REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. Povrv-2028/2017-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAPREŠIĆ d.o.o. iz Zaprešića, Zelengaj 15, OIB: 96412232479, protiv tuženog FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 25. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, diplomiranog pravnika VK, a odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, Baltazara Adama Krčelića 15, posl. broj Ovrv-2396/2017 od 28.studenoga 2017., te se djelomično usvaja tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženom FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju ZAPREŠIĆ d.o.o., Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 96412232479, iznos od 36,20 eura (trideset šest eura dvadeset centi) kamatama propisanima čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku na iznose od

- 4,28 eura počev od 17. siječnja 2017. do isplate,

- 8,25 eura počev od 22. veljače 2017. do isplate,

- 7,98 eura počev od 18. ožujka 2017. do isplate,

- 7,71 eura počev od 19. travnja 2017. do isplate,

- 7,98 eura počev od 17. listopada 2017. do isplate,

u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu do pune visine glavnice od 59,16 eura, platni nalog iz rješenja o ovrsi navedenog u toč. I. izreke ove presude se ukida zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te se odbija odgovarajući zahtjev tužitelja.

III. Nalaže se tuženom da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 23,02 eura (dvadeset tri eura dva centa), sa zateznim kamatama propisanima čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja presude 18. prosinca 2024. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 29,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], posl. broj Ovrv-2396/2017 od 28. studenoga 2017., naloženo je tuženom da isplati tužitelju iznos od 445,72 kn (59,16 eura), sa zateznim kamatama koje teku na iznose

- 66,50 kn za razdoblje od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 68,76 kn za razdoblje od 16. rujna 2016. do isplate,

- 66,50 kn za razdoblje od 17. siječnja 2017. do isplate,

- 62,15 kn za razdoblje od 22. veljače 2017. do isplate,

- 63,59 kn za razdoblje od 18. ožujka 2017. do isplate,

- 58,08 kn za razdoblje od 19. travnja 2017. do isplate,

- 60,14 kn za razdoblje od 17. listopada 2017. do isplate,

te da naknadi troškove ovrhe u iznosu od 118,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, radi čega je određena ovrha općenito na imovini tuženika.

2. Tuženi je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor zastare za račune s dospijećem plaćanja 15. srpnja 2016. i 15. rujna 2016. Nadalje, za ostale obroke za razdoblje od siječnja do travnja 2017. te za listopad 2017. da nije jasno zašto ih tužitelj potražuje, budući da ih je tuženi uredno i pravodobno podmirio. Pozvao se pri tome ujedno na pravnu predmnijevu iz čl. 181. Zakona o obveznim odnosima.

3. Povodom prigovora tuženog, rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-2027/2017-2 od 8. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi i to u dijelu kojem je određeno provođenje ovrhe, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 7. lipnja 2024. tužitelj navodi da je tuženi evidentirani korisnik komunalnih usluga sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja otpada kod tužitelja na potrošačkom mjestu [adresa] (kućanstvom, volumen spremnika 120 litra). U utuženom razdoblju tuženi da je bio zemljišno- knjižni suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Kuća br. 90, gospodarska zgrada i dvorište. Na temelju važećih cjenika, za izvršene usluge tužitelj da je ispostavio izvornike (priloženih prijepisa) računa, na koje tuženi da nije prigovorio niti ih je platio. Uplatnice koje je tuženi priložio (uz prigovor) da se ne odnose na utuženo razdoblje, već na račune po dokumentu 609, 610, 1704, 1705, 1706, 1707, 1708, 1710 i 711, koji nisu utuženi u ovom predmetu. Tuženi da je tijekom 2021. pozivom na broj ovrhe tužitelja 10940-17 djelomično platio predmetnu tražbinu za iznos od 6,80 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 0,90 eura. Tuženi da je tijekom 2022. pozivom na broj ovrhe tužitelja 10940-17 djelomično platio predmetnu tražbinu za iznos od 27,49 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 3,65 eura. Za da navedene iznose umanjena je tražbina računa po dokumentu 606 sa iznosa od 8,83 eura na iznos od 4,28 eura. Tužitelj da je umanjio tražbinu i za kamate na zakašnjela plaćanja koja su navedena u računima po dokumentu 608, 1702 i 1709. Slijedom navedenoga, postavio je zahtjev za isplatu iznosa od 54,62 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama na iznose od

- na iznos 4,28 EUR počev od 16.07.2016. god. do isplate,

- na iznos 9,12 EUR počev od 16.09.2016. god. do isplate,

- na iznos 8,83 EUR počev od 17.01.2017. god. do isplate,

- na iznos 8,25 EUR počev od 22.02.2017. god. do isplate,

- na iznos 7,98 EUR počev od 18.03.2017. god. do isplate,

- na iznos 7,71 EUR počev od 19.04.2017. god. do isplate,

- na iznos 7,98 EUR počev od 17.10.2017. god. do isplate,

te naknaditi tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 29,00 eura (15,73 eura po osnovi nastalih troškova ovršnog postupka + 13,27 eura po osnovi troška sudske pristojbe na presudu), u roku od 15 (petnaest) dana.

5. Podneskom od 24. listopada 2024. tužitelj je slijedom prigovora zastare povukao zahtjev za isplatu svih tražbina dospjelih prije 27. studenoga 2016. Budući da je tužitelj utvrdio da se uplate tuženika ne odnose na račune za koje je izjavljen prigovor zastare, tužitelj ispravlja točku 10. podneska tužitelja od 07.06.2024. na način da ista sada glasi: ''Tuženik je tijekom 2021. pozivom na broj ovrhe tužitelja 10940-17 djelomično platio predmetnu tražbinu za iznos od 6,80 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 0,90 eura. Tuženik je tijekom 2022. godine pozivom na broj ovrhe tužitelja 10940-17 djelomično platio predmetnu tražbinu za iznos od 27,49 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 3,65 eura. Za navedene iznose umanjena je tražbina računa po dokumentu 612 sa iznosa od 8,83 eura na iznos od 4,28 eura. Tužitelj je umanjio tražbinu i za kamate na zakašnjela plaćanja koja su navedena u računima po dokumentu 608, 1702 i 1709.' Postavio zahtjev za isplatu iznosa od 36,20 eura sa zateznima kamatama koje teku

- na iznos 4,28 EUR počev od 17.01.2017. god. do isplate,

- na iznos 8,25 EUR počev od 22.02.2017. god. do isplate,

- na iznos 7,98 EUR počev od 18.03.2017. god. do isplate,

- na iznos 7,71 EUR počev od 19.04.2017. god. do isplate,

- na iznos 7,98 EUR počev od 17.10.2017. god. do isplate,

te se potražuje od tuženog nadoknaditi tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 29,00 eura (15,73 eura po osnovi nastalih troškova ovršnog postupka + 13,27 eura po osnovi troška sudske pristojbe na presudu), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

6. Tuženi nije pristupio na ročište glavne rasprave od 25. studenoga 2024., niti se očitovao na podneske tužitelja.

7. Izvedeni su dokazi uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, preslike dokaza o plaćenim računima za zbrinjavanje otpada, prijepise računa, saldakonti karticu,

8. Platni nalog iz uvodno citiranog rješenja o ovrsi valjalo je djelomično održati na snazi kako u odnosu na glavnicu i pripadajuće kamate – sukladno tuženikovom prigovoru zastare.

9. Nije sporno da je tuženi korisnik tužiteljevih usluga. Nije sporna ni obračunata cijena/visina naknade za tužiteljeve usluge, kao ni pružena usluga zbrinjavanja otpada za domaćinstvo tuženog.

10. Tuženik unatoč tvrdnjama iznesenim u prigovoru nije dokazao da je podmirio naknadu po računima za mjesec prosinca 2016. (dospijeće 15. siječnja 2017.), kao ni mjesece siječanj, veljaču, ožujak i rujan 2017. (dospijeće 21. veljače 2017., 17. ožujka 2017., 18. travnja 2017., te 16. listopada 2017.)

11. Naime, tuženi je uz prigovor priložio dokaze o podmirenim računima za zbrinjavanje otpada za mjesece rujan i listopad 2016., te travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, listopad i studeni 2017., dakle obračunsko razdoblje koje nije predmetom ovog postupka. Istina, tuženi se pozvao na primjenu odredbe čl. 181. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 23/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 156/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da se predmnijeva da ako dužnik povremenih davanja koja se povremeno obračunavaju, ima priznanicu da je platio kasnije dospjelu tražbinu, predmnijeva da je isplatio i one koje su prije dospjele. Međutim, navedenu zakonsku predmnijevu valja tumačiti u ukupnosti sadržaja tog članka. Naime, u prvom stavku čl. 181. ZOO-a propisano je da ako je izdana priznanica o isplaćenoj glavnici, predmnijeva se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi , ako ih je bilo.

12. Priloženi dokazi o izvršenim uplatama ne predstavljaju priznanicu u smislu čl. 181. ZOO-a, jer takvo što može izdati samo vjerovnik.

13. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti zakonska predmnijeva, kojom bi se zaključivalo da je tuženi - osim dokumentiranih – platio i ostale račune, pa tako i one koje prethode plaćenim računima. Tu valja ukazati na nedopustivost dokazivanja negativnih činjenica u parničnom postupku (da se nešto nije dogodilo), već se ista dokazuje suprotnim dokaznim sredstvima, tj. da se to jest dogodilo, a u takvim situacijama teret dokaza je na suprotnoj strani. Stoga je upravo na tuženom kao dužniku teret dokaza da jest platio utužene račune, a ne na tužitelju da ih tuženi nije platio. Na to bi upućivala doslovna primjena čl. 181. ZOO-a, da se u kojem slučaju radi o priznanici izdanoj od vjerovnika, što ovdje nije slučaj.

14. Slijedom navedenoga, platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi u pogledu računa/tražbina koje nisu obuhvaćene zastarom.

15. U konkretnom slučaju radi se o tražbinama koje zastarijevaju za jednu godinu sukladno odredbi čl. 232. ZOO. Podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 27. studenoga 2017. došlo je do prekida zastare (čl. 241. ZOO); za dio računa koji nije u zastari, zastara može početi teći i to iznova tek po pravomoćnom okončanju ovog spora (čl. 245. ZOO).

16. Odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a po čl. 216. istog Zakona nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Odredbom čl. 300. ZOO-a propisano je da rok koji je određen u godinama završava onog dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojeg rok počinje teći.

17. Obveza po najstarijem računu za prosinac 2016. dospijeva 16. siječnja 2017. . Navedena okolnost u smislu odredbe čl. 183. ZOO-a dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju tuženi imao mogućnost zaključno s danom 16. siječnja 2017. podmiriti navedeni račun (bez obveze plaćanja zateznih kamata), a tužitelj kao vjerovnik imao je mogućnost zatražiti prisilnu provedbu naplate s prvim idućim radnim danom, dakle 17. siječnja 2017. To nadalje znači da je zastara počela teći s prvim idućim danom, tj. 18. siječnja 2017., te bi po čl. 216. ZOO-a nastupila po isteku istog dana u istom mjesecu iduće godine, odnosno 19. siječnja 2018., da u pogledu te tražbine zastara nije prekinuta još 27. studenoga 2017.). Kako su sve kasnije tražbine dospjele nakon navedene, proizlazi da nijedna obveza iz zaključnog tužbenog zahtjeva nije u zastari.

18. Stoga, kako nije sporno postojanje pravnog odnosa između stranaka, nije sporna tuženikova obveza po osnovi usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, kao ni sam obračun cijene naknade, to je platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi valjalo održati u cijelosti u visini smanjenog iznosa iz podneska od 24. listopada 2024. te u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev.

19. U preostalom dijelu do pune visine izvorno utužene tražbine od 445,72 kuna/59,16 eura, platni nalog valjalo je ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev. 20. Tužitelj je po čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) ostvario cjeloviti uspjeh u sporu u pogledu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Međutim, kako su troškovi ovrhe u iznosu od 15,73 eura (118,50 kn) odmjereni sukladno vrijednosti zahtjeva sa kojim je tužitelj ostvario uspjeh od 62 % (36,20 eura/59,16 eura), pa je te troškove valjalo naknaditi u istom omjeru od 9,75 eura. Troškovi parničnog postupka po zahtjevu tužitelja odnose se na sudsku pristojbu na presudu, koja sukladno vrijednosti konačno postavljenog zahtjeva od 36,20 eura sukladno Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne Novine 37/2023) iznosi 13,27 eura. Tužitelju je dakle, valjalo dosuditi ukupnu naknadu troškova postupka u iznosu od 23,02 eura, a u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva 29,00 eura (15,73 eura troškova ovršnog postupka +

13.27 eura sudske pristojbe) odbiti kao nepripadan s obzirom na ostvareni uspjeh u postupku.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. istog Zakona.

DNA:

Tužitelj, ZAPREŠIĆ d.o.o, Zelengaj 15

Tuženi, FK, [adresa]