Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ob-138/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vlatka Mišljenović Dasović, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica AM, dipl. iur., djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi razvoda braka i uređenja roditeljske skrbi nad mlt. djecom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob- 335/2022-22 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-335/2022-22 od 17. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da će prilikom ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s ocem otac doći po djecu na adresu majke, a majka doći po djecu na adresu oca i pod toč. V., VI., VII. i VIII. izreke.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I/ Razvodi se brak između JM, rođene J, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1990. u [adresa], i ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1984. u [adresa], koji brak je zaključen **.**.2011. u [adresa], upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2011., pod rednim ....

II/ Zajednička maloljetna djeca stranaka, ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2013. i IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2018. nastaviti će nakon razvoda braka živjeti s majkom JM, na njezinoj adresi prebivališta.

III/ Nad mlt. ČM i mlt. ŽM, roditelji će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

IV/ Osobni odnosi oca ĐM s mlt. ČM i mlt. ŽM održavati će se:

- svaki drugi vikend od petka u 15,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, na način da otac dođe po djecu na adresu majke, a majka dođe po djecu na adresu oca,

- srijedom kada mlt. djeca vikend ne provode sa ocem od 17-20 sati, na način da otac dođe po djecu na adresu kod majke, a majka dođe po djecu na adresu oca,

- polovicu ljetnih i zimskih praznika (zimske praznike jedne godine u periodu od 27. prosinca do 02. siječnja, a slijedeće godine zimske praznike koji će biti u veljači i tako naizmjence, s tim da će prve nadolazeće praznike djeca provesti sa majkom, a sa ocem zimske praznike u veljači 2025. godine,

- ljetne praznike i to 7 dana u lipnju, 15 dana u srpnju i 15 dana u kolovozu (uz obvezu roditelja da do 01. lipnja tekuće godine dogovore točne termine uzimajući u obzir godišnje odmore oba roditelja),

- blagdane i državne praznike naizmjenično (Badnjak, Božić, Uskrs, Uskrsni ponedjeljak i sve druge neradne blagdane i praznike naizmjence, s tim da će ove godine Badnjak provesti sa majkom, Božić sa ocem te iduće godine Uskrs sa majkom, Uskrsni ponedjeljak sa ocem pa na dalje naizmjence svake iduće godine.

V/ Nalaže se tuženiku ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da na ime uzdržavanja za mlt. ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od 190,00 eura (stodevedeseteura) mjesečno, a za ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 160,00 eura (stošezdeseteura) mjesečno, počev od presuđenja 17. listopada 2024., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana od dana donošenja presude 17. listopada, a dospijevajuće najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na tekući račun majke i z.z. JM, u roku 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku ĐM, da tužiteljici KM, naknadi neplaćeno uzdržavanje za mlt. ČM u iznosu od 190,00 eura (stodevedeseteura) mjesečno za period od travnja 2022. do travnja 2023. godine.

VII/ S preostalim zahtjevom za uzdržavanje preko dosuđenog tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

VIII/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod toč. IV. izreke u kojem je uređeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika kao oca s mlt. djecom na način da otac dođe po djecu na adresu majke, a majka dođe po djecu na adresu oca te pod toč. V., VI, VII. i VIII. izreke pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ) s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode tužiteljice, uz prijedlog da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod IV. izreke u kojem je uređeno ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djece s ocem, tuženikom, na način da otac dođe po djecu na adresu majke, a majka dođe po djecu na adresu oca te pod toč. V., VI, VII. i VIII. izreke, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužiteljice i navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Nadalje, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev za razvodom braka stranaka i zahtjev za uređenje roditeljske skrbi nad zajedničkom mlt. djecom ČM i mlt. ŽM.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik **.**.2011. sklopili brak,

- da je u braku stranaka rođeno dvoje djece, mlt. ČM **.**.2013. i mlt. IM **.**.2018.,

- da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika faktički prestala krajem ožujka 2022. kada je tužiteljica s mlt. djecom odselila iz zajedničkog kućanstva,

- da su bračni odnosi između tužiteljice i tuženika teško i trajno poremećeni,

- da su stranke bile suglasne da se njihov brak razvede,

- da je prije pokretanja postupka radi razvoda braka proveden postupak obveznog savjetovanja o čemu je Hrvatski zavod za socijalni rad sastavio izvješće koje je priloženo tužbi,

- da stranke nisu sklopile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad zajedničkim mlt. djecom,

- da od prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika mlt. ČM i mlt. IM stanuju s majkom, tužiteljicom, u Beketincima,

- da je u razdoblju od kolovoza 2023. do kolovoza 2024. mlt. IM boravio po tjedan dana kod oca a tjedan dana kod majke,

- da tuženik nije za uzdržavanje mlt. djece novčano doprinosio u razdoblju od travnja 2022. do travnja 2023.,

- da tuženik od travnja 2023. doprinosi uzdržavanju mlt. djece iznosom od 300,00 Eura mjesečno,

- da tuženik ima primanja od 1.000,00 Eura i da boluje od epilepsije,

- da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. ABC 190,00 eura, a za mlt. ŽM 160,00 Eura mjesečno počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

10. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužiteljica žalbenim navodima osporava činjenično stanje, osobito zaključke prvostupanjskog suda da tuženik nije u mogućnosti doprinositi uzdržavanju mlt. djece iznosima većim od dosuđenih. Tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

11. Odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati sud je dužan donijeti i po službenoj dužnosti (čl. 56. st. 3. ObZ) bez obzira na prijedloge stranaka. U konkretnom slučaju stranke su postigle suglasnost da mlt. djeca po razvodu njihova braka nastave živjeti s majkom, tužiteljicom. U postupku je utvrđeno da su oba roditelja adekvatnih roditeljskih kapaciteta, te su stranke postigle i suglasnost da zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb nad zajedničkom mlt. djecom. Osim toga, stranke su, kao roditelji postigle i suglasnost o načinu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s ocem, te dogovorno uredile i taj dio roditeljske skrbi u interesu svoje mlt. djece. Način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s ocem u prvostupanjskoj je presudi detaljno i jasno uređen (čl. 417. st. 2. ObZ).

12. Neosnovano tužiteljica osporava dio prvostupanjske presude pod toč. IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da će tuženik radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom doći po djecu na adresu majke, a majka doći po djecu na adresu oca po završetku ostvarivanja osobnih odnosa. Naime, u postupku je utvrđeno da je majka vlasnica osobnog automobila i da, za razliku od tuženika, ima položen vozački ispit. Tuženik pak nema automobil pa ga po djecu vozi njegov otac, djed mlt. djece, kojem plaća za to nastale troškove. Uzimajući u obzir utvrđene okolnosti pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir da stranke ne žive u istom mjestu, obvezao majku da dođe po djecu na adresu oca nakon završetka vremena određenog za ostvarivanje osobnih odnosa. Time, suprotno žalbenim navodima nije pogodovano tuženiku kao ocu. Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa nije samo pravo roditelja koji ne živi s djetetom (u ovom slučaju tuženika), već i pravo mlt. djece. Naime, prema čl. 119. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stoga, i majka, kao roditelj s kojim mlt. djeca žive ima dužnost poštivati prava djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim djeca ne žive te svojim angažmanom ispunjavati roditeljske obveze i na sebe preuzeti dio obveze i troškova radi realiziranja i tog segmenta roditeljske skrbi, a sve u svrhu zaštite mlt. djece i u njihovom najboljem interesu.

13. Suprotno žalbenim navodima i odluka o uzdržavanju pod toč. V., VI. i VII. izreke je pravilna i zakonita. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U postupku je utvrđeno da mlt. djeca od prestanka bračne zajednice svojih roditelja žive s majkom, da je u razdoblju od godine dana (od kolovoza 2023. do kolovoza 2024.) mlt. ŽM provodio jednako vremena s majkom, i jednako s ocem (boravio po sedam dana kod oca, sedam kod majke). Tuženik je od travnja 2023. doprinosio uzdržavanju za oboje djece iznosom od 300,00 Eura mjesečno. Osim toga, uzimajući u obzir dob djece (od 11 i 6 godina, u vrijeme podnošenja tužbe 9 i 4 godine) kao i primanja i stvarne mogućnosti tuženika prvostupanjski sud je odredio uzdržavanje u iznosu od 190,00 Eura za mlt. ČM i 160,00 Eura za mlt. ŽM.

14. I prema stavu ovog sud pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći okolnost da je u razdoblju od godine dana tijekom trajanja postupka mlt. ŽM pola vremena provodio s majkom, a pola s ocem, uskraćeno uzdržavanje odredio samo za mlt. ČM za razdoblje od travnja 2022. do travnja 2023., cijeneći da je uplatama nakon travnja 2023. pa do zaključenja glavne rasprave tuženik svoju obvezu uzdržavanja za mlt. ŽM tijekom postupka ispunio. Naime, sukladno čl. 310. st. 2. ObZ svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik svoju obvezu uzdržavanja mlt. ŽM u razdoblju od godine dana kada je mlt. ŽM provodio jednako vremena s ocem, a jednako s majkom ispunio na temelju čl. 310. st. 2. ObZ a za preostalo razdoblje u novčanom iznosu uplatama od 300,00 Eura mjesečno. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, jer tužiteljica u žalbi daje svoje zaključke o potrebama mlt. djece, koji su zaključci suprotni provedenim dokazima i njihovoj ocjeni od strane prvostupanjskog suda. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je svoju obvezu uzdržavanja za mlt. ŽM tuženik do donošenja prvostupanjske presude u cijelosti ispunio, dok je za mlt. ČM pravilno odredio naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od travnja 2022. do travnja 2023. u iznosu od 190,00 Eura mjesečno (čl. 289. st. 1. ObZ).

15. Svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje niti pravilnost prvostupanjske presude u dijelu pod toč. V. izreke kojim je naloženo tuženiku doprinositi uzdržavanju mlt. ČM iznosom od 190,00 Eura i mlt. ŽM iznosom od 160,00 Eura počevši od donošenja prvostupanjske presude. Pravilno su utvrđenei potrebe mlt. djece i mogućnosti tuženika. Naime, iako u žalbi ponavlja kako mlt. djeca imaju određenih zdravstvenih problema i to mlt. ČM konvulzije a mlt. ŽM alergijski rinitis, upravo iz iskaza tužiteljice proizlazi da terapiju za mlt. ČM doplaćuje mjesečno 5,00 Eura, dok potrebe mlt. ŽM na ime njegovog zdravstvenog stanja ni ne iskazuje u novčanom iznosu. Stoga, suprotno navodima tužiteljice u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 312. ObZ.

16. Sukladno čl. 288. st. 1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

17. Ispravo tužiteljica ukazuje da se ukupne materijalne potrebe djeteta odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta na temelju čl. 311. st. 1. ObZ, no gubi iz vida da se te ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 2. ObZ) a to je u konkretnom slučaju tuženik.

18. Tuženik je zaposlen s primanjima od 1.000,00 Eura, dok su tijekom trajanja postupka razvoda njegova primanja bila i niža, boluje od epilepsije, što u postupku nije bilo sporno. Ne mogu se stoga prihvatiti navodi tužiteljice da bi tuženik mogao iskoristiti sposobnost za rad i dodatnim naporima i poslovima osigurati dodatna sredstva za uzdržavanje mlt. djece, jer pravilno prvostupanjski sud zaključuje da mu zdravstveno stanje to ne dopušta. U postupku je utvrđeno da je tuženik zaposlen u građevini, da radi od ponedjeljka do subote pa suprotno stavu tužiteljice pravilno je zaključeno kako tuženik, uz tu obvezu i zdravstveno stanje, nema mogućnosti stjecanja dodatne zarade.

19. U konačnici, pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o uzdržavanju primijenio i odredbu čl. 314. st. 1. ObZ i podatke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečnim uzdržavanjem djece koji za dijete dobi mlt. ČM iznosi 229,60 Eura, a za dijete dobi mlt. ABC 195,16 Eura („Narodne novine“ br. 49/2024) kao i podatke o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj u skladu s Odlukom o tablici prosječnih potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024). U skladu s navedenim prema platnom razredu tuženika kao obveznika uzdržavanja, pri tome primjenjujući odredbu čl. 314. st. 3. ObZ pravilno je prvostupanjski sud uzdržavanje odredio u manjem iznosu jer je tuženik obveznik uzdržavanja dvoje djece.

20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka pod toč. VIII. izreke. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ propisano je da između ostalog u statusnim stvarima, kao i u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Pravilno je cijenjeno da su stranke bile suglasne oko razvoda braka, te većim dijelom i oko uređenja roditeljske skrbi nad mlt. djecom, pa uvažavajući i činjenicu da su obje bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, niti jedna nije svojim postupanjem uzrokovala dodatne troškove a postupak je vođen radi zaštite interesa zajedničke mlt. djece stranaka, svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka.

21. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

22. U nepobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i nepobijanom dijelu pod toč. IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski