REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž- 2082/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe UF, oboje zastupani po branitelju Marku Šebalju odvjetniku u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točka 9. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi (NN br.: 118/18, 42/20, 127/20, 52/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 19. prosinca 2022.., poslovni broj: 10. Pp-15045/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe UF i potvrđuje pobijana presuda.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 200,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 36.000,00 kn/4.778,02 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 5.000,00 kn/663,61 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točka 9. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi, opisanog u izreci.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani da naknade troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 300,00 kuna/ 39,82 eura.
2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu pobijajući istu iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog: bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Okrivljenici ističu da odlučne činjenice u ovom prekršajnom postupku nisu pravilno i potpuno utvrđene pa je slijedom toga i sama odluka o krivnji i kazni nepravilna te protivna zakonu. Ističu da je izostalo utvrđenje suda o tome da su okrivljenici nedostatke uočene od strane inspektora otklonili odmah po provedenom inspekcijskom nadzoru, što su istaknuli u pisanoj obrani. Ističu kao u pisanoj obrani da se inspekcijski nadzor provodio u turističkom mjestu u trajanju turističke sezone kada je povećana koncentracija domaćih i inozemnih turista. Pritom treba uzeti u obzir da je tijekom 2021. godine epidemija izazvana COVID – 19 virusom još uvijek na vrhuncu što je rezultiralo učestalim bolovanjima zaposlenika, pa i nedostatkom radne snage. Pozivaju se na sudsku praksu u vezi načela naknadnog ispunjenja koja kao opravdani razlog prepoznaje da se okrivljenike oslobodi od kazne. Dakle, sud nije cijenio sve okolnosti koje se mogu vrednovati kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Okrivljenici su jasno obrazložili kako je većina dokumentacije za sporne artikle bila usklađena sa svim zakonskim i podzakonskim normama, dok jedino isprava naziva „primka“ nije sadržavala podatak o zemlji podrijetla i klasi. Iako je sud našao da bi okrivljenici postupali s nehajem novčane kazne koje su određene u iznosima većim od onih predloženih samim prekršajnim nalogom nisu svrsishodne i opravdane. Općinski Prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Supetru prekoračio je granice predloženih kazni podnositelja prekršajnog naloga u potpunosti propustio obrazložiti zbog kojih to razloga smatra da bi se okrivljenicima imala izreći tako visoka kazna. Okrivljenici smatraju da iako se u konkretnom slučaju ne radi o djelu prekršaja prema Zakonu o zaštiti potrošača, nije moguće zanemariti okolnost da krajnji kupac nije bio ni na koji način zakinut za podatke o zemlji podrijetla. Smatraju da sve izneseno predstavlja žalbeni razlog iz članka 195. stavak 1.točka 11. Prekršajnog zakona jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno ista ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Osobito ukazuju da su postojale okolnosti za oslobođenje okrivljenika od kazne iz članka 38. Prekršajnog zakona. Odgovorna osoba nije do sada kažnjavana, dok nije prihvatljiv paušalni navod suda o tome da je pravna osoba, već ranije kažnjavana temeljem Zakona o poljoprivredi bez da je sud utvrdio o kojem se točno djelo prekršaja radi pozivajući se pritom na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističu kako odluka o prekršajnopravnoj sankciji nije donesena sukladno pravilima o vrstama i mjerama kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona.
3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka. Prvostupanjski sud dao je jasne i valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika.
8. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dakle dao valjano obrazložene razloge.
9. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
10. Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, prvenstveno provedenih materijalnih dokaza, a koje niti okrivljenici ne spore u upisanoj obrani niti u žalbi, i to posebice preslike dokumenata „primka“ 181221/34127665, 181181/34103345 i181269/34148928, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
11. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
12.Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, a kako okrivljenici u žalbi ničim nisu potkrijepili svoje žalbene navode u tom dijelu ovaj sud nije našao uvjeta za ublažavanjem novčane kazne, a niti je našao uvjeta za oslobođenjem okrivljenika od kazne. Nadalje, sud sukladno odredbi članka 238. stavak 12. Prekršajnog zakona nije vezan zabranom iz članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona, dakle, s prethodno citiranim zakonskim odredbama izričito je propisano da prvostupanjski sud, kada vodi postupak povodom prigovora okrivljenika zbog poricanja prekršaja podnesenim protiv prekršajnog naloga ovlaštenog tužitelja nije vezan načelom zabrane preinačenja na gore, pa se u presudi može izreći i veća novčana kazna od one u prekršajnom nalogu. Sud je suprotno tvrdnji žalitelja valjano obrazložio izricanje novčanih kazni okrivljenicima. Isto tako budući je za počinjenje prekršaja, u pravilu, pa i kod predmetnog prekršaja, dostatan nehaj kao stupanj krivnje, stoga nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika.
13. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom u prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
