REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-452/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa Tihomir Zec, odvjetnik u OD Zec & partneri d.o.o., Osijek, protiv ovršenika MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu Ovr-2038/2024-2 od 16. kolovoza 2024., 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu Ovr-2038/2024-2 od 16. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 62,50 EUR.

Obrazloženje

Predmet postupka:

1.

Predmet ovršnog postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi jest naknada troškova izvansudske ovrhe.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je točkom I. izreke rješenja Ovr-2038/2024-2 od 16. kolovoza 2024. naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu 62,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2024. do isplate (alineja prva), te trošak zastupanja ovrhovoditelja u tom sudskom postupku u iznosu 15,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 16. kolovoza 2024. kao dana donošenja sudske odluke, do isplate. 2024. do isplate (alineja druga).

2.1.

Točkom II. izreke sud je odbio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe za iznos 62,50 EUR (alineja prva) te trošak zastupanja ovrhovoditelja u tom sudskom postupku u iznosu 15,62 EUR (alineja druga).

2.1.1.

Sud odluku pod toč. II. izreke, alineje prve, obrazlaže time da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja dostavljena punomoćniku ovrhovoditelja od strane javnog bilježnika, a da on to prethodno nije zatražio, dakle, izostala je aktivnost odvjetnika ("izvid/pribava") koja je temelj za primjenu Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa), pa je u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja ocijenjen neosnovanim, a odluku pod alinejom drugom točke II. izreke prvostupanjski sud obrazlaže, da je, vezano za visinu odvjetničke nagrade za sastav podneska - zahtjeva za naknadu troškova, pri obračunu nagrade, kao vrijednost predmeta, uzeo visinu zatražene naknade troškova izvansudske ovrhe (125,00 EUR), a ne visinu tražbine iz ovršne isprave.

Žalbeni razlozi:

3.

Ovrhovoditelj je podnio žalbu protiv toč. II. izreke rješenja, sadržajno upirući na nezakonitost odluke suda iz alineje prve, kojom mu nije priznat trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, dok u odnosu na odluku sadržanu pod alinejom drugom točke II. ovrhovoditelj sadržajno nije isticao nikakve žalbene navode.

3.1.

Navodi u žalbi, smatrajući pravni stav prvostupanjskog suda pogrešnim i neosnovanim, da sukladno odredbi čl. 32. st. 2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku ovrhovoditelja priznaje se trošak od 25 bodova. U Tarifi se nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U potpunosti je neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti. Smatra da u prilog njegovim navodima govori odluka VSRH Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., te predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti na način da mu se dosudi trošak koji mu je prvostupanjski sud odbio dosuditi.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Žalba nije osnovana.

4.1.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.2.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode ovrhovoditelja, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.3.

Točno je da u toč. 14. odluke VSRH Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. stoji:

„U Tarifi se nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U potpunosti je neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti“.

4.4.

Međutim, ovaj drugostupanjski sud vidi dva problema u pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ovrhovoditelja koji se oslanja na citiranu odluku VSRH.

4.5.

Prvi problem je u stavu VSRH koji glasi: „U Tarifi se nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti“.

4.5.1.

Ovaj drugostupanjski sud navodi da je Tarifa podzakonski propis koji je, kako to stoji u njezinom uvodu, donio Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore na sjednici održanoj 14. listopada 2023. na temelju čl. 18. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) i čl. 18. st. 1. toč. 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (NN 151/2022.).

4.5.2.

U Glavi Prvoj st. 1. Tarife propisano je da Tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih radnji i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda, pravosudnog ili drugog nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu.

4.5.3.

Dakle, predmet Tarife uopće nije propisivanje pretpostavki pod kojima neka stranka ima pravo na naknadu troškova postupka, pa je nerazumljiv stav VSRH da se u Tarifi ne navodi ono što u njoj ni ne treba biti.

4.5.4.

Pretpostavke pod kojima određena stranka ima pravo na naknadu troškova postupka propisane su procesnim zakonom.

4.5.5.

Tako je čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

4.5.6.

U gore citiranoj odredbi sadržanoj u st. 1. Glave Prve Tarife jasno se navodi da su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, odvjetničke radnje i izdatke - za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda, pravosudnog ili drugog nadležnog tijela.

4.5.7.

U Tbr. 36. st. 2. Tarife stoji „ Za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

4.6.

Dakle, kada se citirana odredba iz navedenog tarifnog broja poveže s prethodno citiranom odredbom st. 1. Glave Prve Tarife, tada jasno i nedvosmisleno proizlazi da je radnja koju punomoćnik odvjetnik mora obaviti – pribava pravomoćnosti, da bi mu sud taj trošak priznao u smislu procesnog zakona kojim se uređuje naknada troškova postupka, ovdje u konkretnom slučaju - u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a.

4.7.

Stoga je za ovaj drugostupanjski sud neprihvatljivo obrazloženje VSRH prema kojem „već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti“ te obrazloženje VSRH da je „u potpunosti neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti“.

4.8.

Dakle, prethodno je iskazan drugi problem kojeg ovaj drugostupanjski sud pronalazi u pravnom stavu VSRH.

4.9.

Ovakav stav VSRH pak otvara druga dva ključna problema.

4.9.1.

Prvi je taj, što prema stavu VSRH, stranka (u tom revizijskom predmetu ovrhovoditelj) ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka čak i kad je potvrdu pravomoćnosti pribavila sama stranka ili po osobi koja nije njezin punomoćnik. 4.9.2.

Primjenjivo na sve slučajeve, ali i na ovaj konkretan, takav stav je izravno u suprotnosti s odredbom iz Glave Prve st. 1. Tarife, kojom se određuje da je stranka odvjetničke radnje i izdatke dužna platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći.

4.9.3.

Stoga ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti stav ovrhovoditelja, utemeljen na stavu VSRH da „ jednostavno taj trošak pripada stranci “ neovisno o ispunjenju pravnih pravila za ostvarenje prava na naknadu tog troška (a to je obavljena radnja pribave potvrde pravomoćnosti) i stav „bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti“, budući da su, u pravilu, samo odvjetnici ovlašteni zastupati stranke temeljem izdane im punomoći – čl. 5. Zakona o odvjetništvu, NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 I 126/21).

4.10.

Drugi ključni problem koji se otvara u stavu VSRH da je „u potpunosti neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti“ pokazuje da VSRH nije imao u vidu st. 1. Glave Prve. Tarife i propisanu obvezu odvjetnika obaviti radnju za koju traži naknadu troška.

4.10.1. Prvo, ako, kako to smatra VSRH, odvjetnik nije dužan dokazati da je poduzeo radnju pribavljanja potvrde pravomoćnosti (pa čak i podneskom od suda tražio dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti), znači li to da odvjetniku treba priznati i trošak zastupanja na ročištima i sastav tužbe, odgovora na tužbu ili drugih obrazloženih podnesaka, bez dokaza da je odvjetnik te radnje doista obavio, pozivom na izraženi stav u citiranoj odluci VSRH „U Tarifi se nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati...“?

4.10.2. Drugo, čl. 54. Ustava RH (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav) propisano je: „Svatko ima pravo na rad“, a čl. 55. Ustava: „Svaki zaposleni ima pravo na zaradu.“

4.10.3. Kada se navedene dvije odredbe povežu u smislenu cjelinu, proizlazi da pravo na zaradu proizlazi iz obavljenog rada.

4.10.4. A upravo i Tarifa propisuje u Glavi Prvoj st. 1. da odvjetnici imaju pravo na nagradu za radnju koju su obavili.

4.10.5. A ako su je obavili, onda ne bi trebalo biti problem dokazati da su je obavili.

4.11.

Plaća i odvjetnička nagrada isplaćuju se za obavljeni rad, pa je za ovaj drugostupanjski sud neprihvatljiv stav VSRH i ovrhovoditelja da „ jednostavno taj trošak pripada stranci “ i da punomoćnik stranke ne mora dokazivati da je zatražio od nadležnog tijela izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

4.12.

Drugim riječima, navedeno pravno shvaćanje VSRH daje pravo odvjetnicima da naplate rad bez dokaza da su taj rad i obavili, što je za ovaj drugostupanjski sud neprihvatljivo.

4.13.

Treće, VSRH je, donoseći pobijano shvaćanje, izgubio iz vida da suci i javni bilježnici u velikom broju slučajeva, sami, bez intervencije stranke, iskazuju potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u predmetima koje zadužuju.

4.13.1. Stoga je tim više neprihvatljiv stav ovrhovoditelja i VSRH da

„ jednostavno taj trošak pripada stranci “ i da punomoćnik stranke ne mora dokazivati da je zatražio od nadležnog tijela izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, jer bi to značilo da odvjetnik ima pravo u svoj džep staviti novac za „pribavu pravomoćnosti i ovršnosti“ i to na teret svoje ili protivne stranke, za radnju koju uopće nije obavio on, već ju je obavio sudac ili javni bilježnik u okviru svog redovnog posla, bez da su stranka odnosno njezin punomoćnik tražili izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

4.13.2. Dakle, po stavu VSRH, odvjetnik ima pravo naplatiti rad suca ili javnog bilježnika.

4.13.3. Takav zaključak ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća.

4.14.

S obzirom da je Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore na sjednici održanoj 14. listopada 2023. donio Tarifu kojom je propisao način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih radnji i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda, pravosudnog ili drugog nadležnog tijela, te da je, u skladu s procesnim zakonima i ustaljenom sudskom praksom, za sve druge radnje, kada potražuje troškove zastupanja po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku - stranka dužna dokazati da ih je njezin punomoćnik – odvjetnik obavio za nju u postupku (da ju je zastupao na ročištima, napisao tužbu, odgovor na tužbu, prijedlog za ovrhu, obrazložene podneske, žalbe i drugo), potpuno je neživotno i nelogično da su prilikom traženja naknade troškova na ime pribave potvrde pravomoćnosti odnosno ovršnosti stranke, odnosno njihovi odvjetnici oslobođeni dokazivanja da je ta radnja poduzeta.

4.14.1. Tim više kada je riječ o podnesku koji sadrži samo jednu rečenicu i za koji ovaj drugostupanjski sud ne vidi problem da se i njega, kao i druge podneske, preda sudu elektroničkim putem, pogotovo kad je razmjena podnesaka između odvjetnika i sudova modernizirana do te mjere da istog trena čim podnesak bude poslan informacijskim sustavom E-komunikacije, sustav izdaje potvrdu da je podnesak zaprimljen u sudu.

4.15.

U ovom konkretnom predmetu, drugostupanjski sud primjećuje da ovrhovoditelj uopće nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda da je javni bilježnik u spisu samostalno iskazao pravomoćnost i ovršnost, bez intervencije punomoćnika ovrhovoditelja.

4.16.

Ovrhovoditelj ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije zatražio izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, odnosno da je izostala njegova aktivnost pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

4.16.1. On samo ističe u žalbi da mu taj trošak „ jednostavno pripada “ i da nije dužan dokazivati da je zatražio izdavanje potvrde pravomoćnosti, citirajući u točki 5. svoje žalbe od slova do slova obrazloženje iz toč. 14. revizijske odluke VSRH Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023.

4.17.

Razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud u pravu kad je odlučio na način određen točkom II. alinejom prvom izreke odluke, odbivši priznati ovrhovoditelju trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu 62,50 EUR, drugostupanjski sud je detaljno obrazložio u točkama 4. do 4.17. ove odluke.

4.17.1. Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka pred tim sudom, navedena pod alinejom drugom točke II. izreke pobijane odluke, u pogledu koje ovrhovoditelj ne ističe konkretne žalbene navode, budući da je utemeljena na ispravnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda da se, pri obračunu nagrade, kao vrijednost predmeta, uzima visina zatražene naknade troškova izvansudske ovrhe (125,00 EUR), a ne visina tražbine iz ovršne isprave, pri čemu je ispravno prvostupanjski sud za sastav podneska – zahtjeva za naknadu troškova, ovrhovoditelju odmjerio 15,63 EUR primjenom Tbr. 11. toč. 10. Tarife.

5.

Slijedom sveg prethodno obrazloženog, primjenom čl. 375. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, te čl. 380. toč. 2. ZPP-a, sve u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, riješeno je kao u izreci pod toč. I.

5.1.

Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je riješeno kao pod toč. II. izreke.

U Osijeku 18. prosinca 2024.

Sudac:

Tomislav Šimić