Poslovni broj: Usž-3444/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Kovač, odvjetnik u Rijeci, Slaviše Vajnera Čiče 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu duga doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-701/2023-4 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja SV iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-701/2023-4 od 30. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-701/2023-4 od 30. kolovoza 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/21-01/240, urbroj: 513-04-23-2 od 14. ožujka 2023. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da nije sporno da je naredbom Općinskog suda u Rijeci od 30. prosinca 2014. u zemljišnim knjigama Zemljišno-knjižnog odjela navedenog Suda pod poslovnim brojem: Z-16150/14 na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] upisana zabilježba pokretanja ovršnog postupka. Potom je u predmetnom ovršnom postupku doneseno rješenje o osiguranju kojim je osigurana novčana tražbina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u Rijeci u iznosu od 187.716,70 kuna. Ističe da nije jasno iz kojih razloga je odlučeno da se rasprava neće izvoditi kao niti provoditi novi dokazi, budući da je potpuno pogrešno zaključeno da činjenično stanje nije sporno, slijedom čega je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude uopće nije osvrnuo na činjenicu da nakon zabilježbe pokretanja navedenog ovršnog postupka 2014. tužitelju od strane Ministarstva financija nije izrečena opomena niti ga se na drugi način pozivalo na plaćanje dugovanog iznosa. Ističe da je tijek zastare počeo teći 3. listopada 2007. nakon što mu je izrečena posljednja opomena, a uz primjenu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona razvidno je da je apsolutna zastara nastupila 2013., dok je zabilježba pokretanja ovršnog postupka na naprijed citiranoj nekretnini upisana 2014., dakle godinu dana nakon što je predmetna tražbina već zastarjela. Dakle, evidentno je da je predmetna novčana tražbina i po osnovi kamata i po osnovi glavnice zastarjela, slijedom čega su i pobijano drugostupanjsko rješenje i pobijana presuda u cijelosti neosnovani. Tužitelj predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu preinači na način da se pobijano rješenje poništi, ili podredno, presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje kao i da mu nadoknadi prouzročene troškove sastava žalbe.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmet ovoga postupka odlučivanje o zahtjevu tužitelja od 31. siječnja 2019. kojim je zatražio otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu, a radi se o dugu po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 2004. do 2012. koji dug je utvrđen rješenjima Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka i koji je osiguran založnim pravom na nekretninama tužitelja na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-4347/14 od 18. siječnja 2017.
7. S obzirom da je predmetno dugovanje tužitelja osigurano založnim pravom koje je upisano u zemljišne knjige na nekretninama tužitelja, porezno tijelo može se namiriti iz predmetnih nekretnina i nakon nastupa zastare, a sukladno odredbi članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.). Naime, osnovano smatra prvostupanjski sud da kada se radi o dugu koji je osiguran založnim pravom na nekretninama poreznog dužnika, prema dosljednoj sudskoj praksi više se ne može s uspjehom isticati prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare, jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz imovine poreznog dužnika.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe Općeg poreznog zakona na koje upućuje u prvostupanjskoj presudi, te osnovano smatra da neovisno o proteku vremena zastare vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, pri čemu iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj ne osporava da je takvo pravo poreznog tijela upisano u javnoj knjizi.
9. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima jer tužitelj nije uspio s žalbom, pa mu ne pripada pravo na naknadu navedenih troškova.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
