REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3221/2021-144

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Trnjanska cesta 69, protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) CROATIA AIRLINES, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., Zagreb, Buzin, Bani 75b, OIB: 24640993045, zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davora Eterovića, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Željka Petrišića, odvjetnika, dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Odluka tuženika o Isteku ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj PUO-02/2011 od 31. ožujka 2011. kojom je otkazan ugovor o radu na radnom mjestu s posebnim ovlastima i odgovornostima između tužitelja i tuženika od 20. ožujka 2007. nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku CROATIA AIRLINES d.d. iz Zagreba, Buzin, Bani 75b, OIB: 24640993045 da vrati tužitelja na poslove Izvršnog direktora za tehničke poslove ili drugo odgovarajuće radno mjesto i odgovarajuće poslove u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku CROATIA AIRLINES d.d., Zagreb, Buzin, Bani 75b, OIB: 24640993045, da tužitelju OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati bruto iznos od 145.971,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućim na bruto iznos od:

- 6.705,08 EUR za 7. mjesec od 15.08.2011.g. pa do isplate,

- 6.847,17 EUR za 8. mjesec od 15.09.2011.g. pa do isplate,

- 6.847,17 EUR za 9. mjesec od 15.10.2011.g. pa do isplate,

- 6.847,17 EUR za 10. mjesec od 15.11.2011.g. pa do isplate,

- 6.847,17 EUR za 11. mjesec od 15.12.2011.g. pa do isplate, - 6.847,17 EUR za 12. mjesec od 15.01.2012.g. pa do isplate,

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

- 6.847,17 EUR za 1. mjesec od 15.02.2012.g. pa do isplate,

- 6.847,17 EUR za 2. mjesec od 15.03.2012.g. pa do isplate,

- 2.354,87 EUR za 3. mjesec od 15.04.2012.g. pa do isplate,

- 2.223,80 EUR za 4. mjesec od 15.05.2012.g. pa do isplate,

- 2.486,04 EUR za 5. mjesec od 15.06.2012.g. pa do isplate,

- 2.236,33 EUR za 6. mjesec od 15.07.2012.g. pa do isplate,

- 2.368,10 EUR za 7. mjesec od 15.08.2012.g. pa do isplate,

- 2.499,88 EUR za 8. mjesec od 15.09.2012.g. pa do isplate,

- 2.104,56 EUR za 9. mjesec od 15.10.2012.g. pa do isplate,

- 2.499,88 EUR za 10. mjesec od 15.11.2012.g. pa do isplate,

- 2.368,10 EUR za 11. mjesec od 15.12.2012.g. pa do isplate,

- 2.236,33 EUR za 12. mjesec od 15.01.2013.g. pa do isplate,

- 2.499,88 EUR za 1. mjesec od 15.02.2013.g. pa do isplate,

- 2.104,56 EUR za 2. mjesec od 15.03.2013.g. pa do isplate,

- 2.236,33 EUR za 3. mjesec od 15.04.2013.g. pa do isplate,

- 2.368,10 EUR za 4. mjesec od 15.05.2013.g. pa do isplate,

- 2.499,88 EUR za 5. mjesec od 15.06.2013.g. pa do isplate,

- 2.116,59 EUR za 6. mjesec od 15.07.2013.g. pa do isplate,

- 2.513,72 EUR za 7. mjesec od 15.08.2013.g. pa do isplate,

- 2.381,34 EUR za 8. mjesec od 15.09.2013.g. pa do isplate,

- 2.248,97 EUR za 9. mjesec od 15.10.2013.g. pa do isplate,

- 2.513,72 EUR za 10. mjesec od 15.11.2013.g. pa do isplate,

- 2.248,97 EUR za 11. mjesec od 15.12.2013.g. pa do isplate,

- 2.381,34 EUR za 12. mjesec od 15.01.2014.g. pa do isplate,

- 2.513,72 EUR za 1. mjesec od 15.02.2014.g. pa do isplate,

- 2.116,59 EUR za 2. mjesec od 15.03.2014.g. pa do isplate,

- 2.248,97 EUR za 3. mjesec od 15.04.2014.g. pa do isplate,

- 2.381,34 EUR za 4. mjesec od 15.05.2014.g. pa do isplate,

- 2.381,34 EUR za 5. mjesec od 15.06.2014.g. pa do isplate,

- 2.261,60 EUR za 6. mjesec od 15.07.2014.g. pa do isplate,

- 2.527,55 EUR za 7. mjesec od 15.08.2014.g. pa do isplate,

- 2.261,60 EUR za 8. mjesec od 15.09.2014.g. pa do isplate,

- 2.394,58 EUR za 9. mjesec od 15.10.2014.g. pa do isplate,

- 2.527,55 EUR za 10. mjesec od 15.11.2014.g. pa do isplate,

- 2.128,63 EUR za 11. mjesec od 15.12.2014.g. pa do isplate,

- 2.527,55 EUR za 12. mjesec od 15.01.2015.g. pa do isplate,

- 2.394,58 EUR za 1. mjesec od 15.02.2015.g. pa do isplate,

- 2.128,63 EUR za 2. mjesec od 15.03.2015.g. pa do isplate,

- 2.394,58 EUR za 3. mjesec od 15.04.2015.g. pa do isplate,

- 2.394,58 EUR za 4. mjesec od 15.05.2015.g. pa do isplate,

- 2.261,60 EUR za 5. mjesec od 15.06.2015.g. pa do isplate,

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana.".

II/ Odbija se konačno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužitelju - protutuženiku OS da isplati tuženiku - protutužitelju Croatia Airlines d.d., iznos od 24.931,94 EUR (187.849,73 kn) s zakonskim zateznim kamatama od 5.7.2013 god. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022.g.

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i nadoknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

III/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 52.912,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, te da je tuženik dana 31. ožujka 2011. donio Odluku o isteku ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, za koju tužitelj smatra da je nezakonita i da u naravi predstavlja otkaz ugovora o radu, u kojem smislu se predlaže da se ista Odluka odnosno otkaz utvrdi nedopuštenim, uz nalog tuženiku za vraćanje na rad na iste ili odgovarajuće poslove kao i uz isplate neisplaćenih plaća, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate te nadoknadu parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ukazujući da je citirana Odluka od 31. ožujka 2011. zakonita, s tim da je bio postavljen i protutužbeni zahtjev kojim se traži povrat otpremnine, kojem zahtjevu se tužitelj protivio.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 5. studenog 2018. poslovnog broj Pr-2152/2011 (kojom je odbio tužbeni te protutužbeni zahtjev, str. 366- 373 spisa), koju je Županijski sud u Osijeku ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-29/2019 od 5. studenog 2020. (str. 393-398 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u Odluku o isteku ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 31. ožujka 2011. (str. 4-5 spisa), ugovor o radu na radnom mjestu s posebnim ovlastima i

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

odgovornostima od 20. ožujka 2007. (str. 6-11, 378-383 spisa), presliku zahtjeva za zaštitu prava od 12. travnja 2011., uz presliku povratnice (str. 12-13 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 22. prosinca 2009. i ožujka 2014. (str. 19- 34, 162-174 spisa), Odluku od 24. svibnja 2004. i 14. ožujka 2007. (str. 35, 36 spisa), obračun otpremnine po isteku ugovora o radu (str. 45 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2011. (str. 50-53 spisa), presliku dostavnice (str. 54 spisa), presliku e-mail poruke (str. 55 spisa), presliku Preliminarni konsolidirani i odvojeni godišnji izvještaji Croatia Airlines za 2012. (str. 97-106 spisa), presliku članka Jutarnjeg lista pod nazivom "Prijevoznik na koljenima …" (str. 107 spisa), obračunske isprave (str. 132, 148 spisa), presliku radne knjižice (str. 144-147 spisa), katalog radnih mjesta (str. 161 spisa), Organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta Croatia Airlines, Knjiga I, Sektor tehničkih poslova (str. 175-217 spisa), podatke potrebne za izradu plaće (st. 266-267, 299-300 spisa), preslike IP obrazaca (str. 278-282 spisa), presliku ugovora o radu od 2. srpnja 2011. (str. 342-343 spisa), priloge predane uz podnesak od 4. veljače 2022. (str. 427-496 spisa, sa službenom bilješkom na str. 427 spisa) i Odluke Vlade Republike Hrvatske (str. 548-559 spisa), kao što su saslušani svjedoci ŠS, na ročištu održanom 2. studenog 2011. (str. 60-61 spisa), ĐS i SS, oboje na ročištu održanom 6. ožujka 2014. (str. 152-154 spisa) te sam tužitelj i zakonski zastupnik tuženika ČS, oboje na ročištu održanom 12. svibnja 2014. (str. 156-158 spisa). Također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak – Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 1. listopada 2015., str. 237-258 spisa, dopunski nalaz i mišljenje od 2. svibnja 2016. i 13. lipnja 2017., str. 274-276 i 325-329 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 12. listopada 2016. i 20. rujna 2018., str. 293-294 i 357-359 spisa), kao i po vještaku Petri Blašković - Centar za financijska vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 23. rujna 2022., str. 506-509 spisa, pisano očitovanje od 9. siječnja 2023. i 13. rujna 2023., str. 514, 518-519 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, dok je tim slijedom i protutužbeni zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 31. ožujka 2011. donio Odluku nazvanu Istek ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koja je uručena tužitelju, i u kojoj je navedeno da tužitelju, koji obavlja poslove radnog mjesta izvršnog direktora za tehničke poslove, prestaje ugovor o radu na radnom mjestu s posebnim ovlastima i odgovornostima (od 20. ožujka 2007., s kasnijim dodacima) zbog isteka ugovora s danom 31. ožujka 2011., i to istekom roka od tri mjeseca, računajući od 1. travnja 2011. (čl. 2. Odluke).

7. Nadalje, u čl. 3. Odluke navedeno je pravo na otpremninu tužitelja, dok je u čl. 4. ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, za radno mjesto rukovoditelja službe inženjeringa, u Sektoru inženjerskih poslova, pri čemu je u čl. 5. navedeno da ako tužitelj u roku od osam dana ne prihvati ponudu, nastupaju učinci iz točaka 1. do 3. Odluke.

8. Tužitelj je već zahtjevom za zaštitu prava, a nastavno i u ovom postupku pobijao navedenu odluku, ističući da ugovor o radu ne može prestati istekom roka jer je sklopljen na neodređeno vrijeme, dok je isteklo samo vrijeme rasporeda na

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

konkretno radno mjesto (izvršni direktor za tehničke poslove), a kako bi proizlazilo iz ugovora od 20. ožujka 2007. . Uz navedeno, tužitelj je isticao i da uz Odluku nije niti primio ponuđeni ugovor kao prilog, a prigovoreno je i okolnosti što se tuženik očito nije savjetovao sa radničkim vijećem, koje nesporno postoji kod tuženika.

9. Posljedično navedenom, svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 15. siječnja 2024. tužitelj je tražio utvrđenje nedopuštenosti spomenute Odluke, koja po njegovom shvaćanju efektivno predstavlja otkaz, traženo je i vraćanje na rad, kao i odgovarajuće isplate.

10. S druge strane, tuženik je tijekom postupka ukazivao da se u konkretnom slučaju u naravi radi o managerskom ugovoru, koji ima svoj rok trajanja, no i brojne pogodnosti za tužitelja, u vidu vrlo visoke plaće, službenog vozila i sl.. U tom smislu po stavu tuženika niti npr. rok od tri mjeseca za prestanak radnog odnosa ne predstavlja zakonom propisani otkazni rok, već odredbu kojom poslodavac regulira prestanak rada tužitelja, a s obzirom na značaj i prirodu radnog mjesta koje je tužitelj do tada obavljao. Također, stav tuženika je bio da je dakle ugovor o radu tužitelja prestao istekom roka, u kojem smislu sama Odluka ne predstavlja otkaz te s toga nije ni potrebno savjetovanje s radničkim vijećem, pri čemu je tuženik poštovao i preostale svoje obveze tj. ponudio je tužitelju novi ugovor, koji ovaj nije prihvatio, odnosno isplatio je tužitelju otpremninu.

11. Spomenuti Ugovor od 20. ožujka 2007., kojeg spominju obje strane, nalazi se u preslici na str. 6-11 i 378-383 spisa, i ima naziv Ugovor o radu na radnom mjestu s posebnim ovlastima i odgovornostima. Pritom je u preambuli navedeno da stranke sporazumno utvrđuju da je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, no da se temeljem odgovarajuće Odluke Uprave tuženika raspoređuje na radno mjesto zamjenika pomoćnika glavnog direktora za tehničke poslove na određeno vrijeme od četiri godine, zaključno s 31. ožujka 2011., pri čemu stranke navode i da se sklapanjem tog ugovora stavljaju van snage i prestaju važiti svi raniji sklopljeni ugovori između strana.

12. Nadalje ugovor sadrži i dio s općim odredbama (II.), obvezama radnika (III.), zabrani utakmice (IV.), plaćama i nagradama za ostvareni rezultat (V.), troškovima i naknadama (VI.), radnom vremenu, godišnjem odmoru i zaštiti na radu (VII.), čuvanju poslovne tajne (VIII.), obnovi ugovora (IX.), otkazu i prestanku ugovora (X.), otpremnini (XI.) te zaključne odredbe (XII.).

13. Ocjenjujući sadržaj tog Ugovora, kao i sadržaj Odluke od 31. ožujka 2011., sve uz drugu priloženu dokumentaciju te iskaze stranaka i svjedoka, tijekom prvotnog prvostupanjskog postupka te u presudi od 5. studenog 2018. bilo je zaključeno da zahtjev tužitelja o kojem se odlučuje u ovom postupku nije osnovan, kod čega je bilo zauzeto stajalište (podudarno u bitnome npr. s pravnim stajalištem izraženim u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-471/2014 od 15. srpnja 2014., u činjeničnom i pravno usporedivom predmetu) da se radi o ugovoru koji ima elemente ugovora o radu ali i managerskog ugovora (sui generis ugovor), sve prilagođeno značaju funkcije koja je bila predmet ugovaranja (pomoćnik direktora za tehničke poslove), što je onda uključivalo relativno viša primanja te druge pogodnosti (vidljive npr. osobito iz ad. V., VI. i XI. Ugovora).

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

14. No, u ukidnoj odluci iz ovog postupka bilo je navedeno da bi se u konkretnom slučaju radilo o mješovitom ugovoru koji je zaključen temeljem odredbi tada važećeg Zakona o radu (NN, 149/09 i dr.) no ima elemente managerskog ugovora, kojim slijedom se onda na pitanja prestanka Ugovora ili njegovog otkaza trebaju primjenjivati odredbe Zakona o radu.

15. Uzimajući prethodno navedeno u obzir, po stajalištu ovoga suda proizlazilo bi da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti stav iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-945/2015 od 27. studenog 2018., kojom se odlučivalo o pravnoj stvari podudarnoj s onom iz ovog postupka.

16. Naime, sukladno iznijetom bi se u odnosu na prestanak ugovora o radu primjenjivale odredbe Zakona o radu, dakle i na Odluku o isteku ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora iz 31. ožujka 2011., pri čemu okolnost što osporena odluka ne nosi naziv "otkaz ugovora o radu" ili sl. sama po sebi ne čini tu odluku nedopuštenom budući da je iz cjelokupnog sadržaja te odluke, posebno onog dijela kojim se spominje pravo tužitelja na otpremninu (čl. 3.) kao i činjenice da je ugovoren otkazni rok (čl. 2.) vidljivo da se zapravo radi o otkazu ugovora o radu, tj. predmetna odluka tuženika (Istek ugovora o radu) ima značaj otkaza ugovora o radu. Tužitelj, mada mu je istekao mandatni odnos, nije prihvatio tuženikovu ponudu za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (čl. 115. Zakona o radu) tj. ne prihvaćanjem ponude tužitelju prestaje radni odnos, što i sam tužitelj spominje npr. u poruci elektroničke pošte od 28. lipnja 2011. (str. 55 spisa).

17. Pritom nije bilo moguće prihvatiti tvrdnje tužitelja da nije zaprimio ponuđeni ugovor (str. 50-53 spisa) budući da je iz dostavnice (str. 54 spisa) vidljivo da se spominje i ponuda, dok je iz Odluke od 31. ožujka 2011. (toč. 4.) vidljivo da bi ponuđeni ugovor bio u prilogu. Osim toga, već sama Odluka od 31. ožujka 2011., posebno pod toč. 4. sadrži dostatne navode o prirodi ponude (rukovoditelj službe inženjeringa), koje radno mjesto je podudarno i s onim navedenim u tekstu ugovora.

18. Tim slijedom onda nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze na tu okolnost, što je pri zaključenju glavne rasprave predlagao tuženik (na ročištu od 28. listopada 2024. kao i ranije npr. u podnesku od 21. lipnja 2024.), pri čemu nisu osnovane niti tvrdnje tužitelja da se prethodno ne bi pregovaralo o mogućem novom ugovoru o radu, budući da suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka ĐS, SS te ČS.

19. Slijedom iznesenog valjalo je stoga odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke od 31. ožujka 2011. kao i posljedično odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje na rad, a odbijen je i dio tužbenog zahtjeva s financijskim traženjem, na koje tužitelj ne bi imao pravo s obzirom da, kako je naprijed izneseno, nije utvrđeno niti postojanje osnova za takve isplate (budući da tužitelj nije uspio osporiti zakonitost Odluke od 31. ožujka 2011.), kojim slijedom nije trebalo niti posebno cijeniti okolnosti vezane za utvrđenje visine potraživanja, npr. priloženu dokumentaciju s tim u vezi odnosno izvedena vještačenja, a nije bio odlučan niti prigovor dvostruke litispendencije, spomenut npr. na ročištu od 23.siječnja 2012. .

20. Nije osnovana niti tvrdnja da bi predmetna odluka bila nedopuštena jer nije donesena uz prethodno savjetovanje s Radničkim vijećem (čl. 149. tada važećeg Zakona o radu). To iz razloga, a koje stajalište je također izraženo u već spomenutoj

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-945/2015, da obzirom što tužitelj, premda mu je istekao mandatni odnos, nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora, te tuženik u takvoj situaciji nije niti trebao u postupak otkazivanja uključivati Radničko vijeće.

21. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Kako je protutužbeni zahtjev tuženika prvenstveno podnesen podredno tj. predlagalo se usvajanje istog tek u slučaju uspjeha tužitelja (radi se o otpremnini isplaćenoj tužitelju) te se nije radilo o priznanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako je to navodio tužitelj npr. u podnesku od 9. rujna 2013., to je protutužbeni zahtjev valjalo odbiti, s obzirom da proizlazi da tužitelj ima pravo na otpremninu, u smislu Odluke od 31. ožujka 2011., budući da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti iste, kako je prethodno šire obrazloženo (s obzirom na odbijanje protutužbenog zahtjeva, pri čemu se ukazuje da je konačno postavljeni protutužbeni zahtjev od 21. lipnja 2024. bio usklađen s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, kojim vještačenjem se utvrđivala visina protutužbenog zahtjeva.

23. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

25. Punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika, a sukladno visini tužbenog zahtjeva kroz pojedina razdoblja (tužitelj je npr. u tužbi prvotno izostavio novčani dio zahtjeva, da bi konačno postavljeni tužbeni zahtjev postavio tek nakon provedenih vještačenja), stoga pripada nagrada za sastav podnesaka od 23. siječnja 2012. od 100 bodova, 26. travnja 2012. od 250 bodova, 4. prosinca 2014. i 2. veljače 2018., za svaki podnesak po 1.390 bodova, 15. veljače 2013. i 3. ožujka 2016., za svaki podnesak po 50 bodova, 10. lipnja 2014. nagrada od 695 bodova, te za podneske od 11. siječnja 2022. i 21. lipnja 2024. nagrada od po 1.535 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 23. siječnja 2012. od 100 bodova, 2 svibnja 2012. od 250 bodova, 10. travnja 2013. od 770 bodova, 6. ožujka 2014., 12. svibnja 2014., 28. prosinca 2017., 4. srpnja 2018., 20. rujna 2018., 12. svibnja 2021. i 21. siječnja 2022., za svako ročište po 1.390 bodova, 18. srpnja 2024. i 28. listopada 2024. nagrada od po 1.535 bodova, te za ročišta od 2. listopada 2012., 11. veljače 2013., 16. rujna 2013., 6. prosinca 2013. i 17. studenog 2014., za svako ročište nagrada od 50 bodova, što je ukupno 21.165 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 42.330,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (10.582,50 eur) iznos od 52.912,50 eur (u preostalom zatraženom dijelu tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova, npr. nagrada za sastav protutužbe od 9. srpnja 2013., kao i podnesaka od 29. srpnja 2016., 1. veljače 2017., 15. veljače 2017. i 9. svibnja 2017., kao i za pristup na ročište od 12. listopada 2016., te nadoknada iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn odnosno 1.500,00 kn te pristup vještaka na ročišta u iznosu od 500,00 kn, s obzirom da sve navedeno nije bilo odlučno za utvrđenje činjeničnog stanja i donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

P r

-

3 2 2 1 /

2 0

2 1 -

1 4

26. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.), dok je visina zakonskih zateznih kamata uređena propisima pobliže navedenima u izreci ove presude.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika