Poslovni broj Gž Ovr-648/2022-2

 

                                                                    

   

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-648/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditeljice mldb. T. P., OIB …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici A. Ć. iz P., OIB …, protiv ovršenika E. P. iz P., OIB …, radi izravne naplate, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 25 Ovr-696/2022-2 od 8. kolovoza 2022., 27. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 25 Ovr-696/2022-2 od 8. kolovoza 2022., osim u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

1. Točkom I. izreke rješenja suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1860/07 od 7. travnja 2008. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Točkom III. izreke je odbačen prijedlog ovršenika za protuovrhu, dok je točkom IV. izreke odbačen prijedlog ovršenika za isplatu u iznosu od 17.257,84 EUR/130.029,26 kn1 sa zateznom kamatom.

             

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenik ne pozivajući se izrijekom na niti jedan od žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).

 

              3. Žalbenim navodima ističe da vjerojatnost trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete proizlazi iz činjenice što su novčana sredstva zaplijenjena sa njegova računa, a nakon što ona budu prenesena ovrhovoditeljici, ovršenik da ih neće moći vratiti jer ovrhovoditeljica da nema imovine, a ni primanja. Navodi da je potraživanje ovrhovoditeljice prestalo te da je mldb. T. P. nakon donošenja ovršne isprave živjela sa ovršenikom iz kojeg razloga da za to razdoblje nije dužan doprinositi za njeno uzdržavanje.

 

              4. Predlaže preinačiti pobijano rješenje.

 

              5. Žalba ovršenika je neosnovana, osim u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.

 

7. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja je utvrdio da nisu ostvareni razlozi iz članka 50. i 53. OZ-a iz kojeg razloga je odbio prijedlog ovršenika za pljenidbu i prijenos nedopuštenim. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, sud prvog stupnja je utvrdio da u konkretnoj situaciji nije ispunjena ni jedna pretpostavka iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a, a osim toga da nije ispunjena ni druga pretpostavka koja sukladno odredbi članka 65. stavak 1. u vezi s člankom 210. OZ-a mora biti kumulativno ispunjena da bi da bi sud mogao odgoditi ovrhu jer da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Stoga je pozivom na odredbu članka 65. stavak 1. u vezi s člankom 210. OZ-a, sud prvog stupnja odbio kao neosnovan i prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

8. U odnosu na ovršenikov prijedlog za protuovrhu, sud prvog stupnja je utvrdio da se sukladno odredbi članka 62. stavak 1. i 8. OZ-a prijedlog za protuovrhu može podnijeti samo u istom sudskom ovršnom postupku u kojem je ovrha provedena, no ne i u postupku izravne naplate, pa je pozivom na odredbu članka 62. stavak 1. i 8. OZ-a prijedlog za protuovrhu odbacio kao nedopušten.

 

9. Zahtjev ovršenika za isplatu iznosa od 17.257,84 EUR/130.029,26 kn na ime uzdržavanja mldb. T. P. u iznosu od 109,22 EUR/822,97 kn mjesečno u razdoblju od listopada 2005. do prosinca 2018., sud prvog stupnja odbacio je uz utvrđenje da ovršenik isplatu uzdržavanja, odnosno izmjenu pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl.br. P-1860/2007 od 7. travnja 2008. utvrđene obveze uzdržavanja može zahtijevati samo u parničnom, no ne i u ovom ovršnom postupku. 

 

10. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ-a je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavak 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka je propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

 

11. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tvrdi da je potraživanje ovrhovoditeljice djelomično podmirio, čime se poziva na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, međutim ovaj sud nije ovlašten raspravljati o tom žalbenom razlogu, već će sud prvog stupnja u nastavku postupka, sukladno odredbi članka 52. stavak 3. OZ-a iz tog žalbenog razloga zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. 

 

12. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je udovoljeno i nekom od razloga navedenih u točki 1. - 10. citiranoga članka.

 

13. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika moraju biti kumulativno ispunjene da bi sud mogao odgoditi ovrhu. U konkretnoj situaciji ispunjena je, protivno stavu suda prvog stupnja, prva pretpostavka iz članka 65. stavak 1. budući da je  ovršenik podnio žalbu iz članka 53. OZ-a (članak 65. stavak 1. točka 5. u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a), međutim i po stavu ovog suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjena da bi sud mogao odgoditi ovrhu. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 65. stavak 1. u vezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

 

14. Nastavno, iako bi ovršenik mogao tražiti protuovrhu i u postupku izravne naplate, u konkretnoj situaciji kada je provedena tek ovršna radnja pljenidbe novčanih sredstava, no ne i prijenos istih (članak 174. stavak 1. OZ-a), već iz tog razloga ne bi bile ispunjene pretpostavke za protuovrhu jer se sukladno odredbi članka 62. stavak 1. OZ-a vraćanje dobivenog ovrhom, uz ispunjenje ostalih pretpostavki, može tražiti tek nakon što je ovrha već provedena. Iako je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog ovršenika za protuovrhu trebalo odbiti a ne odbaciti, budući da je odbačaj povoljniji za ovršenika, rješenje suda prvog stupnja o odbačaju njegova prijedloga za protuovrhu je potvrđeno.

 

15. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja odbacio zahtjev ovršenika za isplatu iznosa od 17.257,84 EUR/130.029,26 kn, koji zahtjev ovršenik temelji na tvrdnji da je mldb. T. P. živjela kod njega u razdoblju od 2005. do 2018., jer o zahtjevu za isplatu nije ovlašten raspravljati ovršni, već jedino parnični sud.

 

16. Iz navedenih je razloga žalba ovršenika odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, osim u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

 

 

U Rijeci, 27. prosinca 2023.

 

                                                                                           

 

 

        Sutkinja

 

   Brankica Malnar