Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-34/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja OUH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vedranu Bikiću odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, zastupane po punomoćniku OU dipl. pravnici, zaposlenoj kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 20. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Vedrana Bikića odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika OU, dipl. pravnice iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od dana 08. siječanj 2024. godine , koju je tuženik HP-Hrvatska pošta d.d. , Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, kao poslodavac, dao tužiteljici OUH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radniku, otkazao ugovor o rada sklopljen dana 05. travnja 2019. godine između tužiteljice i tuženika, te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu u roku od 15 dana vrati na posao, na njezino radno mjesto koje je obavljala prije Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 08. Siječnja 2024. g. OPERATER U POŠTANSKOM UREDU i da joj se priznaju sva prava iz radnog odnosa od 17. veljače 2024. pa nadalje.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura zajedno sa zateznom kamatom, koje na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad.

2. U tužbi navodi da se nalazila u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca po sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 05. travnja 2019., i to na radnom mjestu operater u poštanskom uredu. Tuženik je dana 08. siječnja 2024. godine otkazao tužiteljici ugovor o radu Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu iz razloga što je tužiteljica navodno počinila teške povrede radne obveze (otkaz skrivljenim ponašanjem radnika). U obrazloženju te odluke tuženik navodi da je dana 17.11.2023. i 22.11.2023., od strane Odjela za internu kontrolu u PU 32100 Vinkovci, 32101 Vinkovci i 32103 Vinkovci obavljena izvanredna kontrola na temelju anonimne prijave poslovanja, te da je navedenom kontrolom utvrđeno da je radnica zloupotrijebila karticu vjernosti „Moja pošta“ tako što je u velikom broju slučajeva tijekom 2022. i 2023. koristila kartice BU i UU, omogućujući im stjecanje bodova na nepropisan način. Tužiteljica je na taj način sukladno mišljenju poslodavca uvidjela priliku za ostvarenjem nepripadne materijalne dobiti, pa je ukazanu priliku iskoristila i dobit ostvarila. Tužiteljica je ostvarila nepripadnu materijalnu korist u visini od 2 x 13,27 eura, dakle ukupno 26,54 eura. Tuženik navodi kako postupanje tužiteljice kao radnice predstavlja osobito tešku povredu radne obveze te je za tuženika postupanje tužiteljice neprihvatljivo, što je dovelo do gubitka povjerenja u radnicu i njezinu lojalnost prema poslodavcu. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: Zakon o radu) tužiteljica je u roku od 15 dana od dostave Odluke o redovitom otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojim je zahtijevala od tuženika da tu odluku stavi izvan snage jer je nezakonita. No, na zahtjev za zaštitu prava tuženik se oglušio.

3. Tužiteljica dalje navodi kako tuženik u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu nije naveo koju vrstu redovitog otkaza ugovora o radu primjenjuje, odnosno nije naveo da li se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, osobno uvjetovanom otkazu ili otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Navedeno postupanje predstavlja formalnu povredu odredaba Zakona o radu s obzirom da radnik nije upoznat koju vrstu otkaza je poslodavac primijenio u konkretnoj situaciji. Nadalje, poslodavac nije upoznao tužiteljicu kao radnicu sa okolnostima otkaza, niti je radnicu upoznao sa vrstom otkaza koju je primijenio u konkretnoj situaciji. Međutim, obzirom na obrazloženje, proizlazi kako se radi o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika, koji sukladno odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu, propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Sukladno odredbama članka 119. stavak. 1. Zakona o radu prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

4. Iako je tuženik kao poslodavac bio dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza Ugovora o radu, u predmetnoj situaciji poslodavac je propustio to učiniti pravdajući se kako se radi o povredama uslijed kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da radnika pisano upozori na povredu obveza iz radnog odnosa, obzirom da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika te da radni odnos nije moguć. Ovakvo shvaćanje i tumačenje poslodavca je potpuno pogrešno i protuzakonito, a poslodavac nije postupio sukladno zakonskim odredbama te je na taj način prouzročio štetu radniku, s obzirom da se ne radi o teškim povredama radnih obveza. Naime, iznos koji je tužiteljica opisanim postupanjem stekla predstavlja bagatelno djelo (iznos od 26,54 eura) te po mišljenju tužiteljice ne može biti opravdanje za donošenje tako rigorozne mjere kao što je otkaz ugovora o radu.

5. Da je tome tako potvrđuje i stav Radničkog vijeća koji u svom očitovanju navodi kako se protivi odluci o otkazu smatrajući kako poslodavac nema opravdani razlog za donošenje predmetne odluke i da je pri donošenju odluke trebao cijeniti sve okolnosti slučaja koje ukazuju na neosnovanost namjeravane odluke o otkazu. Radničko vijeće smatra kako je ostvarena nepripadna materijalna korist manje vrijednosti što povredu ne čini tako teškom da nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Radničko vijeće navodi da radnica nema važeće pisano upozorenje, a povreda koju je radnica počinila nije tako teška da radnicu prije otkaza poslodavac ne bi mogao upozoriti. Radničko vijeće navodi da se radnica u svom radu uvijek trudila uredno i savjesno obavljati posao, poštujući naloge i upute nadređenih te nikada nije postupala sa namjerom počinjenja povreda obveza iz radnog odnosa.

6. Osim toga, Radničko vijeće je mišljenja kako je Odluka o otkazu u cijelosti neosnovana te nezakonita. Poslodavac nije ispoštovao formalnu proceduru prije donošenja Odluke o otkazu, a postupanjem radnice poslodavcu nije nastupila nikakva šteta. Radnica je priznala krivnju navodeći da nije znala da predmetno postupanje predstavlja povredu radne obveze, niti je to igdje objašnjeno ili obrazloženo. Radnicu nitko od nadređenih nije upozorio, niti je radnica bilo kada tijekom radnog odnosa upoznata da radnje koje je učinila ne smije činiti te da su iste zabranjene.

7. Nadalje, tužiteljica navodi kako Pravilniku o radu poslodavca i odredbi na koju se poslodavac poziva nije propisano da ovako navedeno postupanje predstavlja tešku povredu radne obveze, niti je postupanje koje je radnica počinila taksativno navedeno kao teška povreda radne obveze. Poslodavac svojevoljno tumači i prilagođava odredbe Pravilnika kako bi opravdao ovakvu nezakonitu i neosnovanu Odluku o otkazu. Dakle, da bi se radilo o teškoj povredi radne obveze koja opravdava donošenje predmetne Odluke takva povreda bi morala biti taksativno navedena u Pravilniku o radu, kao teška povreda radne obveze. Poslodavac u svom obrazloženju navodi kako je radnica bila dužna pitati i tražiti objašnjenja kako bi trebala obavljati posao, da je ista trebala pitati svoje nadređene da li smije tako postupati, odnosno da li su pojedine radnje zabranjene. Navedena konstatacija nije točna niti ispravna. Radnica nije obavezna ispitivati i sama istraživati da li su pojedine radnje dopuštene ili ne, nego je poslodavac obvezan upoznati radnika sa zabranjenim radnjama, te upozoriti radnika da pojedine radnje ne smije činiti, ili da su zabranjene. Poslodavac u svojoj Odluci o otkazu potvrđuje kako to nije učinio, nije pravilno upozorio radnicu na zabranjene radnje, te je time učinio propust.

8. Kako tužiteljica smatra da nije zakonita i dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, to je podnijela tužbu ovome sudu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 8. siječnja 2024., uz utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, te obvezu tuženika da tužiteljicu vrati na posao na njezino radno mjesto, uz priznavanje svih prava iz radnoga odnosa, te uz naknadu prouzročenih troškova ovoga postupka.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari ističe prigovor mjesne nenadležnosti obzirom da su tužitelj i tuženik odredbom čl.17. st.2. Ugovora o radu br. HP-02/2-060857/20 ugovorili mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu, oglasiti se mjesno nenadležnim prije provedbe pripremnog ročišta, te po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom radnom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

10. Nadalje, tuženik navodi kako su postojali opravdani razlozi za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Prvenstveno se ističe kako je redoviti otkaz Ugovora o radu tuženik donio u skladu s odredbama čl.115. Zakona o radu. Tuženik ne osporava činjenicu kako vezano za tužiteljev zahtjev za zaštitu prava nije donosio posebnu odluku, međutim, obveza na takvo postupanje poslodavca nije propisana Zakonom o radu niti bilo kojim drugim važećim propisom radno pravne legislative, te stoga kao takva ne postoji. Osim toga, sama okolnost što se tuženik nije posebno očitovao glede navedenog ne predstavlja presumpciju prema kojoj bi tužitelj stoga bio u pravu niti se na bilo koji način može tumačiti in favorem laboratoris.

11. Nadalje, činjenica kako tužitelj prethodno nije upozoren na povrede obveza iz radnog odnosa ne znači kako je Odluka o otkazu nezakonita. Naime, u čl. 119., st. 1. Zakona o radu, stoji kako prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Naime, tuženik je tužiteljici redovito otkazao ugovor o radu iz razloga što je dana 17.11.2023. i 22.11.2023. godine u PU 32101 Vinkovci i PU 32103 Vinkovci obavljena izvanredna kontrola na temelju anonimne prijave poslovanja. Navedenom kontrolom utvrđeno je kako je tužiteljica zlouporabila karticu vjernosti „Moja pošta“ tako što je tijekom 2022. i 2023. godine koristila kartice vlasnika BU i UU, omogućujući im stjecanje bodova na nepropisan način. Tužiteljica je navedene kartice navedenih vlasnika koristila za sakupljanje bodova na temelju transakcija koje su obavljale različite fizičke i pravne osobe. Općim uvjetima sudjelovanja u programu vjernosti „Moja pošta“ pod točkom 3. propisano je da bodove mogu sakupljati samo članovi za svoje vlastite transakcije ili transakcije svoga kućanstva, ali ne i na temelju transakcija kolje se obavljaju za pravne osobe, obrte ili slično kao što je primjer uplata utrška HŽ putničkog prometa.

13. Sakupljanjem bodova na nepropisan način tužiteljica je tako ostvarila nepripadnu materijalnu korist. Dakle, opisane radnje tužiteljica je počinila svjesno i samo sa jednim ciljem, a to je ostvarenje nepripadne materijalne koristi. U provedenom postupku utvrđena je odgovornost tužiteljice za sve naprijed navedene povrede obveza iz radnog odnosa. U pobijanoj odluci opisana postupanja predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i za tuženika su neprihvatljiva te su kao takva dovela do gubitka povjerenja u tužiteljicu kao radnika i njezinu lojalnost prema tuženiku kao poslodavcu. Kako je u svom svakodnevnom poslu operater u poštanskom uredu obvezan obavljati istovrsne poslove kao i do sada, postoji opravdana bojazan poslodavca da bi isti mogla ponoviti opisane povrede. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i za kojeg ne može očekivati da bi ubuduće sve svoje preuzete radne obveze obavljao u skladu sa zakonskim propisima, internim aktima poslodavca i važećim ugovorom o radu. Navedenim postupanjem, tužiteljica je počinila osobito teške povrede obveza radnog odnosa propisane čl. 48. toč. 1., 4. i 6. Pravilnika o radu, a kojim je čl. propisano kako je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva zbog koje, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Tuženik dodatno ističe kako je sukladno odredbama čl.150. Zakona o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem, a koje se usprotivilo namjeravanoj Odluci. Bitno je napomenuti kako je Zakonom o radu propisana samo obveza obraćanja Radničkom vijeću, dok daljnja Odluka poslodavca ne ovisi o stavu radničkog vijeća. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

15. Obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja o raspravljanju o glavnoj stvari istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda za postupanje, to je sud odvojeno od glavne stvari, rješenjem od 24. travnja 2024. odlučio o prigovoru na način da je prigovor usvojio, te se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje. Naime, iz priloženog ugovora o radu sklopljenog između stranaka 21. siječnja 2021. bilo je vidljivo da su u članku 17. stavak 2. stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, tako da je ovaj sud u skladu s odredbom članka 65. i članka 70. stavak 2., Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim jer je ocijenio da bi mjesno nadležan za postupanje bio Općinski radni sud u Zagrebu.

16. Povodom uložene žalbe tužiteljice, navedeno rješenje ovoga suda ukinuto je odlukom višeg suda, Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-107/2024-2 od 17. lipnja 2024. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak. U obrazloženju odluke višeg suda navodi se kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu o nezakonitosti otkaza ugovora o radu i vraćanju tužiteljice na njezino radno mjesto, te sukladno shvaćanju VSRH izraženom u odluci Gr1-129/2018 od 13. studenoga 2018. za ocjenu mjesne nadležnosti nema mjesta primjeni sporazuma o nadležnosti, koja je ugovorena za sporove iz ugovora o radu.

17. U provedenom postupku pred ovim sudom, kao mjesno nadležnim za postupanje, u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženi ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj HP-02/2-18/19 sklopljen između tužiteljice i tuženika 5. travnja 2019., uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 8. siječnja 2024., uvid u priloženi zahtjev za zaštitu prava radnika od 24. siječnja 2024., uvid u dopis direktorice Službe upravljanja mrežom poštanskih ureda EU od 6. prosinca 2023. broj: REG-05/2-044149/23, u dopis tuženika u kojem se traži savjetovanje s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu, očitovanje radničkog vijeća GP 5 od 5. siječnja 2024., uvid u izvješće izvanredne kontrole HP broj: HP-04/4-043065/23 za poštanske urede u Vinkovcima, uvid u priložene zapisnike s izjavama tužiteljice kao radnika, BU i JU kao radnika tuženika priložene uz izvješće o izvanrednoj kontroli. Nadalje, izvršen je uvid u priloženu sliku kartice vjernosti pronađene u poštanskom uredu 32101 Vinkovci, uvid tablicu izvještaja korištenja kartice od 1. studenog 2023., uvid tablicu obračuna usluga PU 32100 Vinkovci, uvid listu dnevnog rada – storno 19. prosinca 2022., uvid u priložene Opće uvjete sudjelovanja u programu vjernosti "Moja pošta", priloženu obavijest broj 174/23 od 26. lipnja 2023. – pristupnice za program vjernosti "Moja pošta", uvid u priloženi pravilnik o radu (HP Glasnik 19/23), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, kao i dokaz saslušanjem svjedoka EU i NU djelatnika tuženika.

17.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka GU, ĆU i AU, obzirom da su imenovani svjedoci sačinili Izvješće o izvanrednoj kontroli u mjesecu studenom 2023., te je njihovo iskazivanje u svezi činjenica navedenih u spomenutom Izvješću, po ocjeni suda bili nepotrebno.

18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

19. U provedenom postupku na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu operater u poštanskom uredu, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom 5. travnja 2019. Također je utvrđeno da je tuženik dana 8. siječnja 2024. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, koju odluku je tužiteljica zaprimila 17. siječnja 2024. Dana 24. siječnja 2024. tužiteljica je podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik zaprimio, međutim nije odgovorio na podneseni Zahtjev za zaštitu prava. Potom je tužiteljica dana 27. veljače 2024. podnijela tužbu ovome sudu. Navedene činjenice su između stranaka nesporne.

20. Između stranka je bilo sporno je li osporavana Odluka o otkazu ugovora o radu od 8. siječnja 2024. zakonita i dopuštena, kako iz formalnih, tako i iz materijalnih razloga, obzirom da tuženik nije naveo u Odluci o otkazu ugovora o radu o kojoj vrsti redovitog otkaza se radi. Također je bilo sporno je li tuženik trebao upozoriti tužiteljicu na obveze iz radnoga odnosa i mogućnost otkaza, te da li su postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o redovitom otkazu.

21. Obzirom na navedeno, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica sudsku zaštitu svojih prava iz radnog odnosa zatražila na način i u rokovima određenim člankom 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09., 61/11., 73/13., 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje: ZR). U skladu sa člankom 135. ZR-u na tuženiku je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika propisan člankom 115. stavak 1. točka 3. ZR-u.

22. Članak 150. ZR-a propisuje obvezu poslodavca da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem. Uvidom u dopis tuženika od 15. prosinca 2023. utvrđeno je da je tuženik zatražio savjetovanje u odnosu na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju. Radničko vijeće je sastavilo očitovanje od 5. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi kako smatra da poslodavac nema opravdani razlog za donošenje predmetne odluke o redovitom otkazivanju ugovora o radu, te se protivi namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja ugovora o radu. Iz dostavljenog očitovanja također proizlazi kako smatraju da radnica nema važeće pisano upozorenje o kršenju obaveza iz radnoga odnosa, a sama povreda koju je počinila nije tako teška da radnicu ne bi prije otkaza poslodavac mogao prethodno upozoriti. U ovom slučaju radilo se o bagatelnom djelu koje ne opravdava izricanje tako teške mjere, a radi se i o uzornoj radnici bez važećih pisanih upozorenja. Iz navedenog sud nalazi utvrđenim da je tuženik postupio sukladno članku 150. ZR i proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem.

23. Uvidom u osporavanu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu vidljivo je da tuženik kao poslodavac nije naveo koju vrstu redovitog otkaza ugovora o radu primjenjuje, odnosno nije naveo da li se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, osobno uvjetovanom otkazu ili otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Takvo postupanje po ocjeni suda predstavlja formalnu povredu odredbi Zakona o radu, s obzirom da radnik nije upoznat koju vrstu otkaza je poslodavac primijenio u konkretnoj situaciji. u osporavanoj Odluci o otkazu navedeno je da se otkaz daje zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a što predstavlja razlog za izvanredni otkaz sukladno članku 116. ZR. Iako iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da se radi o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, sud smatra da je tuženik morao izričito navesti o kojoj vrsti otkaza se radi, obzirom na obvezu postupanja tuženika sukladno odredbama članka 119. stavak 1. Zakona o radu. Naime, članak 119. stavak 1. ZR izričito propisuje da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

24. U konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir činjenice koje su utvrđene tijekom ovog postupka, tuženik je trebao upozoriti tužiteljicu na obveze iz radnoga odnosa, odnosno upozoriti tužiteljicu da čini povrede radne obveze. Kako to tuženik nedvojbeno nije učinio, sud smatra da je povrijedio obvezu upozoravanja propisanu člankom 119. stavak 1. ZR.

25. Naime, iz iskaza tužiteljice saslušane u svojstvu stranke, a čiji iskaz sud prihvaća kao istinit i uvjerljiv, proizlazi da tužiteljica zaista nije imala saznanja o sadržaju, pa čak niti postojanju Općih uvjeta sudjelovanja u programu vjernosti "Moja pošta", a niti je od strane voditelja službe u Vinkovcima bila upoznata s tim Općim uvjetima sudjelovanja u programu vjernosti "Moja pošta". To sakupljanje bodova putem kartice "Moja pošta" bilo je među djelatnicima više shvaćeno kao nekakva zabava – igra, a ona osobno nije ostvarila nikakvu materijalnu korist. Tužiteljica je također iskazala da ona osobno nije imala pristupnicu za sakupljanje bodova, obzirom da nije niti koristila usluge Pošte. Ona je izdavala pristupnice i te kartice za sudjelovanje u programu vjernosti "Moja pošta" na zahtjev potrošača, korisnika usluga, a isto je bilo u opisu njezinog posla. Priznaje da je koristila karticu djelatnika BU i svoje majke UU, te da je sakupljala bodove koji su se pripisivali njima kao korisnicima kartice. Ona osobno na svoje ime nije mogla iskoristiti pogodnosti sakupljanja bodova putem te kartice "Moja pošta", nego samo osobe na koje kartica glasi, u ovom slučaju BU i UU. Koliko je poznato bodovi s njihovih kartica nisu iskorišteni, a isti su se mogli iskoristit za pogodnosti vezane za kupnju "Žuti klik".

26. Da je tuženik propustio na nedvojben način upozoriti tužiteljicu na pravilno korištenje kartice u sudjelovanju u Programu vjernosti "Moja pošta" proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka NU, predsjednika Radničkog vijeća GP 5 i dostavljenog očitovanja radničkog vijeća koje se protivilo namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

27. Tako je imenovani svjedok KU u svom iskazu, saslušan na raspravi od 20. studenoga 2024. iskazao da je Radničko vijeće bilo mišljenja kako se u ovom slučaju nije radilo o nekoj teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, jer bi zasigurno u tom slučaju poslodavac morao donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dok je u ovom slučaju donesena odluka o redovitom otkazu. Prije donošenja odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, na strani tuženika postojala je obveza da prethodno upozori tužiteljicu kao radnicu da njezino postupanje predstavlja povredu radne obveze, a što je u ovom slučaju tuženik propustio. Da je tuženik donio prethodno pisano upozorenje, tužiteljica bi u tom slučaju imala saznanja da krši radnu obvezu. Također je zaključak Radničkog vijeća bio da tuženik kao poslodavac nije na propisan i potpun način dao smjernice i upute kako koristiti te kartice u Programu vjernosti "Moja pošta" prilikom sakupljanja bodova, obzirom da tuženik nije dostavio nikakve dokaze u smislu postojanja pisane potvrde potpisane od strane tužiteljice da je ona kao radnica bila upoznata s načinom korištenja te kartice vjernosti, kao i uopće sudjelovanja u Programu vjernosti. Kako nije na pouzdan način utvrđeno da li je ovlašteni voditelj službe HP u Vinkovcima na valjani način upoznao radnike o načinu korištenja kartice vjernosti "Moja pošta" i sakupljanju bodova, to je bio i razlog što je Radničko vijeće uskratilo svoju suglasnost na namjeravanu odluku o redovitom otkazivanju ugovora o radu. Imenovani svjedok je također izjavio kako je i sam ranije radio na poslovima operatera, na kojima je radila i tužiteljica prije donošenja odluke o otkazu, međutim u vrijeme se putem potpisa moralo potvrditi da su radnici upoznati s određenim programima koje je provodio tuženik kao poslodavac i to je svaki radnik morao ponaosob potpisati da je upoznat s određenim obavijestima za postupanje.

28. Svjedokinja EU, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktorice Službe upravljanja mrežom poštanskih ureda u regiji 5, u svom iskazu navodi da je nakon dostavljenog Izvješća izvanredne kontrole HP za poštanske urede u Vinkovcima zatražila da se pokrene postupak otkaza ugovora o radu tužiteljici, obzirom da se po njezinoj procjeni radilo o zloupotrebi položaja tužiteljice kao radnika. Naime, razlozi navedeni u dostavljenom Izvješću interne kontrole bili su dovoljni da ona kao direktorica inicira postupak otkazivanja ugovora o radu. Nije joj bilo poznato da li je bilo još ovakvih slučajeva da je radnik tuženika zloupotrijebio kartice za sakupljanje bodova u Programu vjernosti "Moja pošta", međutim smatrala je da je tužiteljica namjerno zloupotrijebila svoj položaj za neovlašteno sakupljanje bodova na kartici, te je tako u više navrata zloupotrijebila kartice vlasnika BU i njezine majke UU, tako da je po njezinoj procjeni kao direktorice nastala veća šteta u visini od 26,54 eura.

29. Svjedokinja je također iskazala kako je poznato da je tužiteljica već ranije počinila povrede radnih obveza, te da je dobila pismeno upozorenje u vezi tog kršenja obveza. Naime, za vrijeme korone tužiteljica je bila bez maske u poštanskom uredu, iako je ta maska bila obvezna. Od tog pisanog upozorenja proteklo je više od dvije godine, tako da je to upozorenje izbrisano. Smatra da nije bilo potrebno donositi pisano upozorenje tužiteljici u predmetnom slučaju jer je tužiteljica zasigurno bila upoznata s načinom korištenja te kartice u Programu vjernosti. Naime, zadaća voditelja svih poštanskih službi bila je da s radnicima prođu određenu edukaciju, te tako i za taj program korištenja kartice vjernosti "Moja pošta", te pretpostavlja da je to obavio i voditelj poštanske službe u Vinkovcima. Osim toga, u okružnicama koje je tuženik dostavljao bilo je izričito navedeno da se taj Program vjernosti odnosi isključivo na fizičke osobe i usluge koje oni koriste u HP, a u ovom slučaju tužiteljica je koristila plaćene račune korisnika usluga Hrvatske željeznice kao pravne osobe, što je bilo izričito zabranjeno po Općim uvjetima korištenja kartice vjernosti. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako smatra da je tužiteljica na svom radnom mjestu operatera bila dužna i sama kontrolirati tko sve može sakupljati bodove, a ne sakupljati bodove korištenjem usluga HŽ-a i prilikom plaćanja njihovog utrška i računa.

30. Po ocjeni ovoga suda i iz iskaza saslušane svjedokinje EU proizlazi da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, iako nije na nedvojben način utvrdio je li tužiteljica bila u potpunosti educirana o načinu i uvjetima korištenja kartice "Moja pošta", te pravilima sakupljanja bodova na kartici. Smatra da su okružnice koje je tuženik dostavljao bile dovoljan način edukacije, te da edukacija putem voditelja službi u Pošti nije bila niti potrebna. Međutim, po ocjeni ovoga suda, samo dostavljanje tih okružnica, ne znači da su svi djelatnici tuženika bili na jasan i potpun način educirani o određenom postupanju u poslu, u predmetnom slučaju o načinu korištenja kartice i sakupljanja bodova u Programu vjernosti "Moja pošta".

31. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik propustio dati jasnu uputu tužiteljici o načinu korištenja kartice u Programu vjernosti "Moja pošta". Stoga je tuženik bio dužan postupiti po članku 119. stavak 1. ZR te tužiteljicu prethodno upozoriti na obveze iz radnog odnosa, a prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu.

32. Nadalje, u Pravilniku o radu tuženika i odredbi na koju se tuženik poziva nigdje nije propisano da bi opisano postupanje tužiteljice predstavljalo tešku povredu radne obveze. Očigledno da tuženik kao poslodavac svojevoljno tumači i prilagođava odredbe Pravilnika kako bi opravdao svoju Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu. Naime, da bi se uopće radilo o teškoj povredi radne obveze koja opravdava donošenje osporavane Odluke o otkazu, takva povreda bi morala biti taksativno navedena u Pravilniku o radu tuženika kao teška povreda radne obveze, a što ovdje nije slučaj. Nadalje, navodi tuženika iz obrazloženja Odluke o otkazu da je radnica bila dužna pitati i tražiti objašnjenja kako bi trebalo obavljati posao, te se sama interesirati da li su pojedine radnje zabranjene, po ocjeni ovoga suda su potpuno neosnovani. Ovo iz razloga što radnik nije obvezan sam ispitivati i istraživati da li su pojedine radnje dopuštene ili ne, nego je poslodavac obvezan na nedvojben način upoznati radnika sa zabranjenim radnjama, te upozoriti radnika da pojedine radnje ne smije činiti i da su iste zabranjene.

33. Po stajalištu ovoga suda u predmetnom slučaju osporavana Odluka o otkazu ugovora o radu je prvenstveno nezakonita i nedopuštena zbog formalnih povreda odredbi ZR, kako je to naprijed obrazloženo. Osim toga, tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 8. siječnja 2024. po kojoj je tuženik tužiteljici kao radniku otkazao ugovor o radu sklopljen dana 5. travnja 2019. uz utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika. Budući je utvrđeno da otkaz tuženika nije dopušten i da radni odnos nije prestao, sud je na temelju članka 116. stavak 1. ZR-a naložio tuženiku da vrati tužiteljicu na posao, na njezino radno mjesto operater u poštanskom uredu, uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) u visini od 875,00 eura i to na ime jednokratne nagrade od 250 bodova za 4 poduzete radnje punomoćnika odvjetnika u prvostupanjskom postupku i to: sastav tužbe, zastupanje na tri ročišta kod suda dana 5. rujna 2024., 2. listopada 2024. i 20. studenoga 2024. Također, tužiteljici je priznat trošak za daljnje radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. točka 2. stavak 2. OT i to za sastav žalbe protiv rješenja od 13. svibnja 2024 = 50 bodova i sastav obrazloženog podneska od 18. travnja 2024. = 50 bodova, a što sveukupno nosi 350 bodova, te pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 875,00 eura.

35. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) tekuće od presuđenja do isplate.

36. Slijedom navedenog odučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 18. prosinca 2024.

Sudac:

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Vedran Bikić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9 – tuženik