Poslovni broj: Povrv-159/2022-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja STAN GRAD d.o.o. Velika Gorica, Ulica Ksavera Šandora Đalskog 29, OIB: 98168275208, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Demo, odvjetnik u Krku te tužene NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. studenoga 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tužitelja, tuženika PA i njegovog punomoćnika i zamjenice punomoćnika tuženice, na temelju čl. 335. st. 6. Zakona o parničnom postupku, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br.Ovrv-2350/2022 od 28. lipnja 2022. godine izdan od strane javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PA da isplati tužitelju iznos od 14.989,18 EUR / 112.936,00 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. veljače 2022. godine do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br.Ovrv-2350/2022 od 28. lipnja 2022. godine izdan od strane javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka, u dijelu u kojem je tuženiku PA naloženo naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 544,06 EUR / 4.099,20 HRK, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. lipnja 2022. godine do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br.Ovrv-2348/2022 od 29. srpnja 2022. godine izdan od strane javnog bilježnika Eda Biondić iz Senja, u dijelu u kojem je AA kojeg je nasliejdila tuženica NA naloženo da isplati tužitelju iznos od 14.989,18 EUR / 112.936,00 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. veljače 2022. godine do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br.Ovrv-2348/2022 od 29. srpnja 2022. godine izdan od strane javnog bilježnika Ede Biondić iz Senja u dijelu u kojem je AA naloženo da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 544,06 EUR / 4.099,20 HRK, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. lipnja 2022. godine do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od ukupno 4.096,24 EUR na ravne dijelove, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2024. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 19. svibnja 2022., tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim će se tuženiku PA, tada ovršeniku, naložiti isplata glavnice u iznosu od 14.989,18 EUR / 112.936,00 HRK, uvećane za zatezne kamate koje teku od 6. veljače 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao i troškova ovršnog postupka. Istoga dana tužitelj, tada kao ovrhovoditelj predložio je i donošenje rješenja o ovrsi kojim će se AA naložiti isplata glavnice u iznosu od 14.989,18 EUR / 112.936,00 HRK, uvećane za zatezne kamate koje teku od 6. veljače 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a kao i troškova ovršnog postupka.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio oba prijedlog za ovrhu, ovršenici su podnijeli pravodobne prigovore protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa je javni bilježnik spise dostavio sudu. Sud je rješenjem posl. br. Povrv-159/2022-2 od 12. svibnja 2023. ukinuo rješenje o ovrsi u odnosu na ovršenika PA doneseno po javnom bilježniku 28. kolovoza 2022. a rješenjem posl. br. Povrv- 153/2022-2 od 7. studenoga 2022. ukinuo rješenje o ovrsi u odnosu na ovršenika AA doneseno po javnom bilježniku 29. srpnja 2022. i to u dijelu u kojem je određena ovrha te u tom dijelu ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik PA u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da je 3. veljače 2022. u skladu s odredbom čl. 10. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19) podnio prigovor na račun broj 4/1/1 od 31. siječnja 2022. povodom kojeg da je tužitelj donio odluku da se prigovor odbija u cijelosti kao neosnovan. Smatra da račun broj 4/1/1 od 31. siječnja 2022. nije vjerodostojna isprava iz razloga što usluga koja je na računu naznačena kao "posredovanje u prometu nekretnina" nije izvršena. Potvrđuje da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, međutim tvrdi da taj ugovor niti u jednom primjerku prilikom završetka potpisivanja nije uručen ovršeniku. Tvrdi i da sklapanje ugovora nije rezultiralo "posredovanjem u prometu nekretnina" jer da tužitelj nije posredovao pri prodaji nekretnine navedene u Odluci tužitelja niti je tuženik tu nekretninu kupio već je istu kupio gospodin ŠA za sebe i članove svoje uže obitelji, izravno od prodavatelja AA, bez posredovanja tužitelja.

4. Sadržaj prigovora AA identičan je sadržaju prigovora PA, tada ih je i zastupao isti punomoćnik.

5. U tijeku postupka umro je AA pa je određen prekid postupka a rješenjem posl. br. Povrv-224/2023-2 od 12. prosinca 2023. postupak je nastavljen u odnosu na tuženu NA kao nasljednicu pok. AA.

6. Rješenjem posl. br. Povrv-159/2022-8 od 7. veljače 2024. temeljem čl. 313. ZPP-a odlučeno je spojiti postupke Povrv-159/2022 i Povrv-224/2023 te jedinstveni postupak provesti pod poslovnim brojem Povrv-159/2022 iz razloga ekonomičnosti postupka budući da se radi o postupcima koji se vode radi isplate posredničke provizije zbog prodaje iste nekretnine te se predlaže saslušanje istih svjedoka.

7. Tužitelj, očitujući se na prigovor, sada odgovor na tužbu, u podnesku od 17. srpnja 2023. navodi da je prigovor neosnovan, paušalan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka odnosno naplate tužiteljeva potraživanja. Ističe da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o posredovanju u prometu nekretnina broj 277/2021 od 25. studenog 2021. Navedenim ugovorom tuženik PA da je kao nalogodavac potvrdio da mu je tuženik kao posrednik pokazao određene nekretnine koje su pobliže naznačene u ugovoru, prezentirao mu pravni status nekretnina te ga povezao s vlasnicima tih nekretnina, a tuženik se obvezao da će u slučaju sklapanja ugovora o kupoprodaji ili drugog sličnog ugovora kojem je cilj prijenos stvarnih prava na nekretninama s trećom osobom s kojom ga je tužitelj doveo u vezu, platiti tužitelju posredničku naknadu u visini od 3% ukupno ugovorene cijene uvećano za pripadajući PDV. Štoviše potpisom ugovora tuženik da se obvezao tužitelju platiti dvostruko ugovorenu posredničku naknadu ukoliko bez dogovora i znanja tužitelja on ili njegov supružnik ili osoba njegovog bližeg krvnog ili tazbinskog srodstva u vremenu od dana potpisa posredničkog ugovora do proteka roka od 24 mjeseca sklope kupoprodajni ugovor s trećom osobom s kojom ga je tužitelj doveo u vezu. Potpisom ugovora tuženik da je potvrdio da mu je tužitelj, između ostalog, pokazao nekretninu u [adresa], prezentirao mu pravni status te nekretnine te ga povezao sa vlasnikom opisane nekretnine AA. Naime tužitelj je i sa vlasnikom nekretnine AA, prednikom tužene NA također bio u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina broj 96/2021 od 5. studenoga 2021. te s osnove tog ugovora potražuje proviziju sada od nasljednice pok. AA. Temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2021. AA da je prodao nekretninu koja je bila predmet ugovora o posredovanju IA za 400.000,00 EUR, koji je u vrijeme zaključenja imao prijavljeno prebivalište na istoj adresi kao i tuženik, a s obzirom da se radi o osobama istog prezimena tužitelj da je stekao pravo da od tuženika temeljem ugovora naplati dvostruku ugovorenu posredničku naknadu, međutim imajući u vidu načelo razmjernosti tužitelj da od tuženika potražuje isplatu jednostruke ugovorene posredničke naknade u visini od tri posto od ukupno ugovorene cijene uvećano za pripadajući PDV odnosno 14.989,18 EUR/112.936,00 HRK. Ističe da je svaki puta kada je PA dolazio kod tužitelja a posebice kada su išli u razgledavanje nekretnine pa tako posebice i predmetne nekretnine s tuženikom ĆA bio i njegov brat koji je kasnije kupio nekretninu ŠA.

8. Tuženik PA očitovao se na podnesak tužitelja od 17. srpnja 2023. podneskom od 9. veljače 2024. u kojem ponavlja da ne osporava da je s tužiteljem zaključio Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina br. 227/2021 od 15. studenog 2021. no tvrdi da je primjerak istog prvi puta zaprimio s podneskom tužitelja od 17. srpnja 2023. Ističe da se radi o formuliranom (tipskom) ugovoru sastavljenom od strane tužitelja kojeg je tuženik potpisao u bianco obliku odnosno unaprijed i neispunjenog. Upire na čl. 15. stavak 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine 107/07, 144/12, 14/14 i 31/19) prema kojem se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina posrednik obvezuje da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem, ovdje tuženikom, osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Smatra da je čl. V ugovora o posredovanju u suprotnosti s odredbom čl. 15. stavka 1 Zakona o posredovanju u prometu nekretnina i kao takav da je nezakonit odnosno ništetan pa se poziva na odredbu čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da tužitelj s tuženikom nije obišao nekretninu na adresi [adresa], ali je bio obavješten o tome da se ta nekretnina prodaje. No pravni posao o kupoprodaji te nekretnine nije nikada sklopljen već je tuženik ugovorom o kupoprodaji od 17. prosinca 2021. kupio drugu nekretninu na adresi [adresa]. ŠA da je do prodavatelja došao izravno bez informacije od strane PA i bez posredovanja tužitelja. Smatra da tužitelj nema pravo na posredničku naknadu pa se poziva na presudu Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1268/2008 od 29. listopada 2010. koja da je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-2142/2011 od 13. veljače 2015. prema kojoj "obitelj ne predstavlja subjekt koji samostalno djeluje u pravnom prometu niti bilo tko od članova obitelji može preuzeti prava i obveze za sve članove obitelji već je to isključivo na svakoj pojedinoj osobi koja je dio te obitelji." Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naknaditi tuženiku trošak.

9. Tužitelj osporava tvrdnje da bi tuženik potpisao ugovor u bianco obliku, kao i da je ugovor ništetan jer je suprotan odredbi čl. 296. st. 1 ZOO-a, upravo suprotno smatra da je tuženikovo ponašanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je upravo tuženik svojim špekulativnim ponašanjem bio taj koji je pokušao izbjeći plaćanje posredničke naknade. Pozivanje na odluku Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 2142/11 od 13. veljače 2015. smatra promašenim jer da su činjenice potpuno drugačije od činjenica u tom predmetu.

10. Radi razjašnjenja činjenica bitnih za ovaj postupak pročitane su isprave priložene spisu, proveden je dokaz saslušanjem stranaka i to zakonskog zastupnika tužitelja EA i tuženika PA te dokaz saslušanjem svjedoka ĐA, BA, IA i DA pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate neplaćene provizije za posredničku uslugu koju tvrdi da je pružio tuženicima i to predniku tuženice NA AA kao prodavatelju kuće u [adresa] na adresi [adresa], a tuženiku PA budući da je kupac bio njegov brat ŠA slijedom čega je odredbom čl. V ugovora o posredovanju tuženik obvezan platiti proviziju.

12. Tuženici ne spore da su potpisali ugovor o posredovanju u prometu nekretnina međutim tvrde da usluga posredovanja nije pružena a tuženik PA tvrdi i da kada je on potpisao ugovor nisu bile upisane nekretnine, ugovor mu nije uručen, nekretninu nije kupio on već njegov brat i to direktno od prodavatelja bez posredovanja agencije.

13. Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina reguliran je Zakonom o posredovanju u prometu nekretnina a u vrijeme sklapanja ugovora o posredovanju između tužitelja i tuženika PA te tužitelja i prednika tužene NA bio je na snazi Zakon o posredovanju u prometu nekretnina objavljen u Narodnim novinama broj 107/2007, s izmjenama objavljenim u Narodnim novinama broj 144/12, 14/14 i 32/19 (dalje u tekstu ZPPN).

14. Čl. 15. st. 1 ZPPN propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina posrednik obvezuje da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje isplatiti posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Stavkom 6 istog članka propisano je da u ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina moraju osobito biti navedeni podaci o posredniku, nalogodavcu, vrsti i bitnome sadržaju posla za koji posrednik posreduje, o posredničkoj naknadi te o mogućim dodatnim troškovima koji nastanu kad posrednik u dogovoru s naručiteljem obavlja za njega i druge usluge u vezi s poslom koji je predmet posredovanja. Prema stavku 7 istog članka ugovor o posredovanju u prometu nekretnina može sadržavati i druge podatke u vezi s poslom za koji se posreduje (npr. rok i uvjete isplate posredničke naknade, podatke o osiguranju od odgovornosti, uvjete osiguranja posredničke naknade i slično).

15. Odredbom čl. 18 ZPPN propisano je da je posrednik obvezan odrediti opće uvjete za obavljanje posredovanja i propisano je što isti moraju sadržavati te kako ih je posrednik obvezan istaknuti na vidljivom mjestu. Obveze posrednika sadržane su u čl. 21 ZPPN.

16. Iz isprava priloženih spisu utvrđene su slijedeće činjenice

- da između tužitelja kao posrednika i prednika tužene NA, AA, kao nalogodavca, 5. studenoga 2021. zaključen Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina broj 96/2021 za prodaju kuće sa šest apartmana u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], za cjenu od 470.000,00 eura (ugovor na listu 59-60 spisa);

- da je između tužitelja kao posrednika i tuženika PA kao nalogodavca 25. studenog 2021. sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretnina broj 277/2021 prema kojem je dogovoren obilazak devet nekretnina između kojih i "kuće u [adresa] vlasnik AA". Nalogodavac potpisom potvrđuje da su mu pokazne sve navedene nekretnine, prezentiran pravni status istih i da je nalogodavac posredstvom posrednika stupio u vezu s nositeljem stvarnih prava na tim nekretninama (ugovor na listu 62-63 spisa);

- da je na poleđini oba ugovora otisnut sadržaj istovjetan svim ugovorima te se u točki V. ugovara da je nalogodavac obvezan platiti posredniku dvostruku ugovorenu posredničku naknadu ukoliko bez dogovora i znanja posrednika on ili njegov supružnik ili osoba bližeg krvnog ili tazbinskog srodstva u vremenu od dana potpisa ugovora do isteka roka od 24 mjeseca sklope ugovor s osobom s kojom ga je posrednik doveo u vezu;

- da je 31. siječnja 2022. tužitelj izdao račun broj 4/1/1 na ime PA na temelju ugovora o posredovanju broj 277/2021 i izvršenih usluga posredovanja u prometu nekretnina na iznos od 112.936,00 kn s PDV-om s datumom dospijeća 5 dana

- da je 31. siječnja 2022. tužitelj izdao račun broj 5/1/1 na ime AA na temelju ugovora o posredovanju broj 96/2021 i izvršenih usluga posredovanja u prometu nekretnina na iznos od 112.936,00 kn s PDV-om s datumom dospijeća 5 dana;

- da je odvjetnik Hrvoje Demo kao punomoćnik PA **.**.2022. podnio prigovor na račun broj 4/1/1 navodeći da usluga naznačena na računu naziva posredovanje u prometu nekretnina nije izvršena te traži storniranje računa;

- da je uprava trgovačkog društva tužitelja donijela odluku o prigovoru na račun kojom je prigovor odbila u cijelosti kao neosnovan navodeći da je na temelju neposrednih saznanja kao i uvida u dostupnu materijalnu dokumentaciju, i to prije svega, ali ne i isključivo, u ugovor o posredovanju i izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] utvrdio da je usluga u cijelosti izvršena;

- da je između AA kao prodavatelja i IA kao kupca **.**.2021. zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine i to k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] za cijenu od 400.000,00 eura koja će biti isplaćena putem kredita Istarske kreditne banke Umag d.d. zaključno do 11. siječnja 2022. (ugovor na listu 50 spisa)

- činjenica da je ŠA brat PA učinjena je nespornom u iskazima

- da je prodavatelj dostavio u spis rješenje Ispostave-Odsjeka za katastar nekretnina Krk od 21. siječnja 2010. o urisu objekta na gr.č. 219 k. o. [katastarska općina], rješenje Općinskog suda u Krku posl. br. Z-691/10 od 5. listopada 2010. kojim je na temelju prijavnog lista dopušten upis nove kulture sa kuća površine 577 m2 na gospodarski objekt, kuća i dvor površine 577 m2, zaključak Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave Krk od 6. studenoga 2008. o oviđaju radi izdavanja uporabne dozvole, lokacijsku dozvolu od 5. ožujka 1999. za građevinu sagrađenu na gr.č. 219 k. o. [katastarska općina], tehnički opis glavnog projekta za rekonstrukciju građevine, sve na ime OA;

- da je prema izvatku iz zemljišne knjige od 22. siječnja 2022. koji se nalazi na listu 58 spisa 29. prosinca 2021. uknjiženo založno pravo u korist Istarske kreditne banke Umag d.d. dok je još kao vlasnik bio uknjižen AA, s aktivnom plombom posl. br Z-8/22

- da je prema izvatku iz zemljišne knjige od 23. svibnja 2022. kao vlasnik upisan GA a broj zadnjeg dnevnika je Z-8/22.

17. Svjedok ĐA iskazao je da je on zaključio ugovor o posredovanju sa ĆA, ali je bio prisutan i Jozefov brat P, koji da je bio uvijek prisutan. Ugovor je zaključio i sa AA. Od ranijih kupaca N da je saznao da AA prodaje kuću i da je zainteresiran da svjedok radi posredovanje pa mu se najavio i došao kod njega. Tvrdi da mu je AA rekao da ne želi da se nekretnina previse oglašava jer je [adresa] malo mjestu a to da je odgovaralo i agenciji jer nije bio sklopljen uovor o isključivom posredovanju a i ljudi bi AA mogli sami kontaktirati. U vezi sklapanja ugovora sa ĆA iskazao je da ga je nazvala jedna gospođa pretpostavlja supruga tuženika i rekla da ju interesira jedna kuća i isti dan da su došli ĆA i P koji da nisu znali što bi konkretno kupili već su htjeli investirati novac pa da im je on ponudio 11 različitih nekretnina. Odmah taj dan da je zaključen ugovor, kao nalogodavca da je naveo ĆA pa pojašnjava da često dođe cijela obitelj te ljudi do same realizacije nisu sigurni tko će biti kupac nekada je to i tvrtka ili dijete. Obveza plaćanja provizije naznačena je u ugovoru a on je tu obvezu i usmeno istaknuo a smatra i da s obzirom da su već kupovali nekretnine su braća GA znali kako sve funkcionira sa agencijom i da je potrebno platiti proviziju a u razgovoru da su se pohvalili da su već kupili jednu kuću bez provizjije i to kuću koju je oglašavala i agencija Stan grad d.o.o. i druge. Svejedno da je i nakon te izjave o neplaćanju provizije zaključio ugovor jer se smatrao osiguranim ugovorom i upravo iz tog razloga da potpisuje ugovor prije prvog izlaska, a i da je dužan pokazati nekrentinu jer vrši posredovanje i za prodavatelja. Braća GA da su odmah bili zainteresirani a ons e s njima rastao u dogovoru da će oni provjeriti mogu li dobiti toliki iznos kredita te je svjedok obavijestio AA da su zainteresirani. Kada se vratio s kolektivnog godišnjeg odmora budući da je imao još zainteresiranih klijenata da je nazvao ĆA koji da mu je rekao da je dobio kredit i kuću već kupio a on mu je rekao da dođe u ageciju podmiriti obveze i ĆA da je rekao da hoće i došao je sa bratom. Nije prisustvovao tom razgovoru ali je zaključio i šef mu je rekao da nisu spremni platiti toliku proviziju već su nudili drugi niži iznos. Isti dan nazvao je i AA koji je također došao u ured i razgovarao sa šefom a njemu rekao da su plaćanje provizije preuzeli kupci i da je takav dogovor među njima. Tvrdi da je ugovor bio prethodno ispunjen. Braća GA da nisu znali da je nekretnina AA na prodaju jer nikada ne bi dozvolili da se unese u ugovor. Prije nego se upišu u ugovor nekretnine da se gledaju na ekranu a ovu nije prikazao na ekranu već je rekao o kojoj se kući radi a koja je poznata tuženiku jer je iz [adresa]. Nekretnina da je bila za renovaciju pa iznutra nije bilo ništa za slikati. Dkumentacija se nikad ne uručuje kod prvog susreta dok se ne zna za što je kupac zainteresiran već da mu je nakon što je rekao da treba ishoditi kredit suradnica A elektroničkom poštom poslala dokumentaciju. Ugovorna odredba da niti osoba koja je sa nalogodavcem u krvnom ili tazbinskom srodstvu ne može kupiti nekretninu bez plaćanja provizije da je unesena jer je to jedini način da se agenijca zaštiti od nepoštenih kupaca kojima je namjera iskoristiti agenciju za dobivanje podataka a onda kupiti nekrentinu direktno od prodavatelja bez plaćanja provizije na koju ugovornu odredbu da je ukazao i braći GA. Upitan od strane punomoćnika tuženog na koji je način doveo tuženika u vezu s prodavateljem odgovorio je da je dao informaciju da prodavatelj prodaje kuću i prodavatelju je javio da je tuženik zainteresiranza kuću i da ide ishodovati kredit.

18. Da su braća ŠA i drugi brat čijeg se imena ne može sjetiti bili zajedno u agenciji potvrdila je i svjedokinja BA koja je tada radila kod tužitelja kao poslovna tajnica. Iskazala je da su razgovarali s JA koji da im je prezentirao nekretnine, da im je ovu nekrentinu prezentirao kao nešto što su nedavno dobili u ponudu i da za to sigurno nisu znali te su rekli da su zainteresirani i uvrštena je u ponudu, potpisali su ugovor i otišli na razledavanje. Nakon toga bili su još jednom ili dva puta u agenciji i svaki puta zajedno i zna da nisu htjeli platiti posredničku proviziju o čemu je čula. Vidjela je da je ugovor uručen. Podatke o nalogodavcu ispisao je možda sam nalogodavac.

19. Svjedok DA iskazao je da su braća ŠA dolazili u dva navrata dok su tražili nekretninu i uvijek su nastupali zajedno, tako reći kao jedan, a kada su se fokusirali na ovu nekretninu da su tražili da se smanji provzija, nudili su 10.000 eura u gotovini, AA također je dolazio dva puta ali odlučio je u konačnici ne platiti jer je takav bio dogovor između njega i kupca da kupci podmire tu obvezu. Nakon toga je došao PA sam i ponudio da plati 10.000 eura za obje provizije ponovno na ruke jer da više ne želi dati. Svjedok je upitao JA da li je ovu nekretninu pokazao kupcima i on mu je rekao da je, da su zainteresirani i da misli da će ju i kupiti. Nije bilo rečeno tko će nasaviti pregovore da li ĆA ili P, oni su se cijelo vrijeme pojavljivali zajedno i to je bila tehnička stvar. Š mu je rekao da su braća PA na neki način tražila suglasnost da sami pregovaraju ali da sve ostane isto što se tiče odnosa sa agencijom a sami su htjeli pregovarati jer su mislili da će postići bolju cijenu, agencija da nije imala ništa protiv toga jer s obzirom da se provizija plaća u postotku 5000 eura više ili niže cijene da je zapravo 150 eura provizije te je glavni cilj da se posao zaključi. Nitko da nije dovodio u pitanje da je agencija obavila posao posredovanja. Prisustvovao je dolascima braće PA i sudjelovao u razgovorima.

20. Zakonski zastupnik tužitelja EA iskazao je da ga je JA telefonski obavijestio da su braća PA zainteresirani, da su ozbiljni, da su vlasnici ugostiteljskog objekta Kings i da misli da si oni to mogu priuštiti. Prenio mu je da su postavili zahtjev da samostalno pregovaraju sa AA što je JA prešutno odobrio i što je bio pogrešan potez jer je onda agent isključen iz dogovora. Pojasnio je da ne mogu zabraniti samostalne pregovore između prodavatelja i kupca nakon što ih dovedu u vezu ali da mogu upozoriti da to nije u skladu s dogovorom. Nakon godišnjeg odmora da je upitao JA kao svog zaposlenika što je s time pa je Š nazvao i dobio infomraciju da su kupili nekretninu. Nakon saznanja da je ugovor o kupoprodaji zaključen u agenciju da su jednom došli P i ĆA zajdno a jednom ĆA sam, suština da je bila snižavanje porvizije i plaćanje u gotovini, posljednji puta došao je samo ĆA i nudio 10.000 eura za obje provizije. Uvjeti poslovanja su objavljeni na web stranici, izvješeni u poslovnom prostoru, prezentiraju se usmeno i pročita se ugovor, dakle na četiri načina su klijenti upozoreni prije nego stave potpis. Ukoliko dođe više osoba upitaju tko je nalogodavac i posebno ukazuju na odredbu koja se tiče članova obitelji i to iz gorkog iskustva jer ljudi često žele zaobići plaćanje provizije a to je jedan od najjednostavnijih načina. Nikada da činjenica posredovanja nije dovedena u pitanje a smatra da je to vidljivo iz toga što su braća PA pregovarali o proviziji.

21. Svjedok ŠA tvrdi da nisu išli najprije u agenciju već su se našli na lokaciji, brat ga je zamolio da ide s njim pogledati nekretnine, došli su zajedno a tamo je bio Š i vlasnik nekretnine (ne predmetne) pa u [adresa] i pogledati jedan građevinski teren a zatim su se uputili u ageciju. U agenciji da su bili prisutni on, brat i stariji gospodin koji je bio tada vlasnik a ne može se sjetiti da li je bila BA koju je video na sudskom hodniku. Ne sjeća se da li je Š spomenuo ovu nekretninu ali svakako tvrdi nisu ju razgledali. Brat je nešto potpisao a da li je nešto bilo ispunjeno on ne zna, sjeća se jedino da brat nije dobio kopiju toga. Da AA prodaje kuću njemu je rekao otac i otišao ju je pogedati, obišao ju je s AA a bili su prisutni i ili brat ili otac a to je bilo u prosincu to zna po tome jer je kredit trebao biti odobren prije nove godine. U agenciji je s bratom tvrdi bio samo jednom te ne zna što je dalje bilo između agencije i brata. Ne zna kako je otac saznao za prodaju, papire mu je dao osobno AA, ne sjeća se kada je bio u agenciji da li je bilo govora o posredničkoj naknadi niti da li je brat pročitao ugovor, EA mu nije poznat, samo stariji gospodin koji je ranije bio vlasnik. Ne sjeća se da li je bio prisutan kada je njegov brat razgovarao o proviziji sa EA. Ne živi sa bratom, svatko ima svoju obitelj ali je sa bratom u dobrim odnosima.

22. Svjedok ZA, otac tuženika, tvrdi da je on sam saznao od AA da prodaje kuću odnosno čuo je i ranije a kada mu je AA to osobno rekao on da je rekao da nije zainteresiran ali obećao je to prenijeti sinovima, obitelji i rodbini pa je prenio I. Taj dan ili dan nakon da je zvao AA i išli su pogledati kuću i to AA, I i svjedok, a drugi puta I, svjedok i punica od Ć koja radi u banci pa je procijenila kuću za kredit. Tvrdi da nikada nitko nije bio iz agencije sa njegovima u kući AA. Ne zna da li je ĆA potpisao ugovor sa agencijom. Da se kuća prodaje saznao je još prije ljeta a AA mu je to rekao u listopadu ili studenom. Iako su njegovi sinovi imali namjeru kupiti nekrentinu i prije ljeta on da im to nije rekao dok mu se AA nije obratio.

23. Tuženik PA iskazao je da je njegova supruga kontaktirala agenciju i dogovorila da će on doći pogledati kuće koje je ona vidjela te se na lokacijama našao u dva navrata s JA prije nego je bio u agneciji. Nakon drugog ili trećeg susreta kojem je prisustvovao i brat da su išli u agenciju jer je Š zaboravio ponijeti ugovor. Više puta u životu potpisao je ugovor o posredovanju i nikada nije bilo problema. Sam je ispunio podatke i potpisao je ugovor a u trenutku kada je on potpisao rubrika "obilazak nekretnina" da je bila prazna te je JA rekao da će ga naknadno ispuniti sa nekretninama koje su obišli na što da je on nažalost pristao, nije mislio da će biti upisane i nekrentine koje nije pokazao. Nije mu uručen primjerak ugovora niti je on to tražio a ne može objasniti zašto. Priznaje da mu je ĐA rekao da se prodaje i kuća AA a ne sjeća se da li mu ju je pokazao ili mu je samo usmeno rekao ali tvrdi da je ĐA rekao da je već znao da se ta kuća prodaje. On da je tada rekao da nije zainteresiran za tu kuću niti poslovno niti privatno a njegov brat da nije ništa rekao ali da je očito bio zainteresiran kad ju je kupio ali svakako da su on i brat rekli ĐA da za tu informaciju već znaju. Tvrdi da im ju ĐA nikada nije pokazao. Potvrđuje ga da je nazvao agent ĐA i pitao ga da li je izvršena kupoprodaja nekretnine od gospodina AA a on je rekao da je, da ju je kupio brat P, a ĐA mu je rekao da mora doći da se dogovore za plaćanje provizije agenciji na što da je on odgovorio "ok nema problema" i dogovorili su sastanak. Bio je dva puta na sastanku i misli da je bio sam. Ističe da mu nije jasno kako u tom cijelom procesu gdje će on i brat navodno sami pregovarati pa dok Š nije vidio da je nekrentina prodana kako to da nije nitko zvao iz agencije, kako to da nije došlo do sastanka između Milana, njega i agencije da se napravi ugovor, smatra da je uobičajeno da agencija sastavi ugovor te preda isti na uknjižbu, da je ugovor o posredovanju širi od toga da netko samo kaže da se nekretnina prodaje kako je to učinio JA pri čemu tuženik tvrdi da su to on i brat znali i od ranije. Kada je potpisivao ugovor da su bili prisutni DA, Š i još jedna djelatnica a to nije ona koja je saslušana. Ugovor o posredovanju da mu je uručen kada je došao na prvi sastanak sa DA nakon što ga je Š nazvao s upitom da li je kuća prodana. Svjestan da je svoje greške koju da je učinio kada je potpisao ugovor o posredovanju bez da su naznačene nekretnine i bio je spreman da se dogovore za naknadu. Kada se javio agenciji da je htio kupiti nekretnine u privatne svrhe za stambeno pitanje, upitan kako to da supruga nije išla s njime odgovara da je bila kod kuće s djecom. P je također u to vrijeme tražio kuću ali nije to činio intenzivno, a ne zna kako to da je kupio ovo kuću. Tvrdi da ugovor nije pročitao niti mu ga je Š pročitao nije mu ni usmeno izložio sadržaj ugovora. Inače ne potpisuje tako ugovore to mu je jedna od većih pogrešaka. Na upit da li je točno da je bilo dogovoreno da oni plate proviziju i za AA ponavlja da nije tu nekrentinu kupio pa tvrdi nije niti sudjelovao u pregovorima. Njegov prijedlog da je bio da svi sjednu i da se točno zna što je naravio Š, što AA a što on. 10.000 eura da je bio spreman platiti jer je ipak potpisao ugovor, da mu je bilo rečeno da se to sve prenosi na brata i da će oni to dokazati. Na upit da li mu je od strane tužitelja dostavljena kakva dokumentacija vezano za kuću odgovara da koliko se sjeća nije ali da je moguće. Ne osjeća moralnu odgovornost prema AA već prema sebi jer je potpisao takav ugovor.

24. Kroz iskaze utvrđeno je o čemu su sukladno iskazivali svi saslušani svjedoci i stranke da je ŠA bio prisutan u prostorijama agencije kada je njegov brat potpisao ugovor. Sud iskaz svjedoka JA ocjenjuje istinitim jer je iskazivao uvjerljivo, žustro bez razmišljanja, brzo pojašnjavajući postavljena podpitanja pa je tako uvjerljivo pojasnio da u agenciju često dođe više ljudi zajedno a u ugovor se kao nalogodavac navodi samo jedna osoba a često do zaključenja kupoprodajnog ugovora nije poznato tko će biti kupac iz kojeg razloga da je u ugovor i unesena odredba o plaćanju provizije i u slučaju da nekrentinu kupi bliski srodnik jer je to jedini način da se agencija zaštiti od nepoštenih kupaca kojima je namjera iskoristiti agenciju za dobivanje informacija o nekretnine a zatim ugovor sklopiti direktno s prodavateljem izbjegavajući plaćanje provizije. S obzirom da je ukazivao na taj problem govoreći iz iskustva te da se radi o agentu koji sada ima i vlastitu agenciju sud prihvaća njegov iskaz da ugovor potpisuje prije prvog izlaska na razgledavanje i da je usmeno izložio odredbe ugovora, da je rekao braći ŠA za prodaju predmetne nekretnine i da oni o tome nisu prije imali saznanja, da su znali da je unesena u ugovor, da se sa braćom ŠA rastao prije godišnjeg odmora da vide hoće li moći ishoditi kredit, a AA je obavijestio da su ĆA i P ozbiljni kupci. Neisitnitim se ocjenjuje iskaz svjedoka JA jedino u dijelu da je bio na razgledavanju predmetne nekretnine sa braćom ŠA. Ocjena je suda da o tome nije iskazao istinu. Naime na upit suda da li je razgledavanju bio prisutan AA svjedok se nije mogao sjetiti, dok se svih drugih detalja sjećao, a također je pri kraju iskaza na upit punomoćnik tuženika na koji je način doveo u vezu tuženika s prodavateljem odgovorio da je u agenciji dao informaciju da prodavatelj prodaje kuću i da je tuženik zainteresiran te ide ishodovati kredit, dok razgledavanje nije spomenuo. Istinitm u tom dijelu da nekretnina nije pokazana sud dakle ocjenjuje iskaze svjedoka IA i ZA i tuženika PA. Ocjena je suda da je JA obavijestio braću PA o kojoj se nekretnine radi, da isti nisu znali da se ista prodaje bez obzira što je [adresa] mala. Navedeno se ukazuje istinitim iz iskaza JA da AA nije htio da se nekretnina oglašava a tome može biti razlog jer je već i imao kupce kako je to iskazao JA ali je htio postići višu cijenu. Nakon analize svih iskaza ocjena je suda da su braća PA nakon saznanja da je nekretnina AA na prodaju i to posredstvom agencije, budući da znaju o kojoj se kući radi pošto [adresa] jest malo mjesto sami izrazili želju da pregovore vode samostalno jer poznaju prodavatelja te će postići bolju cijenu preuzeli na sebe i samostalno razgledavanje nekretnine. Da je JA odobrio samostano pregovaranje proizlazi iz iskaza svjedoka DA te zz tužitelja EA pri čemu je EA to okarakterizirao kao pogrešan potez te je zato odmah po povratku s godišnjeg upitao JA svog zaposlenika da se informira što je s time.

Da je tuženik kojeg je osobno nazvao JA znao da je nekretnina navedena u ugovoru, sud utvrđuje iz dijela iskaza tuženika u kojem, iako tvrdi da je ugovor dobio tek na sastanku sa EA nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora (dok u podnesku pak tvrdi da je ugvoor dobio tek zaprimivši pdonesak tužitelja u ovom postupku) iskazuje da je u telefonskom razgovoru u vrijeme kada mu po njegovim tvrdnjama ugovor još nije niti bio uručen i kada navodno nije znao da je predmet ugovora o posredovanju i kuća AA na navod E da mora doći da se dogovore za plaćanje provizije agenciji odgovara "ok nema problema". Ocjena je suda nakon analize svih provedenih dokaza da je suština u tome da tuženici nisu dovodili u pitanje posredovanje, jer su pregovarali o iznosu provizije koju treba platiti već su smatrali da je za pruženu uslugu koja je uključivala samo obavijest o tome da se nekretnina prodaje, a po ocjeni suda i dostavu dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, provizija treba biti niža pa tako tuženik u iskazu i navodi da smatra da je uobičajeno da agencija sastavi ugovor i preda ga na uknjižbu i da je ugovor o posredovanju širi od toga da netko samo kaže da se ta kuća prodaje kako je to učinio grđan. Također tuženik navodi da "je trebalo da sjednu i da se točno zna što je napravio Š, što AA, a što tuženik, što također ukazuje da je tuženik zapravo procijenjivao vrijednost učinjenog za cijenu posredovanja. Iskaz tuženice BA sud ocjenjuje u cijelosti istinitim, ista kao bivša zaposlenica nije zainteresirana za ishod ovog postupka. Neistinitim se ocjenjuje dakle iskaz tuženika, brata i oca tuženika da su znali da se nekretnina prodaje jer je kako je ranije obrazloženo tuženik znao da je i ta nekrentina navedena u ugovoru a što ne bi dozvolio u slučaju da njegovo saznanje o prodaji potječe od oca, a također nije životno da otac zna za prodaju te nekretnine, da njegovi sinovi prije ljeta traže nerketninu a da im otac to prenese tek nakon što mu AA to navodno kaže. Također tuženik koji je potpisao ugovor o posredovanju zaključuje 17. prosinca 2021. ugovor o prodaji neke druge nekretnine koja nije bila predmet ugovora o posredovanju, dok njegov brat zakljulčuje ugovor o kupoprodaji nekretnine koja pak je bila predmet ugovora o posredovanju kojeg je pak potpisao brat što ukazuje na namjeru tuženika ne platiti proviziju što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu iz Zakona o obveznim odnosima. Iskaze svjedoka EA i zz tužitelja sud ocjenjuje u cijelosti istinitima, isti su jedino bili nesuglasni u vremenu dolazaka braće PA u agenciju no navedeno se može pripisati proteku vremena. Iskaz svjedoka IA sud ocjenjuje neistinitim, isti je iskazivao iznimno neuvjerljivo, odgovarajući učestalo da se ne sjeća a na upit da li poznaje EA izbjegavao je istog pogledati. Nevažno je prema mišljenju suda da li su pokazane sve nekretnine iz ugovora o posredovanju na što tijekom postupka stalno ukazuje tuženik jer nalogodavac može odustati od razgledavanja ostalih nekretnina nakon što pronađe nekretninu za koju je zainteresiran.

25. Tuženik tvrdi da se radi o potrošačkom ugovoru. Ugovor o posredovanju u smislu direktive Europske unije spade u potrošački ugovor na koji se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača pa je u konkretnoj situaciji bilo potrebno provesti test transparentnosti. Sukladno odredbi čl. ZPPN visina posredničke naknade slobodno se određuje ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina. Visina posredničke naknade ugovorena je u iznosu od 3% od ukupno ugovorene cijene pri kupoprodaji nekretnine u članku I. ugovora kojeg je tuženik potpisao. Budući da je tuženik sam iskazao da je već više puta zaključio ugovor o posredovanju ocjena je suda da je zadovoljen kriterij transparentnosti i tuženik je sklapanjem ugovora na tu cijenu pristao. Zadovoljen je i test razmjernosti budući da tužitelj ipak ne potražuje dvostruku naknadu kako je to ugovoreno odredbom čl. V. ugovora o posredovanju, a također i budući da tuženik kao osoba koja je prema svom iskazu više puta zaključivala ugovore o posredovanju je upoznat da agencije naplaćuju posredničku naknadu u visini od 3% pa kada se odlučio obratiti agenciji pristao je na tu cijenu s kojom je i unaprijed bio upoznat. Da je nalogodavac obveznik plaćanja naknade i u slučaju da nekretnine kupi njegov bliski srodnik u ovom slučaju brat, ugovoreno je odredbom čl. V. ugovora o posredovanju, tuženik je na tu odredbu sigurno upozoren, jer je ista unesena zbog iskustva agencije, a ugovaranje takve odredbe prema mišljenju suda nije protivno prisilnim propisima već je sukladno načelu slobode ugovaranja.

26. Prema čl. 15 ZPPN obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Provedenim dokazima utvrđeno je da je posrednik doveo u vezu prodavatelja prednika Đ i tuženika PA čiji je brat zaključio kupoprodajni ugovor za nekretnine koja je bila predmet ugovora o posredovanju te je temeljem odredbe čl. V tog ugovora tuženik PA u obvezi platiti proviziju, a u obvezi je istu platiti i NA kao sljednica AA, iako sud ocjenjuje istinitim iskaze JA i EA da je bilo dogovoreno te će proviziju platiti kupci, međutim to je interni odnos AA i kupaca koji se ne tiče agencije u odnosu na koju je u obvezi pravni prednik tuženice.

27. Slijedom navedenog u dijelu u kojem je tuženicima naloženo isplatiti iznos s osnova provizijee održani su na snazi platni nalozi.

28. S obzirom da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka, smatraju se troškovima ovog parničnog postupka pa je iz tog razloga točkom II. i IV. izreke platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka ukinut V izreke odlučeno o naknadi troškova cjelokupnog postupka.

29. Temeljem čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155, ZPP tuženike je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelju koji se sastoji od nagrade za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 15. siječnja 2024., 28. veljače 2024. 18. rujna 2024. i 13. studenoga 2024. i to 500 EUR za svako ročište temeljem tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 dalje Tarifa) kao i za sastav podneska od 17. srpnja 2023. i 31. siječnja 2024. i to za svaki 500,00, EUR temeljem tbr. 8. toč 1 Tarife, a na što je obračunat i PDV koji iznosi 750,00 EUR pa troškovi zasupanja po punomoćniku iznose ukupno 3.750,00 EUR, na što treba dodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 346,24 EUR pa ukupni troškovi kojeg su na ravne dijelove dužni naknaditi tuženici iznose 4.096,24 EUR.

Krk, 18. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.