacija od 5.10.2020., tužitelj upućuje tuženika na iznošenje netočnih informacija za koje traži objavu uz izričit zahtjev tužitelja da se ne spominje njegovo ime ili na bilo koji način otkriva njegov identitet. Neovisno od sadržaja tog zahtjeva, za navesti je da je u konkretnom parničnom predmetu riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete temeljem odredaba čl. 21. i 22. ZM-a, te se prema čl. 22. st. 1. ZM-a neimovinska šteta naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava. Objava ispravka i isprike je doista jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, dok naknada štete u vidu isplate dolazi u obzir ako objava ispravka ili isprike nije dovoljna naknada pretrpljene štete objavom informacije. U situaciji kada je ispravak ili isprika objavljen, a u konkretnom slučaju do objave isprike nije došlo, bila bi ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. U konkretnom slučaju neovisno od sadržaja Zahtjeva za ispravak, tužitelj je postupio u skladu sa navedenom zakonskom odredbom o podnošenju zahtjeva za ispravak zbog čega je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe. Tužba je u ovom predmetu podnijeta 3.12.2020., a imajući u vidu da su članci objavljivani u periodu od 3.9. do 24.9.2020., to je tužitelj podnio tužbu u roku propisanom čl. 23. ZM- a. Analizirajući sporne članke, odnosno objavljene informacije u člancima, sud primjećuje da su članci izrazito negativno intonirani u odnosu na tužitelja, te se u istima tužitelj naziva seksualnim predatorom. U odnosu na svoje pacijentice, među njima neke i maloljetne, stavlja mu se na teret (temeljem saznanja od LB) da s jednom pacijenticom ima i dijete, da je prilikom specijalizacije u Čakovečkoj bolnici ušao u seksualnu vezu sa 16-godišnjakinjom, da je taj slučaj zataškan, te mu Ugovor nije produžen nego je poslan u misiju u Benin, a nakon povratka se zaposlio u Varaždinskoj bolnici. Nadalje, da je pacijenticama objašnjavao da imaju pojačane laktacije i tih prilika dirao grudi, kroz više mjeseci prema jednoj pacijentici te se iznose i eksplicitne seksualne radnje. Iznosi se dalje u člancima da bi ova priča mogla biti tek početak jer iz dana u dan da je u medijima dostupno sve više detalja povezanih s kontroverznim psihijatrom, da se oglašava sve veći broj bivših pacijentica i da se svjedoči svojevrsno varaždinskom MeToo pokretu. Iako autor članaka primjećuje da mediji i javnost nisu suci, ali da javnost ima puno pravo sumnjati u učinkovitost sustava jer da je sve više pokazatelja u konkretnom slučaju da se nije učinilo sve što se moglo i trebalo učiniti, a ne čini se ni dalje. Potom autor primjera radi navodi prijavu protiv tužitelja Hrvatskoj liječničkoj komori koja je podnesena 2020. u ožujku, a o tome komora obavještava Opću bolnicu Varaždin u kojoj je tužitelj zaposlen, tek u lipnju 2020., a da komora u međuvremenu nije ispitala nijednog svjedoka dok bolnica sve što učini je to što se očituje komori da u svojoj evidenciji ne posjeduje ni jedan zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja. Nadalje, analiziraju se detalji privremene mjere Općinskog suda u Varaždinu kojom je Novoj TV zabranjeno emitiranje priloga u slučaju varaždinskog psihijatra gdje je sud privremenu mjeru temeljio na probranoj dokumentaciji po principu "uzmi što ti paše" te se zanemaruje prijava prije spomenuta Hrvatskoj liječničkoj komori. Konačno, da sve to kao da svjedoči u prilog onome što se u [adresa] priča proteklog dana, a to je da kontroverzni psihijatar uživa nemalu zaštitu struktura moći, ne samo političkih, nego i iz pravosudnih i crkvenih redova, time da autor navodi da između ta tri pojma u konkretnom slučaju i ne postoji suštinska razlika. U sljedećem članku propitkuje se da li je bivši gradonačelnik Ivan Čehok psihijatrov zaštitnik, a koji je izjavio da sa tužiteljem nema nikakve veze iako poznaje gotovo sve varaždinske liječnike, ali da sa tužiteljem nije ni u privatnim ni u drugim poslovnim odnosima i negira da bi bio njegov politički zaštitnik. U sljedećem članku opisuje se način na koji je tužitelj liječio pacijentice te da se tužitelja opisuje kao nekonvencionalnog – i u ponašanju i u terapijskim metodama, a broj žena koje su se do objavljivanja članka javile medijima i optužile ga za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje da je odavno prešao dvije znamenke te da na tu temu ekipa emisije Provjereno Nove TV priprema nastavak priče. Iznosi se slučaj 28- godišnjakinje iz okolice [adresa] koja je u četvrtom razredu srednje škole kod njega potražila pomoć te je navela da joj je odmah bilo čudno što ništa, niti u njegovom ponašanju, ni u uređenju prostorije, nije ostavljalo dojam koji je očekivala od dolaska psihijatru, da nije imao bijelu kutu, da je bio odjeven u casual odjeću, da je u prostoriji bila afrička maska i fotografija tužitelja sa ČB te da joj je rekao da je njegova obitelj bliska s obitelji ČB, da njegova terapija nije uključivala išta što bi joj pomoglo da joj se s vremenom počeo javljati porukama s pitanjima gdje je, s kim je, što radi, da bi se mogli vidjeti, ali da je i dalje nastavila dolaziti k njemu svaka dva mjeseca te joj je prilikom jednog dolaska rekao "kad sljedeći put budeš živčana, samo zamisli da ti ljubim sise", a što ju je šokiralo te je nakon toga došla kod njega još samo jednom. Autor zaključuje da njezina priča, za razliku od nekih drugih priča, završava "samo" na seksualnom uznemiravanju. Jedna pacijentica da je javno izjavila da joj je tužitelj prijetio Čehokovim utjecajem, a o čemu svjedoči njegova poruka bivšoj partnerici 21. lipnja 2018. gdje se doista spominje "ljudi od gradonačelnika", ali se ne može iščitati o kojem je gradonačelniku riječ. Također da je i supruga Ivana Čehoka državna odvjetnica, Anamarija Masten-Čehok, tražila izuzeće u kaznenom predmetu protiv psihijatra iz razloga što osobno poznaje tužitelja i oštećenu te njihove obitelji. U sljedećem članku spominje se da su za psihijatra na sudu svjedočile njegove pacijentice koje je koristio u svojem privatnom sporu koji vodi sa svojom bivšom partnericom, a da je koristio i zdravstvene podatke o svojoj bivšoj partnerici koji mu ni po kojoj osnovi ne bi smjeli biti dostupni. U sljedećem članku da su se pojavili novi sporni detalji vezani uz tužitelja jer se njegovo ime povezuje s nestankom lijekova iz Opće bolnice Varaždin te se iznosi tvrdnja da tužitelj nije nepoznat ni u varaždinskom narkomiljeu, a do tog zaključka autor dolazi na temelju kontrole Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje krajem 2018. kada je utvrdio niz nepravilnosti u OB Varaždin, a jedna od njih bila je vezana uz kaos koji vlada u evidenciji lijekova. Vezano uz potonje, da je županijski vijećnik OB podnio kaznenu prijavu protiv Uprave Opće bolnice Varaždin u veljači 2019. i on u nadopuni kaznene prijave spominje ime tužitelja, navodeći da postoji opravdana sumnja da je izravno upleten u zlouporabu narkotika koji su nestali iz bolnice odnosno sumnjiči ga se za distribuciju opojnih droga drugim osobama, ali i da ih sam konzumira. Na kraju se iznosi da traju izvidi vezani uz ovu kaznenu prijavu. U sljedećem članku navodi se da se ravnatelj OB Varaždin dr. TB punih devet dana ne oglašava o aferi svojeg psihijatra pa se upućuje čitatelje da tužitelj uživa zaštitu i ravnatelja bolnice koji nema potrebu javno se očitovati devet dana od izbijanja afere, osim kratkim odgovorom kojim su tek otvorena neka nova pitanja. Autora zanima da li je nakon medijskih napisa pokrenut ikakav postupak protiv tužitelja i još uvijek ne postoji službeni odgovor kakav je njegov trenutni status na radnome mjestu. Autor navodi da je početkom 2019. ravnatelj smijenio s dužnosti šeficu psihijatrije dr. ĆB, a razloge tome dr. TB nikad nije objasnio pa si autor članka uzima slobodu iznijeti moguće razloge takvoj smjeni pa zaključuje da je razlog taj što je ponizila čast i dostojanstvo kolege psihijatra, a saznalo se i to da ju je funkcije stajalo njezino stručno mišljenje i psihološkom profilu kolege koji je izradila s još dvoje stručnjaka i odaslala ga sudu. Upućuje se i na njezinu prijavu Hrvatskoj liječničkoj komori protiv tužitelja 2016.. U članku se govori o tome da je riječ o skandalu kakav varaždinski kraj ne pamti te se upućuje čitatelje da zamisle na trenutak toliki broj pacijentica koje javno prozovu liječnika u nekoj maloj privatnoj poliklinici i sigurno je da bi se uprava očitovala o slučaju bez toga da je mediji išta priupitaju, a u konkretnom slučaju radi se o velikoj bolnici, mastodontu u sustavu javnog zdravstva pri čemu očito ravnatelj iste ne drži do javnosti. U sljedećem članku riječ je o tome da će tužitelj nadalje raditi u Novom Marofu na odjelu palijativne skrbi. Iznosi se priopćenje bolnice koja osuđuje bilo kakav oblik nasilničkog ponašanja, a da protiv tužitelja do tada nije bilo zaprimljenih nikakvih pritužbi na njegov rad, a tužitelj je premješten na rad u Službu za kronično liječenje i palijativnu skrb temeljem vlastitog zahtjeva. Također da je pokrenut izvanredni unutarnji nadzor u bolnici, obavljen je zdravstveno inspekcijski nadzor te je konstatirano da u službenoj evidenciji bolnice nema protiv njega nikakvih pritužbi osim iz 2012. koja nije vezana uz ovu temu, već s obradom pacijenta putem hitne službe kada je tužitelju izdano upozorenje iz radnog odnosa. Upućuje se i na to da je dr. ĆB povrijedila odredbe kodeksa medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore te da joj je izrečena opomena. Vezano uz nestajanje narkotika, da ta tvrdnja nije točna jer da se radi o redovitoj kontroli poslovanja HZZO-a iz 2018.. U sljedećem članku iznosi se da su se javile neke druge žrtve da bi broj žrtava mogao biti daleko veći, a prenosi se prijava 32-godišnjakinje protiv tužitelja kod kojeg je došla 2009. godine pa se sjeća da je bila zbunjena njegovim pristupom pa da joj je između ostalog naglo digao majicu, a nova psihijatrica da joj je rekla da on vjerojatno spava s pacijenticama jer tako pokušava doprijeti do njih pa da joj je rekla i to da je jedna pacijentica zatrudnjela s njim te zaključuje da je riječ o manipulatoru. Autor u sljedećem članku zaključuje da afera "psihijatar" sigurno nije obiteljska svađa jer je izbrojeno dvadesetak slučajeva povezanih s optužbama protiv tužitelja te se nabrajaju ti slučajevi i to djevojka od 16 godina čiji slučaj je iznio dr. FB, spomenute 28-godišnjakinje i 32-godišnjakinje, tri slučaja koja spominje psihoterapeut LB, dva da spominje dr. ĆB u prijavi iz 2016., pa autor zaključuje da ako ni 10 slučajeva nije dovoljno, do kojeg broja valja brojati, a ti drugi slučajevi su žene koje još uvijek nisu spremne govoriti javno. Neke su se predomislile, neke više nisu žive, da postoje slučajevi koji vode prema drugim slučajevima koje tek treba istražiti i da postoji naposljetku slučaj iz Čakovca iz 1999. oko kojeg neki akteri ove priče govore jedno, a službeni papiri nešto drugo.
7. U jednome od članaka navodi se da su počeli nestajati nalazi bivših pacijentica gdje se opet spominje tužitelj koji je radio u Zavodu za javno zdravstvo varaždinske županije te se zaključuje u članku da ostaje činjenica da je usred afere "Psihijatar" u rujnu 2020. ustanovljeno da nedostaju nalazi pacijentica koje s odjelom nemaju nikakve veze, punih 5 godina.
8. Iz odluke Hrvatske liječnike komore od 23. lipnja 2020. proizlazi da je prijavljena liječnica mr.sc. ĆB proglašena odgovornom što je 21. siječnja 2019. izradila i potpisala dokument naziva "Predmet: Uvid u osobnost ĐB – zajedničko promišljanje grupe stručnih osoba" u kojem je zajedno s LB i ŠBU iznijela svoja zapažanja, a u kojem dokumentu su sadržane činjenične tvrdnje kojim se šteti ugledu i časti podnositelja zahtjeva i članova njegove obitelji čime je povrijedila Kodeks medicinske etike i deontologije HLK i svojim ponašanjem prema drugom liječniku povrijedila ugled liječnike profesije je joj je izračena opomena.
9. Nije sporno da, a proizlazi to i iz presude i rješenje ovog suda P Ob-16/16-29 od 9. lipnja 2016., da su tužitelj i JB roditelji mldb. LBU koja je rođena **.**.2012. kojom odlukom je odlučeno da će dijete stanovati s majkom te su određeni susreti s ocem.
10. Nije sporno, a proizlazi to i iz iskazivanja svjedokinje ĆB i LB da su uz prof. defektologa ŠBU izradili uvid u osobnost tužitelja, a temelje na njegovim partnerskim i roditeljskim odnosom koji su došli od izražaja tijekom rada sa njegovom bivšom partnericom JB preko ponašanja njihove kćeri LBU te na temelju informacija od njegovih pacijenata i osoba iz profesionalnih krugova, a da nisu razgovarali s tužiteljem niti članovima njegove obitelji.
11. Iz Rješenja ODO u Varaždinu, broj K-DO-197/16-12 od 30. kolovoza 2016. proizlazi da je odbačena kaznena prijava protiv tužitelja zbog kaznenih djela spolnog odnošaja bez pristanka i neovlaštenog slikovnog snimanja.
12. KB u očitovanju od 17. ožujka 2020. izjavljuje da nije istina ono što je LB iznio u zahtjevu HLK vezano uz pacijenticu EB. Dr. ĆB ravnatelj OB Varaždin izrekao je upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer je o tužitelju iznosila podatke iz njegovog privatnog života pred pojedinim radnicima odjela za psihijatriju. HLK je mišljenja, a povodom zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja, Odvjetničkog društva Petrić i dr., da je takav zahtjev neosnovan jer nema dokaza, da je tužitelj odao liječničku tajnu iznoseći podatke o zdravstvenom stanju FBU koju je zastupao ovaj odvjetnički ured. Policijska uprava varaždinska odgovara na upit da policijski službenici imaju saznanja iz medija o navodima iz upita no da u policijsku upravu varaždinsku nisu pristupile osobe koje bi se izjasnile kao žrtve kaznenog djela počinjenog od strane bilo kojeg liječnika iz Varaždinske županije. Iz Nalaza Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada od 17.2.2020. proizlazi da je tužitelj negativan na prisutnost droga u organizmu. Županijska bolnica Varaždin potvrđuje da je tužitelj bio zaposlen u toj ustanovi na poslovima doktora medicine – pripravnika od 15.6.1998. do 1.11.1998. i od 1.10.1999. do 13.5.2000. i doktora medicine na Odjelu za psihijatriju od 14.5.2000. do 13.11.2000., a radni odnos mu je prestao zbog isteka Ugovora na određeno vrijeme te za vrijeme radnog odnosa nije bio disciplinski kažnjavan.
13. Vezano uz rad tužitelja u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije i prestanak rada u istom Zavodu, za navesti je da iz maila dr. JBU od 21. veljače 2016. proizlazi da tužitelju nije produžen ugovor u navedenom zbog racionalizacije poslovanja Odjela za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, dakle isključivo zbog financijske situacije. Imenovana saslušana u svojstvu svjedoka u ovom postupku potvrđuje da tužitelju nije produžen ugovor na sugestiju v.d. ravnatelja IB isključivo iz razloga financijske prirode. Ističe da do nje nisu doprle nikakve priče o pacijenticama koje bi se žalile na rad tužitelja i da je utoliko iznenađena napisima u medijima u kojima je glavni akter upravo tužitelj. Također da je dr. FB bio pozvan kao gost predavač na jednodnevno predavanje povodom mjeseca borbe protiv ovisnosti, a nikako u funkciji supervizora, a to je 2015. godine kada je održano predavanje bio profesor R koji je preuzeo superviziju od dr. FB. Ističe da je bila upoznata s činjenicom da su tužitelj i profesorica u tom Zavodu DB povezani na način da je ona baka njegovog djeteta i da nisu u dobrim odnosima jer se raspadala veza njezine kćeri JB sa tužiteljem. Upravo iz tog razloga podržala je inicijativu da se tužitelju ne produži ugovor. Opovrgava postojanje sastanka na kojem bi prisustvovala PB i gdje bi bili pokazani kartoni pacijentica i ukazivalo se na neprimjereno ponašanje tužitelja prema njima. Prilikom službenih sastanaka koji su se redovno održavali u Zavodu nije bilo govora o neprimjerenom ponašanju tužitelja pa niti na sastanku 26.1.2015. kojem je prisustvovala profesorica JB, tužitelj, svjedokinja i socijalna radnica, a nije bilo prepreke da se na dnevni red uvrsti i pitanje problematike odnosa tužitelja sa pacijenticama. Ona osobno da je provjerila medicinsku dokumentaciju JB i ustanovila da su u kartonu ostale samo kopije i osobno je posumnjala da je netko zlorabio njezinu dokumentaciju, a te nepravilnosti da su prijavljene i policiji te je odgovorila i na službeni upit Varaždinski.hr vezano uz nestanak te dokumentacije utoliko da ne može detaljno ulaziti u tu problematiku zbog Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama.
14. Dovodeći u vezu iskaz gore spomenute svjedokinje sa iskazom dr. UB koji tvrdi da mu se u svojstvu supervizora nekoliko pacijenata požalilo da s njime nešto nije u redu, da pipka pacijentice, da ih zavodi i tome slično i da je bilo puno takovih svjedočanstava uglavnom iz mlađe populacije i da je shvatio da u tome ima istine pa da je sugerirao voditeljici Zavoda da takva osoba ne može više raditi sa ovisnicima i da mu ne može produžiti ugovor, da ga je ona poslušala i da mu ugovor doista nije produžen. Također da mu se javila mlađa pacijentica, ne navodi kada, koja mu je također ispričala svoja iskustva sa tužiteljem u vrijeme kada je ona još bila malodobna, a kojoj je tužitelj pipkao grudi, vodio razgovor koji je bio usredotočen na seksualno ponašanje i funkcioniranje pacijentice i da se postavljao sa pozicije učitelja seksualnog ponašanja. Njezina starija sestra da mu je povjerila da je tu bilo i stiskanja i ljubljenja te da ima i kopije te dokumentacije, a također da im je davao lijek Sulpirid koji ima nuspojavu pojave laktoreje. Sve to da je prijavio jednim dopisom Hrvatskoj liječničkoj komori, ali da nije mogao uhvatiti nekoliko tisuća kuna za vođenje postupka i nastavka ispitivanja. Tvrdi da je opće poznato da je tužitelj vrlo promiskuitetna osoba, a da to zna iz svojih bliskih prijateljskih kontakata, pa spominje slučaj DBU kada je tužitelj došao na sprovod sa kćerkom njene sestre koja je bila u dobi nekih 20 godina, da je imao paralelne veze, da je nastupao sa pozicije moći, ne samo kao liječnik nego i općenito u društvu, da je bio dobar prijatelj sa Ivanom Čehokom i još nekim strukturama društva o kojima nije želio govoriti i koji su tužitelju svih godina čuvali leđa. Također da je prilikom liječenja JB i nju zaveo, da im se rodilo dijete, da je vodio bitku oko skrbništva nad djetetom, da je ona pobjegla u Sloveniju. Navodi da mu ni jedna ženska osoba prilikom tih supervizija nije rekla da je upravo ona to osobno doživjela od tužitelja nego su pacijenti općenito govorili da su to neke ženske osobe doživjele, a one pacijentice koje su to doista doživjele teško da bi to osobno izložile. Tek kada se "stvar s tužiteljem" aktualizirala preko medija, o čemu je čitao, to je protiv njega podnio prijavu u ožujku mjesecu 2020., a do njega je došao glas da je tužitelj nastavio s ovakvom praksom prema pacijenticama. Ističe da je bio u kontaktu između ostalih s majkom JB, s kojom se dobro poznavao i koja mu se žalila da kćerka ima probleme s tužiteljem pa je pristao na podnošenje prijave, uvjeren da će pacijentica Š iz 2017. biti voljna svjedočiti kod komore, ali se u međuvremenu udala i suprug joj je to zabranio. Tu pacijenticu da je tužitelj liječio na psihijatriji u [adresa] i napad na nju da se dogodio upravo u bolnici zbog čega je bila suicidalna.
15. Glavni urednik portala Varaždinski.hr GB ističe da je odobrio i potpisao sve predmetne članke, a inicijalna saznanja o predmetnom slučaju tužitelja da je crpio iz emisije Provjereno čija najava teme je bila prvi puta 3.9.2020. u jutarnjim satima i da je odmah vidio da postoji i daljnja priča oko cijelog slučaja, da neće stati na jednom članku jer su se nakon objave prvog članka počele javljati u redakciju bivše pacijentice tužitelja sa svjedočanstvima o načinu liječenja pa je do kraja istraživanja te priče i to nakon tjedan ili dva izbrojio dvadesetak slučajeva pacijentica koje su se javile i s kojima je osobno razgovarao izravno, a s nekima i neizravno čija su svjedočanstva prenijeli drugi mediji i koje nije mogao ispitati. Na temelju tih razgovora da je zaključio da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o teoriji urote koju je prezentirao tužitelj vezano uz njegovu bivšu partnericu te je ocijenio da su priče pacijentica vjerodostojne iako ne tvrdi da su istinite, a niti je to bila tvrdnja u člancima. O tome je dobio potvrdu i novinarke HB, dakle da priča prelazi granice urote. Smatrao je da je prevelik krug osoba koje bi morale biti instruirane za takvu urotu, a tu spominje dr. UB, LB i dr. ĆB. Prvi članak da se referira samo na temu iz emisije Provjerenog, a nakon toga da je kontaktirao LB, a s tužiteljem je pokušao stupiti u kontakt no ravnatelj bolnice mu je rekao da ne raspolaže drugim njegovim brojevima telefona, ali da nije ni uspio stupiti u kontakt s tužiteljem niti putem njegovih odvjetnika niti osobno putem njegove prijateljice. Vezano uz gradonačelnika Čehoka i članak u kojem se on spominje kao zaštitnik tužitelja, to da je Jutarnji list prenio svjedočanstvo jedne pacijentice koja je u svojoj izjavi spominjala gradonačelnika pa je preneseno samo njezino svjedočanstvo, a SMS poruku koja se nalazi u tom članku da je dobio od bivše partnerice tužitelja. Također da ni u jednom članku ne spominje ime tužitelja ni njegove partnerice kako ih se ne bi moglo spojiti, a članak o nestanku lijekova temelji se na saznanju MB, županijskog vijećnika. Bilo mu je neobično u slučaju tako velike afere da se bolnica ne oglašava devet dana pa članak koji govori u tom smislu je samo presjek tih prethodnih događanja. Također dovodi u pitanje pravilnost zaključka da je ĆB povrijedila čast i dostojanstvo tužitelja. Zaključuje da se cijela ova priča nije mogla svesti na osobni sukob tužitelja i JB, a upravo mu je ona prezentirala u telefonskom razgovoru da se u Ljubljani vodi spor između nje i tužitelja vezano uz viđanje njihovog djeteta, ali da ga taj dio priče nije zanimao već SMS poruka i odluka etičkog povjerenstva, a prezentirala mu je i tekst "Uvid u osobnost tužitelja". On osobno da je razgovarao samo s prvom osobom koju spominje u člancima, a prijateljica bivše pacijentice prenijela mu je njezino iskustvo kod tužitelja, a koja je u međuvremenu preminula.
16. Iz ovakvih iskaza svjedoka koji bezrezervno smatraju, kao i svjedokinja ĆB koja bezrezervno vjeruje JB, da u konkretnom slučaju nikako ne može biti govora o orkestriranom napadu na tužitelja obzirom na sudski postupak između njega i bivše partnerice JB vezano uz njegove kontakte sa zajedničkim djetetom. U tom kontekstu vjeruju i JB i pacijenticama s kojima su se čuli telefonom time da i sam LB navodi u iskazu da su neke bivše pacijentice tužitelja bile sklone fabricirati priču, a također da su kolale različite kuloarske priče koje su bile na razini "rekla-kazala". Potvrđuje da ga je intervjuirao GB te su po njegovom mišljenju članci napisani vrlo korektno. Nitko od ovih svjedoka ne navodi ime ni jedne pacijentice koja se žalila na postupanje tužitelja u svom profesionalnom radu, time da bezrezervno vjeruju tim pacijenticama kojima ne znaju niti točan broj, osim što se spominje i u člancima 20-ak takvih pacijentica. Međutim, u članku u kojem spominje dvadeset slučajeva, sam GB ne nabraja dvadeset slučajeva, već deset, od toga o njih osam ima saznanja od dr. ĆB, JB, LB i dr. UB pri čemu je sama JB jedna od tih pacijentica, a za ostale ne navodi od kuda ima saznanja, a o preostalim pacijenticama samo nagađa. Sam navodi u iskazu da je osobno razgovarao sam s jednom osobom koja je bila žrtva tužitelja i to putem telefona pa je za zaključiti da se radi upravo o JB. U pogledu prenošenja izjava drugih medija, takvo prenošenje i preuzimanje tvrdnji iz drugih medija ne oslobađa tuženika od odgovornosti jer i sam autor zaključuje da se tu ne može raditi o obiteljskoj svađi.
17. Točna je tvrdnja tužitelja da dr. FB ustvari prepričava "tračeve" koje je čuo i to je za zaključiti isključivo od DB s kojom je u dobrim odnosima, time da u svojem iskazu decidirano tvrdi da o osobi tužitelja nema dobro mišljenje jer spornim nalazi i to što je bio u vezi s djevojkom starosti 20 godina, te štoviše tvrdi da kroz dugi niz godina tužitelj ispoljava metode liječenja sa pozicije moći, a to jer mu godinama centri moći ili ljudi od velikog utjecaja u društvu čuvaju leđa, a ne navodi ni jedan primjer niti izvor svojih saznanja. Što se tiče i njegove tvrdnje i LB i ĆB i eventualno DB o ovakvom postupanju tužitelja, krajnje neprimjerenom, te u krajnjem slučaju kažnjivom prema pacijenticama, neovisno o tome što se radi o psihijatrijskim pacijenticama, ni jedan od njih takva saznanja ne prijavljuje prije svega svojim nadređenima, a niti policiji već se odlučuju isključivo za "nastup" o ovoj problematici isključivo putem medija, a što im sugerira i sam doktor FB tvrdeći da od prijava institucijama neće biti ništa. Osim toga, navodna saznanja ĆB, FB i LB protežu se i od prije više od 10 godina, time da su neke osobe u međuvremenu umrle, nekima muževi ne daju da istupaju, neke su bile na policiji pa im je rečeno da je kazneno djelo u zastari i tome slično.
18. Iz iskaza GB i Gotal Višnje proizlazi da su identične informacije objavili i drugi mediji, da prije objave spornih članaka autor i urednik istih nije kontaktirao tužitelja, a imajući u vidu da se radi o vrlo teškim inkriminacijama na štetu tužitelja, takvo postupanje tuženika prije svega nije profesionalno, a niti etičko. Neovisno o tome što se doista ni u jednom tekstu ne spominje ime tužitelja, osim da se radi o psihijatru u OB Varaždin, vidljivo je iz komentara ispod članaka koji prileže na listu 134 spisa da su čitatelji već 3.9.2020. zaključili da se radi o RB, pa konkretni komentar glasi " ĐB je ime cijenjenom predatoru". Istinitost prenijetih informacija tuženik ni na koji način nije pokušao provjeriti, a niti ih je tijekom ovog parničnog postupka uspio dokazati, prije svega na pojam "seksualni predator" gdje ne navodi ime i prezime svojih izvora, a niti je to učinio vjerojatnim na bilo koji drugi način. U člancima se spominje i to da tužitelj ima veze s narkomiljeom i sa nestankom lijekova iz bolnice, a izvor takvih saznanja i zaključaka je kaznena prijava OB koja nije rezultirala osudom tužitelja, time da se radi o redovnoj kontroli poslovanja bolnice iz kraja 2018. godine. Doista nije jasno zašto se u tom kontekstu kaznene prijave OB protiv uprave bolnice spominje tužitelj, time da nema ni riječi o tome na koji je način tužitelj poznat narkomiljeu već se u članku tvrdi da optužbe bivših pacijentica za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje nisu jedini teret na leđima varaždinskog psihijatra u aferi koja je nacionalno buknula proteklih dana.
19. Za navesti je da su se sporni članci objavljivali od 3. -6. rujna pa je doista upitno na koji je način i kada tuženik mogao prikupiti objektivne informacije na kojima je zasnivao tvrdnje iznesene u člancima.
20. Niti svjedokinja ZB ne iznosi detaljnije izvore informacija u odnosu na glavnog urednika tuženika i također iznosi da je s pacijenticama razgovarala isključivo telefonom, time da nije mogla reći niti kada je osoba s kojom je razgovarala bila pacijentica tužitelja niti od kada datiraju poruke koje je on navodno uputio toj pacijentici. I ona je članke objavljivala za Jutarnji list u rasponu od nekoliko sati, a i sama tvrdi da članke nije htjela bazirati na imenu JB kako se ne bi stekao dojam da se radi o njezinoj privatnoj stvari. Također nije navela koji su to liječnici u odnosu na koje ima dokument ukazivali na neprimjerno ponašanje tužitelja u OB Varaždin, ako to nisu ŠBU, LB i ĆB, koji su jedni prijavili tužitelja HLK. U vrijeme pisanja članka spomenute svjedokinje, prijava je protiv tužitelja već bila odbačena. Sasvim paušalno navodi da je dr. ĆB imala probleme na poslu zbog ukazivanja na ponašanje tužitelja na radnom mjestu, međutim dr. ĆB je smijenjena jer je sa DB iznosila pred drugim djelatnicima bolnice obiteljske prilike tužitelja i to na dnevnoj bazi, i razgovarale su o tome kako da pomognu JB, da ostane živjeti sa djetetom u Sloveniji. Isto tako nije točna tvrdnja jednog od spornih članaka, da je tužitelj za svjedočenje u svojem predmetu u Ljubljani koristio svoje pacijentice jer je to medicinska sestra koja je godinama radila s njime na psihijatrijskom odjelu i koja mu je sama ponudila svjedočenje, te obiteljska prijateljica.
21. U odnosu na posljedice koje je tužitelj pretrpio zbog objave neistinitih informacija, a imajući u vidu i količinu tih informacija, pa da je zbog takvih informacija u člancima povraćao, da su ga ljudi počeli izbjegavati i na radnom mjestu i privatno, da je primao anonimna prijeteća pisma, da je nalazio ogrebani auto u više navrata, da su i on i otac mu primali anonimne pozive, da se i danas u mraku osvrće iza sebe, da ga njegovi psihijatrijski pacijenti zaustavljaju u gradu i glasno pitaju: "kaj je doktor ĐB s tim postupkom?", strah da objavljene članke ne pročita u dogledno vrijeme i njegova kćerka, da više ne vjeruje u istraživačko novinarstvo, da ne zna da li će se pojaviti novi članci na njegov račun, da je [adresa] mali grad pa su ga ljudi lako povezali s imenom JB i ljudi ga u [adresa] poznaju godinama kao psihijatra. Štoviše, navodi u stranačkom iskazu da JB nikad nije davao antipsihotike, zaključavao je i tome slično jer je kćerka imala četiri mjeseca kada je ona počela studirati i studij je privela kraju. Ističe da u članku prenesena SMS poruka se ne odnosi na Čehoka jer on u to vrijeme nije bio gradonačelnik, a on osobno nikada nije bio korisnik društvenih mreža. Ističe da nikad nije bio niti u jednoj političkoj stranci niti u crkvenim krugovima niti u organizacijama i ne obavlja nikakve funkcije osim svoje profesije. Od CB da je saznao kakve priče kolaju o njemu po bolničkom odjelu, a koje plasiraju dr. ĆB i DB. Štoviše, nakon ovih napisa da se podvrgnuo testiranju na droge, a krajem iste godine još u jednom navratu kako na radnom mjestu ne bi bilo prigovora u tom smislu. Ističe da ga GB nikada nije pokušao kontaktirati niti privatno niti na radnom mjestu i tvrdi da nije bilo razgovora ni sa jednom pacijenticom od strane dr. FB i LB, već da je sve to iskonstruirana priča da bi ga se prikazalo upravo u ovakvom svjetlu, time da je JB prikazan kao pacijentica koja to nikad nije bila njemu. U njegovom radu nakon provedenog nadzora Ministarstva zdravstva nisu utvrđene nepravilnosti. Tvrdi da prilikom razgovora sa pacijentima sjedi na dovoljnoj udaljenosti od njih za svojim stolom, da pacijente ne dodiruje jer se to u psihijatriji niti ne radi i za time nema potrebe, da pacijente nikada ne kontaktira, već oni njega, a u radu se često sreće sa agresivnim pacijentima. Ističe i to da u njegovoj ordinaciji nema slike njega i Dr. ČB niti se ikada s njime sreo.
22. Za primijetiti je, kao što je već djelomično rečeno naprijed u obrazloženju, da u tekstovima nema dokaza o kriminalnom postupanju tužitelja prema pacijenticama što usprkos toga, autor tekstova daje izrazito negativan sud o tužitelju. U području djelovanja u kojem je sloboda medija načelno i unaprijed ograničeno određeno osobnim pravima pojedinaca, novine, odnosno nakladnik, dužni su posebno obzirno izvještavati o osobama i događajima koji se tiču takvih odnosa.
23. Po ocjeni ovog suda, sporni članci imaju senzacionalistički karakter i nema sumnje da su negativno intonirati u odnosu na osobu tužitelja. Činjenična osnova na kojima se zasnivaju sporni članci je nepouzdana, iz već iznijetih razloga nepouzdanih izvora ili nikakvih izvora. Autor članaka nije provjerio ni na koji način tvrdnje koje iznosi u člancima, a kako bi sadržaj istih bio održiv, a iznesene tvrdnje svojim sadržajem vrlo jasno sugeriraju čitatelju tužiteljevo nemoralno i u krajnjem slučaju kriminalno postupanje u radu. Ne treba zanemariti ni to da su objavljivani kroz puna tri dana. Po temi članaka, točnosti podataka, opsegu članaka, njegovim porukama, isti ne reproduciraju točan sadržaj životnih događaja, to je tuženik povrijedio pravo osobnosti tužitelja, time što su netočno iznijeti podaci glede njegovog neprofesionalnog rada, a i kriminalnog postupanja izvan radnog mjesta, što je očito za tužitelja ozbiljan javni napad na njegov društveni položaj. Navedeno je nesumnjivo rezultiralo štetnim posljedicama u vidu prava na ugled, čast i dostojanstvo, zbog čega tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u skladu s odredbama Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), koji se odnose na naknadu neimovinske štete, upravo u dosuđenom iznosu. Činjenični navodi tužbe životno su logični i potkrijepljeni iskazom tužitelja glede povrede prava osobnosti, a i glede tražene naknade štete u iznosu od 13.272,28 EUR, jer je neodgovornim i zlonamjernim posredstvom medija prošireno više neistina na štetu tužitelja, a što mu je nanijelo sasvim sigurno u stranačkom iskazu opisane društvene neugodnosti. Pri tome treba reći da je tužitelj u odnosu na medij u neravnopravnom položaju i upravo zato i postoji posebna odgovornost medija da poštuju pravo osobnosti i da iznose istinu, time da se i prilikom iznošenja istine ista iznosi na način da ne vrijeđa ili ponižava bilo koju osobu, a upravo to je tuženik učinio u spornim člancima prikazujući tužitelja kao prije svega seksualnog predatora, čovjeka kojeg štite različite strukture društva itd. I u pogledu nestanka medicinske dokumentacije ili djela dokumentacije u Zavodu za javno zdravstvo, tužitelj ni na koji način nije povezan sa ovim slučajem odnosno nigdje nije utvrđena njegova odgovornost u tom smislu.
24. Imajući u vidu općenitu odredbu čl. 19. st. 3. u svezi sa st. 1. ZOO-a da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, sud ocjenjuje da pravična novčana naknada u konkretnom slučaju povrede prava osobnosti tužitelja u smislu čl. 1100 ZOO-a iznosi 10.000,00 EUR, a vodeći računa o svim okolnostima koje su naprijed u obrazloženju rečene, a prije svega posljedice povrede prava osobnosti tužitelja i njegovo difamiranje među građanima, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. Objavljene informacije bile su objektivno podobne za narušavanje privatnosti osobnog i obiteljskog života tužitelja te profesionalnog te su mu mogle narušiti čast i ugled zbog čega je sud zaključio da su objavljene informacije u tolikom obimu mogle izazvati duševnu bol kod tužitelja u takvom intenzitetu da ima pravo na naknadu štete. Već je rečeno da iako je tuženik dokazao da je dio istovjetnih informacija objavljen i u drugim medijima, ta činjenica ne utječe na obvezu tuženika na naknadu štete tužitelju jer u situaciji kada više različitih nakladnika objave istu informaciju, oni solidarno odgovaraju oštećeniku za štetu, zbog čega je tužitelj mogao ukupni iznos štete tražiti od bilo kojeg nakladnika koji su objavili neistinitu informaciju.
25. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, time da zatezna kamata teče od podnošenja tužbe, a primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a.
26. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je u ovome sporu uspio u omjeru od cca. 75%, a tuženik 25%, pa je od postotka od 75% valjalo oduzeti 25% čime se dobije uspjeh tužitelja u sporu od 50% i u tom omjeru je tužitelju priznat parnični trošak. Sud kao potrebnim troškovima za vođenje ovog postupka ocjenjuje trošak sastava tužbe, podnesaka od 1.12.2021. i 23.10.2024., zastupanja na raspravama 4.3., 17.5., 6.9.2022., 28.5.2024., 1.10.2024., 14.11.2024. i sastava podneska od 11.11.2024. u iznosima od po 500,00 EUR, sudska pristojba na tužbu i presudu 360,00 EUR, PDV 1.250,00 EUR ili ukupno 6.610,00 EUR. Obzirom na uspjeh tužitelja od 50%, priznat mu je iznos parničnog troška od 3.305,00 EUR.
Varaždin, 18. prosinca 2024.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnici tužitelja – OD Brlečić & partneri j.t.d., Optujska 25/I 2) Tuženik - RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Krapinska 45, Zagreb
