Broj: Ppž-3766/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UL zastupan po branitelju NL odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 99. stavak 1. točka 8. Zakona o koncesijama (Narodne novine br.: 69/17, 107/20), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 17. veljače 2023, broj: Pp- 1112/2022-11, u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UL i potvrđuje pobijana presuda.
II.Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 80,00 eura/ 602,76 kuna, zbog prekršaja iz članka 99. stavak 1. točka 8. Zakona o koncesijama, opisanog u izreci.
1.1. Istom presudom okrivljeni je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka u cijelosti.
2. Protiv te presude okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio žalbu pobijajući istu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povreda materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i podredno odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da navedeni dug ne postoji, a sud nije provjerio i ispitao i uvjerio se u navod okrivljenika da li uopće postoji i egzistira tražbina MFIN RH, Carinske uprave prema okrivljeniku, te da se upravo pred Upravnim sudom u Osijeku i Općinskim sudom u Vinkovcima vodi postupak u pogledu utvrđivanja postojanja duga. Okrivljenik ne poriče činjenicu da je on solidarni dužnik i da je redovno plaćao četvrtinu ukupnog duga. Okrivljenik se podredno žali na odluku o sankciji s obzirom da se žali na nepostojanje prekršaja odnosno odluku suda o krivnji okrivljenika. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona. Naime, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema jasne razloge, a razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i proturječni.
3.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4.Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi Ikrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6.Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz razloga jer je dao valjane razloge za krivnju okrivljenika, izreka presude je jasna precizna i koncizna. Nadalje, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.
8.Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika.
9.Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
10. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice provedenih materijalnih dokaza, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja za počinjenje ovoga prekršaja dostatan je nehaj i uopće nije odlučna činjenica visine duga već biće djela prekršaja čini u konkretnom slučaju fizička osoba koja ne plati naknadu za koncesiju u određenom roku ili plati u manjim iznosu, a iz stanja spisa upravo to proizlazi.
11. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
12.Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, a tim više što je novčana kazna ublažena daleko ispod zapriječenog minimuma novčane kazne za tu vrst prekršaja i ne postoji zakonska mogućnost za izricanjem mjere upozorenja-opomene (čl. 43. Prekršajnog zakona).
13.Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
15.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
