Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1701/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Sofija Petković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4132/2023-14 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se uvažava kao osnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4132/2023-14 od 20. rujna 2024.

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku,

b) preinačuje u odluci o trošku u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadom troška, na način da se nalaže tuženiku pored dosuđenog iznosa od 1.000,00 Eura, naknaditi tužiteljici daljini trošak postupka u iznosu od 125,00 Eura s pripadajućim kamatama od 20. rujna 2024. do isplate po stopi zatezne kamate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 Eura u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 46,88 Eura odbija se kao neosnovan.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ŠG iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], 4.002,62 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- 0,06 EUR od 11.2.2008.

- 2,65 EUR od 1.4.2008.

- 10,88 EUR od 13.11.2008.

- 2,30 EUR od 10.12.2008.

- 13,21 EUR od 5.1.2009.

- 14,88 EUR od 4.2.2009.

- 15,64 EUR od 12.3.2009.

- 14,07 EUR od 8.4.2009.

- 14,48 EUR od 11.5.2009.

- 11,17 EUR od 10.6.2009.

- 8,73 EUR od 9.7.2009.

- 9,38 EUR od 11.8.2009.

- 10,66 EUR od 10.9.2009.

- 10,55 EUR od 7.10.2009.

- 9,25 EUR od 15.11.2009.

- 11,69 EUR od 16.12.2009.

- 13,65 EUR od 21.1.2010.

- 16,43 EUR od 6.2.2010.

- 15,79 EUR od 10.3.2010.

- 19,57 EUR od 24.4.2010.

- 18,85 EUR od 20.5.2010.

- 20,25 EUR od 17.6.2010.

- 32,34 EUR od 21.7.2010.

- 29,85 EUR od 12.8.2010.

- 37,45 EUR od 8.9.2010.

- 34,83 EUR od 14.10.2010.

- 30,60 EUR od 11.11.2010.

- 39,51 EUR od 15.12.2010.

- 50,86 EUR od 25.1.2011.

- 42,83 EUR od 22.2.2011.

- 45,64 EUR od 22.3.2011.

- 42,06 EUR od 30.4.2011.

- 42,70 EUR od 31.5.2011.

- 57,91 EUR od 17.6.2011.

- 59,39 EUR od 28.7.2011.

- 72,09 EUR od 30.8.2011.

- 65,56 EUR od 16.9.2011.

- 58,42 EUR od 8.10.2011.

- 56,89 EUR od 25.11.2011.

- 56,34 EUR od 26.12.2011.

- 59,71 EUR od 27.1.2012.

- 62,64 EUR od 28.2.2012.

- 63,03 EUR od 26.3.2012.

- 61,00 EUR od 27.4.2012.

- 62,37 EUR od 30.5.2012.

- 63,31 EUR od 17.6.2012.

- 61,73 EUR od 26.7.2012.

- 62,15 EUR od 30.8.2012.

- 60,96 EUR od 30.9.2012.

- 58,41 EUR od 1.11.2012.

- 61,13 EUR od 16.11.2012.

- 62,44 EUR od 28.12.2012.

- 61,52 EUR od 30.1.2013.

- 56,39 EUR od 5.3.2013.

- 60,75 EUR od 31.3.2013.

- 61,13 EUR od 8.5.2013.

- 59,42 EUR od 1.6.2013.

- 54,11 EUR od 5.7.2013.

- 53,97 EUR od 31.7.2013.

- 55,28 EUR od 1.9.2013.

- 57,37 EUR od 5.10.2013.

- 60,27 EUR od 31.10.2013.

- 58,77 EUR od 12.12.2013.

- 59,83 EUR od 9.1.2014.

- 61,03 EUR od 19.2.2014.

- 61,78 EUR od 7.3.2014.

- 63,36 EUR od 30.3.2014.

- 62,84 EUR od 17.4.2014.

- 1.196,50 EUR od 3.6.2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.000.00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 20. rujna 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem joj nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda u dijelu odluke o trošku i tuženiku naloži platiti tužiteljici daljnji trošak od 125,00 Eura, uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je i tuženik pobijajući istu u dosuđujućem dijelu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbe.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati na koje tuženik ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 4.002,62 Eura s kamatama na pojedine mjesečne iznose, na ime stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti odredbe čl. 7. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 6. travnja 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojom je odredbom ugovoreno vraćanje kredita u jednaki mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je 6. travnja 2007. zaključen Ugovor o [broj kredita] između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora,

- da je tužiteljica u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna jer je ništetnost te odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila upozorena na rizike ugovaranja valutne klauzule CHF prilikom sklapanja Ugovora o kreditu,

- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule CHF platila više 4.002,62 Eur.

11. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.002,62 Eura, jer visina tužbenog zahtjeva među strankama nije bila sporna, dok je o valjanosti odredbe čl. 7. Ugovora o [broj kredita] odlučio kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP). Prvostupanjski sud utvrđuje da je odredba sklopljenog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna na temelju čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i 46/07; dalje: ZZP/03) pa na temelju čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23; dalje ZOO) nalaže tuženiku, na ime stečenog bez osnove (na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) isplatiti tužiteljici iznos od 4.002,62 Eura s pripadajućim kamatama na pojedine iznose od dana njihova plaćanja.

12. Neosnovano tuženik ističe da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, jer suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije zanemario dokazne prijedloge tuženika. Naprotiv, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika, proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, u dokaznom postupku pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu, te riješio da se daljnji dokazi neće provoditi. Prema čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je pravilno prvostupanjski sud riješio ne provoditi daljnje dokaze nakon saslušanja tužiteljice, osobito imajući u vidu činjenicu da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna te pravilno obrazložio da provođenje daljnjih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP.

13. Prvostupanjska presuda nije arbitrarna niti je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP jer su valjano izneseni zahtjevi stranaka, među strankama nesporne i sporne činjenice, navedeno je koji su dokazi provedeni radi utvrđivanja spornih činjenica, kao i razlozi neprovođenja daljnjih dokaza. Osim toga, prvostupanjski sud je naznačio koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu.

14. Neosnovano tuženik smatra da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli, jer je navedena ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva. Odlučujući o pitanju ništetnosti te ugovorne odredbe, prvostupanjski sud je ispravno cijenio odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na temelju čl. 502. c ZPP na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu 045-50-4023246 povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Cijeneći istinitim iskaz tužiteljice prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužiteljica bila prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim tim na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik nije objasnio tužiteljici što znači ugovaranje valute CHF, kao ni rizike koje nosi ugovaranje takve ugovorne odredbe. Dakle, tuženik jest u postupku nastojao dokazati da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužiteljica vezati svoj ugovor o kreditu te je radi utvrđenja te činjenice predložio provesti dokaz saslušanjem tužiteljice. No, provođenjem tog dokaza, cijeneći istinitim tužiteljicin iskaz, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi nije bilo, kao i da tužiteljica ni na koji način nije upozorena na ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.

15. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao i kamate na svaki pojedini iznos od dana stjecanja na temelju čl. 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je odredba ugovora o valutnoj klauzuli ništetna, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

16. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao jasne razloge o utvrđenim činjenicama te pravilnom primjenom čl. 81. i 82. ZZP zauzeo stav da je odredba ugovora o valutnoj klauzulu vezanoj za CHF nepoštena. Odredba o valutnoj klauzuli nije sama po sebi protivna načelu savjesnosti i poštenja, bez obzira na činjenicu da je unesena u ugovor na inicijativu tuženika, radi čega je prvostupanjski sud i proveo dokaz saslušanjem tužiteljice iz čijeg je iskaza utvrđeno da je u potpunosti izostalo pregovaranje o spornoj odredbi, kao i posljedice koje su na temelju sporne odredbe nastale u tužiteljicinoj obvezi.

17. Odredbama čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica nije imala mogućnosti pregovaranja, niti utjecaja na sadržaj te odredbe. Osim toga, prvostupanjski je sud provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice pravilno utvrdio da je u potpunosti izostalo pregovaranje o spornoj odredbi. Prema čl. 87. st.1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare. Naime, ako je ništetnost ustanovljena (kao u ovom slučaju) već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.). Kako u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje isplatu na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli a tužba je podnesena 24. svibnja 2023., dok je sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10), to nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO, niti je nastupila zastara tužiteljicine tražbine.

19. Neodlučni su žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem ističe kako tužiteljica nikada nije prigovarala promjeni kamatnih stopa, jer pitanje valjanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 6. travnja 2007. nije bilo predmetom tužbenog zahtjeva.

20. U konačnici, činjenica da je predmetni kredit u cijelosti ispunjen nije od utjecaja na tužiteljicino pravo isticanja ništetnosti. U skladu s čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi a okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost. Takvo je stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. Pri tome, ne može se govoriti da je zabrana u konkretnom slučaju bila manjeg značaja da bi došlo do primjene čl. 326. st. 2. ZOO, upravo iz razloga što je posljedica ništetnosti dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, kao potrošača, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

21. I odluka o troškovima postupka u pobijanom dosuđujućem dijelu izreke je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa). Tuženik ne konkretizira razloge zbog kojih pobija odluku o trošku u dosuđujućem dijelu, radi čega žalbenim navodima pravilnost odluke u dosuđujućem dijelu odluke o trošku nije dovedena u pitanje.

22. Odlučujući o žalbi tužiteljice u dijelu u kojem joj nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 155. ZPP kada je zaključio da navedeni trošak nije bio opravdan i nužan za vođenje parnice.

23. Pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP i Tbr. 9/3 Tarife tužiteljici je trebalo priznati i trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer je takav trošak opravdan i nužan a što je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-832/22-2 od 22. ožujka 2023.

24. Stoga, tužiteljici je ime troška pristupa ročištu za objavu presude priznato zatraženih 50 bodova (Tbr. 9/3), što uvećano za vrijednost boda (Tbr. 54) i pripadajući PDV (Tbr. 46) iznosi 125,00 Eura, radi čega je dio odluke o trošku u dijelu kojim tužiteljici nije priznat daljnji trošak preinačen, te naloženo tuženiku, pored dosuđenog iznosa, naknaditi tužiteljici i daljnji trošak u iznosu od 125,00 Eura.

25. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa žalbom radi čega joj je priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP) prema vrijednosti pobijanog dijela odluke o trošku (125,00 Eura) prema Tbr. 10/4 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife od 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za pripadajući PDV iznosi 31,25 Eura.

26. Tužiteljica je potraživala naknadu troška za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 Tarife (78,13 Eura) pa kako je riječ o žalbi protiv rješenja (čl. 129. st. 3. ZPP) primijenjena je Tbr. 10/4 Tarife, radi čega je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen kao neosnovan (čl.166. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP).

27. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

28. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP.

Osijek, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski