1                  Poslovni broj: 13 Gž-411/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 13 Gž-411/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B., 1200 W. – R. A., OIB:..., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv tuženice J. D. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćniku K. B., odvjetniku u S., zbog utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1579/2021-15 od 24. siječnja 2023., u sjednici vijeća dana 28. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1579/2021-15 od 24. siječnja 2023.

 

II. Nepobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"  I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju zaključen dana 4. srpnja 2017. između L. A., kao darovateljice i tuženice J. D. – kao daroprimateljice, ovjerovljen u potpisu darovateljice od JB B. K. – S., broj OV-2536/2017 od 4. srpnja 2017.

 

II. Utvrđuje se ništetnim Aneks ugovora o darovanju zaključen dana 7. studenog 2018. između L. A., kao darovateljice i tuženice J. D. – kao daroprimateljice, ovjerovljen u potpisu ugovornih strana od JB H. D. – S., broj OV-5288/2018 od 7. studenog 2018.

 

III. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu stana povezanog s 63/4477 dijela čest. zem. 7198/3, zgrada, S. K. 2, Z.U. 15365, K.O. S., koji stan je upisan kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-62), stan na I. (prvom) katu, označen br. 3, površine 62,76 m2 i koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, s pripadajućom drvarnicom, na način da za ovaj stan u listu B (Vlastovnica) bude brisan upis prava vlasništva s imena tuženice J. D. te bude upisano: „L. A., OIB:..., S., H.“ uz istovremeno brisanje u listu C (Teretovnica) upisa osobne služnosti - prava stanovanja s imena L. A.

 

IV. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.600,97 € (ranije 49.735,00 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

 

1.1. Prvostupanjski sud je istodobno donio rješenje čija izreka glasi:

 

„Odbija se prijedlog tužiteljice da se u ovom postupku donese privremena mjera slijedećeg sadržaja:

 

Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine kojom se zabranjuje tuženici J. D. iznošenje i premještanje svih pokretnih stvari zatečenih dana 17. travnja 2021.g. u stanu u S., označenom kao 63/4477 dijela čest.zem. 7198/3, zgrada, S. K., Z.U. 15365, K.O. S., koji stan je upisan kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-62), stan na I. (prvom) katu, označen br. 3, površine 62,76 m2 i koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, s pripadajućom drvarnicom, te joj se zabranjuje unošenje svojih stvari i svaka promjena unutrašnjeg izgleda navedenog stana, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 25.000 kuna.

 

Ovo rješenje stupa na snagu odmah i traje do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se pred ovim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom ovog suda vodi iza smrti majke stranaka L. A., ud. B., a žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovu ovrhu."

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači presudu na način da odbaci tužbu tužiteljice kao nedopuštenu, a podredno da preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice ili ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju zaključenog dana 4. srpnja 2017. između L. A., kao darovateljice i tuženice J. D., kao obdarenice i za utvrđenje ništetnim aneksa ugovora o darovanju zaključenog dana 7. studenog 2018. između L. A., kao darovateljice i tuženice J. D., kao obdarenice, te konačno uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu stana povezanog s 63/4477 dijela čkbr. 7198/3, zgrada, S. K. , zk.ul. 15365, k.o. S., koji stan je upisan kao etažno vlasništvo (E-62), kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora o darovanju i anexa tog ugovora.

 

6. Ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim navedenih pravnih poslova i za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prvostupanjski sud utemeljio je na nespornoj činjenici da pravni poslovi nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta i na utvrđenju da u konkretnoj situaciji nije došlo do prave predaje darovane nekretnine. Stoga, sud prvog stupnja ocjenjuje da su ugovor o darovanju, kao i njegov aneks ništetni te nalaže uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Prvostupanjski sud posebno naglašava da sve da su stranke i bile suposjednice predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji kada nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelj zadržava suposjed darovane stvari (osnivanjem prava habitatio), poglavito kada u ugovoru nije ugovoreno da darovatelj stan predaje u samostalan posjed obdarenici, već se ugovornom odredbom utvrđuje da je ona već u posjedu stana, da tada ugovor o darovanju nije realiziran, jer nije izvršena prava predaja darovane stvari niti je na ikakav način manifestirana promjena posjedovnog stanja. U tom smislu, sud prvog stupnja ocjenjuje da su svi saslušani svjedoci odreda potvrdili činjenicu da predmetna darovana nekretnina nije predana tuženici u samostalni posjed iako su naglasili, da je tuženica znala više dana, poglavito vikendom, ostati na spavanju kod majke. Povremeno posjedovanje predmetnog stana, prema stavu prvostupanjskog suda, također ukazuje na činjenicu da se u konkretnom slučaju doista radi o tome da među strankama ugovornog odnosa nije izvršena prava predaje darovane nekretnine. Stoga, pozivom na odredbe čl.  482., čl. 322. st. 1. i čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) te na odredbu čl. 53. stavku 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim.

 

7. Tuženica u žalbi ističe da joj je darovateljica ugovorom o darovanju darovala stan time da ju je u posjed predmetnog stana uvela mnogo ranije nego li je sklopljen ugovor o darovanju te je po njoj, nedvojbeno došlo do primopredaje posjeda. To tim više, jer je tuženica nakon sklapanja ugovora o darovanju u zemljišne knjige upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, nakon čega je dana 7. studenog 2018. predmetnu nekretninu vratila u posjed darovateljice, osnivanjem prava doživotnog plodouživanja u korist svoje majke L. A. Posebno je istaknula kako je ona imala ključeve predmetnog stana i prije zaključenja ugovora o darovanju, kao i nakon sklapanja ovog pravnog posla. Napomenula je kako je na tužiteljici bio teret dokazivanja u ovom postupku da nije došlo do primopredaje posjeda, što tužiteljica nije dokazala. Pored toga, istaknula je kako je svjedokinja I. J. bila pozivana uz navođenje pogrešnog prezimena “J.“, zbog čega nije pristupila i nije saslušana tijekom postupka iako, po mišljenju tuženice ima bitna saznanja o predmetu spora. Isto tako, tuženica je istaknula i da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njen prijedlog za saslušanjem stranaka, budući upravo tuženica ima neposredna i bitna saznanja o predaji posjeda predmetne nekretnine.

 

8. Obzirom na razloge radi kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu, ista je prije svega ispitana u pravcu bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalba te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka na koju ukazuje tuženica, kao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl.365. st.2. istog Zakona.

 

9. Isto tako, žalbene navode tuženice da tužiteljica nije zainteresirana osoba i da nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim jer među strankama nije sporno da su obje parnične stranke zakonske nasljednice iza pokojne L. A., koja je darovnim ugovorom raspolagala svojom imovinom za života, čije utvrđenje ništetnim tužiteljica zahtijeva u ovom postupku, pri čemu se ističe da sam zakon odredbom čl.327. st.1. ZOO-a daje aktivnu legitimaciju na tužbu za utvrđenje ništetnosti ugovora svakoj zainteresiranoj osobi bez potrebe dokazivanja pravnog interesa, a tužiteljica kao zakonska nasljednica L. A. ima neposredni pravni interes.

 

10. U ovom postupku nije sporno da ugovor o darovanju od 4. srpnja 2017. i aneks ugovora o darovanju od 7. studenoga 2018. nisu sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Sporno je, je li izvršena prava predaja darovanog stana. Naime, tuženica je i prije i nakon zaključenja ugovora nesporno imala ključ predmetne nekretnine te je prema iskazima svjedoka povremeno koristila nekretninu. Međutim, iz navoda svih saslušanih osoba nedvojbeno proizlazi kako je nakon zaključenja ugovora o darovanju stan uživala prvenstveno darovateljica L. A., jednako kao što ga je posjedovala i prije sklapanja ovog pravnog posla.

 

11. Sukladno odredbi čl. 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. u daljnjem tekstu: ZOO), koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o darovanju (4. srpnja 2017.) i aneksa ugovora o darovanju (7. studenoga 2018.), ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta sukladno čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu, a kada ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari (jednako stajalište zauzeto je i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006 i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., broj: U-III-4277/2010 od 1. ožujka 2012., broj: U-III-409/2011 od 25. veljače 2015., broj: U-III-1261/2014 od 28. rujna 2016. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4456/2019 od 22. travnja 2020.).

 

12. U smislu iznijetih utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i prikazanog zakonodavnog okvira pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nije došlo do prave predaje darovanog stana, slijedom čega je zbog nedostatka propisane forme ugovor ništetan, jednako kao i njegov aneks.

 

13. Naime, u predmetnom ugovoru o darovanju nema izričite odredbe o predaji u posjed darovane nekretnine, već se samo navodi da „ stranke suglasno utvrđuju da je daroprimateljica već u posjedu stana iz članka 2 ovog ugovora.“ U takvoj situaciji, po ocjeni ovoga suda, budući se spomenutim navodima govori posredno o dosadašnjem i budućem posjedu nekretnine po strankama darovnog ugovora, ne može se zaključiti da je određena prava predaja stana kao predmeta darovanja. Tuženica nije postala samostalna posjednica stana budući nije došlo do promjene posjedovnog stanja, te je L. A. zadržala posjed stana što je nedvojbeno utvrđeno saslušanjem svjedoka, ali što isto tako proizlazi i iz navoda samih stranaka.

 

14. Stoga, u konkretnoj situaciji kada nakon sklapanja ugovora o darovanju darovateljica zadržava posjed darovane stvari, i to ne po nekoj drugoj osnovi od dotadašnje, i kada ni u ugovoru o darovanju nije ugovoreno da darovateljica stan predaje u samostalan posjed obdarenici, već naprotiv ugovornom odredbom za sebe ugovara pravo doživotnog stanovanja na predmetnom stanu, i to Ugovorom od 4. srpnja 2017., a ne naknadno kako to tvrdi tuženica u žalbi. Prema ispravnom zaključku prvostupanjskog suda, ugovor o darovanju nije realiziran, jer  nije izvršena prava predaja darovane stvari niti je na ikakav način manifestirana promjena posjedovnog stanja (jednako stajalište zauzeto je i u odlukama VSRH poslovni broj Rev-215/2021 od 12. travnja 2022., Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996. i Rev 412/2017-2 od 4. ožujka 2020.).

 

15. Slijedom iznijetog neosnovani su žalbeni navodi tuženice da ugovaranje osnivanja osobne služnosti prava stanovanja samo po sebi znači da je došlo do promjene posjedovnog stanja. Naime, odredba čl. 482 .st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je ništetan ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed ukoliko nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz članka čl. 482 .st. 2. ZOO-a, pri čemu valja navesti da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (jednako pravno shvaćanje zauzeto je odluci Ustavnog suda U-III-409/2011od 25. veljače 2015. i odluci VSRH broj Rev 4456/2019 od 22. travnja 2020.).

 

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženice da je došlo do prave predaje stvari budući je i prije i nakon zaključenja ugovora nesporno imala ključ predmetne nekretnine te je prema iskazima svjedoka povremeno koristila nekretninu, ovaj sud ih također ne ocjenjuje osnovanim. Naime, iz ispravnog utvrđenja suda prvog stupnja koji je temeljen na navodima svih saslušanih osoba, nedvojbeno proizlazi kako je nakon zaključenja ugovora o darovanju stan uživala prvenstveno darovateljica L. A., jednako kao što ga je posjedovala i prije sklapanja ovog pravnog posla. Okolnost što je obdarenica i prije sklapanja ugovora o darovanju imala ključeve stana i povremeno koristila stan, kao što je to činila i nakon zaključenja ugovora, nije odlučna za rješenje ovog spora, nego je odlučna činjenica da je po sklapanju ugovora obdarenica stupila u samostalan posjed uz volju ugovornih strana i da obdarenica od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine, što je u konkretnom slučaju izostalo (jednako pravno shvaćanje zauzeto je odluci VSRH broj Revd 4025/2020 od 22. veljače 2021.).

 

17. Isto tako, u okviru ranije iznijetog zaključka da nedostatak propisane forme ugovora o darovanju može nadomjestiti samo prava predaja stvari, dakle realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, to su neosnovani i navodi tuženice da je do prave predaje nekretnine došlo uknjižbom tuženice u zemljišne knjige, kao vlasnice darovane nekretnine.

 

18. Konačno, protivno navodima žalbe da je tuženica predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje I. J. i stranaka u svrhu dokazivanja koji dokazi nisu provedeni tijekom prvostupanjskog postupka, ukazuje se da na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje nekog od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbe, odnosno ako činjenice na koje se predlaže provođenje tog dokaza nisu odlučne za ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti tvrdnje stranaka. U okviru utvrđenja prvostupanjskog suda da predmetni pravni poslovi nisu sklopljeni u valjanom obliku te u okviru utvrđenja da je predmetnu nekretninu i prije i nakon sklapanja ugovor i aneksa ugovora posjedovala L. A. zbog čega nije došlo do prave predaje stvari, to opravdano taj sud, sukladno načelu ekonomičnosti, nije provodio daljnje dokaze, što prvostupanjski sud utvrđuje prije svega na temelju sadržaja ugovora o darovanju od 4. srpnja 2017.

 

19. Rezimira li se sve iznijeto, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kojom su utvrđeni ništetnim ugovor o darovanju zaključen dana 4. srpnja 2017. i aneks ugovora o darovanju zaključen dana 7. studenog 2018. te je kao posljedica ovakvih utvrđenja naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu stana povezanog s 63/4477 dijela čkbr. 7198/3, zgrada, S. K. , Z.U. 15365, K.O. S., kakvo je bilo prije zaključenja navedenih pravnih poslova (čl.323.st.1. ZOO-a).

 

20. Konačno, kako tuženica nije uspjela sa žalbom to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

 

 

U Varaždinu 28. prosinca 2023.