REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10021/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić & Barišić u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 11. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 2.888,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 1,55 eura od 9. travnja 2008.
- na iznos 14,59 eura od 13. studenog 2008.
- na iznos 16,22 eura od 9. siječnja 2009.
- na iznos 18,44 eura od 13. veljače 2009.
- na iznos 19,56 eura od 13. ožujka 2009.
- na iznos 16,90 eura od 22. svibnja 2009.
- na iznos 16,51 eura od 22. svibnja 2009.
- na iznos 12,34 eura od 10. srpnja 2009.
- na iznos 8,67 eura od 15. rujna 2009.
- na iznos 9,95 eura od 15. rujna 2009.
- na iznos 12,67 eura od 19. listopada 2009.
- na iznos 12,55 eura od 17. studenog 2009.
- na iznos 11,03 eura od 17. prosinca 2009.
- na iznos 14,53 eura od 17. prosinca 2009.
- na iznos 17,84 eura od 18. siječnja 2010.
- na iznos 21,32 eura od 18. veljače 2010.
- na iznos 20,41 eura od 20. ožujka 2010.
- na iznos 26,28 eura od 21. travnja 2010.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
- na iznos 24,77 eura od 21. lipnja 2010.
- na iznos 27,72 eura od 20. srpnja 2010.
- na iznos 44,35 eura od 23. kolovoza 2010.
- na iznos 40,56 eura od 23. kolovoza 2010.
- na iznos 54,76 eura od 25. listopada 2010.
- na iznos 47,27 eura od 26. studenog 2010.
- na iznos 41,64 eura od 26. studenog 2010.
- na iznos 58,77 eura od 19. siječnja 2011.
- na iznos 69,36 eura od 19. siječnja 2011.
- na iznos 61,68 eura od 18. ožujka 2011.
- na iznos 62,80 eura od 18. ožujka 2011.
- na iznos 57,29 eura od 21. travnja 2011.
- na iznos 58,99 eura od 13. svibnja 2011.
- na iznos 77,74 eura od 21. lipnja 2011.
- na iznos 80,37 eura od 11. srpnja 2011.
- na iznos 101,12 eura od 19. kolovoza 2011.
- na iznos 93,59 eura od 15. rujna 2011.
- na iznos 81,85 eura od 18. listopada 2011.
- na iznos 81,55 eura od 15. prosinca 2011.
- na iznos 80,26 eura od 27. prosinca 2011.
- na iznos 84,53 eura od 13. siječnja 2012.
- na iznos 89,22 eura od 14. veljače 2012.
- na iznos 89,36 eura od 12. travnja 2012.
- na iznos 86,41 eura od 12. travnja 2012.
- na iznos 87,61 eura od 11. svibnja 2012.
- na iznos 89,36 eura od 13. lipnja 2012.
- na iznos 87,47 eura od 11. srpnja 2012.
- na iznos 87,63 eura od 3. kolovoza 2012.
- na iznos 85,88 eura od 5. rujna 2012.
- na iznos 82,65 eura od 8. studenog 2012.
- na iznos 86,59 eura od 7. prosinca 2012.
- na iznos 88,03 eura od 7. prosinca 2012.
- na iznos 87,45 eura od 8. siječnja 2013.
- na iznos 81,69 eura od 7. veljače 2013.
- na iznos 156,48 eura od 9. ožujka 2013.
do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužitelju FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika 18. ožujka 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj 215639, kojim Ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos 20.208,04 CHF isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamate 6,10 % godišnje ugovorivši pritom i da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća. Tužitelj dalje navodi da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 2.888,16 eura po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a da sve kada bi i bila primjenjiva, niti tada da nema mjesta izravnoj primjeni i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Sve kada bi presuda bila primjenjiva, smatra da ugovorne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač te da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naveo da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Naveo je da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima, a ne jednostrano bez
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
valjanog razloga. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je istaknuo da je ona jasna, razumljiva i lako uočljiva pa da ocjena ove odredbe nije dopuštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a. Također je naveo da se tužitelj bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze. Tuženik nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF te je kao i tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule. Tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 215639 od 18. ožujka 2008. (listovi 63-70 spisa), potvrdu (list 71 spisa), promet po računu za otplatu kredita (list 72 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (listovi 73-74 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 215639 (listovi 75-82 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 131-132 spisa).
3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa.
4.1. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 18. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 215639 na iznos 20.208,04 CHF (dalje Ugovor o kreditu).
4.2. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate. Također sporno je i da li je tuženik, kao trgovac, u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.
5. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa 6,10% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.
5.1. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća.
6. Presudom VSRH poslovni broj Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je prednik tuženika Sberbank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući Ugovore o kreditu, koristeći u njima, nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača, pa je Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Istim presudama također je utvrđeno da je Sberbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koje se tužitelj pozvao u tužbi, imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.
8.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.
8.2. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužitelja kao
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.
8.3. Tuženik u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti tvrdio da je tužitelja upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena početno ugovorene stope redovne kamate, dok u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik nije niti tvrdio da bi tužitelju objasnio pojam rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF.
8.4. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tvrdio da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Naveo je da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima, a ne jednostrano bez valjanog razloga.
8.5. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je tvrdio da je ona jasna, razumljiva i lako uočljiva pa da ocjena ove odredbe nije dopuštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a. Također je naveo da se tužitelj bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze. Tvrdio je da on nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF te je kao i tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule.
8.6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se odlučio na kupnju osobnog vozila Škode te su mu u autokući ponudili kreditiranje kupnje preko prednika tuženika. U ponudi su bili krediti u valutu CHF i u valuti euro, ali je bilo rečeno da su krediti u CHF- u povoljniji i da se radi o stabilnoj valuti. Sve je obavio u autokući te nije niti bio u banci. U autokući ga je dočekao gotov Ugovor. Nitko ga nije upozorio na posebne rizike vezane za sklapanje Ugovora o kreditu u valuti CHF. Pročitao je Ugovor prije potpisivanja te je vidio da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Nije očekivao da se visina anuiteta može mijenjati u mjeri u kojoj je anuitet rastao. Nitko mu nije objasnio kako će se mijenjati kamatna stopa odnosno o čemu ovisi njezina promjena. U vezi kamatne stope može reći da je samo dobivao obavijesti o promjeni kamatne stope. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, već je mogao samo Ugovor kakav mu je prezentiran prihvatiti ili ga ne prihvatiti. Automobil koji je kupio koristio je za osobne potrebe, a vozi ga i danas. Osobno je vršio plaćanje anuiteta (listovi 131-132 spisa).
8.7. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je on iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje ni drugim dokazima izvedenima tijekom postupka, pri čemu se ističe da tuženik tijekom postupka nije niti predlagao saslušanje svjedoka, službenika banke.
8.8. Dakle, iako je tužitelj mogao načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te mu je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Također, sud utvrđuje da tužitelj nije bio upoznat niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.
8.9. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo je do značajne neravnoteže.
8.10. Pri tome, tužitelj kao časnik Hrvatske vojske, niti po prirodi svog zanimanja i stupnju obrazovanja nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
8.11. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija kako u pogledu okolnosti o kojima ovisi promjena kamatne stope, tako i u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
8.12. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazao svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, naveo da je novac dobiven kreditom koristio za kupnju vozila koje je koristio za osobne potrebe. Osim toga, iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužitelja, odnosno da se tužitelj uopće bavio takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
8.13. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužitelju kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.
9. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
10. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi 6,10 % te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute na dan plaćanja pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan isplate kredita.
10.1. Već u odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem.
10.2. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio tužbenim zahtjevom.
11. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
11.1. Kako tuženik tijekom postupka nije osporio niti tijek zatraženih zateznih kamata, to su one dosuđene tužitelju prema traženju.
11.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
12. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.
12.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19 i u pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022.
12.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta uslijed promjenjive kamatne stope, kao i za isplatu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na tuženika te glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
12.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 29. ožujka 2023., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.
13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
14.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 9. listopada 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 11. prosinca 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
14.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 800,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.000,00 eura.
14.3. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.000,00 eura.
14.4. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024.
Sutkinja
Ana Štimac
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
0 0 2
/
2 0 2
3 -
1 3
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. punomoćnici tužitelja
2. punomoćniku tuženika
